UVOD
Većina ljudi smatra da je evanđelje po Ivanu
lako razumljivo. Vrlo često možete čuti ove riječi: "Evanđelje po Ivanu je
jednostavno evanđelje."
Jednostavnost jezika dovela je mnoge ljude u ovakvu zabunu. Napisano je
jednosložnim i dvosložnim riječima. Dopustite mi navesti nekoliko stihova kako
bih vam ovo ilustrirao. Zapazite koliko su ovi stihovi jednostavni: "K svojima dođe i njegovi ga ne
primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji
vjeruju u njegovo ime" (Ivan
1:11 - 12).
Nemamo problema sa samim riječima, već se ovdje
bavimo s najdubljim evanđeljem. Uzmite na primjer ovaj izraz: "vi u meni i
ja u vama", koji se pojavljuje u Ivanu 14:20. Sedam riječi, jedan veznik,
dva prijedloga i četiri zamjenice - bilo kojem djetetu u četvrtom razredu
osnovne škole možete postaviti pitanje u svezi sa značenjem ovih riječi, i ono
će vam dati njihovo značenje. Međutim, povežite ih zajedno - "vi u meni i
ja u vama" - i niti jedan dubokoumni teolog i najveći filozof nije nikada
uspio prodrijeti u dubinu značenja ovih riječi. "Vi u meni" znamo da
znači spasenje; "i ja u vama" znači posvećenje, međutim, dalje od
ovoga nitko od nas ne može ići. Ponekad mislimo da zbog toga što znamo koje je
značenje riječi da znamo i što je njima izrečeno. Riječi su jednostavne,
međutim, značenje je vrlo duboko.
Jeronim je rekao o Ivanovom evanđelju:
"Ivan briljira u dubinama božanskih tajni." Nisam još čuo istinitiju
izjavu u svezi s tim. Dr. A. T. Pierson izrazio je to ovako: "Ono dotiče
Kristovo srce."
Iako se smatra da je Ivanovo evanđelje
jednostavno, ne smatra se uvijek da je apostol Ivan autor tog evanđelja. Baur -
Tubingenska škola u Njemačkoj je prije nekoliko godina počela s napadom na
evanđelje po Ivanu. Na tom polju su liberalni teolozi imali uistinu bogat dan.
Dok sam bio na fakultetu, slušao sam predavanje - toga je bilo i u moje vrijeme
- o autorstvu evanđelja po Ivanu. Profesor je predavanje zaključio riječima
kako on smatra da je Ivan autor evanđelja. Jedan je šaljivdžija zapazio: "Ja
sam vjerovao da je Ivan pisac i prije ovog predavanja, kao što to vjerujem i
sada. Dakle, samo sam protratio vrijeme!" Uvjeravam vas da ovdje nećemo
tratiti vrijeme baveći se autorstvom ovog evanđelja, osim što ćemo spomenuti
dvije izjave koje nam jasno govore o tome da je Ivan autor evanđelja.
Jedan od razloga zbog kojih su neki smatrali da
Ivan nije pisac ovog evanđelja je taj što je Papija (njegovo sam ime naveo kod
sva četiri evanđelja) nikada ne spominje Ivanovo autorstvo. Međutim, profesor
Tischendorf, Njemac koji je pronašao Codex Sinaiticus u manastiru svete
Katarine na sinajskom poluotoku, koji je vjerojatno najbolji rukopis Staroga
zavjeta, radio je u vatikanskoj knjižnici kad je naišao na jedan stari rukopis
koji sadrži navod Papije u kojem se jasno govori o tome da je Ivan autor ovog
evanđelja. Ja osobno ne tražim veći autoritet od ovog. Također, Klement
aleksandrijski, koji je živio oko 200. godine, izjavio je da je Ivan bio
potaknut od prijatelja, a također i po nadahnuću Svetog Duha bio pokrenut da
napiše duhovno evanđelje. Ja vjerujem da je Ivanovo evanđelje to duhovno
evanđelje. Po mom mišljenju nema niti trunke sumnje da je Ivan pisac evanđelja.
Bilo kako bilo, mnogo važnije pitanje je
slijedeće: Zašto je Ivan napisao
svoje evanđelje? Bilo je to posljednje napisano evanđelje, vjerojatno već pod
kraj prvog stoljeća. Svi drugi apostoli bili su mrtvi, i nestali su drugi pisci
Novoga zavjeta - samo je Ivan ostao. Pokušavajući odgovoriti na ovo pitanje,
ponovno nailazimo na različite teorije. Postoje oni koji tvrde da je evanđelje
bilo napisano kako bi se odgovorilo na prvu herezu kršćanstva, a to je bio
gnosticizam. Gnostici su vjerovali da je Isus bio Bog, ali nije bio čovjek, da
su apostoli samo mislili da su ga vidjeli, a u stvari ga nisu vidjeli. Irenej
je otvoreno rekao kako je svrha pisanja evanđelja po Ivanu bila odgovaranje na
gore iznesene gnostičke tvrdnje. Međutim, Tholuck je jasno rekao kako ovo
evanđelje nije nimalo polemično i kako se uopće ne bavi tim pitanjem. Također,
postoje oni koji tvrde da je ono samo dodatak onome što su drugi napisali, da
je Ivan samo dodao još materijala. Hase [heis] odgovara na ovu tvrdnju
slijedećim riječima: "Ovo evanđelje nije obična popuna praznog
prostora."
Vidite, ove teorije nisu dale adekvatni odgovor
kako bi se objasnile sve posebne činjenice sadržane u ovom evanđelju, a koje
jedno pravo objašnjenje mora sadržavati.. Po mojoj procjeni, jedino
zadovoljavajuće objašnjenje je to da je Ivan pisao na zahtjev crkve koja je već
imala tri evanđelja (Matej, Marko i Luka kružili su po crkvama) i željela je
nešto duhovno dublje, nešto što će im omogući uzrast. To je u stvari i ono što
je rekao i Augustin, veliki svetac rane crkve:
U četiri evanđelja, odnosno, u
četiri knjige jednog Evanđelja, apostol Ivan, u svezi s njegovim duhovnim
razumijevanjem koje se može usporediti s orlom, svoje je izvješće podigao na
veću visinu i uzvišenije od ostale trojice, i podižući ga, imao je želju da i
naša srca također budu podignuta (Gregory, Ključ
za evanđelja, str. 285 - 286).
To je svrha pisanja evanđelja po Ivanu. To je razlog zbog kojeg
ga je napisao.
U skladu s tim, dakle, kada dođemo do evanđelja
po Ivanu vidimo da nas ne vodi u Betlehem. Nikada nećemo duhovno uzrasti
pjevajući: "O, malo mjesto Betlehem" nebrojeno puta za Božić. Ivan
nas neće odvesti u Betlehem jer želi da uzrastemo kao vjernici. Ivan nas vodi
nijemim hodnicima vječnosti, kroz ogromnu prazninu svemira, k početku koji to i
nije. "U početku bijaše Riječ" (Ivan 1:1). Neki tvrde da je ovaj
svijet nastao prije mnogo milijuna godina. Mislim da su preoprezni. Mislim da
je zemlja tu mnogo dulje od toga. Što mislite da je Bog radio u vječnosti,
vrtio palčevima? Moram vam reći, On je činio mnogo u prošlosti, a za Njim je
već vječnost. Zato, kada čitate, "u početku", idite tako daleko u
prošlost (vječnost) koliko vaš maleni um to može, ondje postavite pribadaču - i
Isus dolazi iz vječnosti kako bi se susreo s vama. "U početku bijaše (a ne
jest) Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog" (Ivan 1:1). Zatim
se spusite još mnogo milijardi godina u prošlost. "Sve postade po njoj i
bez nje ne postane ništa" (Ivan 1:3). Ivan, zatim, u četrnaestom stihu,
poduzima slijedeći korak: "I Riječ tijelom postade i nastani se među
nama" (Ivan 1:14).
Grčki filozofi i Grčki um za koje je Luka
pisao, zaustavili bi se na tom mjestu i rekli bi: "Dosta nam je tebe. Ne
možemo te slijediti." Međutim, Ivan nije pisao za njih, pa ide još i
dalje. "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu
Očevu, On ga obznani" (Ivan 1:18). "Obznani" je opisano Grčkom
riječi exegetet, dakle, stavio ga je
na otvoreno gdje čovjek može doći, vidjeti, i upoznati ga. Čovjek koji nije
imao porjekla, je Sin koji je došao iz vječnosti.
Luka, koji je bio liječnik, promotrio Ga je pod
"sitnozorom." Iako je Ivan upotrijebio drugu metodu, došao je do
istog zakljuka do kojeg je došao i Luka. Ivanovu metodu ne bismo nikako mogli
proglasiti naučenjačkom. Kršćaninu koji je došao do spoznaje Krista i vjere u
Njega, nije potrebno još jednom prelaziti preko teme djevičanskog rođenja; on u
to već vjeruje. Stoga, kad dođe u Ivanovo evanđelje, u njemu nalazi neizrecivi
ushit i radost, čitajući ga i proučavajući ga.
Na žalost, on također smatra da bi i nevjernici
to trebali imati. Zato možete vidjeti da se u osobnim kontaktima to evanđelje
upotrebljava mnogo više od ostalih evanđelja. Pa, zar to evanđelje prosječni
kršćani ne smatraju jednostavnim evanđeljem? Je li ono jednostavno? Ono je
duboko. Ono je za vjernike. Ono im omogućje uzrast.
Dok sam bio pastor, imao sam jednog prijatelja
liječnika koji je, zbog svog položaja, imao priliku okupiti skupinu studenata
na proučavanje Biblije. Znate li što su proučavali? Pogodili ste, proučavali su
evanđelje po Ivanu. Rekao mi je: "Znaš, uisitnu sam protresao te momke
prvim poglavljem." Susreo sam ga nekoliko tjedana kasnije, pa sam ga
ponovno upitao kako napreduje proučavanje. "Ah", rekao je,
"prestali su dolaziti." Pa ti su mladići studirali u školi u kojoj su
sve trebali staviti u epruvetu i ispitati, gdje se sve stavlja pod sitnozor.
Pitao sam ga: "Pa zašto niste započeli s proučavanjem evanđelja po
Luki?" "Zato", odgovorio mi je, "jer sam im želio dati
jednostavno evanđelje." On im ga nije dao. Ivan nije jednostavan; dubok
je. Evanđelje po Ivanu je za vjernike.
Također je postojao jedan sveučilišni profesor
koji je ne tako davno bio zamoljen da skupinu poslovnih ljudi poučava iz
Biblije za vrijeme njihove stanke za ručak. Pokušajte pogoditi iz koje ih je
knjige počeo poučavati. Naravno da ste pogodili! Rekao je: "Oni ne znaju
mnogo; zato ću im dati evanđelje po Ivanu." Da im je barem dao evanđelje
po Marku. To je evanđelje akcije, evanđelje sile, evanđelje za snažne ljude.
Međutim, on im je dao evanđelje po Ivanu.
Evanđelje po Ivanu je namijenjeno onima koji već
vjeruju. Kada dođete do poglavlja trinaest do sedamnaest, ispred njih možete
staviti znak Samo za vjernike, a
ispod toga možete slobodno napisati Svi
ostali neka se drže podalje. Ja mislim da taj odjeljak u evanđelju po Ivanu
nije nikada niti bio namijenjen nevjernim ljudima. Isus je svoje učenike poveo
u gornju sobu i otkrio im stvari koje će im omogućiti uzrast. Niti jedno
evanđelje nam ne prenosi te događaje i te riječi. Zašto? Zato što su drugi
pisci evanđelja evangelizatori (blagovjesnici) koji predstavljaju Krista kao
Spasitelja svijeta. Netko će ovdje postaviti pitanje: "Pa zar ga Ivan ne
predstavlja kao Spasitelja?" Da, naravno da Ga i Ivan predstavlja kao
Spasitelja svijeta, međutim, on je svoje evanđelje napisao u prvom redu za
pouku i uzrast vjernika.
Ivan nam govori više o uskrslom Kristu od
drugih pisaca evanđelja. U stvari, govori nam više nego svi ostali zajedno.
Pavao je rekao da "ako smo i poznavali po tijelu krista, sada ga tako više
ne poznajemo" (vidite 2. Korinćanima 5:16). Umjesto toga, poznajemo Ga kao
uskrslog Krista. Zbog toga, Ivan nam želi iznijeti Isusova pojavljivanja nakon
uskrsnuća i spominje ih sedam.
Prvo je bilo najdramatičnije - ukazao se Mariji
Magdaleni u vrtu. Drugo je bilo učenicima u gornjoj sobi, kad nije bilo Tome.
Treće pojavljivanje bilo je ponovno učenicima u gronjoj sobi, međutim, ovaj put
je i Toma bio nazočan (ova tri pojavljivanja zapisana su u dvadesetom
poglavlju). Zatim ga vidimo da se pojavljuje kraj galilejskog mora. Nekoliko
učenika bilo je na ribarenju. On ih je pozvao s obale: "Dječice, imate li
što za prismok?" (vidite Ivan 21:5).
Jednog će dana to pitati i mene i vas. Jeste li
se u posljednje vrijeme bavili ribarenjem? Ribe možete uloviti samo na Njegov
način. Morate loviti prema Njegovim uputama.
Nakon toga im je pripremio doručak. Da sam
barem i ja bio ondje na tom pikniku. To je bilo pravo gastronomsko uživanje.
Dragi prijatelji, On vas još uvijek želi nahraniti svakog jutra, a također i
tijekom dana i navečer, Njegovom duhovnom hranom. Tada je pitao Šimuna Petra:
"Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" (vidite Ivan 21:15 -
17). Isus nije rekao da morate biti diplomirani teolog najboljeg teološkog
fakulteta da biste mogli služiti Njemu. On je postavio pitanje: "Ljubiš li
me?" To je jedini uvjet. Nemojte me pogrešno razumijeti. Ako Ga ljubite,
onda ćete željeti biti temeljito pripremljeni za službu koju On za vas ima,
međutim, On želi znati da Ga ljubite. Razlog zbog kojeg mnoštvo ljudi ne služi
kristu je taj što ga oni ne ljube. Zatim je patru bilo rečeno da će umrijeti
mučeničkom smrću, međutim, Ivan će i dalje živjeti kako bi napisao ovo
evanđelje, tri poslanice i Knjigu Otkrivenja. Ivan je zabilježio sedam Isusovih
ukazivanja nakon Njegovog uskrsnuća, a svih sedam je za vjernike; one su za nas
danas.
U vrijeme Kristovog rođenja, postojalo je
veliko iščekivanje diljem neznabožačkog svijeta. Bilo je to vrlo čudno.
Svetonije (rimski povijesničar - op.
prev.) spominje kako se "drevno i sasvim određeno iščekivanje proširilo
diljem Istoka, da će vladar svijeta, u otprilike to vrijeme, ustati u
Judeji." Tacit izjavljuje vrlo slične riječi. Schlegel spominje kako su
budistički misionari na svom putovanju po Kini susretali Kineze koji su
odlazili tražiti Mesiju oko 33. godine nakon Krista. (Vespazijanov život, pogl. 4).
U to je vrijeme diljem svijeta postojalo
iščekivanje Njegovog dolaska. Upravo su s misterioznog istoka došli mudraci u
Jeruzalem "raspitujući se: Gdje je taj novorođeni kralj židovski?"
(Matej 2:2).
Zadivljujuće je kako je evanđelje po Ivanu,
zamišljeno da iziđe u susret potrebama vjernika, također je prikladno za
orijentalni um kao niti jedno drugo. Koga podrazumijevam pod orijentalcima?
Egipćane, Babilonce, Perzijce i nebrojene milijune ljudi u Indiji i Kini. Čak i
u današnje vrijeme velikog napretka znamo jako malo i tim područjima svijeta. A
što je s Tibetom i Mongolijom? To je još uvijek misteriozni istok. Znamo,
međutim, ovo: ondje se krije fantastični svijet, koji živi u krajnjem
siromaštvu. Iz te misteriozne zemlje došli su mudraci. Donijeli su darove -
zlato, tamjan i smirnu. Postoji mnogo pitanja koja traže odgovor. Došli su iz
te misteriozne zemlje. Orijentalna raskoš o kojoj tako mnogo slušamo otkriva
nam nevjerojatno bogatstvo, i ono se još uvijek nalazi ondje - ukrašene palače,
velebna zdanja i neprocjenjivi briljanti. Nama zapadnjacima bi trebalo govoriti
i to da kad je Kolumbo krenuo na putovanje prema toj zemlji (mi ga hvalimo zbog
toga što je otkrio Ameriku, međutim, on nije tražio Ameriku), pokušavao je
pronaći novi put prema istoku kako bi se vratio s jednim dijelom bogatstva koje
se ondje nalazi.
Međutim, uz bok tom bogatstvu postoji i krajnje
siromaštvo, milijuni koji žive u jadu i bijedi i duboka besciljnost. Njihova se
zemaljska svojina sastoji od vrećica koje nose na leđima. Naučenjaci nam govore
kako će stotinu milijuna ljudi umrijet će od gladi u sljedećem desetljeću.
Možda ćete se pitati: "Pa, zašto im ne bismo poslali hranu?" Nema je
dovoljno. Na nama je da donesemo odluku kojih stotinu milijuna ljudi će umrijeti
od gladi. Hoće li to biti ovi ili oni? Međutim, ono što nas zapanjuje je vapaj
siromašnih za pomoći, a bogataši ne nalaze rješenje problema života. Orijent je
ljudskim željama dao najveću slobodu. Iako su imali tu slobodu, nije bilo
zadovoljstva. Imali su velike poganske religije - budizam, šintoizam,
hinduizam, konfucijanizam i muhamedizam. Pa ipak, s tog su područja došli
mudraci raspitujući se: "gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo
gdje izlazi zvijezda Njegova pa mu se dođosmo pokloniti" (Matej 2:2). Bilo
im je potrebno spasenje. Nisu ga imali; niti jedna religija nije im to mogla
dati. To je razlog zbog kojeg su ljudi na misterioznom istoku u evanđelju po
Ivanu toliko radovali kao niti jedni drugi ljudi. Um je taj koji će se danas
radovati u evanđelju po Ivanu. Gospodin Isus može izići u susret potrebama
takvog uma, kao što nam to Ivan otkriva.
Isus je došao iz nebeske slave - postojao je
prije svakog početka kojeg si mi možemoi zamisliti. "I Riječ tijelom
postade." živio je među ljudima. Orijent je imao svoju religiju. I Izrael
je pripadao ovome dijelu svijeta. Orijen t je imao svakojake religije. Imali su
hramove - bogato ukrašene i u kojima su se obavljali svakakvi obredi. Imali su
kultove okultnog, a Ivan nam pokazuje da je prvi Isusov javni čin bio da ode u
hram onog vremena i očisti ga od tamošnjih trgovaca i mjenjača novca. Time je
nešto rekao ovim ljudima koji su štovali u svojim hramovima za obeščašćivanje
Boga - da je Bog svet. Ako želite
iskazati štovanje Bogu, morate biti očišćeni; hram je trebao biti očišćen. Nije
moglo biti nikakvog kompromisa sa zlim i pokvarenim.
Jedne je noći k Isus došao jedan vjerski vođa -
samo nam Ivan govori o tom susretu. Tom je vjerskom vođi, koji je imao sve i
koji je bio religiozan do svoje srži, Isus te večeri rekao: "Valja ti se
nanovo roditi" (vidite Ivan 3:3). Trebao je imati novi život i riješiti se
svoje religioznosti. Isus je rekao da nije došao zašivati zakrpu na starom
odijelu, već je došao dati im novo odijelo pravednosti koje će im omogućiti da
mogu stajati pred svetim Bogom. To je bilo ono što je ovaj kraj svijeta trebao.
Na orijentu je ženski rod bio degradiran. Naš
je Gospodin donio čast ženskome rodu jer je bio rođen od žene. Otišao je na
svadbu kako bi odgovorio na sprdnju koju su oni načinili od braka stvarajući
hareme. Krist je otišao na svadbu i stavio svoj blagoslov na brak. Također,
Isus je sjeo na zdenac i ondje razgovarao sa ženom upitnog morala. Međutim, ona
je bila žena za koju je On kasnije umro. Njemu je duša žene bila jednako tako
dragocjena kao i duša muškarca.
Krist je nahranio mnoštvo ljudi, a iza tog
obroka uslijedila je besjeda o kruhu života, a kasnije im je pobjegao jer nije
želio da od Njega načine Kralja svojih trbuha.
Orijentalni um dobro je mogao razumjeti Isusovu
besjedu o kruhu života. Šteta što upravitelji naših supermarketa ne razumiju tu
besjedu - oni misle da je na policama važno imati kruh i ostale živežne
namirnice, a Isus nam govori kako to nije važno. Ljudi orijenta, koji nemaju
kruha i živežnih namirnica mogu te riječi razumijeti jako dobro. Bojim se da
mnogi ljudi u našoj zemlji pogrešno shvaćaju te Isusove riječi.
Gospodin Isus je u ovome evanđelju rekao:
"Ja sam svjetlo svijeta; ja sam kruh života; ja sam put i istina i
život." Orijent je bio jadan i na rubu egzistencije u ono vrijeme kao što
je to i danas. Ivan nam govori: "Isus je pred svojim učenicima učinio i
mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da
vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu
Njegovu" (Ivan 20:30 - 31). Ono što im je bilo potrebno više od svega
ostalog bio je život. Dragi moji prijatelji, to je ono što je potrebno svijetu
i danas - ne religija, već život!
Prije nego što počnemo s proučavanjem ovog
veličanstvenog evanđelja, dopustite mi da vam skrenem pažnju na nekoliko
stvari. Prva tri evanđelja nazivaju se sinoptička evanđelja, jer su napisana s
istog stajališta prema sličnom obrascu. Četvrto evanđelje razlikuje se od prva
tri.
1. Matej i Marko naglašavaju Isusova
čuda, a Luka se posvećuje prispodobama. Ivan se ne bavi niti jednom od ove dvije stvari.
2. Čuda su u Ivanovom evanđelju dana
kao znakovi, i odabrana su s dosta diskriminacije kako bi se njima ilustrirale stanovite vrlo važne istine.
(Na primjer, besjeda o kruhu života slijedi iza čuda s hranjenjem pet tisuća ljudi.) U Ivanovom evanđelju nalazimo jedanaest znakova.
3. U četvrtom evanđelju nema
prispodoba. Riječ prispodoba
pojavljuje se jednom u Ivanu 10:6,
međutim, ne radi se o standardnoj Grčkoj riječi parabole, već paroimia.
Ovu se riječ uopće ne bi trebalo
prevoditi sa "prispodoba." Priča o Dobrom Pastoru nije prispodoba, već besjeda.
Ivan nam iznosi kronološki redoslijed kojeg je
vrijedno zapaziti. Činjenica je u tome da ako ćete pratiti takav redoslijed,
dobit ćete ljestve pomoću kojih možete pratiti Kristovu trogodišnju službu. Na
primjer, u Ivanu 1:29, 35, Ivan kaže: "Sutradan..., sutradan." Ivan
nam u svome evanđelju ne iznosi samo logični, već i kronološki redoslijed
događaja. Također posvećuje pažnju mjestima i gradovima. Na primjer: "To
se dogodilo u Betaniji, s onu stranu Jordana" (Ivan 1.28); "Kana
Galilejska" (Ivan 2:1).
U ovome evanđelju naglašeno je Kristovo
božanstvo i ono je stavljeno u prvi plan. Međutim, također se ne gubi iz vida
niti Kristova ljudska narav. Zapažate li da nam samo Ivan govori o Isusovom
putovanju kroz Samariju i da je sjeo kraj zdenca, i da je bio umoran od puta?
Možete li si zamisliti nešto ljudskije od toga? Ja se mogu sjetiti jedne
stvari: Isus je zaplakao, a Ivan je taj koji nam govori i taj podatak.
Ime Isus
se u potrebljava u gotovo svim slučajevima, osim u prilikama kad je
upotrijebljeno ime Krist. To je čudno
jer je naglasak stavljen na Kristovo božanstvo, pa bismo očekivali da će Ivan
rabiti ime Krist. Pa zašto onda
upotrebljava ime Isus? To je zbog toga što je Bog postao čovjekom.
U ovome evanđelju postoji snažna dinamika, i
ona je izražena u Ivanu 16:28: "Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet
ostavljam svijet i odlazim Ocu." Bog je postao čovjekom - jednostavno
izražena duboka činjenica.