dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 12:26-50

 

 

Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." (Ivan 12:26)

 

Isus im je rekao da Ga slijede, a On je bio na svom putu prema križu. Obećao je da gdje se On nalazi, ondje će se nalaziti i Njegovi sluge. "Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac."

 

ISUS DOLAZI DO SVOG ČASA

 

"Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! (Ivan 12:27)

 

S Kristovim križem povezana je patnja koju vi i ja ne možemo shvatiti. On nije patio samo od čovjekove ruke. I to je bilo dovoljno strašno, međutim, On je patio mnogo više. Vaš i moj grijeh bio je stavljen na Njega. Isus je bio "čovjek boli, vičan patnjama" (Izaija 53:3). On je ponio grijeh svijeta, a ne svoj vlastiti grijeh. "A On je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo" (Izaija 53:4). Naš grijeh bio je stavljen na Njega. Bio je učinjen grijehom za nas - ne na nekakav akademski način - On je uistinu bio učinjen grijehom zbog nas. "Al se Jahvi svidje da Ga pritisne bolima. Žrtvovao je život svoj za naknadnicu" (Izaija 53:10). Iako je On bio svet, neokaljan i odvojen od grešnika, bio je učinjen grijehom za vas i mene. To je uključivalo patnju koju vi i ja ne možemo shvatiti.

 

Niti jedan otkupljenik nije znao

Koliko su bile duboke vode preko kojih je prešao;

Ili koliko je tamna noć kroz koju je Gospodin prošao

Samo da bi pronašao svoju izgubljenu ovcu.

"Devedeset i devet"

- Elizabeth C. Clephane.

 

Njegova je duša bila prestravljena. Užasavao se križa, pa opet, došao je na svijet da bi otišao na križ i podnio svu sramotu koju je on donosio. Također, dragi prijatelji, u križu je bila i slava. Trebali bismo više razmišljati o križu i zahvaljivati mu na tome. Pavao je rekao: "A ja, Bože sačuvaj da bih se ičime ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista, po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu" (Galaćanima 6:14).

 

Vidite li kako je ovo povezano s dva prethodna stiha? Naš se Gospodin spremao prinijeti vrhunsku žrtvu - za kratko vrijeme svoj će život dati kao otkupninu za ljudsku obitelj. On je ovaj izazov stavio pred one koji Ga žele slijediti: "Tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom." Lako se može vidjeti kojim putem netko ide prema načinu na koji taj čovjek živi. Netko će reći: "Ja sam mislio da se čovjek spašava po vjeri - vi uvijek naglašavate vjeru, a ne djela." To je istina. Ja to svakako činim. Ako želite biti spašeni, morate se pouzdati u Isusa - "...vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se" (Djela 16:31). Međutim, želim reći i ovo: Ako se uistinu pouzdajete u Krista, to će izmijeniti vaš život iz korijena. Ako to ne izmijeni vaš život, tada se ne pouzdajete u Njega.

 

Kad vidim kršćanina koji zalaže svo svoje imanje da bi mogao živjeti u raskoši ovdje na zemlji, pitam se kako taj čovjek može očekivati Gospodinov povratak i iščekivati ga s čežnjom? "Tko ljubi svoj život, izgubit će ga."

 

Zapazite također na koji je način ovo povezano s Isusovim riječima: "I gdje sam ja ,ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac." Ne radi se o tome da Gospodin ide s nama, već o tome da mi budemo ondje gdje je Gospodin. Neki mi je čovjek jednom prigodom rekao: "Znate, ja sam član liberalne crkve, međutim, ja Gospodina vodim sa sobom." Dragi prijatelji, imam novost za vas. Gospodin ne odlazi u tamošnju crkvu. Gospodin neće ići vašim putem. Vi morate ići onamo gdje je Gospodin.

 

Naše spasenje nije jeftino. Naš je Gospodin osjećao odbojnost prema tom "času." Da je bilo moguće, On je želio da Ga Otac poštedi strave da bude učinjen grijehom, iako je znao da je to razlog zbog kojeg je došao na svijet. Zatim je rekao: "Oče, proslavi ime svoje!"

 

Oče, proslavi ime svoje!" Uto dođe glas s neba: "Proslavio sam i opet ću proslaviti!" (Ivan 12:28)

 

Njegova vrhunska želja je donošenje slave Božjem imenu. Kakva je to pouka za nas. Mi bismo se tužili, i samo bismo cmoljili i pitali Boga zašto uopće dopušta da nam se događa nešto neugodno. S Kristom bismo trebali naučiti kako reći: "Oče, kroz ovu patnju i kroz ovu bol, proslavi se."

 

Nebo nije moglo ostati tiho, već je morala uslijediti reakcija. Bog je odgovorio čujnim glasom. Jeste li zapazili da mu je Bog progovorio iz neba u tri prigode: na početku, na sredini i na kraju Isusove službe? Jeste li zapazili da su sve tri prigode povezane s Kristovom smrti? Prvi put bilo je to prigodom Isusovog krštenja kad se Isus poistovjetio s grešnim čovječanstvom. Drugi put bilo je to prigodom Isusovog preobraženja, kad su Ilija, Mojsije i Gospodin Isus razgovarali o Isusovom izlasku što se doskora trebao ispuniti u Jeruzalemu (vidite Luka 9:30 - 31). Treći put se Božji glas čuo na kraju Isusove službe, a Gospodin je ovdje govorio o svojoj smrti jer je došao Njegov čas.

 

Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: "Zagrmjelo je!" Drugi govorahu: "Anđeo mu je zborio." Isus na to reče: "Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas." (Ivan 12:29 - 30)

 

Koja je skupina bila u pravu? Niti jedna. To nije bio anđeo; bio je Otac koji mu je govorio. Jedna je skupina vjerovala da se radi o nadnaravnoj pojavi. Znali su da je glas bio artikuliran. Znali su za službu anđela koju su imali u Starome zavjetu i razumjeli su da su Božje poruke svakom čovjeku u pravilu dolazile preko "anđela Gospodnjeg." Međutim, nisu razumjeli da je "anđeo Gospodnji" bio Krist prije svog utjelovljenja. Priznavali su da je glas s neba donio poruku od Boga.

 

Druga skupina je rekla da je zagrmjelo. Pokušali su dati naravno objašnjenje. To je ista reakcija koju mnogi ljudi imaju i danas. Oni tvrde da je Božja riječ puna pogreški i da čuda koja su opisana ne mogu biti točna. Zbog toga što ne vjeruju u njih, oni su rekli da je "zagrmjelo." Nekim ljudima koji su dolazili na biblijska proučavanja gdje su slušali moje trake s predavanjima o Knjizi Otkrivenja, jedan je liberalni teolog rekao kako nitko ne može razumjeti Knjigu Otkrivenja, da ona jednostavno nema smisla. On je time otkrio svoje neznanje jer je Knjiga Otkrivenja vrlo logična knjiga i vjerojatno najsistematičnija knjiga u Bibliji. Međutim, vidite, njemu je to bila "grmljavina." Bila je to samo buka.

 

Božja riječ govori o tome kako je Njegovo rođenje bilo nadnaravno, život ispunjen čudima, a smrt nalik zrnu pšenice. On nije ostao u zemlji, dragi prijatelji; On je ustao baš kao što to čini zrno pšenice. Liberalni teolozi koji tvrde: "Isusove kosti počivaju negdje ispod sirijskog neba", uistinu imaju problem. Gdje su te kosti? Kristovo uskrsnuće nije bilo duhovno, već stvarno. Njegovo tijelo je bilo uskrsnuto - Njegove kosti nisu nigdje na zemlji. Da, to je isti trik kojeg se upotrebljava tijekom stoljeća, "zagrmjelo je." Reći takvo što nije nikakav znak velike inteligencije. Potrebno nam je duhovno zapažanje i poštovanje da bismo čuli, upoznali i vidjeli Božju riječ. Moramo shvatiti da nas Božji Duh mora prosvijetliti kad uzmemo u ruke Božju riječ.

 

"Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi." To reče da označi kakvom će smrću umrijeti. (Ivan 12:31 - 33)

 

Kristova smrt na križu bila je osuda svijeta i kneza ovog svijeta. To je jedna od stvari za koju će Sveti Duh posvjedočiti prema onome što piše u Ivanu 16:7 - 11. Mi živimo u svijetu koji je već osuđen. Isus je došao umrijeti osuđujućom smrću za grijehe svijeta. Ako svijet to ne želi prihvatiti, svijet je osuđen.

 

Na koji je način sotona, knez ovoga svijeta, izbačen van? Ja vjerujem da je to učinjeno postupno. Kad je Krist umro na križu, uvjeren sam da sotona nije shvaćao što se događa. Ono što je mislio da je poraz, okrenulo se u pobjedu. Izgubio je bitku kod križa, što je razlog zbog kojeg je Gospodin mogao reći da je knez ovoga svijeta izbačen. Zatim, u Otkrivenju 12:10 rečeno nam je da će sotona biti izbačen iz neba, što je druga faza. Dalje, u Otkrivenju 20:3 bit će bačen u bezdan, a u Otkrivenju 20:10 bit će bačen u ognjeno jezero. To je posljednja faza njegovog poraza. Na križu je bila zapečaćena njegova sudbina. Križ označava Kristovu pobjedu i sotonin poraz.

 

Isus je naglasak stavio na svoju otkupnu smrt. Njegova smrt će sve ljude privući k Njemu. Oni koji vjeruju bit će spašeni. Oni koji Ga odbacuju bit će izgubljeni.

 

razmislite koliko je važno podići Isusa pred ljudima, staviti naglasak na Njegovu otkupnu smrt. Mnoštvo ljudi prolazi pokraj crkvi danas i ne čuju riječ. Sjetite se radnika, studenata, ljudi u odorama naše zemlje, političara, bogataša. Oni ne čuju Božju riječ. Isus, raspeti Gospodin, nije podignut u crkvama danas. Dragi prijatelji, evanđelje treba propovijedati, a evanđelje govori o Kristu koji je bio raspet.

 

Nato mu mnoštvo odgovori: "Mi smo iz Zakona čuli da Krist ostaje zauvijek. Kako onda ti govoriš da Sin Čovječji treba da bude uzdignut? Tko je taj Sin Čovječji?" (Ivan 12:34)


Mnoštvo je uistinu zbunjeno. Rekli su: "Kad Krist dođe, On će vladati zauvijek, a ti sada govoriš da ne ostaješ zauvijek nego ideš umrijeti." Jednostavno nisu razumjeli. U čemu je problem?

 

Isus im nato reče: "Još je malo vremena svjetlost među vama. Hodite dok imate svjetlost da vas ne obuzme tama. Tko hodi u tami, ne zna kamo ide. Dok imate svjetlost, vjerujte u svjetlost da budete sinovi svjetlosti!" To Isus doreče, a onda ode i sakri se od njih. (Ivan 12:35 - 36)

 

Isus se povlači i time se završava Njegova javna služba. Više se nikada neće pokazati u javnosti, dok ne dođe na zemlju uspostaviti svoje kraljevstvo.

 

ISUS DOLAZI DO KRAJA SVOJE JAVNE SLUŽBE

 

Iako je Isus pred njima učinio tolika znamenja, oni ne povjerovaše u njega, da se ispuni riječ koju kaza prorok Izaija: Gospodine! Tko povjerova našoj poruci? Kome li se otkri ruka Gospodnja? Stoga i ne mogahu vjerovati, jer Izaija dalje kaže: Zaslijepi im oči, stvrdnu srca; da očima ne vide, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih ozdravim. Reče to Izaija jer je vidio slavu njegovu te o njemu zborio. (Ivan 12:37 - 41)

 

Ovdje saznajemo u čemu je bio problem. Iako su ti ljudi stajali u prisutnosti Svjetlosti svijeta, nisu otvarali svoje oči. Izaijino proročanstvo se ispunjavalo. Tu je navedeno pedeset i treće poglavlje Izaijinog proročanstva koje govori o Kristovoj otkupnoj smrti. Kristova smrt bila im je predstavljena i oni su je odbacili. Bili su slijepi za svjetlo koje im je bilo predstavljeno. Nalikovali su čovjeku koji se probudi ujutro i kaže sam sebi: "Danas neću vidjeti i cijelog ću dana držati oči zatvorenima." On je jednako slijep kao i čovjek koji ne može vidjeti. Slijedeći navod je iz Knjige proroka Izaije, iz šeste glave. Možda ćete istaći kako ondje piše: "ogluši mu uši, zaslijepi oči." To je istina, međutim, ovo je uzeto u kontekstu tih riječi. Isus im se predstavio kao Mesija i kao njihov Kralj. Oni su osobno odbacili Isusa, a sada On odbacuje njih! Poslušajte me pažljivo. Zbog toga što nisu željeli prihvatiti Isusa, došao je dan kad više nisu mogli prihvatiti Isusa. Dragi prijatelji, najopasnija stvar na svijetu je čuti evanđelje, a zatim mu okrenuti leđa. Ako samo slušate i slušate i ne prihvaćate i djelujete u skladu s riječima koje čujete, doći će vrijeme kad nećete moći vidjeti i čuti. Bog je Bog, i On je taj koji ima posljednju riječ.

 

Ipak, mnogi su i od glavara vjerovali u njega, ali zbog farizeja nisu to priznavali: da ne budu izopćeni iz sinagoge. Jer više im je bilo do slave ljudske, nego do slave Božje. (Ivan 12:42 - 43)

 

To je uistinu šteta. Oni su nalikovali potajnim vjernicima danas koji su kukavice. Bilo kako bilo, vidjet ćemo dvoje takvih tajnih vjernika kako skidaju Isusovo tijelo s križa.

 

A Isus povika: "Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla; i tko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja ‑ Svjetlost ‑ dođoh na svijet da nijedan koji u mene vjeruje u tami ne ostane. (Ivan 12:44 - 46)

 

Isus ponavlja svoju veličanstvenu tvrdnju da je On Svjetlost svijeta. To je nastavak riječi o trenutku kad je slijepcu otvorio oči. On će otvoriti oči svakome tko je voljan priznati da je slijep i da mu je potrebno Svjetlo svijeta.

 

I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih, ja ga ne sudim. Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti. Tko mene odbacuje i riječi mojih ne prima, ima svoga suca: riječ koju sam zborio ‑ ona će mu suditi u posljednji dan. Jer nisam ja zborio sam od sebe, nego onaj koji me posla ‑ Otac ‑ on mi dade zapovijed što da kažem, što da zborim. I znam: zapovijed njegova jest život vječni. Što ja dakle zborim, tako zborim kako mi je rekao Otac." (Ivan 12:47 - 50)

 

Dragi prijatelji, bit ćemo suđeni prema Božjoj riječi. Nećemo biti suđeni prema našim malenim dobrim djelima. Nećemo biti suđeni prema onome što mi mislimo da je religija. ne, bit ćemo suđeni prema Božjoj riječi. Isus je prvi put došao kao Spasitelj: "Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti." Slijedeći put doći će kao Sudac. Glas s neba nam i danas poručuje: "Ovo je Sin moj ljubljeni...Slušajte Ga!" (Matej 17:5). Time završava ovaj odjeljak u evanđelju po Ivanu. Ljudi su okrenuli svoja leđa tom glasu; odbacili su Kralja. Kad su to učinili, Kralj je odbacio njih. On je uvijek Kralj!