dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 12:1-25

 

TEMA: Svjedočanstvo Židova i Pogana o Isusu; Isus odlazi u Betaniju na večeru; Isus odlazi u Jeruzalem - plačni ulaz; Isus dolazi Grcima; Isus dolazi do svog časa; Isus dolazi do kraja svoje javne službe

 

SVJEDOČANSTVO ŽIDOVA I POGANA O ISUSU

 

U ovome dvanaestom poglavlju ćemo s Isusom posjetiti dom Lazara, Marte i Marije u Betaniji. U evanđelju po Ivanu, Isusova je javna služba započela na svadbi u Kani Galilejskoj. Svoju je javnu službu završio posjetom tom domu. Naš Gospodin je naglasak stavio na dom, kršćanski dom, dom koji se boji Boga. Brak na sebi nosi Božji blagoslov. Zato sada dolazimo do ove predivne slike.

 

ISUS ODLAZI U BETANIJU NA VEČERU

 

Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju gdje bijaše Lazar koga je Isus uskrisio od mrtvih. Ondje mu prirediše večeru. Marta posluživaše, a Lazar bijaše jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomaže Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kuća napuni mirisom pomasti. (Ivan 12:1 - 3)

 

U Jeruzalemu su Isusovi neprijatelji snovali i kovali planove kako će Ga ubiti, međutim, ovdje u Betaniji, Njegovi su Ga prijatelji pozvali na večeru. Već dok se nalazio u sjeni križa, Isusu su oni koji su Ga ljubili načinili večeru. Željeli bismo proučiti čitavu sliku ove predivne večere.

 

Lazar, čovjek kojeg je Isus uskrisio od mrtvih, bio je u zajedništvu s Kristom. Isus je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će" (Ivan 11:25). U tjelesnom smislu, ova je istina vrijedila za Lazara. Bio je uskrišen od mrtvih. Ta istina vrijedi i za vas i mene u duhovnom smislu. Mi smo bili mrtvi u našim prijestupima i grijesima. Nismo poznavali Isusa, niti smo bili u ikakvom zajedništvu s Njim. Dakle, za nas je rekao: "I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada" (Ivan 11:26).

 

Kakvu sliku imamo ovdje! Nalazimo Lazara koji je bio uskrišen od mrtvih kako sjedi u zajedništvu s Isusom. Zatim, nalazimo Mariju kako sjedi do Isusovih nogu i raste u milosti i spoznaji Krista. Na koncu, nalazimo Martu kako poslužuje, kako sprema večeru. To je bio njen dar i ona ga je upotrebljavala. To su tri stvari koje su neophodne i u današnjoj crkvi: novi život u Kristu, štovanje i slavljenje, služba. Taj dom u Betaniji trebao bi biti slika vaše i moje crkve.

 

Sve to postoji u domu u kojem je Isus u zajedništvu s onima koji su Njegovi. Kao što vjerojatno znate, crkva je započela u domu. Ona može i završiti u domu. Mnoge od naših crkvi udaljuju se od Boga u Božjim stvarima. One više nisu mjesta predivnog zajedništva i blagoslova. Tako će se možda crkva vratiti domovima gdje će ljudi pronaći pravo zajedništvo s Kristom.

 

Zatim zapažamo predanje i štovanje, neizrecivu ljubav i čuvstva koje je Marija pokazala prema Isusu. Ona je Isusove noge pomazala skupom nardovom pomasti i obrisala ih svojom kosom. Neki ljudi misle da je to ista priča kao i ona o bludnici koja je oprala Isusove noge. Mislim da ćete jednog dana imati nevolja s Marijom ako budete i dalje tako mislili. Ona je potpuno drukčija osoba. jedina stvar koja je ista u oba slučaja je da je kosa bila upotrijebljena da bi se njome obrisale Isusove noge. Miris pomasti ispunio je cijelu kuću. Predivno!

 

Nato reče Juda Iškariotski, jedan od njegovih učenika, onaj koji ga je imao izdati: "Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima?" To ne reče zbog toga što mu bijaše stalo do siromaha, nego što bijaše kradljivac: kako je imao kesu, kradom je uzimao što se u nju stavljalo. (Ivan 12:4 - 6)

 

Juda Iskariotski pokazao je svoju pravu narav. On je bio blagajnik cijele skupine. Njemu nije bilo stalo do siromašnih, već mu je bilo stalo isključivo do sebe - on je bio lopov. Na temelju takve la_i je uzimao novac iz blagajne. Želio je Marijin novac dati siromašnima, kako bi on mogao njime upravljati i uzeti od toga svoj postotak.

 

Moram reći da je pravi ispit za svakog kršćanina danas način na koji upravlja svojim novcem. Pravi ispit za crkvu i za kršćansku organizaciju je način na koji uprlja svojim financijama. Upotrebljava li se novac za svrhu za koju je bio dan ili se prebacuje i upotrebljava za nekakvu drugu svrhu?

 

Trista denara bila je godišnja plaća prosječnog radnika u ono vrijeme. Zbog toga što je nardova pomast bila preskupa da je Marija upotrijebi svu na sebe, ona ju je svu izlila na Isusa. Dragi prijatelji, kad bismo barem naučili sjediti do Njegovih nogu - tada bismo naučili davati više Njemu. Marija je čuvala tu skupocjenu pomast u alabastrenoj posudi. Ona potječe iz Indije gdje te biljke rastu vrlo visoko na Himalajama, i bila je vrlo skupa. Znate li zašto je Marija kupila tu pomast i sačuvala je? Zato da kad umre da bi se mogla upotrijebiti na njenom tijelu. Sada je svu pomast izlila na Njega. To je puna ljubav, povezanost i štovanje Njegove Osobe. Miris te pomasti ispunio je kuću, i još uvijek ispunjava svijet danas.

 

Nato Isus odvrati: "Pusti je! Neka to izvrši za dan mog ukopa! Jer siromahe imate uvijek uza se, a mene nemate uvijek." (Ivan 12:7 - 8)

 

To je uistinu značajan događaj. Gospodin je ovdje otkrio da ga je ova žena pomazala kako bi mu rekla da ulazi u njegovu smrt. Ona je osjećala da On treba umrijeti za grijehe svijeta i pomazala Ga je zato unaprijed. Matej je zapisao da je Isus rekao da gdje god će se evanđelje propovijedati, pripovijedat će se i o tom događaju. To je istina. Čak i danas predivni miris onoga što je ona učinila ispunjava svijet.

 

Kakav kontrast nalazimo ovdje između nje i Jude Iskariotskog. Tu nalazimo mjesto gdje se susreću svjetlo i tama. Juda je tama, a Marija je svjetlo.

 

U tome nalazimo praktičnu primjenu i za nas danas. Isus je rekao da su siromasi uvijek s nama, a da On neće uvijek biti s nama. On time nije u kontradikciji sa svojom izjavom da je On s nama uvijek, da nas nikada neće napustiti ili ostaviti. Ono što Isus ovdje govori je da uvijek možemo poslužiti siromašnima - oni su uvijek s nama - međutim, naša služba ne bi smjela biti zamjena za sjedenje kod Njegovih nogu. Dolazi dan kad će biti prekasno apsorbirati sve što On ima za nas. Primam dosta pisama u kojima piše: "ja nikada nisam slušao pouke iz Biblije; da sam barem mogao slušati pouke iz Biblije dok sam bio mlad!" Dragi prijatelji, naučite o Isusu što više sada. Nemojte sjedenje kod Njegovih nogu zamjenjivati svojom velikom aktivnosti.

 

Silno mnoštvo Židova dozna da je Isus ondje pa se okupi, ne samo zbog Isusa, već i zato da vide Lazara kojega on bijaše uskrisio od mrtvih. A glavari svećenički odlučiše i Lazara ubiti jer su zbog njega mnogi Židovi odlazili i vjerovali u Isusa. (Ivan 12:9 - 11)

 

Ti su ljudi bili znatiželjni i tražili su. Svećenici su željeli maknuti Lazara. ja osobno vjerujem da su ljudi dolazili iz znatiželje da vide Lazara, a ne da vide Isusa, i da je vjera opisana ovdje više nalik vjeri koja je bila pokazana kad je Isus prvi put došao u Jeruzalem. Sjetimo se da su oni vjerovali u njega, međutim, On im se nije želio povjeriti. Bilo je to vjerovanje utemeljeno na znatiželji.

 

 

ISUS DOLAZI U JERUZALEM - ULAZAK ISPUNJEN SUZAMA

 

Kad je sutradan silan svijet koji dođe na Blagdan čuo da Isus dolazi u Jeruzalem, (Ivan 12:12)

 

Zapazite kako Ivan uklapa Isusa koji je došao iz vječnosti u kalendar svijeta. Bilo je to u vrijeme prije blagdana Pashe i ljudi su nešto očekivali. Sjetimo se u Matejevom zapisu, da kad se Isus rodio, tražili su ga mudraci koji su Ga nazvali "Kralj Židova." Na kraju svoje službe, ponovno Ga se predstavlja kao Kralja Židova.

 

uze palmove grančice i iziđe mu u susret. Vikahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Kralj Izraelov." A Isus nađe magarčića i sjede na nj kao što je pisano: Ne boj se, kćeri Sionska! Evo, kralj tvoj dolazi jašuć na mladetu magaričinu! (Ivan 12:13 - 15)

 

To je Njegova ponuda javnosti koju su, naravno, kraljevi i vladari odbacili. On se više ne bavi mnoštvom i ne poučava ih. To je prestalo. To je čin kojeg je učinio zato da bi ispunio proročanstvo. Ponudio je samog sebe narodu. Tu se baš ne radi o trijumfalnom ulasku. Isus je za vrijeme svoje javne službe tiho ulazio u Jeruzalem kroz Ovčja vrata. Za svo vrijeme svoje javne službe, Isus se želio povući od mnoštva. Sada, kad je Njegova javna služba bila završena, učinio je najjavniju stvar koju je ikada učinio. Javno je istupio i predstavio se mnoštvu.

 

Učinio je to zato da bi ispunio proročanstvo: "Kao što je pisano." Ujahao je u Jeruzalem da bi ispunio Božju riječ i Božju volju. Ivan nam donosi vrlo kratko izvješće o tom Isusovom ulasku, međutim, rekao nam je da je to ispunjenje proročanstva zapisanog u Knjizi proroka Zaharije 9:9: "Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan, ponizan jaše na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu." Isus se javno predstavio Jeruzalemu kao Mesija. Oni su mu vikali: "Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" Što će Izrael učiniti sa svojim kraljem? Razapet će Ga!

 

To učenici njegovi isprva ne razumješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano i da mu baš to učiniše. (Ivan 12:16)

 

Ivan piše ovo mnogo godina kasnije i priznaje da tada nije razumio ono što je Isus učinio toga dana. Vjerojatno je pitao Petra, Jakova i Andriju, međutim, niti oni nisu razumjeli. Marija je bila jedina koja je ušla u Njegovu smrt. Drugi nisu razumjeli sve do nakon Njegove smrti i uskrsnuća. "Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o njemu napisano."

 

Mnoštvo koje bijaše s njime kad Lazara pozva iz groba i uskrisi od mrtvih pronosilo je svjedočanstvo o tome. Stoga mu je i izišao u susret silan svijet: pročulo se da je on učinio to znamenje. Farizeji nato rekoše među sobom: "Vidite da ništa ne postižete. Eno, svijet ode za   njim!" (Ivan 12:17 - 19)

 

Tu nalazimo situaciju nabijenu napetošću. Mnoštvo je bilo uzbuđeno zbog Njegovog čuda. Njihovo zanimanje bilo je usredotočeno na Lazara, a ne na Isusa. Farizeji su Ga željeli ubiti. Isus je okružen mnoštvom ljudi koji su došli na blagdan.

 

Očito, Isus Krist je mogao imati krunu bez da je prije otišao na križ. Međutim, da je otišao odmah po krunu, da je On danas vladar, vi i ja nikada ne bismo bili spašeni. On je morao otići na križ kako bi spasio vas i mene. Iako je to bio kratki trenutak trijumfa prije Njegove smrti, ipak se nije radilo o Isusovom trijumfalnom ulasku. U budućnosti, kad uđe kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, tada će to biti Njegov trijumfalni ulazak.

 

Moja omiljena slika scene raspeća pokazuje tri prazna križa. Tijela raspetih skinuta su s križeva i leže u grobovima. U pozadini nalazi se magarac koji jede stojeći na palminim listovima. Kakva poruka! Odbačeni palmini listovi i prazni križevi su simboli Njegovog takozvanog trijumfalnog ulaska. Gdje je mnoštvo koje je vikalo: "Hosana! Blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Gospodnje"? To je možda isto mnoštvo koje je slijedećeg dana vikalo: "Raspni Ga!" Njih sada nema, i On je u grobu. Vidite, On im se ponudio javno kao njihov kralj, međutim, bio je odbačen.

 

ISUS DOLAZI GRCIMA

 

A među onima koji su se došli klanjati na Blagdan bijahu i neki Grci . Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: "Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa." Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. (Ivan 12:20 - 22)

 

Po svemu sudeći, Isus je otišao u hram. S obzirom da je postojalo dvorište za žene i dvorište za pogane, ti Grci nisu mogli ući onamo gdje je otišao Isus. Filip ima Grčko ime i vjerojatno je govorio Grčki, pa je to razlog zbog kojeg su došli k njemu. Filip je skroman i povučen čovjek, i on je po pomoć otišao k Andriji. Zajedno su doveli Grke k Isusu.

 

Isus im odgovori: "Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. (Ivan 12:23 - 24)

 

Kad naš Gospodin kaže: "Zaista", tada se sprema reći nešto što je vrlo važno poslušati. A kad kaže: "Zaista, zaista", tada je od presudne važnosti.

 

Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. (Ivan 12:25)

 

"Isus im odgovori" - mislim da "im" uključuje i Isusove učenike i Grke. Čini se da je Isus izišao van kako bi im govorio. Ne vjerujem da bi odbio doći k bilo kome tko Ga je tražio.

 

Grci su žejeli vidjeti Isusa jer su čuli za Njega, vjerojatno o Njegovim čudima, a posebno za uskrisivanje Lazara od mrtvih. Sada Isus skreće pažnju Židova prema svome križu. Isus je bio u sjeni križa. Rekao im je: "Došao je čas." Koji čas? Čas krize za koji je došao iz vječnosti i prema kojem je bio okrenut Njegov cjelokupni život. Sjećate se da je Isus svojoj majci rekao na samom početku svoje službe: "Još nije došao moj čas!" (Ivan 2:4). Sada je Njegov čas došao. On odlazi na križ.

 

Njegova koncepcija križa u potpunosti se razlikovala od onoga što je o križu mislila rimska populacija. Za njih je to bilo sredstvo neslavnosti, sramote i ljage. Bilo je to vješalo, električna stolica i plinska komora. Isus je postao poslušan do smrti, do smrti na križu. Zašto? "Krist nas otkupi od prokletstva Zakona, postavši za nas prokletstvom - jer pisano je: proklet je tko god visi na drvetu" (Galaćanima 3:13). Zatim, na treći dan je ustao od mrtvih i bio je ovjenčan slavom i čašću. "...Koji umjesto radosti što je stajala pred njim ponese križ, prezrevši sramotu, te sjedi zdesna prijestolja Božjega" (Hebrejima 12:2). U tom križu vidi se i očituje Božja slava. To je razlog zbog kojeg je Isus mogao reći da je došao trenutak kad će biti proslavljen. Dragi prijatelji, Isus je bio proslavljen kad je umro za vas i mene. Bio je proslavljen kad je izišao iz groba. Milosrđe i oprost nalaze se kod križa.


Zatim naš Gospodin iznosi veliku pouku upotrebljavajući za to analogiju sa zrnom pšenice. Iako zrno pšenice u zemlji umire, ono proizvodi mladicu, klas i žetvu. Ono mora umrijeti da bi donijelo rod. Mnogi ljudi smatraju da su vidjeli Isusa jer su pročitali evanđelja i jer su proučavali Njegov život. Oni vide povijesnog Isusa, međutim, nikada nisu vidjeli Isusa dok ne shvate Njegovu smrti i Njegovo uskrsnuće. On je umro otkupničkom smrću. Dao je svoj život u smrti kako bismo mi mogli imati život. Niste vidjeli Isusa dok niste vidjeli da je On Onaj koji je umro za vas na križu. On je Onaj koji je umro za grijehe svijeta.

 

To nam se čini čudna poruka za reći Grcima koji su Ga došli vidjeti. On im je rekao da ima mnogo više od toga što Ga mogu vidjeti svojim tjelesnim očima. Ono što je važno, a što oni moraju svakako zapazit, je da će On umrijeti. Bit će stavljen u zemlju. Kad zrno pšenice umre, ono proizvodi život. Isus je umro, međutim, On je i uskrsnuo. To je tako važno!

 

Isus nastavlja kako bi Grcima objasnio jedan vrlo važan aksiom. Postoje dvije vrste života i te su dvije vrste stavljene u kontrast jedna prema drugoj. Postoji ono što je poznato pod imenom psihološki život, život psihe, život koji uživa u stvarima ovoga svijeta i zadovoljstvo nalazi u zadovoljenju osjetila. To je ona vrsta života koja uistinu buja ovdje dolje na zemlji. "Tko ljubi svoj život" odnosi se na ovaj tjelesni, naravni život kojeg imamo. Taj život uistinu možete proživiti, "popiti" ga, drogirati se, živjeti razvratno, međutim, znate li što će se dogoditi. Jednog dana ćete umrijeti. Tada taj život gubite. Žao mi je, ali taj ćete život izgubiti.

 

Čuo sam za jednog senzacionalnog propovjednika, kojeg su zamolili da propovijeda na pogrebu najbogatijeg čovjeka u gradu, koji je bio član crkve, međutim, koji je prekršio svaki Božji i ljudski zakon, i koji je živio u grijehu i opijanju. Čovjek je bio poznat i mnogo njegovih kolega bogataša i istaknutih ljudi došlo je na pogreb. Taj je propovjednik učinio nešto što ja ne bih učinio, međutim možda bih trebao, iako nikada nisam. Propovijedao je poruku evanđelja. Zatim je sišao do lijesa i propovijedao o tome što grijeh može učiniti od pojedinca i da će na koncu grijeh čovjeka poslati u pakao. Moram vam reći, ljudima je bilo vrlo nelagodno. Zatim, kad ih je pozvao da pogledaju čovjekove posmrtne ostatke, rekao je: "Njegov je život prošao; proživio ga je; gotov je. Prezirao je Boga i okretao leđa Isusu Kristu." Zatim je pogledao mnoštvo i rekao: "Na takav način će završiti svaki od vas ako se ne obratite Isusu Kristu." To znači otvoreno propovijedati evanđelje - možda preotvoreno.

 

Poruku evanđelja trebamo prenijeti onako kako ona i glasi. Naš je Gospodin rekao ovo: "Tko ljubi svoj život, izgubit će ga." To znači da ako proživljavate do kraja svoj život na zemlji, izgubit ćete ga. Zatim je naš Gospodin načinio kontrast ovome. "A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni." To znači da ako ne živite za ovaj svijet ili za stvari ovoga svijeta, tada vaš život ostaje za vječni život. Vječni život dolazi od čega? On dolazi kroz smrt pšeničnog zrna koje je palo u zemlju i uskrsnulo - kroz Gospodina Isusa Krista. To je način na koji možete sačuvati svoj život - jedini način na koji ga možete sačuvati.