dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Hošea 10,12

Ime proroka "Hošea" znači "Spasenje" što znači i ime "Jošua". On je pisao za vrijeme vladavine izraelskoga kralja Jeroboama II u VIII stoljeću prije Krista, a bilo je to prije asirskog sužanjstva. Hošea je bio mlađi suvremenik proroka Amosa i starijeg proroka Miheja, – u Izraelu tj. sjevernome kraljevstvu dok je prorok Izaija bio u Judinom kraljevstvu. Sadržaj je knjige proroka Hošee bila tužba za nevjerstvo Izraela prema Gospodu, Jahvi. Tako on piše u 8. poglavlju (8,7): "Posijali su vjetar, požet će oluju...", a u 9. poglavlju kaže (17): "Odbacit će ih Bog moj, jer ga nisu poslušali: i potucat će se među narodima."

U 10. poglavlju poziva Izrael na pokajanje i obraćenje te im upućuje znakovite riječi (12): "Sijte pravednost, požet ćete ljubav; krčite zemlje nove: vrijeme je da tražite Jahvu dok ne dođe i podaždi vam pravdom." Prorok Hošea je govorio o potrebi ozbiljnog shvaćanja bogoslužja. Vjernici trebaju "sijati pravednost, da požanju ljubav.." a zatim kaže vrlo značajno: "orite krčevinu" – odnosno neobrađenu zemlju. Dobivamo pouku i iz poljoprivrede. U duhovnom području čovjeka, vrijede neki zakoni koji vrijede i u praktičnom životu. Naime: Ne može se ništa postići bez ozbiljnog rada i učenja, odnosno – proučavanja Božje Riječi. Poznate su riječi Božje koje je zapisao Hošea u 4. poglavlju (6); a upućene su protiv svećenika u Izraelu.

"Moj narod gine: nema znanja: jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svećenstva svoga..." Ne može biti duhovne žetve, ako se ne uloži mnogo rada i napora za duhovnu sjetvu. Tako i krčevina, odnosno neobrađeno zemljište, mora se obrađivati, a to iziskuje mnogo muke, truda i vremena. Treba se uložiti mnogo vremena da bismo nešto naučili ili uradili. Vrijeme utrošeno u pripremu, izobrazbu nije izgubljeno vrijeme, kao što ne treba žaliti vremena za brušenje kose, jer će to kasnije olakšati rad košenja. Neobrađena zemlja donosi samo korov. Treba vremena, strpljenja i ustrajnog rada za kultiviranje, uklanjanje korova, a onda priređivanje zemljišta za sjetvu te oranje. A tako je i na duhovnom području. Srce čovjeka predstavlja neobrađenu zemlju: krčevinu. Možda se ukloni ono najteže: iskrči šuma, ukloni kamenje koje strši, trnje – to sve pokušava činiti ljudski moral. Ali to nije dosta.

To je samo krčevina! Nebeski Učitelj Isus Krist poučio je uglednog židovskog učitelja Nikodema da se treba roditi nanovo. To nije preparirani stari tjelesni život, nego čovjek rođen nanovo – milošću Božjom – Duhom Svetim! Kršćanski život ne smije biti plitko nego duboko zaoran – pripremljen za sjetvu božanskog sjemena. Nedavno sam čuo na radiju u predavanju za poljoprivredu da se treba zaorati duboko brazda u našem agraru.." Naravno, to se treba, shvatiti i u prenesenom smislu. Na duhovnom području previše je plitkog oranja – koje zahvaća samo površinu ljudske duše. Poznati propovjednik Spurgeon upućivao je vjernike da što više prodube proučavanje Božje Riječi, čitanje sa razmišljanjem. Dobro je razmišljati o onom što nam Božja Riječ govori za naše duhovno izgrađivanje. Spurgeon je ilustrativno spomenuo da neki čitaju Sveto Pismo, ali brzo zaborave i što su pročitali, te si moraju to čak i zabilježiti dokle su pročitali. To sliči čovjeku koji je, kopajući svoj vrt, kopao tako plitko, da si je na večer, nakon kopanja morao staviti kolčić dokle je kopao, jer se to ujutro više nije ni poznalo.

Za učinkoviti rad potrebna je i sistematska priprema. Zemljište treba pripraviti krčenjem, oslobađanjem od korova i kamenja, granja i svega što bi moglo smetati oranju, jer treba duboko zaorati brazde da bi sjeme moglo biti posijano na dobroj zemlji, a ne samo na površini; U Gospodnjoj prispodobi o sijaču (Mt 13,4-7) čitamo da : "Nešto zrnja pade uz put, te dođoše ptice i pozobaše ga. Nešto opet pade na kamenito tlo, gdje nemaše dosta zemlje, i odmah izniknu, jer nemaše duboke zemlje. A kad sunce ogranu, izgorje i jer nemaše korijena, osuši se. Nešto opet pade u trnje, trnje uzraste i uguši ga." A u tumačenju ove prispodobe o sijaču Gospod je rekao (Mt 13,19-22): "Svakomu koji sluša Riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan. A zasijani na tlo kamenito – to je onaj koji čuje Riječ i odmah je s radošću prima, ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: kad zbog Riječi nastane nevolja ili progonstvo, odmah se pokoleba. Zasijani u trnje – to je onaj koji sluša Riječ, ali briga vremenita i zavodljivost bogatstva uguše Riječ, te ona ostane bez ploda." Ne treba se zaboraviti da je priređivanje tla a zatim oranje zadaća čovjeka, da bi Nebeski Gospodar mogao dati odozgor – dažd – rast!

Djelovanjem Duha Svetoga zaorava se duboka brazda, koja se vidi u iskrenom pokajanju. Crkveni otac Ambrozije (u IV stoljeću) je rekao: "Pravo pokajanje je prestanak grijeha." Ono je uvjet za obraćenje, potpuno predanje, i novi život u Kristu. Jesi li poslušao glas Božji, glas Duha Svetoga i dao si zaorati duboku brazdu u svom grješnom životu? Jesi li uklonio površnost, kamenje i trnje iz svoga života? Je li Riječ Božja, koju slušaš i čitaš, našla u tebi dubokoga korijena? Bez toga te Gospod ne može blagosloviti daždom s neba – bez toga Riječ ostane bez ploda!