dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 17:1-5

 

 

TEMA: Gospodinova molitva - Isus moli za sebe; Isus moli za učenike; Isus moli za svoju crkvu

 

Sada smo do došli do jednog od najizvrsnijih poglavlja u cijeloj Bibliji. To je najdulja molitva zabilježena u Bibliji iako će vam trebati svega tri minute da je pročitate. Mislim da je to dobar pokazatelj kolika bi trebala biti duljina javnih molitvi. Ako ne možete reći ono što imate u tri minute, tada niti nemate mnogo za reći. Bit ću vrlo iskren s vama. Mislim da kratke molitve iznose misao do same srži, za razliku od dosadnih dugačkih razvučenih molitava. Nije niti čudno da su molitveni sastanci mrtvi poput ptice dodo!

 

Besjeda u gornjoj sobi nalik je usponu uz stepenice ili uz planinu, a ona svoj klimaks doživljava u ovoj molitvi našeg Gospodina. Želio bih vam navesti što su drugi ljudi rekli o ovom poglavlju u evanđelju po Ivanu.

 

Matthew Henry: " To je najveličanstvenija molitva koja slijedi najpuniju i najutješniju besjedu koja je ikada bila izrečena na zemlji."

 

Matin Luther: "Ovo je uistinu izvan svakog mjerila topla i srčana molitva. Isus nam otvara dubine svoga srca kako u odnosu prema Ocu tako i prema sebi, i sve to izlijeva pred nas. Zvuči tako iskreno, tako jednostavno. Tako je duboka, bogata i široka. Nitko je ne može obuhvatiti."

 

Philip Melanchthon, još jedan od reformatora: "Ne postoji glas koji se moglo čuti, u nebu ili na zemlji, koji bi bio uzvišeniji, svetiji, plodniji, dublji, nego što je to bila molitva Sina samome Ocu."

 

To je molitva koju je John Knox čitao uvijek iznova u svom životu. Kad je bio na samrtnoj postelji, žena ga je upitala: "Što želiš da ti čitam?" On je odgovorio: "Čitaj mi na mjestu gdje sam prvo spustio svoje sidro - sedamnaesto poglavlje evanđelja po Ivanu." Imamo zapis o mnogim drugim ljudima koji su ovo poglavlje čitali stalno iznova. Dr. Fisher koji je bio ročesterski biskup za vrijeme vladavine Henrya VIII, pročitao je ovaj odjeljak neposredno pred svoje mučeništvo.

 

To je uistinu veličanstveni odjeljak u Bibliji. Osjećam se potpuno neadekvatan obrađivati ovu molitvu. To je Isusovo Veliko svećeničko posredovanje za nas. Radi se o otkrivenju komunikacije koja se stalno dešava između Gospodina Isusa i Oca u nebu. Njegov cjelokupni život bio je život molitve. Svoju je službu započeo tako što je otišao na usamljeno mjesto kako bi molio. Često je odlazio na goru kako bi čitavu noć proveo u molitvi. On je naš veliki Posrednik. On moli za vas i mene. Ako ste zaboravili molitvi ovoga jutra, On nije. On je molio za vas ovoga jutra.

 

Bog uvijek čuje i uslišava Isusove molitve onako kako ih On moli. Bog odgovara i na molitve, međutim, ne uvijek na način na koji ih ja izričen - ponekad mora na moju molitvu odgovoriti s "ne" ili On ispunjava ono što sam zamolio na potpuno drukčiji način ili u sasvim drugo vrijeme. Bilo kako bilo, Isus je rekao: "Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva. Da vjeruju da si me ti poslao" (Ivan 11:41 - 42).

 

 

GOSPODINOVA MOLITVA - ISUS MOLI ZA SEBE

 

Želim da zapazite kako nikako nije nepošteno ili sebično ako čovjek moli za samoga sebe. Ja vjerujem da kad vi i ja dolazimo pred Boga u molitvi, moramo svoje živote i srca izmiriti s Bogom. Moramo uhvatiti melodiju neba, da se izrazim slikovito. Svaki instrument treba naštimati prije nego što na njega možemo svirati. Prije nego što vi i ja počnemo moliti za druge, moramo moliti za sebe. To nije sebičnost; to je neophodnost.

 

To Isus doreče, a onda podiže oči k nebu i progovori: "Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe (Ivan 17:1)

 

"To Isus doreče." Što je to "to"? Poglavlja koja smo upravo pročitali, poglavlja 13 - 16. Isus sada prestaje govoriti učenicima, i obraća se Ocu. Iako u ovome poglavlju govori s Ocem, Isus ovdje govori za njihovo dobro - i za naše dobro također. On je naš veliki Posrednik. Možda se pitamo za što se to Isus moli. Ovdje to imamo zapisano. To je Gospodinova molitva, molitva koju upućuje Ocu.

 

Molitva u propovijedi na gori nije u stvari Gospodinova molitva. To je molitva kojoj je Isus poučavao svoje učenike. Kad je Isus započeo riječima: "Oče naš", mislio je te riječi primijeniti na sve vjernike. Bilo kako bilo, Isus naziva Boga "Ocem" u drugačijem smislu. Nakon svog uskrsnuća, rekao je Mariji: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu" (Ivan 20:17). Drugim riječima: "Ja još nisam uzašao k vašem Ocu, vašem po novom rođenju, i mom Ocu, mom zbog mojeg položaja u Trojstvu." Također, Isus nikada u molitvi nije mogao reći: "Otpusti nam duge naše, naše grijehe." On nikada nije imao nikakvog grijeha. Nije mogao izmoliti takvu molitvu. Jednako tako, niti vi i ja ne možemo moliti molitvu izrečenu u Ivanu 17. To je Njegova molitva.

 

Po svemu sudeći, naš je Gospodin izmolio ovu molitvu dok je bio sam. Zapisano je da je On "podigao oči k nebu i progovorio", što znači da su Isusove oči bile otvorene. Naravno, mi možemo moliti bez da saginjemo glave i zatvaramo oči. Možemo moliti dok hodamo, radimo ili dok vozimo automobil.

 

Zapazite kako počinje Isusova molitva: "Oče, došao je čas." Koji čas? Čas koji je bio određen još u vječnosti. Dok je Isus govorio, sat je otkucavao čas koji je bio određen u vječnosti, jer je On bio Božje Janje zaklano prije početka svijeta. Sve je bilo uređeno još onda, a sada "došao je čas." Sjetimo se kako je Isusu, dok je započinjao svoju službu na svadbi u Kani Galilejskoj, Njegova majka rekla: "Vina nemaju." Njegov odgovor Mariji bio je: "Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!" (Ivan 2:3 - 4). Sada je čas došao, čas kada će Isus moliti za vaše i moje grijehe. To je čas u kojem će svako Božje stvorenje vidjeti Božju ljubav prikazanu i izlitu u tome što će Isus uzeti moje i vaše grijehe na sebe i umrijeti zamjenskom, otkupnom smrću za vas i za mene. I neću na tome završiti; proces se nastavlja do uskrsnuća.

 

"Došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe." Kristova smrt će pokazati da Bog nije okrutni oholica kakvim Ga liberalni teolozi pokazuju na temelju Staroga zavjeta, već da je On Otac koji ljubi i koji je tako ljubio svijet da je dao svog jedinog Sina da umre za taj svijet. Nakon toga će Sin biti uskrsnut od mrtvih, uzaći će natrag u nebo i bit će mu dano ime koje je iznad svakog drugog imena kako bi se Isusovom imenu poklonilo svako koljeno. "Proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe." Kakvo bogatstvo značenja nalazimo ovdje!

 

I da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. (Ivan 17:2)

 

To je zapanjujuća izjava. On ima moć nad svakim tijelom. On može ovaj svemir i svakog pojedinca u njemu natjerati da mu se pokloni. Sve nas može podložiti sebi i od svih nas načiniti svoje robote. Iako je to posljednja stvar koju bi Bog želio učiniti, On ima moć nad svakim tijelom.

 

Crkva je Božji poklon iz ljubavi Isusu Kristu. Tako On daje vječni život onima "koje si mu dao." To nam nameće pitanje između Božjeg izabranja i čovjekove slobodne volje, u koje ja  neću ulaziti tako duboko. Postoje ekstremni kalvinisti i ekstremni arminijanci, a istina vjerojatno leži negdje između te dvije skupine. Kad bi mi Bog na neki način pokazao koji su to oni koji su izabrani, ja bih evanđelje dao samo njima, međutim, Bog to ne čini. On je rekao da tko god želi, taj može doći. To je otvorena i zakonita ponuda svakom čovjeku. Nemate nikakve isprike ako ne želite doći k Isusu. Odbijanje ponude koju vam je Bog iznio bit će vaša osuda.

 

A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao ‑ Isusa Krista. (Ivan 17:3)

 

Izbacuje li Božje izabranje neke ljude? Ne. Vječni život je upoznati jedinog istinskog Boga i Isusa Krista kojeg je On poslao. Imate li želju upoznati istinskog Boga i Isusa Krista? Ako imate, tada niste isključeni. Morate biti jedan od izabranih. On daje vječni život onima koji su čuli poziv i odgovorili duboko u svojim srcima. Oni su svojom slobodnom voljom došli Kristu.

 

"Da upoznaju tebe." Ne radi se o količini znanja već o vrsti znanja, i to je ono što je važno. Radi se o tome koga poznajete. Poznajete li Isusa Krista? Jednako tako, ne radi se o količini vjere, već o vrsti vjere koja je važna. Postoji pjesma pod naslovom: "Vjeruj samo." "Vjeruj samo" u što? Vjeruj samo u Jedinoga, u Isusa Krista. Ponovno želim navesti Spurgeonove riječi: "Ne spašava te tvoja radost u Kristu. To je Krist. Nije to niti vaša vjera u Krista, iako je to sredstvo. To je Kristova krv i zasluga." Krist je Onaj koji nas spašava. Čovjek lako može vjerovati u pogrešnu stvar. Predmet vjere je ono što je od presudnog značaja. "A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista." Vjera dolazi od slušanja Božje riječi. Što nam Božja riječ govori. Evanđelje je poruka da je Isus umro za naše grijehe, da je bio pokopan i da je uskrsnuo. To su činjenice. Naše poznavanje činjenica i naša reakcija (odgovor) na činjenice je vjera. Vjera je pouzdavanje u Krista kao u našeg jedinog Spasitelja.

 

Vječni život je upoznati Boga, i upoznati Isusa Krista. Isus je Njegovo ime kao Spasitelja, a Krist je Njegova titula - Mesija, kralj Izraela. Upoznati Njega znači rasti u milosti i spoznaji Krista. Kad napredujemo u spoznaji Gospodina Isusa Krista stižemo do mjesta kad smo sigurni. Svaki čovjek bez sigurnosti spasenja je ili nespašen ili je samo maleno dijete u Kristu. Takvi ljudi trebaju doći do mjesta kad znaju da su spašeni. Vječni život je upoznati jedinog istinskog Boga i upoznati Gospodina Isusa Krista. To je razlog zbog kojeg je vrlo važno proučavanje Božje riječi. Mnogi ljudi stoje samo na rubu stvari i nikada nisu sigurni jesu li spašeni ili nisu.

 

Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. (Ivan 17:4)

 

Gospodin Isus je predavao svoje posljednje izvješće Ocu. Još nije bio umro na križu; međutim, što se Boga tiče, Isus govori o stvarima koje nisu kao što jesu. Buduće vrijeme je za Boga jednako točno kao i prošlo vrijeme. Naš Gospodin Isus išao je na križ kako bi ondje umro, a nakon toga će uskrsnuti od mrtvih. Na križu je rekao: "Dovršeno je" (Ivan 19:30). To znači da je naše otkupljenje bilo dovršeno. Isus je učinio sve što je bilo neophodno. Na tom mjestu i za tu temu možemo staviti točku. Mi ne možemo dodati ništa Njegovom dovršenom djelu. Stoga, evanđelje spasenja nije nešto što Bog od vas traži da učinite, već je to ono što vam Bog govori da je On već učinio za vas. Spašava vas vaš odgovor (reakcija) na tu poruku.

 

A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. (Ivan 17:5)

 

U Filipljanima 2 govori se o Isusu kako je sam sebe orobio. Neki žele na temelju toga naučavati da je Isus samoga sebe lišio svoje božanstvenosti. Ivan nam sasvim jasno i otvoreno govori o tome da je Riječ tijelom postala. To maleno Djetešce u Marijinom krilu je Bog i On je mogao svojom riječi učiniti da svemir prestane postojati. On nije bio samo 99,99% Bog; On je bio i još uvijek jest 100% Bog. Pa čega se to onda Isus sebe lišio. Isus se lišio svojih povlastica kao Bog; On je odložio svoju Slavu.

 

Mi na Božić pravimo veliku stvar od pastira, od anđela i mudraca koji su Ga došli posjetiti. Dragi prijatelji, ne bismo to trebali činiti na takav način. On je Gospodar Slave i svo stvorenje je trebalo biti ondje; svako ljudsko biće na licu zemlje trebalo je biti ondje. Ljudi će doći sa svih krajeva države, pa čak i sa svih krajeva svijeta kako bi prisustvovali pogrebu nekakvog velikog političkog vođe. Cijeli je svijet trebao biti nazočan prigodom rođenja Gospodara Slave kad je došao na zemlju. Iako je On mogao tražiti takvo iskazivanje poštovanja, On je umjesto toga odložio svoju slavu. Sada je bio spreman vratiti se u nebo, natrag u Slavu.