dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 18:15-40

 

 

PRVO NIJEKANJE ŠIMUNA PETRA

 

Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. (Ivan 18:15)

 

Drugi učenik očito je bio Ivan. Ivan se očito poznavao s onima u Jeruzalemu i to mu je omogućilo da pusti još nekoga u grad. Želim vam skrenuti pa_nju na činjenicu da je Ivan očito bio poznat u tim krugovima i za Ivana uopće nije bila kušnja otići onamo. Međutim, za Šimuna Petra bilo je tragično otići u grad. On je stajao vani kad je Ivan nabavio dopuštenje za njega da uđe u dvorište. Htio bih da svakako zapazite ovu kratku međuigru u Kajfinom dvoru.

 

Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. (Ivan 18:16)

 

Ivan je imao ulaz, međutim, Petar je bio jadni ribar kojeg nitko nije poznavao, pa nije mogao ući. Ivan je djevojci na vratima rekao da je to njegov prijatelj, pa je tako uveo Petra. Šimun Petar bio je nasmrt preplašen. Vidite, Ivan je bio kod kuće, međutim, Šimun Petar nije ranije bio u tom mnoštvu. Petar ima dugački jezik i jednostavno je morao govoriti. Sjetimo se da nam druga evanđelja govore o tome kako ga je djevojka prepoznala kao Galilejca, jer ga je odao način njegova govora. Previše je govorio. Bio je živčan kad se našao među tim ljudima. Čak ga je i najmanja optužba jedne djevojke natjerala da zaniječe svog Gospodina.

 

U tome postoji i primjena za nas. Vi i ja nemamo prava ubacivati naše malene zamisli o odvojenju u umove drugim kršćanima. Drugi kršćanin možda je sposoban otići onamo kamo vi niste. Bila je pogreška što je Šimun Petar ušao onamo. Međutim, nije to bila pogreška i za Ivana.

 

Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" (Ivan 18:17)

 

Ona je znala da su sljedbenici Isusa Krista negdje u blizini pa je pretpostavila da je Šimun Petar jedan od njih. Postavila mu je to pitanje čim se spremao proći kroz vrata: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" Petar je odgovorio: "Nisam!" i ušao je u grad.

 

A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. (Ivan 18:18)

 

Izvan dvora okupili su se ljudi - nije ih bilo mnogo u taj rani jutarnji sat, međutim, stražari su bili ondje kako bi čuvali red. Zapalili su vatru i Petar je stao uz njih grijući se.

 

SUĐENJE PRED VELIKIM SVEĆENIKOM

 

Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." (Ivan 18:19 - 21)

 

Radnja se prebacuje natrag k suđenju Gospodinu Isusu. Zapazite ponovno dostojanstvo Gospodina Isusa.

 

Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?"

 

Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" (Ivan 18:22 - 23)

 

Isus je bio izložen takvoj vrsti ponižavanja. Predao se kako bi umro za vaše i moje grijehe. Međutim, skrenuo im je pa_nju na činjenicu kako ono što čine je nezakonito i nije u skladu s Mojsijevim Zakonom. Nisu imali svjedoke da je učinio nešto zlo, a ipak su Ga udarali. Oni su bili ti koji su kršili Zakon. Kao prvo, niti jedno suđenje nije smjelo započeti po noći. Niti jedno suđenje nije smjelo započeti i završiti u istom danu. Nisu smjeli udarati zatvorenika kojem još nije bila dokazana krivica.

 

Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. (Ivan 18:24)

 

Ivan ubacuje ovaj maleni stih kako bi nam ponovno rekao kako je Ana bio taj koji Ga je svezao. Ana je bio onaj koji smislio i sproveo ovaj dijabolični plan.

 

 

DRUGO NIJEKANJE ŠIMUNA PETRA

 

Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. (Ivan 18:25 - 27)

 

Iz drugih evanđelja saznajemo kako je Petar izišao van i gorko zaplakao. Mislim da je ugledao lice našeg Gospodina svo zakrvavljeno i premlaćeno. Uhvatio je Njegov pogled. Tada je istrčao van i plakao poput malog djeteta. Znamo da ako je razgovarao s Malkovim rođacima, sigurno je bio vrlo glasan. Zanijekao je svog Gospodina. Međutim, hvala Bogu, Gospodin je bio na putu da umre za njega, a već mu je rekao da je molio za njega kako Petrova vjera ne bi malaksala.

 

Zašto je čovjek poput Šimuna Petra, koji je počinio djelo jednako ogavno kao i ono koje je učinio Juda Iskariotski, pronašao put natrag Gospodinu? Zbog toga što je on bio Božje dijete i srce mu je bilo slomljeno zbog spoznaje o onome što je učinio. Božje dijete može otići daleko od Boga, međutim, Bog nikada nije daleko od njega. Možda ste mrtvi Bogu, međutim, Bog nikada nije mrtav vama. On je uvijek ondje i uvijek vam stoji na raspolaganju. Gospodin nikada nije rekao Petru: "Žao mi je, međutim, zbog toga što si me iznevjerio, ja te ne mogu više upotrijebiti." Ne, Isus se ukazao osobno Petru nakon svog uskrsnuća i izabrao je upravo Petra da propovijeda prvu propovijed na dan Pedesetnice. Nikada nije bilo propovijedi koja bi bila slična baš toj propovijedi! Hvala Bogu za Spasitelja i Gospodina koji je poput Isusa. On će vas uvijek primiti natrag!

 

 

SUĐENJE PRED PILATOM

 

Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano ujutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. (Ivan 18:28)

 

Tu se odigrava jedna vrlo zanimljiva sporedna igra koju bih svakako želio da zapazite. Tu vidimo "religiju" i Osobu Isusa Krista jedne kraj drugih. Imamo Onoga koji je došao ispuniti Pashu. On će umrijeti na križu jer su izrekli smrtnu osudu protiv Njega. Međutim, zbog toga što oni žele jesti pashalnu žrtvu, ne žele ući u sudbenu dvoranu. To bi ih onečistilo. Nisu bili spremni na to. Jesu li pažljivi sa svojom religijom? Pa opet, planirali su kako će ubiti Onoga koji je ispunjenje Pashe. Dragi prijatelji, ovo bi trebalo uzrokovati da preispitate svoje srce baš sad! Jeste li samo religiozni ili ste pridruženi Gospodinu Isusu Kristu?

 


Tu možemo pratiti još jednu vrlo zanimljivu usputnu akciju. Židovi nisu željeli ući u sudbenu dvoranu i time se onečistiti, međutim, odveli su Isusa u sudbenu dvoranu kako bi mu bilo suđeno i kako bi bio osuđen. Dakle, u ovoj drami dolazi do promjene scene s izvana na unutra i s unutra na van. Pratite taj tijek:

 

"Pilat tada iziđe" (s. 29)

"Nato Pilat uđe opet u dvor" (s. 33)

"Rekavši to, opet iziđe pred Židove" (s. 38)

"Tada Pilat uze i izbičeva Isusa" (Ivan 19:1)

"A Pilat ponovo iziđe i reče im" (Ivan 19:4)

"Pa ponovo uđe u dvor" (Ivan 19:9)

"Pilat izvede Isusa" (Ivan 19:13).

 

Pilat nije u stvari jako volio Jeruzalem. Više mu se dopadala Cezareja koja se nalazi na obali i koja ima prekrasnu plažu, i uvelike je nalik suvremenim mondenim ljetovalištima. Tijekom blagdana, Pilat je napuštao Cezareju i odlazio je u Jeruzalem dovodeći sa sobom svoje vojnike. S obzirom da je on bio Rimski upravitelj, bio je zadužen za čuvanje reda u tim trenucima kad su se Židovi okupljali sa svih krajeva svijeta. To je bio razlog zbog kojeg je Pilat u to vrijeme bio u Jeruzalemu.

 

Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" ‑ da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. (Ivan 18:29 - 32)

 

Pilat je osjetio da nešto nije u redu i zato je pokušao skinuti slučaj sebi s vrata, kako bismo to mi danas rekli. Želio je da oni sami osude Isusa. Nije mogao shvatiti što se događalo. Problem je bio u tome što su oni zahtijevali smrtnu kaznu i trebali su priznati da više nisu vladari i da više nemaju vlast izricati smrtnu kaznu. Zanimljivo je da su ti ljudi bili prisiljeni priznati ovo nakon što su tako arogantno rekli u Ivanu 8:33: "Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali."

 

Ivan nam govori kako se time ispunilo ono što im je Isus prorokovao. Rekao je svojim učenicima da će Ga jeruzalemski vjerski vođe osuditi na smrt i da će Ga predati poganima. Predvidio je to mjesecima ranije; sada je bio tu, a vjerski vođe, koji su željeli smrtnu kaznu, doveli su Ga Pilatu, predstavniku poganskog Rima. Da su Židovi odveli Isusa i usmrtili Ga prema svom Zakonu, tada bi Ga trebali kamenovati na smrt. Pročitajte ponovo Psalam 22 i otkrijte opisuje li se ondje smrt kamenovanjem ili smrt razapinjanjem. Očito je da se radi o razapinjanju s probadanjem ruku i nogu i agonijom višenja na križu. Jedini ljudi koji su tada legalno ubijali razapinjanjem bili su Rimljani. Isus je trebao biti predan Rimljanima kako bi ispunio Starozavjetno proročanstvo.

 

Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si Židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" (Ivan 18:33 - 35)

 

Isus je apelirao na um tog čovjeka, Pilata. Postavio mu je logično pitanje: odakle je dobio dokaze. Pilat se snebivao iz toga i rekao mu je da su Židovi iznijeli optužbu. Sada će Isus apelirati na srce tom čovjeku. Isus razgovara s njim, kao čovjek s čovjekom.

 

Pilat je bio zapanjen. Nije mogao vjerovati da postoji netko tko za sebe tvrdi da je kralj Židova, a da bi oni imali toliko drskosti da iznesu takvu optužbu protiv Njega. Pilat se našao na rubu i svim se silama želio osloboditi. Želio je pomoći Isusu. On je unutar sudbene dvorane, sam s Isusom. Židovi čekaju vani jer su se bojali da će se onečistiti. Pilat bi bio sretan kad bi Isus jednostavno rekao da nije kralj, što bi Pilata oslobodilo svake odgovornosti. Kome se tu sudi? Pilatu ili Isusu?

 

Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." (Ivan 18:36)

 

"Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta." Prijedlog je Grčka riječ ek, što znači "od." Doslovno, Isus je rekao: "Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta." Isus nije rekao da Njegovo kraljevstvo neće jednog dana biti na ovoj zemlji, jer će vladati kao Kralj kraljeva i Gospodar gospodara i: "Zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvino kao što se vodom pune mora" (Izaija 11:9). Isus je želio reći kako Njegovo kraljevstvo neće biti nalik sustavima ovoga svijeta. Neće se sastojati od sustava moći izgrađenih na politici. Ono neće postojati prema mjerilima svijeta. Isus neće biti izabran za kralja bilo od strane republikanaca ili demokrata ili od strane Ujedinjenih naroda. Neće biti izgrađen ratom, meteži, mržnjom i ogorčenošću. Pilat je bio pokvareni političar koji je kupio svoj posao i bio je lutka na uzicama koje je potezao Rim. Mrzio je Židove, međutim, bojao se uvrijediti ih jer se bojao da će time izgubiti svoj posao. Isus neće doći do svog kraljevstva političkim spletkama i manevrima. Isus je rekao: "Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile." On je ponudio politiku neopiranja. Petar Ga je pokušao obraniti i Isus mu je morao reći da vrati svoj mač u korice. On ne gradi svoje kraljevstvo iz trenutnog političkog sustava.

 

Dragi prijatelji, crkva također ne može izgraditi Isusovo kraljevstvo. Biblija nas jasno uči kako u ovom današnjem vremenu Isus poziva i okuplja ljude k svom imenu (vidite Djela 15:14). To su ekklesia ili "oni koji su pozvani", crkva. Oni su pozvani van iz svijeta kako bi živjeli u svijetu, ali ne po svijetu. Doći će vrijeme kada će Gospodin u potpunosti ukloniti crkvu sa svijeta. Zatim, kada Krist dođe u svoje kraljevstvo, On će ga ustanoviti!

 

Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas."  (Ivan 18:37)

 

Pilat je u tom trenutku bio u potpunosti zbunjen. Isus još uvijek poziva tog čovjeka. Rekao mu je da je temelj i osnova Njegovog kraljevstva istina. Poslušajte što je napisano u Psalmu 45, od 1 - 4: "...pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je ko pisaljka hitra pisara. Lijep si, najljepši od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. Pripaši mač uz bedra, junače, ogrni se sjajem i veličanstvom."

 


Reče mu Pilat: "Što je istina?" (Ivan 18:38)

 

Je li Pilat ovdje bio ciničan? Je li jednostavno bio zbunjen? Stajao je pred Gospodinom Isusom koji je bio i još uvijek jest Put, Istina i život. Ivan nam kasnije u svom evanđelju govori o tome da je sve ovo zapisao kako bismo mi trajno vjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. Dragi prijatelji, postavljate li vi pitanje: "Što je istina?" Je li On vama Istina? Jeste li se suočili sa stvarnosti i s Njim?

 

Pilat je ponovno izveo Isusa van i izjavio: "Ne nalazim na Njemu nikakve krivnje."

 

Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja Židovskoga?“ (Ivan 18:39)

 

Pilat je očajnički pokušavao izbjeći donošenje odluke. "Dopustite mi da vam pustim Isusa i time smo riješili problem."

 

Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. (Ivan 18:40)

 

Pilat nije niti sanjao da će vjerski vođe nahuškati narod da zahtijeva Barabino oslobođenje. Kontrast između ta dva čovjeka bio je prevelik. Biblija nam jasno govori o tome da je Pilat bio siguran da je Isus Krist bio nedužann čovjek.

 

"Znao je doista da Ga predadoše iz zavisti" (Matej 27:18)

"...nevin sam od krvi ove..." (Matej 27:24)

"Znao je doista da Ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti" (Marko 15:10)

"Pilat im stoga ponovo progovori hoteći osloboditi Isusa" (Luka 23:20)

"...ne nađoh na Njemu smrtne krivice..." (Luka 23:22)

"Od tada Ga je Pilat nastojao pustiti" (Ivan 19:12)

"...kojega se odrekoste pred Pilatom kad već bijaše odlučio pustiti Ga" (Djela 3:13)

 

Unatoč svemu ovome, Pilat nije imao hrabrosti pustiti Ga.