dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 13:1-17



TEMA: Isus pere noge učenicima


Došli smo i do četvrtog velikog odjeljka u proučavanju ovoga evanđelja. Prvo smo proučavali prolog, odnosno prvih osamnaest stihova prvog poglavlja. Zatim smo imali uvod, koji čini ostatak prvog poglavlja. U poglavljima 2 do 12 vidjeli smo svjedočanstvo Isusovih djela i riječi. Sada smo došli do Isusovog svjedočanstva o Njegovim svjedocima, što je opisano u poglavljima trinaest do sedamnaest.


Postoji još jedan način na koji smo mogli podijeliti evanđelje po Ivanu. U prvih dvanaest poglavlja tema je svjetlo. Ta nam poglavlja govore o Isusovoj javnoj službi i o činjenici da je On Svjetlo. Odjeljak kojeg nazivamo Besjeda u gornjoj sobi govori o temi ljubavi. Isus ljubi one koji su Njegovi. Zadnji dio evanđelja po Ivanu, od osamnaestog do dvadeset i prvog poglavlja, govori o životu. Isus je došao dati nam život, i taj je život u Njemu. Naš život dolazi po Njegovoj smrti.


Gospodin Isus izrekao je četiri glavne besjede. Tri od te četiri besjede već smo proučili dok smo proučavali evanđelje po Mateju: Propovijed na gori (Matej 5 - 7); Besjeda u prispodobama (Matej 13), u kojoj Isus govori o nebeskom kraljevstvu; i Besjeda na Maslinskoj gori (Matej 24 - 25). Sada smo došli do Besjede u gornjoj sobi, koja je zabilježena u Ivanu 13 - 17.


Ova besjeda je najveća koju je naš Gospodin ikada izrekao. Ona je najdulja i vrlo je značajna za nas danas, jer je Gospodin poveo one koji su bili Njegovi u Gornju sobu i otkrio im nove istine. Ona je još uvijek svježa i nova i za nas danas. Ne postoji ništa što bi bilo slično tome. Isusova javna služba bila je završena, a On je bio odbačen. Ovdje govori o Njegovoj ljubavi prema nama, o tome kako moramo živjeti kršćanskim životima, o tome kako On skrbi za nas i o odnosu između Njega i onih koji su Njegovi. Kako se Isus tada nalazio na svom putu prema križu ,nije imao nikakvu poruku za farizeje ili za vjerske vođe rimske vlasti. Ova je poruka namijenjena onima koji su Njegovi.


ISUS PERE NOGE SVOJIM UČENICIMA


Stigli smo do vrlo neuobičajenog događaja. Volio bih vas šokirati i zapanjiti ovime. Toliko puta slušamo o tome da smo već izgubili svako shvaćanje o neuobičajenosti onoga što se dogodilo. Isus Krist napustio je nebesku slavu, došao na zemlju, uzeo mjesto sluge i oprao noge svojim učenicima!


U prethodnom poglavlju, sjetit ćete se, vidjeli smo kako su Isusove noge bile pomazane. Ovdje ćemo vidjeti kako su bile oprane noge učenicima. Kakva razlika! Kako je Spasitelj prolazio ovim grešnim svijetom, nije došao u dodir ni sa kakvim onečišćenjem. Bio je svet i neokaljan. Noge govore o hodu neke osobe, a pomazanje Isusovih nogu s nardovom pomasti govori o slatkom mirisu hoda našeg Gospodina.



Nogama Isusovih učenika bilo je potrebno pranje! Isus je njihove noge oprao vodom, a ne krvlju. To je vrlo važno uvidjeti. Čuo sam već mnogo ljudi koji govore o dolaženju k izvoru krvi uvijek iznova kako bi se očistili. Takvim govorom ne slavimo svog Gospodina. Krv Isusa Krista, Božjeg Sina, čisti nas od svakog grijeha - prošlog, sadašnjeg i budućeg - jednom primjenom. Postoji samo jedna žrtva. "Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene" (Hebrejima 10:14). Kad smo vi i ja kao grešnici došli Isusu Kristu, Njegova krv je bila ta koja nas je jednom i za svagda očistila i dala nam položaj pred Bogom. Međutim, dragi moji prijatelji, moramo se pročišćavati tijekom našeg putovanja; tijekom našeg putovanja svijetom često se zaprljamo, i potrebno nam je pranje. Vidjet ćemo da je naš Gospodin oprao noge svojim učenicima upravo s tim ciljem.


Postoje tri razloga kojima se može objasniti zašto je Isus oprao noge svojim učenicima, i ta ćemo tri razloga promotriti kako budemo proučavali tekst.


Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. (Ivan 13:1 - 2)


Isus im je oprao noge jer je znao da će "prijeći (otići) s ovoga svijeta." Njegova će se služba nastaviti dok se vrati natrag u nebo. Sebe je poistovjetio sa svojim narodom i On danas još uvijek pere noge svojim učenicima. Isus je rekao da će otići s ovoga "svijeta" (kosmos), što znači iz sustava ovoga svijeta. To je svijet čovjeka, svijet grijeha. To je civilizacija koja je protiv Boga i protiv Krista, i taj je svijet pod osudom. Zbog toga što Isus odlazi iz ovoga svijeta, On pere noge svojim učenicima.


Drugi razlog zbog kojeg Isus to čini je taj što ljubi one koji su Njegovi. On ih je ljubio "do kraja." Isus je odlazio Ocu jer je ljubi one koji su Njegovi. Umro je za one koji su Njegovi, i On odlazi kako bi oni ostali spašeni. Mi imamo predivnog Spasitelja i On nas ljubi do samog kraja. Bog nas ljubi vječnom ljubavi; mi Ga ne možemo spriječiti u tome da nas ljubi.


Treći razlog je bio taj što je u prostoriju ušla i treća osoba. Bio je nazočan jedan nepozvani gost. Njegovo ime bilo je sotona. Mi vrlo često govorimo o tome da je u gornjoj sobi bilo nazočno trinaest ljudi, dok ih je ustvari bilo četrnaest jer je ondje bio i sotona. Sotona je u srce Jude Iskariotskog stavio želju da izda Isusa. Gdje god se đavao uključi u kršćanski posao, to ima utjecaja na ljude i Gospodin ih mora oprati. On nas mora oprati ako želimo imati zajedništvo s Njim.


Zapazite da se to dogodilo na blagdan Pashe. "Za vrijeme večere" - tu se ne govori o Gospodnjoj večeri. U stvari, Ivan niti ne bilježi Večeru Gospodnju. Zašto Ivan izostavlja nešto tako važno? Mislim da je to zbog toga što je već u vrijeme kad je Ivan ovo pisao bilo kršćana koji su od Večere Gospodnje pravili obred. Postoji velika opasnost u tome da se naglasak stavi na sami obred, a ne na osobu Gospodina Isusa Krista. Važnije je poznavati Božju riječ nego sudjelovati u Gospodnjoj Večeri. Nema blagoslova u samoj Večeri Gospodnjoj bez Božje riječi. Jedan profesor apologetike kojeg sam imao na fakultetu rekao je da se tu radi o Kristu u srcu i kruhu u trbuhu. Kruh neće biti dugo u vašem želucu. Krist u srcu je ono što je neophodno. Ja vjerujem da je to razlog zbog kojeg Ivan ispušta govoriti o Večeri Gospodnjoj.


A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa (Ivan 13:3)


Bolji bi prijevod glasio: "S obzirom da je Isus znao da mu je Otac sve predao u ruke, da je od Boga izišao i da k Bogu ide." Ponovno se naglašava da Isus čini ono što čini zbog toga što se vraća Ocu. To je ono što je važno.


usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. (Ivan 13:4 - 5)


Isus je odložio svoje haljine; drugim riječima, skinuo je odijelo koje je imao na sebi. Zatim je uzeo laneni ubrus i opasao se njime. Isus ovdje čini vrlo čudnu stvar. Isus je zauzeo mjesto sluge. Opasan je ubrusom služenja i spreman je oprati njihove noge.


Proučavajući Knjigu Izlaska 21 možemo naučiti nešto o zakonu o robovima. Židovski je rob služio svojem gospodaru šest godina i sedme godine je mogao biti slobodan. Ako se tijekom tog vremena oženio i dobio djecu, gospodar bi ga oslobodio, ali ne i njegovu obitelj. Međutim, rob je mogao odabrati ostati. Ako je ljubio svog gospodara i njegovu obitelj, mogao je ostati kod njih. Tada bi ga gospodar postavio uz dovratak i probušio mu uho šilom, što ga obilježava kao dragovoljnog roba zauvijek. Iako je mogao biti slobodan, ostao je uz gospodara iz ljubavi. Naš je Gospodin Isus došao na zemlju, uzeo na sebe naše ljudsko obličje i bio je sličan slugi. Sve je to učinio zbog toga što nas je ljubi. On je mogao biti slobodan, međutim, umro je na križu kako bi nama priskrbio spasenje. To je učinio zato da bi za nas ustanovio predivan odnos i da nama omogući da imamo predivno zajedništvo s Njim. Isus je postalo slugom zbog toga što nas je preko svake mjere ljubio.


Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: "Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?" Odgovori mu Isus: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije." (Ivan 13:6 - 7)


Neki ljudi govore kako je to sakrament i kako bismo mi trebali prakticirati pranje noge. Ja ne vidim nikakvog problema u prakticiranju toga, tako dugo dok se ne izgubi duhovno značenje. Drugi ljudi govore da je to pouka u poniznosti i da je to pouka za nas. Nema ničeg lošeg u tom tumačenju, međutim, mislim da ono ne ide dovoljno duboko. Petar je svakako mogao zapaziti da je to bio primjer poniznosti; no, Gospodin je rekao: "Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije."


Reče mu Petar: "Nećeš mi prati nogu nikada!" Isus mu odvrati: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." (Ivan 13:8)


Što je naš Gospodin želio ovime reći? Mislio je reći da bez tog pranja ne može biti niti zajedništva s Njim. To je bio blagdan Pashe koja govori o Njegovoj smrti. On je ustao iz blagdana Pashe koja govori o Njegovom ustajanju u uskrsnuću i o odlasku u nebo. Isus je opasan ubrusom službe i On nam poručuje: "Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom." Ne možete imati zajedništvo s Njim, službe s Njim bez pranja.


Na koji nas način Krist pere danas? "Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje" (Psalam 119:9). "Vi ste očišćeni po riječi koju sam vam zborio" (Ivan 15:3). "Kao što je Krist ljubio crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ" (Efežanima 5:25 - 26). Božja riječ je ta koja će vjernika održati čistim. Kad sagriješimo, kako bivamo očišćeni? "Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde" (1. Ivanova 1:9). Previše ljudi se odnosi prema grijehu kao nečem nevažnom i laganom. Moram vam reći, dragi moji prijatelji, kako noge govore o hodu, a kad vi i ja postanemo neposlušni, tada ne hodamo Njegovim putem. To je grijeh i treba ga priznati.


Nato će mu Šimun Petar: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" (Ivan 13:9)


Petar je u prvi mah podigao noge u zrak; zatim, nakon što mu je naš Gospodin rekao da neće imati zajedništva s Njim, Petar je ispružio svoje noge prema Isusu - velike, izborane ribareve noge - a ispružio je i ruke - i to su bile sigurno bile snažne, ispucale ruke - a pognuo je čak i svoju glavu i rekao: "Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!" Ako to znači zajedništvo, onda je Petar želio svo zajedništvo koje je moguće.


Kae mu Isus: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge  i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!" (Ivan 13:10)


Sada je rekao: "Tko je okupan, ne treba drugo da opere." To baš nema velikog smisla, zar ne? Razlog zbog kojeg nam ovo baš nema smisla je taj što Isus upotrijebio dvije različite riječi, a prevodioci nažalost nisu baš naglasili tu razliku. Isus je rekao: "Tko je louo." Louo znači "okupan." Nipto je riječ koja se prevodi sa "prati." "Tko je okupan, ne treba oprati drugo osim noge."


U ono vrijeme ljudi su odlazili u javne kupke na kupanje. Nakon kupanja, čovjek bi stavljao na noge svoje sandale i vratio bi se kući. U kući je imao lavor s vodom kako bi oprao noge jer su se zaprljale hodanjem prašnjavim ulicama grada. Ne samo da je na nogama imao prljavštinu, već se u ono vrijeme i smeće izbacivalo na ulicu, pa iako je tek došao s kupanja, morao je prati noge kad je ulazio u kuću.


Naš Gospodin nas poučava da kad dođemo križu, da kad dođemo k Isusu, onda smo oprani u potpunosti. To je kupanje, louo, obnova - regeneracija. Kad hodamo ovim svijetom, onečišćujemo se i postajemo prljavi. Postajemo neposlušni i grijeh ulazi u naše živote. Ja ne vjerujem da ijedan vjernik proživi i samo jedan dan u svom životu, a da se barem malo ne zaprlja. Isus je rekao da ne možemo imati zajedništvo s Njim ako smo prljavi. Dakle, pranje nogu, nipto, je pranje koje ima za svrhu vratiti nas u zajedništvo. "Reknemo li da imamo zajedništvo s Njim, a u tami hodamo, lažemo i ne činimo istine. Ako u svjetlosti hodimo, kao što je On u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina Njegova, čisti nas od svakoga grijeha" (1. Ivanova 1:6 - 7).


Dragi prijatelji, da bismo oprali naše noge, moramo prvo priznati naše grijehe. Priznati znači složiti se s Bogom. To znači reći ono isto što i Bog kaže u svezi s našim grijehom. Jedna od najtežih stvari na svijetu je sveca natjerati da prizna da je grešnik. Hladnoća, neosjetljivost, nedostatak ljubavi Bog vidi kao grijeh. Ako priznamo, On je vjeran i pravedan oprostiti. Međutim, to nije sve. Ako želite oprati svoje noge, morate ih staviti u ruke Spasitelju. To je poslušnost. Ne možemo samo reći: "Bože, oprosti mi, počinio sam zlo", a onda nastaviti činiti tu istu stvar. To nije stavljanje svojih nogu u ruke Spasitelju.


Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: "Niste svi čisti." (Ivan 13:11)


Isus je znao da će Juda izdati. Znao je da se Juda nije okupao. Drugim riječima, Juda nikada nije bio obnovljen. To je razlog zbog kojeg je Isus rekao: "Niste svi čisti."


Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: "Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja  Gospodin i Učitelj  vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.


Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih." Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!“ (Ivan 13:12 - 17)


Ako želite imati radost u svome životu, dragi moji kršćanski prijatelji, otiđite k Isus i priznajte. To je jedan od problema s kojim se susrećemo u našim kršćanskim zajednicama danas. Možda su nam glave pune ispravne doktrine, međutim, noge nam smrde. Braćo, ništa ne smrdi tako kao neoprane noge! Možda je to razlog zbog kojeg neke naše službe ne mirišu tako lijepo. To je razlog zbog kojeg ne dohvaćamo više ljudi za Krista. Trebamo priznati kako bismo imali zajedništvo s Kristom.


Isus je rekao da kao što je On oprao njihove noge, tako i oni trebaju prati noge jedni drugima. Što to znači? Pavao nam u poslanici Galaćanima govori o tome kako to trebamo činiti: "Braći, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti" (Galaćanima 6:1). Kada brat u Kristu padne u grijeh, onda ga oni koji su duhovni trebaju vratiti u zajedništvo s Kristom. Tući takvog čovjeka po glavi i kritizirati ga nije pranje njegovih nogu. Obnoviti ga znači oprati mu noge. U crkvi imamo svakovrsne talente - vrsne govornike, i predivnu glazbu, međutim, nema probuđenja. Potrebno nam je pranje nogu; trebamo biti oprani. Prije nego što možemo oprati noge bratu, naše noge treba oprati Gospodin Slave. Trebamo doći k Njemu svaki put kad smo prljavi kako bi nas On oprao.


Psalmist je rekao: "Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: pogledaj, ne idem li putem pogubnim, i povedi me putem vječnim!" (Psalam 139:23 - 24). Nitko od nas ne proživi i jedan dan a da ne počini neki grijeh. Trebamo to priznati Gospodinu i biti očišćeni. Bivamo oprani Božjom riječi. Svoje noge stavljamo u Njegove ruke, što znači da smo u potpunosti predani Isusu. To nas stavlja u zajedništvo s Gospodinom Isusom. Dragi prijatelji, ne dopuštajte da vam prođe i jedan jedini dan bez zajedništva s Isusom. Ne dopustite da grijeh stupi u vaš život i prekine to zajedništvo.

Učenici su bili nalik grupi djece u onoj gornjoj sobi. Bili su uplašeni i to s pravom. Sjena križa padala je na tu malenu skupinu.