dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 10:14-42

 

 

Ja sam pastir dobri i poznajem svoje i mene poznaju moje, kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce. (Ivan 10:14 - 15)

 

Tu nalazimo predivni odnos. On poznaje svoje ovce, a Njegove ovce poznaju Njega. Pavao je napisao: "Da upoznam Njega i snagu uskrsnuća Njegova..." (Filipljanima 3:10). Poznavati Ga znači ljubiti Ga. U svezi s tim trebalo bi pročitati ono što Bog govori o svojim pastirima u poruci koju daje kroz proroka Ezekiela, u trideset i četvrtom poglavlju.

 

Zapazite da je to treći put da Isus govori kako Ga Njegove ovce poznaju. Poznavati Isusa Krista je najvažnije, pa tako sve ostalo dolazi na drugom mjestu. To je razlog zbog kojeg sam odustao prepirati se oko nebitnih stvari. Prestanimo se prepirati o religiji i o detaljima. Ono što je važno je upoznati Gospodina Isusa Krista. Čujete li Njegov glas; poznajete li Pastira?

 

Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem i glas će moj čuti i bit će jedno stado, jedan pastir. (Ivan 10:16)

 

"Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka" - Izraelovog ovčinjaka - međutim, i ti drugi će čuti Njegov glas, i oni će biti jedno stado s jednim Pastirom. Vidite, treba postojati jedno stado i jedan Pastir. Postojat će jedno stado koje će sadržavati Židove i Pogane, bogate i siromašne, robove i slobodnjake, muškarce i žene, crnce i bijelce, narode iz svih naroda, plemena i jezika.

 

Zbog toga me i ljubi Otac što polažem život svoj da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne oduzima, nego  ja ga sam od sebe polažem. Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga. Tu zapovijed primih od Oca svoga." (Ivan 10:17 - 18)

 

Isus je rekao da je to sve Očeva volja. Otac Ga ljubi jer je On umro za nas. I mi bismo Ga trebali voljeti jer je umro za nas. On je svoju dušu učinio žrtvom za grijeh. Na križu, za vrijeme onih tri sata tame, Bog Otac je na Njega stavio grijeh svijeta, i On je prošao kroz pakao za vas i mene. Dobri Pastir položio je svoj život za ovce.

 

Isus nam jasno govori o tome da svoj život polaže dragovoljno. On je bio u potpunoj kontroli i vlasti tijekom svog suđenja. Također, On je odredio i trenutak svoje smrti. Židovi su rekli kako to ne bi smjelo biti za blagdana, da ne bi došlo do pobune naroda, međutim, On je bio razapet u dane blagdana. Isus nikada nije bio veći Kralj nego kad je išao na križ. Ako čovjek pažljivo pročita evanđelja, može se uvjeriti da je u stvari rimska vlast bila na suđenju. Izraelski narod bio je na suđenju, vi i ja bili smo na suđenju. Iako On nije trebao umrijeti, učinio je to dragovoljno za grijehe svijeta. "Uprimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim ponese križ, prezrevši sramotu..." (Hebrejima 12:2). Nitko nije Isus mogao oduzeti Njegov život. On je rekao da ima moć položiti svoj život i ponovno ga uzeti.

 

Među Židovima ponovno nasta podvojenost zbog tih riječi. Mnogi su od njih govorili: "Zloduha ima pa mahnita! Što ga slušate?" Drugi su govorili: "Nisu to riječi opsjednuta. Zar zloduh može slijepima oči otvoriti?" (Ivan 10:19 - 21)

 

To se odnosi na činjenicu da je Isus otvorio oči čovjeku koji se rodio slijep. Mnoštvo je toga dana reklo: "Zar zloduh može slijepima oči otvoriti." Nastala je podjela. Zašto? zato što su neki bili ovce, a drugi ne. Ovce će čuti, a drugi neće čuti.

 

I danas se radi o istom pitanju kao što se radilo i u ono vrijeme. Ili je Gospodin Isus Krist bio luđak, ili je Spasitelj svijeta. Ili ima demona ili je Božji Sin. Uvijek je oko Njegova imena dolazilo do takve podjele. Kad je Pavao propovijedao u Ateni, neki su povjerovali, a drugi ne. Kad ja propovijedam, neki vjeruju, a neki ne. Ne možemo očekivati da stvar bude imalo drugačija.

 

Takozvani liberalni teolozi su najnedosljedniji i najnelogičniji ljudi koji postoje. Isus Krist ne može biti samo veliki učitelji dobar primjer. On je ili varalica ili je Božji Sin. Isus Krist i vama postavlja pitanje o kojem morate donijeti odluku, dragi prijatelji. On je luđak, ili je vaš Bog i vaš osobni Spasitelj.

 

 

BOŽANSTVO - KRIST JEDNAK S BOGOM

 

Svetkovao se tada u Jeruzalemu Blagdan posvećenja. Bila je zima. (Ivan 10:22)

 

Blagdan sjenica održavao se potkraj listopada; blagdan posvećenja svetkovao se krajem prosinca - dakle, prošlo je oko dva mjeseca. Taj je blagdan bilo podsjećanje na to kako je Juda Makabej oslobodio hram od Antioha Epifana, Asirca koji ga je onečistio. To se dogodilo 167. godine prije Krista i proslavljalo se u vrijeme našeg Gospodina.

 

"Bila je zima." Isus je završio svoju službu narodu. Od tog trenutka nadalje Isus u evanđelju po Ivanu govori samo onima koji su Njegovi. Više neće upućivati nikakve javne pozive. Sada je prekasno za žetvu. Janje Božje se priprema za smrt na križu za grijehe svijeta.

 

Dragi prijatelji, dopustite mi da vas podsjetim kako se time možete predugo igrati. Za vas dolazi zima. Doći će dan kad nećete moći svjedočiti. Ako želite učiniti bilo što za Krista, bilo bi vam bolje da to učinite sada. Ako nikada niste iskreno prihvatili Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, dopustite mi da vas podsjetim kako i za tu odluku može doći zima. Dolazi vrijeme, ljubljeni, kada postaje prekasno, prekasno da budete spašeni. Možete biti ustrajni u odbijanju Isusa Krista tako dugo da ćete na koncu biti nesposobni prihvatiti Ga. I proroci su govorili o ovome: "Žetva prođe, minu ljeto, a mi nismo spašeni" (Jeremija 8:20).

 

Isus je obilazio Hramom po trijemu Salomonovu. Okružili ga Židovi i govorili mu: "Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno!" (Ivan 10:23 - 24)

 

U hramu je postojao veliki trijem koji je bio namijenjen poganima, onima koji nisu pripadali izraelskom narodu. Naš Gospodin više nije odlazio u hram. Bila je zima i On je hodao po Salomonovom trijemu.

 

Isus je vrlo jasno pokazao svoj identitet. Oni koji su Ga prihvatili shvaćali su da je On Mesija, Krist. Sjetimo se da je Andrija rekao svome bratu: "Našli smo Mesiju!" (vidite Ivan 1:41). Natanael Ga je prepoznao: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti si Kralj Izraelov!" (Ivan 1:49). Samarijanka na zdencu jako dobro je shvaćala tko je On; Samarijanci su rekli: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta" (Ivan 4:42). U Njega je vjerovao i iskazao mu štovanje također i čovjek kojeg je Isus izliječio od njegove sljepoće. Vjerski vođe sa svojim rafiniranim pitanjem u svari su na Njega bacali krivicu. Oni su stvar predstavljali tako kao da je u svemu Isusova krivnja što im nije dao dovoljno informacija, dok se radilo o njihovom nedostatku volje da shvate ono što im je Bog otkrio. Isus je otkrio svoje mesijanstvo onima koji žele slušati, a sada ga je objavio i vjerskim vođama.

 

Isus im odgovori: "Rekoh vam pa ne vjerujete. Djela što ih ja činim u ime Oca svoga ‑ ona svjedoče za mene. Ali vi ne vjerujete jer niste od mojih ovaca. (Ivan 10:25 - 26)

 

Isus im je rekao da može dokazati svoje mesijanstvo. Njegova djela svjedoče o tome. Rodio se u Davidovoj kraljevskoj lozi, prema proročanstvima. Najavio Ga je Ivan Krstitelj. Nitko nije naučavao kao što je Isus naučavao. Niti jedan čovjek nije mu mogao dokazati niti jedan grijeh. Kad je Ivan Krstitelj poslao svoje učenike da doznaju je li Isus Mesija ili trebaju tražiti drugog, Isus im je rekao da se vrate i ka_u Ivanu Krstitelju stvari koje je On učinio. Tada će Ivan Krstitelj znati da Isus ima sve vjerodajnice koje Mesija treba imati. Vidite, Isusovo poučavanje je pokazalo da je On Mesija, Njegov je život to pokazivao, kao i Njegova čuda. Problem je bio u nevjerujućem srcu. Činjenica da oni nisu vjerovali otkazivala je da oni nisu Njegove ovce. To je negativna strana. Sada Isus iznosi i pozitivnu stranu.

 

Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo." (Ivan 10:27 - 30)

 

Njegove ovce čuju Njegov glas. One Ga slijede. Znak vlasništva nad ovcom je njena poslušnost. Želite li znati je li čovjek spašen ili nije? Tada pogledajte je li On poslušan Kristu. Naša uha moraju biti otvorena Njegovom glasu. "I uho koje čuje i oko koje vidi, oboje je Jahve načinio" (Izreke 20:12).

 

"Ja ih poznajem." Meni je jako drago što me netko poznaje, a vama? Ponekad me ljudi pogrešno shvaćaju i ja im moram objašnjavati što sam želio reći ili zašto sam učinio ovo ili ono. Bilo kako bilo, Isusu nikada ne trebam ništa objašnjavati. On zna kad se ja izmotavam; On zna kad ja izbjegavam neku temu; On me razumije. On zna.

 

"One idu za mnom." Ja vjerujem u vječnu sigurnost vjernika i u nesigurnost nevjernika. "One idu za mnom" - stvar je tako jednostavna. Ako pastir pozove svoje ovce jednog jutra i krene u brda, stotinu ovaca iziđu iz ovčinjaka i slijede ga. Ja zaključujem da su tih stotinu ovaca njegove ovce. Također zaključujem da ostalih četiri stotine nisu bile njegove ovce.

 

"Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada." Dragi prijatelji, kad im On daje vječni život, to znači da one ne trebaju raditi za njega i da ga one ne zaslužuju. On im ga daje. Zapazite da se radi o vječnom životu. On traje zauvijek. Ako se taj život potroši za tjedan dana, za godinu dana ili dok ne sagriješe, tada se ne radi o vječnom životu. One u stvari nisu Njegove ovce ako njihov život ne traje zauvijek. Ovce mogu biti u opasnosti, međutim, Pastir će ih zaštititi. One mogu biti raspršene, međutim, On će ih ponovno sakupiti. One nikada neće propasti.

 

Mogu li one pasti? Da. Hoće li propasti? Ne. Ovca može dospjeti u svinjac, međutim, još niti jedna ovca koje se našla u svinjcu nije u svinjcu i ostala. Ovce i svinje ne žive zajedno. Ovca je uvijek ovca. Niti jedan čovjek ne može tu ovcu ugrabiti iz Spasiteljeve ruke. Niti jedan neprijatelj, niti jedan čovjek, niti jedno stvoreno biće ne može ovcu uzeti iz Njegove ruke. To je predivno. Jednom je jedan čovjek raspravljao sa mnom da čovjek može iskočiti iz Njegove ruke, jer smo slobodna moralna bića. Poslušajte riječi ovog odjeljka. U njemu piše: "Nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke." On je Pastir. On je Bog. Ako mislite da možete iskočiti iz Njegove ruke, Otac stavlja svoju ruku na vas, i vi ne možete nikamo skakati. Brate, On vas drži i vi se ne možete osloboditi. Obje ruke su ruke božanstva. Niti jedno stvoreno biće ne može uzeti Božju ovcu iz Njegove ruke.

 

Prije nekoliko godina jedan teksaški rančer pričao mi je o ovcama. Rekao mi je da ima dvije tisuće ovaca i netko ih mora paziti svo vrijeme. Ako dvije ovčice prijeđu preko brda i udalje se kilometar od stada, one su izgubljene. Ne mogu se same vratiti. Jedini način na koji mogu biti sigurne je ako je uz njih pastir. Ako bi došao vuk i pojeo jednu od te dvije ovce, pomislili biste da je druga dovoljno pametna da će reći: "Pojeo je mog brata. Ja ću se zato vratiti preko brda i pridružit ću se stadu." Ne, ta ovca nema pojma kamo ići. Sve što ovca zna je reći "beeee" i bježati unaokolo čekajući da postane desert za vuka. Ovca je glupa. Osim toga, ovca nema nikakva sredstva obrane. Ovca čak ne može u trku pobijediti svoje neprijatelje. Ako je ovca sigurna, to nije zato što je ovca mudra i pametna. To je zato što ima dobrog pastira.

 

Kad sam vam rekao da mi Isus daje vječni život i da nikada neću propasti, možete me optužiti za hvalisanje. Ne, dragi moji prijatelji, ja se ne hvalim sobom; ja se hvalim svojim Pastirom. Imam predivnog Pastira. On neće izgubiti niti jednu svoju ovcu. Ako On krene na put sa stotinu ovaca, neće doći na cilj sa njih devedeset i devet. Ako se jedna izgubi, On će je otići tražiti. Niti jedna se neće izgubiti.

 

Isus je zatim rekao da su On i Otac jedno. Tvrdio je da je Bog.

 

Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju. Isus im odgovori: "Mnoga vam dobra djela Očeva pokazah. Za koje me od tih djela kamenujete?" Odgovoriše mu Židovi: "Zbog dobra te djela ne kamenujemo, nego zbog hule: što ti ‑ čovjek ‑ sebe Bogom praviš." (Ivan 10:31 - 33)

 

Jedna je stvar sigurna: u ono vrijeme, oni koji su Ga slušali razumjeli su da je sebe proglasio Bogom. Iznio im je svoje vjerodajnice. Liječio je na tisuće ljudi, i nitko nije mogao poreći te dokaze. Optužili su ga za hulu na Boga. Optužili su Ga zbog toga što je sebe nazvao Bogom. I znate što, to je upravo bilo ono što je On učinio!

 

Odgovori im Isus: "Nije li pisano u vašem Zakonu: Ja rekoh: bogovi ste! Ako bogovima nazva one kojima je riječ Božja upravljena ‑ a Pismo se ne može dokinuti ‑ kako onda vi onome kog Otac posveti i posla na svijet možete reći: 'Huliš!' ‑ zbog toga što rekoh: 'Sin sam Božji!' Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati. Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu."   (Ivan 10:34 - 38)

 

Njihova optužba bila je da je On sebe, čovjeka, proglasio Bogom. On im je naveo riječi iz Psalma 82:6: "Rekoh doduše: vi ste bogovi i svi ste sinovi Višnjega!" Ljudi su pozvani biti Božja djeca, međutim, Isus je jedinstven jer je On Čovjek "koga Otac posveti." On je Onaj koji je odvojen; razlikuje se od svakog drugog čovjeka na zemlji. On je u Ocu i Otac je u Njemu.

 

Nato ga ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruku. I ode ponovno na onu stranu Jordana ‑ na mjesto gdje je prije Ivan krstio. I osta ondje. A mnogi dođoše k njemu i rekoše mu: "Ivan doduše ne učini nijednog znamenja, ali se sve obistinilo što je rekao o ovome." Mnogi ondje povjerovaše u njega. (Ivan 10:39 - 42)

 

Ivan Krstitelj nije činio nikakva čuda, ali je istinito posvjedočio o Mesiji. Isus je Mesija, Krist. On je Onaj koji je trebao doći. Što mislite o Kristu? To je ispit za saznavanje vašeg stajališta. Ako ne mislite ispravno o Kristu, ne možete biti u pravu u ničem drugom. Što mislite o Kristu? Ako ste Njegova ovca, tada ćete čuti Njegov glas. Ako niste, nećete ga čuti. Njegov glas utopit će se u mnoštvu glasova koji vam govore. Njegove ovce mogu čuti Božjeg Sina.