dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 14:1-9



TEMA: Isus tješi svoje učenike


Podjela biblijskog teksta na poglavlja je dobra stvar jer nam uvelike olakšava snalaženje u Božjoj riječi, međutim, ponekad je prekid poglavlja, odnosno početak narednog poglavlja stavljen na nesretno mjesto, kao što je to i ovdje slučaj. Ono što je naš Gospodin rekao na početku četrnaestog poglavlja je nastavak onoga što je rekao Šimunu Petru u trinaestom poglavlju.


Šimun Petar je upravo izjavio kako je voljan položiti svoj život za Gospodina Isusa. Tada mu je Gospodin rekao da će ga Petar tri puta zanijekati prije nego što se u zoru oglasi pijetao. Kasnije ćemo vidjeti da kad je pijetao zakukurikao toga jutra, Šimun Petar je tri puta zanijekao Gospodina Isusa. Još se obraćajući Šimunu Petru, naš je Gospodin izrekao riječi zabilježene u ovome poglavlju kako bi ga proveo kroz mračnu noć nijekanja Gospodina i kako bi ga doveo u ispravni odnos s Bogom. Te su riječi bile dane kao utjeha. Ovo poglavlje ostavlja u šoku mnoge ljude od vremena dok je bilo napisano pa sve do danas.



ISUS TJEŠI SVOJE UČENIKE


"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! (Ivan 14:1)


Ljudi diljem svijeta u ovom trenutku traže bilo kakvu utjehu. Oni čeznu za mirom u svojim srcima. Samo Isus može donijeti tu utjehu, a ovdje nam iznosi koji je temelj toga. "Vjerujte u Boga i u mene vjerujte." Na Grčkom jeziku ovo bi također mogao biti i imperativ, odnosno zapovijed. Vjerujte u Boga. Vjerujte i u mene.


Uz riječ vjerujte nalazimo i prijedlog eis što znači "u." Kad Ivan govori o spasonosnoj vjeri, uz to uvijek dolazi i stanoviti prijedlog. Vjera nije neaktivna, nije pasivna; moramo vjerovati u. To je aktivna vjera, a to je pouzdanje. Ako vjerujete da će vas auto dovesti kući, kako dolazite kući? Samo vjerujući da će vas auto dovesti kući? Ne, vi toliko vjerujete tom autu da se predajete tom autu da vas dovede kući. Ulazite u njega i pouzdavate se da će vas dovesti kući. Na takav način primate i spasenje. Vjerujete u Krista; pouzdavate se u Njega.


"Vjerujte u Boga i u mene vjerujte" je sasvim jasna izjava našeg Gospodina da je On Bog. Poznajem jednog profesora teologije koji tvrdi da Isus nije tvrdio da je On Bog. Želio bih onda znati o čemu to Isus govori ovdje u prvom stihu četrnaeste glave evanđelja po Ivanu ako ne tvrdi da je On Bog. Njegova tvrdnja nam razjašnjava mnogo stvari. Vjerovati u Boga znači da niste ateist, međutim, biti kršćanin znači imati osobnu vjeru i pouzdavati se u Krista.


U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: 'Idem pripraviti vam mjesto'? (Ivan 14:2)


Kao prvo, ustanovimo što je to "Očev dom"? Očev dom je ovaj neizmjerljivi svemir u kojem vi i ja danas živimo. Mi živimo na jednom od manjih, sićušnijih planeta. Mi samo čestica prašine u svemiru. Živimo u Očevom domu.


Sir James Jeans prozvao je to rastućim svemirom. Prvo su ljudi mislili da su zvijezde iznad zemlje nešto nalik žaruljama zašarafljenim u vrh svemira. Zatim je čovjek počeo istraživati i onda smo spoznali da se nalazimo u sunčevom sustavu, da smo jedan maleni planet koji se okreće oko sunca, i da postoji još podosta drugih planeta koji putuju zajedno s nama oko sunca. Mi se, zajedno s drugim solarnim sustavima, nalazimo u galaktičkom sustavu. A kad pogledate na mliječnu stazu, možete vidjeti i drugu stranu našeg sunčevog sustava. Dragi prijatelji, naš je galaktički sustav samo jedan od mnogih. Kad bismo mogli otići dovoljno daleko, susreli bismo i druge galaktičke sustave po kojem naš izgleda poput nekakvog kikirikija u svemiru. Rečeno nam je da naš najbliži susjed, Andromeda, od nas udaljena 200 000 000 svjetlosnih godina. Dragi prijatelji, mi nećemo otići u naš najbliži galaktički sustav kako bismo ujutro posudili malo šećera, jer se u tom slučaju nećemo vratiti na vrijeme na ručak! Čak i ovi galaktički sustavi nisu kraj svemira. Iza njih nalazi se ono što su naučenjaci nazvali kvazarima. Razlog zbog kojeg ih astronomi nazivaju kvazarima je taj što je to njemačka riječ i njome se želi reći da ne znaju što je to. Pronašli su ih pomoću radio teleskopa. U Engleskoj imaju izuzetno velike teleskope i pomoću njih su pronašli da iza kvazara postoje i druge stvari - za njih još ne znaju što je to - pa su Britanci izmislili vrlo zanimljivi naučenjački termin - "bloopovi." Tako ih oni nazivaju bloopovima! Mi jednostavno ne znamo koliko je velik naš svemir. Možda je taj svemir beskrajan. Ako postoji beskonačni svemir, onda mora postojati i beskonačni Bog. Možda nas Bog tjera u kut kako bismo mi konačno priznali da On ipak postoji!


Naš je Gospodin rekao: "U domu moga Oca postoji mnogo stanova." Mislim da se na Isusovom licu pojavio veliki osmjeh kad je to rekao. On je Onaj koji ih je stvorio i znao je koliko mnogo ih ima. Mi ne znamo i možda nikada niti nećemo znati. Ja mislim da Bog nije nigdje u tom ogromnom svemiru izvjesio znak da ima slobodnih soba. Ne želim time reći da i na drugim planetima žive ljudi. Sasvim je dovoljna jedna planeta puna ljudi - mi smo ti koji smo u pobuni protiv Boga. Bilo kako bilo, mislim da je ovaj ogromni svemir ispunjen stvorenim inteligentnim bićima koja gledaju na ovu malenu zemlju. To je razlog zbog kojeg oni vide nešto jedinstveno u svemiru. Oni znaju nešto o Božjoj mudrosti, o Njegovoj Osobi i o Njegovoj sili. Međutim, oni ne znaju ništa o Njegovoj ljubavi tako dugo dok druga Osoba Trojstva nije sišla na zemlju i umrla na križu. Bog je tako ljubio svijet da je dao svog Jedinorođenog Sina! Na ovoj zemlji postoji očitovanje Božje ljubavi.


Vi i ja mislimo da smo vrlo vrijedni. Ja ne želim nikoga vrijeđati, dragi moji prijatelji, međutim, znate li da ljudski rod nije vrijedno spašavati? Bog bi nas vrlo lako mogao izbrisati s ove zemlje i sve započeti iznova. On bi svojom riječi mogao izbrisati ovu zemlju i nas iz postojanja i ništa ne bi nedostajalo u svemiru, međutim, time ne bi pokazao svoju ljubav. Time bi pokazao pravdu i pravednost, ali ne i ljubav. Bog nas ljubi. To je ono što je zadivljujuće. Bog nas ljubi! On ljubi vas i mene, ali ne zbog toga što je nas vrijedno ljubiti, već nas On ljubi unatoč činjenici da smo mi potpuno izopačeni. Mi pripadamo takvoj ljudskoj rasi. Ako to niječete, osvrnite se malo oko sebe. Osim ako nešto nije radikalno pogrešno s ljudskom rasom, kako bi civilizacija koja dopire tako visoko i daleko, mogla pasti tako nisko u svega dva ili tri desetljeća?


"U domu Oca mojega ima mnogo stanova." Mnogo godina ja sam bio rukopoloženi prezbiterijanski propovjednik i ja sam živio u onome što crkva naziva "stanom." Živio sam u prvom stanu prije nego što sam se oženio. Bilo je to veliko mjesto u kojem je bilo četrnaest soba, a kad je dan bio svijetao, moglo se vidjeti strop u dnevnoj sobi. Bilo je hladno i ja sam živio u jednom kutu sobe blizu vatre. Kad mi netko govori o stanu u nebu ja se stresem. Grčka riječ je mone, što znači "prebivališta." Isus je rekao da je ovaj ogromni svemir ispunjen prebivalištima ili mjestima u kojima se može živjeti.


"Da nema, zar bih vam rekao." Ovdje Gospodin Isus stavlja svoju reputaciju u pitanje, i vi mu ili vjerujete ili mu ne vjerujete. "Idem pripraviti vam mjesto." To je uistinu predivno. Ovaj ogromni svemir ispunjen je mnogim mjestima, pa ipak, On je otišao pripremiti mjesto onima koji su Njegovi. Ja sam rekao da mislim kako je svemir ispunjen inteligentnim stvorenjima. Ivan je vidio neka od njih u Knjizi Otkrivenja i bio je zadivljen. Rekao je da ih ima tisuću puta deset tisuća; zatim je vidio još njih i dodao je još tisuću tisuća. Mi se bavimo s veličanstvenim Bogom. Čovjek može pogledati na milijune ljudi u svijetu i pitati se hoćemo li biti izgubljeni negdje. Međutim, Isus pripravlja mjesto za sve nas koji pripadamo Njemu. Nitko ne može doći na to mjesto osim nas.


Prije mnogo godina jedan moj susjed bio je jedan od ljudi koji su radili na leći od pet metara na teleskopu Mont Palomar. Bruseći prvu leću, mislim da su pogriješili za milijunti dio milimetra. Kad su je konačno dovršili, stalno sam ga ispitivao što su ugledali. Na koncu mu je dosadilo moje zapitkivanje pa me upitao zašto sam toliko zainteresiran. "Pa", rekao sam, "vi imate veliko oko usmjereno u prozor kuće moga Oca, i ja bih želio znati što vidite, jer Isus priprema mjesto za mene tamo gore."


Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja. (Ivan 14:3)


To je prvi put u Bibliji da se spominje da će Bog uzeti nekoga s ove zemlje da ode na mjesto koje je On pripremio. To je nije bila nada Starozavjetnih svetih. Bog Abrahamu nikada nije obećao da će odvesti na neku zvijezdu. Bog mu je rekao da će njegovo potomostvo učiniti brojnim poput zvijezda, međutim, obećanje Abrahamu bilo je da će mu Bog dati trajni dom ovdje na zemlji. Nada Starog zavjeta bila je u postojanje kraljevstva na ovoj zemlji u kojem će vladati mir i pravednost. To je ispunjenje Božjeg cilja za ovu zemlju. Ja osobno mislim da izraz "kraljevstvo nebesko" znači vladavinu Boga nad ovom zemljom. Bog je rekao: "Ta ja kralja svog postavih nad Sionom, svojom svetom gorom" (Psalam 2:6). To je vječni Božji plan i On bez zapreka, kopromisa ili zaustavljanja sve sprovodi prema tome da svog Sina postavi na prijestolje nad zemljom. To će biti nebesko kraljevstvo. To je Božji zemaljski cilj; to je nada Staroga zavjeta.


Učenici su bili zapanjeni Isusovom izjavom da će uzimati ljude - započinjući s apostolima - s ove zemlje da budu s Kristom na mjestu koje On za njih pripravlja. To je prvi put da se to spominje, međutim, nije i posljednji. Pavao je o tome govorio u 1. Solunjanima 4 kako će sam Gospodin doći s neba s povikom. Njegov će glas nalikovati zvuku trube i glasu arhanđela. On će doći kako bi pozvao one koji su Njegovi. Mrtvi u Kristu ustat će prvi, a zatim će oni vjernici koji su u to vrijeme još uvijek živi bit će podignuti kako bi se susreli s Gospodinom u zraku. Tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom u miru kojeg je pripravio. Ivan u Otkrivenju 21 nam govori kako će grad, to jest Novi Jeruzalem, sići od Boga s neba. To će biti novi grad, novi koncept urbanog življenja dragi moji prijatelji, i to je mjesto u kojem će vjernici od apostola naovamo prebivati za vječnost.


A kamo ja odlazim, znate put." (Ivan 14:4)


Isus je podigao te ljude na najvišu visinu jer je u gornjoj sobi sjena križa zasjenila cijelo društvo, a grijeh je kucao na vrata sobe zahtijevajući ono što pripada tijelu. Naš Gospodin ih je želio podići iz ovdje i sada u ono što ima biti, iz materijalnog u duhovno, iz zemaljskog u nebesko. Isus im je rekao dvije stvari: odredište, to jest "gdje" i put kojim trebaju ići, a to je "kako."


Reče mu Toma: "Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“ (Ivan 14:5)


Tamo je sjedio i apostol kojeg mi danas nazivamo sumnjajući Toma. Čini se da je on uvijek postavljao pitanja ili poticao sumnju. On je umjesto mozga imao upitnik, a našem je Gospodinu trebalo podosta vremena dok nije taj upitnik pretvorio u uskličnik! Ja sam uistinu sretan što je taj čovjek bio ondje i što je postavio to pitanje, jer je to uistinu dobro pitanje. Ja bih ga svakako želio postaviti da sam bio tamo. Da nije postavio to pitanje, mi nikada ne bismo imali predivni odgovor našeg Gospodina, a taj odgovor je u stvari evanđelje u orahovoj ljusci.


Odgovori mu Isus: "Ja sam Put i Istina i život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. (Ivan 14:6)


Član u Grčkom jeziku je pridjev. Isus je rekao: "Ja sam Put." On nije samo osoba koja pokazuje put, već je on osobno Put. Niti jedna crkva ili obred vaš ne može dovesti Bogu. Samo vas Krist može dovesti Bogu. On je Put. Ili imate Krista ili Ga nemate; ili mu vjerujete ili ne. Također, Isus je rekao da je On Istina. On nije rekao da govori Istinu, iako čini i to. On je Istina. On je standard za istinu, sami temelj istine. On je također i život. On je izvor života za najniži oblik života do najveće duhovne visine življenja.


"Nitko ne dolazi Ocu osim po meni." Isus je ovime učinio slijepe ulice od svih kultova i izumova. On je rekao da jedini put k Bogu vodi kroz Njega. To je dogmatična izjava. Prije mnogo godina jedan student mi je rekao da ne voli Bibliju jer je ispunjena dogmatičnim izjavama. Ja sam se složio s njim u tome. On je izdvojio ovaj stih i rekao: "To je dogmatična izjava." Ja sam mu odgovorio: "Svakako, međutim, jesi li zapazio da je karakteristika istine dogmatičnost? Istina mora biti dogmatična."


Imao sam učiteljicu koja je bila najdogmatičnija i uskomislena osoba koju sam ikada susreo. Ona je inzistirala na tome da su dva plus dva četiri. Nije imalo veze imate li dvije jabuke ili krave ili vrata - ona je uvijek inzistirala na tome da su dva i dva četiri. Bila je dogmatična. Ja sam shvatio da banka s kojom poslujem djeluje na istom načelu. Samo u mom slučaju je dva minus dva bilo jednako nula, i bili su vrlo dogmatični u svezi s tim. Dragi prijatelji, moram vam reći kako je jedna od karakteristika dogmatičnost.


Nije sva dogmatičnost istina! Postoji mnogo neznanja koje se predstavlja na dogmatičan način. Bilo kako bilo, ono što je istina mora biti dogmatično. Kad sam tražio upute kamo moram ići, ne želim da me upućuje čovjek koji neće biti siguran kako u stvari stići onamo. Želim da moja uputstva dolaze od čovjeka koji zna točno gdje moram skrenuti i koliko kilometara moram voziti. Tom sam studentu rekao: "Milijuni ljudi tijekom devetnaest stoljeća došli su Kristu na temelju Njegove izjave 'Ja sam Put' i shvatili su da je to točno - tako su došli u nebo. Zašto i ti ne bi pokušao? Gospodin Isus je rekao da nećeš doći u nebo osim kroz Njega. Zašto ne bi došao kroz Njega i tako bio siguran?"


Jednog dana nadam se da ću moći zahvaliti apostolu Tomi što je postavio pitanje Gospodinu Isusu u gornjoj sobi: "Kako onda možemo znati put?" Bez njega ne bismo imali predivni odgovor u Ivanu 14:6. Sada dolazi do još jednog prekida. Filip je imao pitanje.


Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga." Kaže mu Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!" (Ivan 14:7 - 8)


Filip je bio vrlo tih, čista suprotnost govorljivom Petru. Mislim da je govorio vrlo rijetko. On ima Grčko ime i neki bibličari smatraju da je on bio Grk. Međutim, mogao je biti i Židov i još uvijek imati Grčko ime. On je vrlo neuobičajen čovjek jer svaki put kad ga susrećemo, on dovodi nekoga k Isusu. Sjetimo se da je Natanela doveo k Isusu. Često razmišljam o tome. Filip je bio tih čovjek, a Natanel je bio mudrijaš. Filip je bio izravan, a Natanel je bio humorist. Međutim, tihi Filip dovodi ljude k Isusu. Sjetimo se da su Grci došli k njemu želeći vidjeti Isusa. Ovdje on izražava najvišu ambiciju koju jedan čovjek može imati, najvišu želju izraženu od bilo koje osobe koju susrećemo u Bibliji: "Pokaži nam Oca."


Volio bih vam danas postaviti jedno vrlo osobno pitanje. Kakvu želju imate u životu? Što je vaš najviši cilj? Želite li se obogatiti? Želite li sebi izgraditi ime? Želite li obrazovati svoju djecu? Želite li ih odgajati u disciplini i pouci Božjoj? Naši ciljevi su možda vrijedni ciljevi, pa ipak, najviši cilj je ovaj kojeg je izrekao Filip: "Gospodine, pokaži nam Oca."


Nato će mu Isus: "Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?" "Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: 'Pokaži nam Oca'? (Ivan 14:9)


Filip je iz Starog zavjeta znao da je Mojsije vidio Božju Slavu i da je Izaija imao viđenje Božje Slave. Ja ne mislim da bismo Isusov odgovor trebali tumačiti kao prijekor. Rekao je Filipu da je učinio mnoga čuda. Iako Filip nije vidio Božju slavu kao što su je vidjeli Mojsije ili Izaija, on je vidio Isusa i bio je svjedok Njegovih djela i riječi. Sve što je Filip želio vidjeti, vidio je u Isusu Kristu. Vidio je Boga. U Kristu je mnogo veće otkrivenje Boga nego na bilo kojem mjestu u Starome zavjetu. Filip je imao najveće otkrivenje Boga jer Ga je vidio utjelovljenog u tijelu i jer je boravio s Njim - u Njegovoj prisutnosti - tri godine! Sjetimo se da pisac poslanice Hebrejima piše kako je Isus sjaj Očeve slave i otisak Božjeg bića (vidite Hebrejima 1:3). "Tko je vidio mene, vidio je i Oca" ne znači da vidite identičnu osobu, već vidite istu Osobu po moći, naravi, ljubavi i svemu ostalom. U Isusu ste vidjeli sve što biste vidjeli i u Bogu Ocu jer "Bog je duh i koji se Njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju" (Ivan 4:24). "Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, On ga obznani" (Ivan 1:18). Isus je taj kojeg mi vidimo. Svu vječnost ćemo provesti s Njim. Onima od nas koji Ga ljubimo je životni cilj upoznati Ga.