dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 1:1-18

 

TEMA:

 

Prolog - utjelovljenje; Riječ je Bog, Riječ je postala tijelom, Riječ je objavila Boga; svjedočanstvo Ivana Krstitelja; Andrijino svjedočanstvo; Filipovo svjedočanstvo; Natanaelovo svjedočanstvo

 

RIJEČ JE BOG - RIJEČ JE TIJELOM POSTALA - RIJEČ JE OBJAVILA BOGA

 

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. (Ivan 1:1)

 

Evanđelje po Ivanu predstavlja Gospodina Isusa Krista pomoću tri veličanstvene tvrdnje:

 

"U početku bijaše riječ",

"i Riječ bijaše u Boga",

"i Riječ bijaše Bog."

 

"Riječ" je jedna od najviših i najdubljih titula (naziva, imena) Gospodina Isusa Krista. Odrediti točno značenje ove riječi nije baš lako. Očito je da Gospodin Isus Krist nije logos Grčke filozofije; umjesto toga, On je memra Hebrejskog Pisma. Zapazite koliko je ova Riječ bila važna u Starome zavjetu. Na primjer ime Jahve nije se nikada izgovaralo. Bila je to toliko sveta riječ da je oni nisu nikada upotrebljavali. Međutim, ovo je Onaj koji je Riječ, On sažimlje sve što je o Njemu rečeno u Starome zavjetu i On je predstavljen kao Onaj koji je bio "u početku." Početak prethodi prvim riječima u Bibliji: "U početku stvori Bog nebo i zemlju" (Postanak 1:1). Taj početak može se datirati, iako ja osobno ne vjerujem da bilo tko može taj datum odrediti s točnošću - bezumno je tvrditi da je to bilo 4004. godine prije Krista, kao što je to datirao Ussher [ašer]. On vjerojatno seže u prošlost milijarde i milijarde godina. Vidite, vi i ja imamo posla s Bogom vječnosti. Kad se vratite u stvaranje, On je već ondje, i to je način na koji su ove riječi upotrijebljene - "u početku bijaše Riječ." Zapazite da ne stoji jest Riječ; Riječ nije počela postojati ili bila rođena u početku. Bijaše (kako to ističe dr Lenske) poznat je pod nazivom durativni imperfekt, što označava radnju koja se nastavlja. Ovaj oblik znači da je Riječ bila u početku. Kojem početku? Koliko god želite otići u prošlost. Biblija kaže: "U početku stvori Bog nebo i zemlju" (Postanak 1:1). Započinje li time i Bog? Ne, već se vratite u prošlost milijardama, trijlijardama i "zilijardama" godina. Ja se u mislima mogu vratiti u prošlost milijardama godina prije stvaranja - možda vi možete doći u svojim mislima i dalje - međutim, stavimo nekakvu oznaku u tom vremenu milijardama godina prije stvaranja. On je već onda bio. On dolazi iz vječnosti kako bi se susreo s nama. On nema početak. "U početku bijaše Riječ" - On je već postojao kada je nastao početak. "Pa", reći će netko, "negdje je morao postojati početak." U redu, gdje god vi započeli, On je ondje da vas susretne, On je već bio. "U početku bijaše Riječ" - pet riječi u izvornom jeziku, a ne postoji čovjek u ovome svemiru koji bi tim riječima mogao pridružiti neki datum, razumjeti ih ili ih obuhvatiti. Ova prva velika izjava baca nas u svemirske prostore.

 

Druga tvrdnja je ova: "I Riječ bijaše Bog." Ova nam izjava sasvim jasno govori o tome da je On odvojen i različit od Boga Oca. Ne možete za Njega reći da je On Bog Otac, jer je On kod Boga. "Međutim", reći će netko, "ako je On s Bogom, tada On nije Bog." Treća izjava vraća nas na pravi put: "I Riječ bijaše Bog." Ovo je jasna i izravna tvrdnja da je Gospodin Isus Krist Bog. U stvari, Grčka riječ upotrijebljena u ovom stihu je još određenija, jer se u Grčkome jeziku najvažnija riječ stavlja na početak rečenice, pa tako čitamo: "Bog bijaše Riječ." Ovime je ta činjenica naglašena; nije je moguće bolje naglasiti. Želite li se riješiti Kristovog božanstva? Dragi moji prijatelji, toga se ne možete riječiti. Prve tri izjave u Ivanovom evanđelju utvrđuju tu činjenicu. "U početku bijaše Riječ i bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog."

 

Krenimo dalje prema četrnestom stihu i zapazimo tri tvrdnje koje nalazimo ondje.

 

I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu ‑ slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca ‑ pun milosti i istine. (Ivan 1:14)

 

"I Riječ tijelom postade",

"I nastani se među nama",

"Pun milosti i istine."

 

Grčki filozofi ostali bi s nama u ovom našem proučavanju dok smo govorili o prvom stihu, međutim, na ovome mjestu bi nas napustili. Oni se nikada ne bi složili da je Riječ postala tijelom. Grčki jezik nam dopušta da misao izrazimo mnogo određenije i, po mom mišljenju, točnije: "Riječ se rodila tijelom (u tijelu)." Razmišljajte na trenutak o ovim riječima. Tu imamo slučaj gdje Bog dolazi iz vječnosti, koji se već zvao Pradavni (Dan 7:9, 13, 22 - op. prev.); međutim, došao je u Betlehem, kao malo dijete zbog kojeg je žena zaplakala. Zapazite da Ivanovo rođenje čak niti ne spominje Njegovo rođenje u Betlehemu. Znate li zašto? On govori o Onome koji je prevelik za Betlehem. Iz vječnosti, Riječ je tijelom postala.

 

"I [Riječ] nastani se među nama" je druga tvrdnja u četrnaestom stihu. "Nastani" dolazi od Grčke riječi skenos, što znači "među nama je razapeo svoj šator." Naša ljudska tijela su samo šatori u kojima živimo. Apostol Pavao upotrijebio je istu misao: "...znamo doista: ako se razruši naš zemaljski dom, šator..." (2. Korinćanima 5:1). Ova kuća u kojoj živimo je šator, koji može biti otpuhan preko noći; može nestati u trenutku. Zbog toga što vi i ja živimo u našim malenim šatorima, Bog vječnosti na sebe je uzeo ljudsko tijelo i na taj način razapeo svoj šator među nama. To je ta druga veličanstvena tvrdnja.

 

Zapazite i treću: "(I vidjesmo slavu Njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca) pun milosti i istine." Ivan nam ovdje govori još nešto. Pitanje koje bih ja prirodno postavio na ovome mjestu je slijedeće: "Ako je On bio u tijelu, svakako se time ograničio." Ivan nam govori: "Čekajte malo - bio je pun milosti i istine." Riječ "pun" znači da jednostavno niste mogli imati više milosti i istine. On je sa sobom donio puninu božanstva i kada je došao k nama bio je pun milosti i pun istine.

 

Sada se prebacujemo na osamnaesti stih, u kojem ponovno nalazimo tri tvrdnje.

 

Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac ‑ Bog ‑ koji je u krilu Očevu, on ga obznani. (Ivan 1:18)

 

"Boga nitko nikada ne vidje:",

"Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu",

"On ga obznani."

 

Zapazite prvu tvrdnju: "Boga nitko nikada ne vidje." Zašto? Ivan će nam to objasniti u ovom evanđelju. Gospodin Isus će reći ženi na zdencu: "Bog je duh i koji se Njemu klanjaju, u Duhu i istini treba da se klanjaju" (Ivan 4:24) - jer je Bog duh. Nitko nikada nije vodio Boga. Što je s ukazanjima u Starome zavjetu? Bog se u Starome zavjetu nije nikada otkrio ljudskim očima. Pa što su to onda ljudi vidjeli? Vratite se k Bibliji, i pročitajte izjvješća. Na primjer, Jakov je rekao da je vidio Boga, međutim, ono što je vidio bio je anđeo Gospodnji, koji se hrvao s njim. Bila je to manifestacija, međutim, on nije vidio Boga jer je Bog duh. "Boga nitko nikada ne vidje."

 

Druga tvrdnja je ova: "Jedinorođenac." Najbolji Grčki rukopis je onaj od Nestlea, Njemačkog naučenjaka. On je došao do sasvim jasnog zaključka da se ne radi o Jedinorođenom Sinu, već o Jedinorođenom Bogu. I ja se odlučujem za takvo mišljenje. "Koji je u krilu Očevu" nam govori jako mnogo. On nije došao iz Božje glave kako bi nam otkrio Božju mudrost; nije došao iz Božje noge kako bi bio sluga ljudima. (Jeste li ikada zapazili da iako govorimo o činjenici da je Isus bio sluga, čije je cipele ikada ulaštio? Je li On ikada bio nečiji teklić? Nije. Rekao je: "Jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju Onoga koji me posla" (Ivan 6:38) Bio je Božji sluga - došao je kako bi služio Njemu, i služeći Ocu, služio je ljudima.) On nije došao od nogu; nije došao od glave; došao je iz Očevog krila. Došao je kako bi nam otkrio Božje srce. On je bio "Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu."

 

Treća tvrdnja zaokružuje nam osamnaesti stih: "On ga obznani." Grčka riječ upotrijebljena ovdje je exegesato. Ago znači "voditi", a ex znači "vani." Drugim riječima, to znači da je Gospodin Isus Krist Boga izveo na otvoreno. Znate li nešto što bi bilo veće od toga? Maleno putovanje na mjesec nije ništa u usporedbi s tim. Ovdje Bog dolazi iz vječnosti, Bog ovoga svemira, Stvoritelj svega, koji na sebe uzima čovjekovo tijelo, i Boga iznosi na otvoreno kako bi ga čovjek mogao upoznati. Dragi prijatelji, jedini način na koji možete upoznati Boga je kroz Njega, Isusa Krista. Isus Krist je došao kako bi nam objavio Boga, zbog toga što je On Bog.

 

Nisam još gotov s ovim tvrdnjama; postoji još nešto u svezi s njima. Povežimo prve tvrdnje u svakom od ovih stihova, pa ćemo vidjeti što će ispasti:

 

"U početku bijaše Riječ",

"I Riječ tijelom postade",

"Boga nitko nikada ne vidje."

 

Ne možete vidjeti Boga - Bog je duh. On je morao postati tijelom; morao je postati jednim od nas kako bismo Ga mi mogli upoznati. Nismo mi mogli otići k Njemu i shvatiti Ga. Morao je On doći k nama i dovesti Boga k nama - gdje se mi nalazimo.

 

Stavimo sada na jedno mjesto druge tvrdnje iz svakog od tri stiha:

 

"I Riječ bijaše u Boga",

"I nastani se među nama",

"Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu."

 

Promotrimo malo Njega na trenutak - anđeli su se klanjali pred Njim, bio je s Bogom, jednak s Bogom. Apostol Pavao napisao je o Njemu: "...nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom" (Filipljanima 2:6). Drugim riječima, On nije išao u skolu kako bi postao Bog. To nije bilo nešto za što je radio prekovremeno da bi do toga došao. Nije to bio položaj kojeg je zaslužio. Nije pokušavao biti Bog; bio je Bog. Ne želim biti bez poštovanja, međutim, kad je došao na ovaj svijet, nije rekao Ocu: "Pazi na Gabrijela; on smjera na moj posao. Pazi ga dok me nema." On to nije trebao učiniti. Nitko nije mogao zauzeti Njegovo mjesto. On je bio Bog. Tako je došao: bio je rođen u Betlehemu, vidjelo ga je nekoliko pastira, ne mnogo; otišao je u Nazaret, trideset godina bio je sakriven u Nazaretu. Bog je došao iz vječnosti, otišao u Nazaret i radio je u radionici tesara. Zašto? Zato da biste vi mogli poznavati Boga. Jedini način na koji ćete ikada moći upoznati, dragi moji prijatelji, je ako upoznate Njega. "Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu" je jedini koji nam može objaviti Boga.

 

Promotrimo na jednom mjestu i treće tvrdnje u svakom od stihova:

 

"I Riječ bijaše Bog",

"I vidjesmo slavu Njegovu-slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca-pun milosti i istine",

"On ga obznani."

 

Dok je bio među nama, bio je Bog, pun milosti i istine. On ga je objavio. On je jedini koji ga može izvesti na otvoreno, gdje se mi možemo upoznati s Bogom.

 

Još nismo gotovi s ovom temom. želio bih da uočite još nešto. Na koji način vi dijelite ovaj svemir? Ja sam se jednom prigodom susreo s čovjekom koji je načinio zaštitne omotače za sve svemirske letjelice, a koji im omogućava ulazak u zemljinu atmosferu. On je naučenjak, i pravi je stručnjak na području topline. Ručali samo zajedno, pa mi je tako rekao: "Znate, ovaj svemir sačinjen je od svega tri stvari. Vjerujem da je Bog stavio otiske svojih prstiju na sve - Trojstvo je posvuda." Zatim mi je objasnio što je time mislio reći. Svemir je podijeljen na vrijeme, prostor i tvar. Možete li si zamisliti četvrtu stvar? Zanimljiva je stvar što vrijeme, prostor i tvar obuhvaćaju sve što se nalazi u ovome svemiru kakvog ga vi i ja poznajemo. Vrijeme se može podijeliti u tri dijela: prošlo, sadašnje i buduće. Možete li si zamisliti četvrto vrijeme? A što je s prostorom? Duljina, širina i visina. Postoji li još koji smjer? Također, u tvari postoje energija, gibanje i stanje. To su tri podjele unutar tri kategorije. Svemir u kojem živimo nosi znak Trojstva.

 

Zapazite način na koji se utjelovljenje uklapa u ovo zapažanje. Stih 1:

 

Vrijeme: "U početku bijaše riječ i Riječ bijaše u Boga."

 

Prostor: "I Riječ tijelom postade" - postala je tijelom, došla je u prostor. Gdje? U Betlehemu, malom zemljopisnom prostoru - za Njega je čak i ova zemlja bila jako maleno mjesto na koje je                           mogao doći - i svoj je šator razapeo među nama. Promatrali smo Njegovu slavu, i Njega punog milosti i istine.

 

Tvar: "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, On ga    obznani." Zbog toga što je postao tvar, postao čovjekom, uzeo na seme ljudsku narav,         čovjek je mogao                 vidjeti i upoznati Boga. To su vrijeme, prostor i tvar utjelovljenja. Podijelimo svako od ovoga na tri dijela.

 

Prošlost: "U početku bijaše Riječ."

 

Sadašnjost: "I Riječ tijelom postade."

 

Budućnost: "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac...On ga obznani." Apostol Pavao je na kraju svoga života rekao: "Da upoznam Njega i snagu uskrsnuća Njegova..." (Filipljanima 3:10). To                  će biti u budućnosti -uistinu ga upoznati; mi danas u stvari znamo jako malo jer smo konačni.

 

Promotrimo dalje prostor podijeljen na duljinu, širinu i visinu.

 

Duljina: "U početku bijaše Riječ."

 

Širina: Došao je na ovu zemlju i postao je tijelom.

 

Visina: "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, On ga obznani" - On je došao s te visine kako bi ga predstavio nama.

 

Razmotrimo na koncu i tvar, podijeljenu na energiju, gibanje i stanje.

 

Energija: "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga" - to je energija. Na koji je način ovaj svijet počeo postojati? Bog je progovorio. Svaka racionalna osoba mora se suočiti s pitanjem nastanka             svemira. To je razlog zbog kojeg je teorija evolucije i postala tako popularna. Ona naravnom čovjeku nudi objašnjenje postanka svemira. Ako imalo razmišljate, tada morate imati objašnjenje za                 njegov nastanak. Otkuda je došao? Ovdje     nam je odgovor: "U početku bijaše Riječ." Bog je progovorio. To je prva stvar koja se dogodila. Kad Bog progovori, kad Riječ progovori, energija                    prelazi u tvar. Što je to atomska fisija? To je kada se tvar raspada natrag u energiju - puuuf, samo nestane. Stvaranje je započelo s energijom. "U početku bijaše Riječ. Riječ bijaše u Boga. Riječ             bijaše Bog."

           

Gibanje: "I riječ tijelom postade." On je došao iz nebeske slave i došao je na ovu zemlju.

 

Stanje (fenomen): Najveći fenomen na svijetu je Isus Krist. Čudesa drevnog svijeta, čudesa koja viđamo u današnje vrijeme nisu ništa u usporedbi s čudom utjelovljenja - Bog je postao                                čovjekom!

 

Ove tvrdnje su veće od bilo koga od nas,a ipak su tako jednostavne. Pročitali smo ih, vjerojatno ih i zapamtili, pa ipak niti jedan čovjek ne može prodrijeti u njihovu dubinu. "U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog...i Riječ tijelom postade i nastani se među nama (i vidjesmo slavu Njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca), pun milosti istine...Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, On ga obznani" (Ivan 1:1, 14, 18).

 

Ova tri stiha su veliki gradbeni blokovi. Promotrimo malo i vezivni materijal koji ih drži na okupu.

 

Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade (Ivan 1:3)

 

Gospodin Isus Krist je Stvoritelj. Ne samo da je postojao i prije nego što se rodio u Betlehemu, već je stvorio i cjelokupni svemir, uključujući i materijal iz kojeg su ljudi izgradili Betlehem. On je stvorio sve; On je instrument stvaranja. Ništa nije postalo bez Njega.

 

u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; (Ivan 1:4)

 

U ovome stihu suočavamo se s još nečim - s dvjema najjednostavnijim stvarima u životu - svjetlosti i životom. U Grčkome su ta dva pojma opisana riječima zoe i phos. Od riječi zoe dolazi naša riječ zoologija, proučavanje života, a od riječi phos dolazi riječ foto i sve što je na njoj zasnovano, kao što su riječi fotografija - to je svjetlost. Ove dvije stvari su tako uobičajene da ih možemo početi smatrati zdravo za gotovo. život - vidimo ga posvuda. Možda na mjestu gdje se upravo nalazite ima mnogo života. Ako odete u šumu, vidite tu istu stvar - život. On vas pozdravlja na svakom uglu, međutim, možete li ga objasniti? U tabloidima i naučenjačkim časopisima možete čitati o tome kako su ljudi otkrili koji je izvor života. Međutim, ako pročitate te članke, vidjet ćete da nisu pronašli izvor života, iako misle da su jako blizu. Ti ljudi stavljaju nekakvi zeleni listić pod sitnozor. U jednom trenutku vide da je stanica uređena na jedan način, i da je mrtva kao čavao. U slijedećem trenutku, stanica se ponaša na drugi način, i ona je živa. Tada stvar počne rasti, dijeliti se i umnažati sama od sebe. Zbog čega to čini? Zbog života.

 

Druga uobičajena stvar je svjetlost. Što je svjetlost? Slušao sam Irwina Moona kako je to pokušao objasniti (i Irwin je dao najbolje objašnjenje koje sam čuo), međutim, kad je bio gotov s izlaganjem, nisam bio siguran je li svjetlost nešto stvarno ili su to samo valovi, jer možete postaviti nekakvu prepreku, a svjetlost će još uvijek prolaziti. Kao što znate, stanovite vrste svjetlosti prolaze kroz predmete koji zaustavljaju zrake. Pa što je to onda svjetlost?

 

Vidite, bavimo se temeljnim stvarima, iako ljudi danas, uza sve naučenjačke napravice, znaju tako malo o njima.

 

"U njoj bijaše život" - sav život je u Isusu Kristu. "U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo." Vi i ja živimo u svemiru koji je u duhovnoj tami. Stvar je u tome da je on materijalno taman to određene točke, međutim, Bog je rekao: "Neka bude svjetlost" (Postanak 1:3) i ova svjetlila porazbacana su po svemiru poput svjetiljki u velikome gradu. Rečeno nam je da kada se čovjek samo malo udalji od zemlje, nađe se u potpunoj, apsolutnoj tami, i zastrašujuće je biti u prostoru u kojem nema ničega od čega bi se sunčeve zrake mogle odbijati. Naša se planeta nalazi u mračnom svemiru, pa ipak, to nije ništa u usporedbi s duhovnom tamom kojom je sve obavijeno. Kad sunce nestane, nad zemljom nastaje materijalna tama; međutim, dvadeset četiri sata na dan na ovoj zemlji postoji duhovna tama, duboka duhovna tama. Ljudi ne poznaju Boga; čovjek je u pobuni protiv Boga; čovjek živi u grijehu koji ga zasljepljuje za Boga. U Gospodinu Isusu Kristu je život, i život kojeg On daje je svjetlost ljudima. U stvari, Njegov život je jedina stvar koja može zapaliti svjetlost u nekom čovjeku. Neobnovljeni čovjek u sebi nema duhovnog svjetla. To je razlog zbog kojeg, kada mu predstavite Isusa Krista, takav čovjek vam odgovara: "Ne shvaćam. Ništa ne razumijem."

 

Običavao sam odlaziti u zatvor razgovarati s ljudima ondje. Nije to bio veliki zatvor i mogao sam s njima razgovarati normalnim, razgovornim, glasom. Započeli bismo razgovor s nogometom, jer je u tom kraju nogomet religija. Ti tvrdi ljudi bi se jako zapalili kad bi govorili o nogometu. Također smo govorili i o drugim stvarima, i oni su bili zainteresirani. Zatim bih razgovor okrenuo na nešto duhovno, i mogao sam vidjeti kako bi ima tama prekrila lica. Mogao sam jednako tako razgovarati s mrtvacima. To su oni i bili - ljudi mrtvi u svojim prijestupima i grijesima. Ovaj današnji svijet nalazi se u duhovnoj tami, a Gospodin Isus Krist donio je jedino svjetlo koje postoji na ovome svijetu. On jest svjetlost. "U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo."

 

i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze. (Ivan 1:5)

 

(U engleskom prijevodu stoji: "i svijetlo svijetli u tami, a tama ga ne shvaća (sadrži)" - op. prev.) Riječ "shvaća" je nesretan prijevod. A mudrijaši nisu nimalo pomogli prevodeći: "A tama ga nije uspjela ugasiti." To uopće nije točan prijevod. Riječ u Grčkom je katelaben, što znači "skinuti." To je slika tajnice kojoj šef diktira pismo, a ona se zaustavlja i govori mu: "Ne mogu to zapisati. Nisam sposobna zapisati to." Svjetlo svijetli u tami i tama nije sposobna obuhvatiti svjetlost. To je u stvari to. Netko mi je jednom prigodom rekao: "U kakvoj li sam tami bio prije nego što sam prihvatio Krista! Ne znam zašto nisam vidio." To je to: bili ste u tami i niste vidjeli. Tama jednostavno ne može obuzeti.

 

Ovo je vrlo zanimljivo: to ne vrijedi za materijalnu svjetlost. Ako uđete u mračnu sobu i trenutkom kada uključite svjetlost, tama nestaje. Tama i svjetlost u materijalnom svijetu ne mogu postojati zajedno i istovremeno. Trenutkom kada unesete svjetlost, mrak nestaje. Trenutkom kada svjetlosti više nema, pojavljuje se tama. Međutim, duhovno svjetlo i tama postoje zajedno. Ponekad zajedno žive muž koji je spašen i žena koja je nespašena - ili obrnuto. Vjernik radi zajedno s čovjekom koji govori: "Što misliš pod time kad govoriš da si kršćanin? Ja sam se potrudio koliko sam mogao. Zar ja nisam kršćanin?" Tu imate primjer tame i svjetlosti, jednog uz drugo, a tama jednostavno ne može obuhvatiti svjetlost. To je ono o čemu je ovdje riječ. "I svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze."

 

bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. (Ivan 1:10)

 

To je bila tragedija - svijet je bio u tami, duhovnoj tami i nije Ga upoznao. Čak i danas možemo vidjeti kako se pojavljuje ateizam i nevjera, a to ćemo vidjeti još i više u danima koji tek slijede. Mnogo ljudi izgleda ne shvaćaju da je nevjera i ateizam idu sasvim prirodno s naravnim čovjekom. Netko mi je rekao: "Jeste li čitali u novinama što je dr Taj i Taj sa stanovitog fakulteta napisao?" Da, pročitao sam. "Pa, nije li to strašno?" Ne, ja ne mislim tako. Mene bi jako uznemirilo da je napisao da vjeruje Bibliji, jer je on po svojoj vlastitoj tvrdnji nevjernik. Rekao je da ne vjeruje u novo rođenje, da ne vjeruje da treba primiti Krista da bi bio spašen. Ja ne očekujem od takvog čovjeka da kaže kako vjeruje Bibliji. To bi bilo u potpunosti suprotno njegovim tvrdnjama. Tzv. teolozi i teološki profesori, koji ljudima tumače kako je "Bog mrtvi pokret", iznose nam u stvari smiješnu i neodrživu teoriju da su oni u stvari kršćanski ateisti! Očito je da ateizam isključuje mogućnost da čovjek bude kršćanin, pa ipak se nevjera prikrala u naše fakultete i za naše propovjedaonice. Svijet Ga ne poznaje.

 

K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. (Ivan 1:11)

 

Došao je u svoj svemir, međutim, Njegovi ljudi ga nisu primili.

 

A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, (Ivan 1:12)

 

"A onima koji ga primiše podade moć." Riječ moć nije dunamis (sila), kao u dinamitu, tjelesna sila, već je to exousian sila, koja je dana sila, vlast. "A onima koji ga primiše podade vlast da postanu djeca Božja [djeca, tekna, Božja]: onima koji vjeruju u Njegovo ime."

 

Zapazite kako je ovo namijenjeno onima "koji vjeruju u Njegovo ime." S riječi "vjerovati" uvijek dolazi prijedlog. Vidite, vjera, kako je Biblija upotrebljava, nije samo umna spoznaja. Mnogi ljudi postavljaju pitanje: "želite reći da je sve što trebam učiniti je da kažem da vjerujem?" Da, to je sve što trebate učiniti, međutim, promotrimo što je sve u tome uključeno. S glagolom "vjerovati" uvijek dolazi i prijedlog - ponekad en (u), ponekad eis (u), a ponekad epi (na). Morate vjerovati u Isusa Krista (u engleskom jeziku ovi prijedlozi nose različita značenja riječi vjerovati, dok je u hrvatskom to samo "u Isusa Krista" ili "Isusu Kristu" - op. prev.) Dopustite mi to ilustrirati jednostavnim primjerom stolice. Ja stojim pokraj stolice i vjerujem da će izdržati moju težinu, međutim, ona to još uvijek ne čini. Zašto? Zato što ja imam samo intelektualno (umno) znanje. Ja samo govorim: "Da, ta će me stolica držati." Pretpostavimo da vjerujem u stolicu time što ću sjesti u nju. Vidite što želim reći? Ja čitavu svoju težinu povjeravam toj stolici i ona me drži. Drži li Krist vas? Je li On vaš Spasitelj? Ne radi se o stajanju sa strane i govorenju: "Da, vjerujem da je Isus Božji Sin." Pitanje je slijedeće: Jeste li se pouzdali u Njega? Jeste li mu uzvjerovali? Počivate li u Njemu? Stolica me drži u potpunosti. U ovom trenutku Krist je moj potpuni Spasitelj. Ja ovisim o Njemu, pouzdavam se u Njega.