Đuro Samac, dipl. ing. i teolog


Živim u Zagrebu sa suprugom. Imamo dvoje djece i dvoje unučadi. Srednju školu završiosam u Zagrebu, a zatim i Fakultet prometnih znanosti. Radio sam u poduzeću sve do odlaska u mirovinu 1993. g. Obratio sam se 1974. g. u Baptističkoj crkvi u Zagrebu, a to potvrdio krštenjem 1975. g. S prvom generacijom studenata 1976. g. upisao sam teologiju na "Matiji Vlačiću Iliriku". Nakon nekoliko godina studija dolazi do prekida, a zatim sam diplomirao na Teološkom fakultetu u Osijeku (1. stupanj). Nakon upisa na studij aktivno sam se uključio u rad crkve u Zagrebu (propovijedanje, rad s mladima, kao predsjednik crkvenog odbora).

Tijekom rata radio sam s izbjeglicama koji su bili zbrinjavani preko naše crkve u Zagrebu. 1995. god., odmah nakon vojne akcije "Oluja", otišao sam sa suprugom u misiju na Baniju. Tamo smo proveli 13 godina i za to vrijeme osnovali dvije crkve, u Glini i Kozaperovici. Obje su danas članice Saveza. Također smo pokrenuli i dvije misijske stanice: Veliki Gradac i Ravno Rašće. Za to vrijeme kršteno je oko 80 članova. Pisao sam članke za Glas Evanđelja. Godine 2009. vratio sam se iz misije i uključio u rad Vala Evanđelja kao suradnik u radio emisijama. Želja mi je raditi za Gospoda dok mi daje snage i da sve što radim bude Njemu na slavu, a meni na spasenje, jer Njemu jedinom pripada hvala i slava za sve. AMEN


Kako i gdje možete nabaviti knjige?

Knjige autora Đure Samca "Evanđelje na djelu", "Samo vjera" i "Povratak Bogu" možete naručiti na:


Autor: Đuro Samac, dipl. ing. i teolog

"Evo, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel — što znači: Bog je s nama."

Matej 1,23

Pitanje o Isusovom utjelovljenju i božanstvu bilo je predmet mnogih razmišljanja u danima ranog kršćanstva, više nego bilo koje drugo pitanje. To je bilo bojno polje špekulacije, metafizike i teologije. Gospod Isus je svojim postupcima i djelovanjem zbunjivao ljude. On je bio misterij; nikada čovjek nije proizveo takav zapanjujući rezultat u čovječanstvu.

On je promijenio lažljivca u govornika istine, ljenčinu u radnika, lopova u čestitog čovjeka, korumpirano društvo je postalo čisto. Ima nešto u tom Čovjeku Isusu da mijenja naravi u trenutku kad Ga netko prihvati za svog Spasitelja i okruni Ga za svog Gospodara! Što je to?

Većina nas znamo što je to. Što je to s tim Isusom da svatko tko Ga prihvati postane drukčiji? Možeš čitati Shakespearea, i to neće promijeniti tvoju narav. Možeš studirati djelo bilo kojeg drugog čovjeka, ali tvoja narav neće biti promijenjena. Ali ti ne možeš prihvatiti Isusa kao svog Spasitelja, a da ne vidiš čudo koje se dogodilo u tvojoj duši.

Zašto je to tako?

Činjenica je da je Isus drukčiji. On nije bio rođen nakon zajedničkog života dvoje ljudi. Ivan kaže: "Riječ je postala tijelo i prebivala među nama i mi smo vidjeli Njegovu slavu, punu milosti i istine." Utjelovljenje je najveće čudo stvorenja, a ipak s pogleda neba i ljudske potrebe, to je bilo neizbježno.

Bog je upotrijebio djevicu Mariju da nadnaravnim djelovanjem Duha Svetoga začne i rodi sina kome nadjene ime Isus. A sve je to bilo da se izvrši što je Gospod rekao po proroku: Evo Djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu ime Emanuel — što znači Bog je s nama (Matej 1,21-23). Samo Sveti Bog koji nije podložan grijehu može spasiti grešnike.

Apostol Pavao nam kaže da su "svi sagriješili i izgubili su slavu Božju", i da je smrt (duhovna) ušla u sve ljude jer su svi sagriješili. Ako bi Isus bio rođen od naravne generacije, i da je Bog ušao u Njega, On bi imao pali duh, bio bi biće podložno grijehu i ne bi mogao spasiti grešne ljude. To bi potpuno uništilo ideju o savršenom Božjem utjelovljenju. Sjeme mora biti od božanskog originala umjesto od ljudskog. Čovjek je podložan grijehu, njegovo sjeme proizvodi jedino palog čovjeka. Gospod Isus za vrijeme svog zemaljskog života nije bio podložan smrti, niti je bio podložan grijehu.

Smrt nad Njim nije vladala dok nije bio učinjen grijehom, kad je grijeh cijeloga svijeta bio položen na Njega na križu, i do tada On nije mogao biti smrtno biće. Isus nije bio smrtan, On je bio savršen čovjek, kao što je Adam bio savršen čovjek prije pada.

Ako bi Bog mogao promijeniti narav djeteta nakon rođenja tako da On postane utjelovljen u djetetu, On bi isto tako mogao promijeniti prirodu cijelog ljudskog roda na isti način. Ali da to učini, to bi bila nepravda prema Sotoni i nepravda prema sebi osobno, jer problem grijeha još nije bio riješen i kazna za ljudski prijestup nije bila plaćena. Otkupitelj mora biti onaj nad kim Sotona nema zakonsko pravo ili autoritet, a to jedino može doći tako da Otkupitelj bude začet i rođen kao što je to bilo betlehemsko Djetešce.

Učenje o utjelovljenju nije izvan sklada s ljudskom željom ili tradicijom. To su vjerovala sva plemana i ljudi u nekim oblicima. Sveopći čovjek je težio za utjelovljenjem. Utjelovljenje je nadnaravno, utjelovljenje je Božji odgovor vapaju svega čovječanstva da Božanstvo pohodi zemlju i vapaju za ujedinjenjem s Božanstvom.

Nakon ljudskog pada, čovječanstvo je neprestano tonulo dublje i dublje — intelektualno, moralno i duhovno — i jedina nada je bila ujedinjenje Božanstva i čovječanstva da dovede čovjeka nazad na njegov pravi položaj.

Utjelovljenje treba biti želja svakog čovjeka kad on to razumije, jer to nudi nadu čovječanstvu, a bez toga čovjek je beznadan. U utjelovljenje Isusa iz Nazareta nije teže vjerovati niti ga razumjeti nego stvaranje prvog čovjeka ili rođenje djeteta. Sveti Bog je Bog svemoćan. On je imao moć da začne dijete u utrobi Djevice Marije.

Isus je utjelovljen po Duhu Svetom. Čovjek i Bog mogu postati ujedinjeni; Bog može prebivati u ovim našim ljudskim tijelima; Bog može dati svoj vlastiti život i prirodu našem duhu, i mi možemo imati Božji život u ovim ljudskim tijelima.

Ako je Isus bio utjelovljen, tada je besmrtnost činjenica. Ako mi primamo vječni život u naš duh, tada mi imamo pozitivnu sigurnost da će ova naša tjelesa postati besmrtna kod povratka Gospodina Isusa.

Ako je utjelovljenje činjenica, kršćanstvo je supernaravno. Svaki čovjek koji je bio "nanovo rođen" utjelovljen je, i kršćanstvo je čudo. Utjelovljenje je bila žudnja sveopćeg čovjeka, a ako je Isus iz Nazareta bio utjelovljen, tada je sveopći vapaj našao odgovor u kršćanstvu. Utjelovljenje je osnovno čudo kršćanstva. Ono dokazuje pre-egzistenciju Krista, i to je temelj i razlog za sva naredna čuda očitovanja svete sile.

Ljudsko znanje zahtijeva utjelovljenje, jer je čovjek duhovno mrtav i bez pristupa Bogu. Utjelovljenje božanstva i čovječanstva će pribaviti zamjenu za božnastvo i čovječanstvo ujedinjeno u takvoj osnovi da utjelovljeni može stajati kao čovječji posrednik, jednak s Bogom, s jedne strane, a ujedinjen s čovjekom, s druge strane; On može spojiti dvoje u jedno. Ponovno ujedinjen kao Božanstvo i čovječanstvo, On može preuzeti obvezu ljudske izdaje, zadovoljiti potražnju pravde te uslijed toga biti most između provalije čovjeka i Boga.

Pre-egzistencija Krista nam je opisana na mnogim mjestima Pisma. U Ivanu 1,14 kaže: "I riječ tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koji ima kao Jedinorođenac od Oca — pun milosti i istine".

Pavao u 1. Timoteju 3,16 kaže da "Bog je tijelom očitovan". U Rimljanima 8,3 kaže da "je Bog poslao svoga vlastitog Sina u obličju grešnog tijela". U Galaćanima 4,4-6: "Ali kada dođe punina vremena, posla Bog svoga Sina, rođena od žene, rođena po Zakonu, da otkupi podložnike zakona."

Sedamnaest puta je u Ivanovom Evanđelju izjavljeno da je Isus bio poslan od Oca i da je došao na svijet, i da ponovno ostavlja svijet i odlazi k Ocu. Mnoga druga mjesta to potvrđuju. Mi moramo hvaliti Boga što nam je posalo Spasitelja u betlehemskom Djetetu. Hvala Bogu što je ta Radosna vijest došla i do nas, a sad je naš zadatak da tu vijest prenosimo drugima.

Isus iz Nazareta, rođen u Betlehemu od Djevice Marije, je danas naš odvjetnik s desne strane Uzvišenog i zagovara nas. Hvala i slava Njegovom imenu!