dr. Josip Horak



DR. JOSIP HORAK (1912. – 1999.)

Dr. Josip Horak rodio se 24. svibnja 1912. u Derventi (Bosna i Hercegovina). Realnu gimnaziju završio je u Slavonskom Brodu, a Pravni fakultet na Univerzitetu u Beogradu 1939. Kako je zbog Drugoga svjetskog rata bio prekinut poslijediplomski studij u Beogradu, nastavio ga je kasnije u Zagrebu. Postigao je doktorat ekonomskih znanosti na Sveučilištu u Zagrebu, gdje je 1956. obranio na Pravnom fakultetu disertaciju pod naslovom »Kreditiranje privrednih poduzeća u FNRJ«. Bio je zaposlen u svojstvu komercijalnog direktora, šefa privredno računskog sektora te ekonomskog savjetnika u poduzećima »Metan«, »Katran« i »Grafika« sve do umirovljenja. Zbog nepodobnosti tj. nečlanstva u Komunističkoj partiji i aktivne službe u crkvi nikada nije mogao profesionalno napredovati do položaja generalnog direktora, iako je bio za to kvalificiran. Pet godina radio je kao profesor Više škole za cestovni saobraćaj za kolegij »Organizacija i poslovanje poduzeća cestovnog saobraćaja«. Uz sve te obaveze vrlo se rano uključio u rad baptističkih zajednica u Jugoslaviji. I njegov je otac Većeslav Horak bio propovjednik u Beogradu sve do preseljenja u Čehoslovačku nakon Drugoga svjetskog rata. Josip je bio sekretar za omladinu Saveza baptističkih crkava Jugoslavije sve do početka Drugoga svjetskog rata, a neposredno nakon rata postaje propovjednikom Baptističke crkve Zagreb i tu službu obavlja do 1982. Za predsjednika Saveza baptističkih crkava Jugoslavije bio je izabran 1957. te ponovno biran na tu dužnost sve do 1986. kada se više nije htio kandidirati. Tada je bio izabran na skupštini Saveza za počasnog člana izvršnog odbora Saveza.

Od samog početka emitiranja Evanđelja preko radija na našim prostorima 1961. godine uključio se u pripremanje i snimanje radio emisija koje odašilje Trans World Radio i Evangeliumsrundfunk najprije preko kratkih valova. Snimio je preko 3000 emisija. Propovijedi odašiljane preko radija sabrane su i tiskane u tri knjige.

U Zagrebu je 1976. osnovan protestantski teološki fakultet »Matija Vlačić Ilirik«. Dr. Horak bio je njegov dekan sve do 1980., a nakon toga prodekan. Na tom fakultetu bio je odgovoran za katedru praktične teologije te predaje više kolegija iz toga područja kao i iz kršćanske sociologije. Na temu odnosa crkva-država i vjerske slobode napisao je mnogo članaka objavljenih u uglednim vjerskim časopisima kao što je »Journal of Church and State« sveučilišta Baylor u SAD-u. Za knjigu »Vjerske zajednice u Jugoslaviji« urednika Zlatka Frida u izdanju NIP-a »Binoza« u Zagrebu 1970. napisao je članak »Protestantizam i ekumenizam«. Za časopis »Savjest i sloboda« Centra za istraživanje Biblije, dokumentaciju i informacije, Zagreb 1982. napisao je članak »Baptistička crkva – njezin postanak, razvoj, učenje i uređenje, posebice u SFRJ«. U izdanju Duhovne Stvarnosti objavio je 1989. knjigu pod naslovom »Baptisti – povijest i načela vjerovanja«.

Pored rada i zaduženja u zemlji, dr. Horak je sudjelovao i na mnogim svjetskim skupovima baptista i evanđeoskih kršćana, pa je tako i 1985. na Svjetskom kongresu baptista u Los Angelesu bio izabran za jednog od potpredsjednika Svjetskog saveza za razdoblje od 1985. do 1990. Tako je postao članom Svjetskog saveza i Europske baptističke federacije. Na sveučilištu Baylor u Wacou, u Texasu, u dva je navrata održao predavanje, a bio je i član redakcije časopisa »Journal of Church and State«.

Dr. Horak je 1984. godine primio Plaketu kao najviše društveno priznanje SR Hrvatske, a 1987. godine Pohvalnicu Lige za mir republičke konferencije SSRN Hrvatske za rezultate postignute u akcijama za mir.


Autor: dr. Josip Horak

Otkrivenje 3,1-5

U knjizi Otkrivenja u 3. poglavlju čitamo ozbiljnu posljednu poruku maloazijskoj crkvi u Sardu od "Kralja nad kraljevima zemaljskim – Isusa Krista." Ovo govori Onaj koji ima sedam duhova Božjih i sedam zvijezda. Znam tvoja djela: imaš ime da si živ, a mrtav si. Budan budi i utvrdi ostatak koji tek što ne umre. Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle kako si primio Riječ i poslušao: tako je i drži – i pokaj se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te. Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina: oni će hoditi sa mnom u bjelini, jer su dostojni."

Pogledajmo najprije nešto iz povijesti grada Sarda: Grčko ime za nj je "Sardeis" što je u množini, jer su zapravo postojala dva mjesta: grad na gorskoj visoravni i mjesto ispod njega -–u dolini. 700 godina prije Krista bio je to jedan od najvećih gradova svijeta. Bio je to glavni grad kraljevine Lidije kojom je vladao kralj Krez; on je bio jedan od najbogatijih vladara tadašnjega svijeta, te se govorilo: "bogat kao Krez!" Naime zlato se dobivalo iz rijeke koja je tekla uz grad. Tako je ondje iskovan prvi zlatni i srebrni novac. Ali to je dovelo i do nerada i nebudnosti nekada hrabrih ljudi.

Kad je perzijski car Kir opkolio njihovu tvrđavu na gori nije ju nikako mogao osvojiti. Prema povjesničaru Herodotu dugo je opsjedao grad, tražeći načina da u nj prodre, neprestano čekajući da braniteljima popusti budnost. Tako je jedan vojnik Sardijanac tražeći svoju kacigu koja mu je ispala niz stijenu, provukao se kroz tajni prolaz u stijeni a to su primijetili neprijatelji koji su neprestano motreći na utvrdu, tražili neku pukotinu, tako su se lako uvukli u nju! Nekoć jaka tvrđava ostala je samo starinski spomenik na vrhu brda bez života. Nekada moćni i bogati stanovnici Sarda postali su neotporni, slabi, jer nisu bili dovoljno budni.

A nažalost i kršćanska zajednica je u tome degeneriranom gradu postala degenerirana, jer, nije bila duhovno budna.! Zato i Gospodnja opomena, u Otkrivenju, počinje (3:2): "Znam tvoja djela imaš ime da si živ a mrtav si, tek što ne umreš." Zato je Spasitelj Isus Krist često opominjao: "Bdijte!" Tako i apostoli. Apostol Pavao je opominjao vjernike u Rimu (13,11): "To tim više što shvaćate ovaj čas: vrijeme je već da se prenemo, oda sna..." a apostol Petar govoreći starješinama crkve i vjernicima (1 Pt 5,9) isto upozorava: "Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.

Oprite mu se čvrstoćom u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu." Crkveni otac Augustin je upozorio: "Zadnji dan je tajna, te zato treba bdjeti svaki dan." Apostol Pavao je opomenuo Solunjane (I 5,8): "Onda i ne spavajmo kao ostali, nego bdijmo i trijezni budimo." Vjernici trebaju bdjeti i u odnosu na lažna učenja i lažne učitelje. Opraštajući se od starješina crkve u Efezu, tada najveće kršćanske crkve u Maloj Aziji, upozorava ih (Djela apostolska 20,29-31): "Ja znam da će nakon mog odlaska, među vas uljesti vuci okrutni koji ne štede stada, a između vas će samih ustati ljudi koji će iskrivljavati nauk da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na pameti da sam tri godine bez prestanka noću i danju suze lijevajući urazumljivao svakoga od vas. "

Nakon upozorenja na potrebu duhovnog bdijenja Gospod u svojoj poruci starješinama Crkve u Sardu kaže: "Doista, ne nađoh da su ti djela pred Bogom mojim savršena. Spomeni se dakle: kako si primio Riječ i poslušao, tako je i drži (čuvaj) – i obrati se. Ne budeš li dakle budan, doći ću kao tat, a nećeš znati u koji ću čas doći na te." Dakle sjeti se! a čega? "Kako si primio Riječ i poslušao." Ne samo nekada, nego svakoga dana, nikad ne zaboravi na radost koju si imao kada si čuo Radosnu vijest vječnoga spasenja, prihvatio je i poslušao. To je bio "sretan dan za tebe" – kako to pjevamo.

A ako se nisi držao Božje Riječi – odmah se pokaj i moli Gospoda za oproštenje. On vidi kad nam djela nisu savršena; prema tome naša djela moraju odgovarati Riječi Božjoj koju smo primili. Dakle: trebamo biti budni svakoga dana; biti izvršitelji Riječi. Naime: svaki je dan života vjernika u sjeni vječnosti, ako živi u Božjoj prisutnosti – sa Kristom. Gospod je nastavio u poruci starješini i vjernicima u Sardu, rekavši (4): "Ali imaš u Sardu nekolicinu imena što ne okaljaše svojih haljina: oni će hoditi sa mnom u bjelini, jer su dostojni." Iz ovoga je jasno da u Sardskoj crkvi nije bilo mnogo, nego samo nekolicina onih, čija su imena bila dostojna Kristovog imena, jer su ostali bili okaljani prljavštinom svijeta. Umjesto da su oni posolili svijet, prljavi svijet je posolio njih.

To je velika opomena vjernicima koji trebaju svojim životom biti uzorom ljudima među kojima žive. Poznato je da su kršćani prigodom svetog krštenja bili obučeni u bijele haljine, haljine svetosti – te su oni koji su okaljali svoje haljine pokazali da su prekršili svoj zavjet koji su dali kod krštenja. Postali su gubitnici – umjesto pobjednika, zato su posljednje riječi poruke Crkvi u Sardu (5): "Tako će pobjednik biti odjeven u bijele haljine i neću izbrisati imena njegova iz knjige života i priznat ću ime njegovo pred Ocem svojim i anđelima njegovim." Je si li dostojan pobjednik ili vječni gubitnik? "Imaš ime da si živ, a mrtav si!"

Whoops, looks like something went wrong.