dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 20:1-17

 

 

TEMA: Isusovo uskrsnuće; ukazanje Mariji; ukazanje učenicima; ukazanje Tomi

 

Ovo je poglavlje uskrsnuća kako je zabilježeno u evanđelju po Ivanu. Uskrsnuće Isusa Krista je sama srž kršćanske vjere. Ono je tako važno, da je netko rekao: "Ne možemo napraviti previše toga od Kristove smrti, međutim, možemo učiniti premalo od Kristovog uskrsnuća." To je ono što se događa i danas. Teološke knjige, kršćanske pjesme i propovijedi posvećuju mnogo prostora Kristovoj smrti. Prečesto se Kristovo uskrsnuće razmatra samo na Uskrs. Morali bismo zapaziti kako propovijedi zapisane u Novome zavjetu, počevši s danom Pedesetnice, imaju kao temu uskrsnuće Isusa Krista.

 

ISUSOVO USKRSNUĆE

 

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. (Ivan 20:1)

 

"Prvog dana u tjednu", to jest, u nedjelju, Marija Magdalena došla je na grob. Kada se izmijenio subotni dan? To pitanje često postavljaju ljudi koji smatraju da bismo trebali svetkovati subotu kao dan odmora i štovanja Boga. Taj se dan promijenio u onaj dan kad je Gospodin Isus Krist uskrsnuo od mrtvih. Isus je bio mrtav tijekom subote. Oživio je u nedjelju. Od toga vremena naovamo, vjernici se okupljaju u prvi dan u tjednu. Subotni dan pripada starome stvorenju. Nakon što je Bog stvorio sve, počinuo je u subotni dan. Mi smo došli do novog stvorenja u Gospodinu Isusu. Dan Pedesetnice bio je u nedjelju, u prvi dan u tjednu. Zanimljivo je da Ivan, posljednji od pisaca evanđelja, naglašava kako je Isus uskrsnuo od mrtvih u prvi dan u tjednu.

 

Bit će nam od velike koristi da u svojim glavama složimo redoslijed događaja u svezi s Isusovim uskrsnućem. Navest ću vam napomenu iz Scoffieldove Biblije (str. 1043.):

 

Tri žene, Marija Magdalena, Marija, Jakovljeva majka i Saloma, krenule su prema grobu, a slijedile su ih druge žene koje su nosile pomasti. Našle su kamen odvaljan s groba i Marija Magdalena otišla je reći učenicima (Luka 23:55 - 24:9; Ivan 20:1 - 2). Marija, majka Jakova i Josipa, približila se bliže grobu i ugledala je Gospodnjeg anđela (Matej 28:2). Otišla je u susret drugim ženama koje su dolazile s miomirisima. U međuvremenu su, potaknuti od Marije Magdalene, Petar i Ivan došli na grob, pogledali unutra i otišli (Ivan 20:3 - 10). Marija Magdalena vraća se plačući, vidi dva anđela, a zatim i Isusa (Ivan 20:11 - 18), i odlazi jer ju je On potakao da kaže učenicima. Marija, Jakovljeva i Josipova majka, u međuvremenu se srela sa ženama koje su nosile miomirise, s njima se vratila na grob gdje su ugledale dva anđela (Luka 24:4 - 5; Marko 16:5). I one su primile anđeosku    poruku i odlazeći k učenicima, susreću Isusa (Matej 28:8 - 10).

 

Marija Magdalena bila je ona iz koje je Gospodin Isus bio istjerao sedam demona. Neki proučavatelji Biblije drže kako je ona bila ona grešna žena koja je oprala Isus noge svojim suzama i otrla ih kosom. To je pretpostavka koju se ne da dokazati. Ja držim da je ona bila žena velikog kalibra. Bila je vječno zahvalna Gospodinu zbog toga što ju je izliječio. Kad je vidjela da tijelo nije ondje, odmah je potrčala kako bi obavijestila Petra i Ivana.

 

Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: "Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše." (Ivan 20:2)

 

Učenik "kojega je Isus ljubio" bio je Ivan. On sebe uvijek spominje na ovakav način umjesto imenom. Svaki od učenika, osim Jude Iskariotskog, mogao je za sebe upotrijebiti ovakvu titulu. I vi je možete upotrijebiti za sebe. U Judinoj poslanici, u dvadeset i prvom stihu nalazimo slijedeće riječi: "Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život!" Čuvajte sebe u Božjoj ljubavi jer znate da vas On ljubi. Ne možete Boga spriječiti da vas ljubi! Predivno je za sebe uzeti položaj kojeg je Ivan uzeo: "...drugom učeniku, kojega je Isus ljubio."

 

Šimuna Petra i Ivana nalazimo zajedno. Ivan ga je, očito, primio. Pitam se nisu li drugi učenici, kad su čuli za Petrovo nijekanje Isusa, odbacili Petra. Hvala Bogu, Ivan ga je primio u vrijeme kad je Petru bio potreban netko tko će mu biti prijatelj. Ivan, sin groma, postao je apostol ljubavi. Kako li je to divno!

 

Marija Magdalena nije očekivala uskrsnuće. Ona je mislila da je netko ukrao Gospodinovo tijelo. Nije li zanimljivo da će vjerski vođe kasnije optužiti učenike za to da su ukrali Gospodinovo tijelo, a da je Marijina prva pomisao bila da su vjerski vođe ukrali tijelo? (Vjerski vođe dali bi sve što su imali da su mogli pokazati Isusovo tijelo u tu prvu nedjelju!)

 

Uputiše se onda Petar i onaj drugi učenik i dođoše na grob. Trčahu obojica zajedno, ali onaj drugi učenik prestignu Petra i stiže prvi na grob. (Ivan 20:3 - 4)

 

Šimun Petar i Ivan također nisu očekivali uskrsnuće. Oni su pomislili kako Marija vjerojatno nije baš najbolje vidjela u mraku. Mislili su da je vidjela odvaljani kamen, preplašila se i pobjegla ili je možda otišla na pogrešni grob. Zato su potrčali na grob. Dragi prijatelji, nitko od nas neće otići na groblje potražiti nekoga tko je živ. Nisu očekivali da će Isusa pronaći živa kad su počeli trčati prema grobu. Očekivali su da će ondje pronaći Gospodinovo tijelo.

 

Taj "drugi učenik" bio je Ivan. On je bio mlađi i mogao je brže trčati od Šimuna Petra. Time se potvrđuje tradicionalno shvaćanje da je Ivan bio najmlađi među učenicima. Ja sam mišljenja da su njih dvojica bili predstavnici dva različita i vrlo udaljena dobna razreda. Ivan je bio stariji tinejdžer.

 

Sagne se i opazi povoje gdje leže, ali ne uđe. (Ivan 20:5)

 

Ono što je Ivan vidio, uvjerilo ga je da je Isus uskrsnuo od mrtvih. Prvi je stigao na grob, međutim, zbog toga što je imao dosta poštovanja prema Petru, nije odmah ušao u grob. Zaustavio se i pogledao u grob kroz maleni otvor izdubljen u stijeni. Vidio je ondje dokaze koji su ga presvjedočili. Zanimljivo je kako Bog upotrebljava malene stvari poput ove kako bi presvjedočio čovjekovo srce. Netko je rekao: "Velika vrata njišu se na malenim šarkama." Ivan je vidio laneno platno kako leži u grobu, međutim, u njemu nije bilo tijela.

 

Uto dođe i Šimun Petar koji je išao za njim i uđe u grob. Ugleda povoje gdje leže (Ivan 20:6)

 

Sada je došao i Šimun Petar sav zadihan. Bilo mu je teško trčati. Suzdržanost nije jedna od njegovih vrlina, pa je odmah ušao u grobnicu. I on je ugledao lanene povoje i ubrus koji je bio Isusu oko glave. Sjetimo se kako su Josip iz Arimateje i Nikodem umotali tijelo našeg Gospodina u lanene povoje i zapečatili ga smirnom i alojem, čime su napravili neku vrstu ljepila za pečaćenje tijela. Kako je tijelo moglo izići iz takvog omota, bez da se razmotaju povoji?

 

Gospodin Isus Krist je izišao iz groba baš kao što sjeme izlazi iz tla. Sjetimo se kako je On rekao da sjeme pada na tlo i ostaje samo ako ne umre. Kada umre, iz njega će izrasti novi život. Međutim, stara ljuska je još uvijek u zemlji. To je bilo ono što je ostalo u grobu - samo stara ljuska u kojoj je On bio. On više nije bio u toj ljusci. On je živ!

 

Sjećate li se da kad je Gospodin Isus uskrisio Lazara, ovaj je izišao iz groba zamotan u pogrebne povoje i Isus je naredio ljudima da oslobode Lazara? Lazar je izišao u svom starom tijelu, umotan u stare pogrebne povoje. Lazarovo tijelo je ponovno trebalo umrijeti. Međutim, Gospodin Isus je uskrsnuo u proslavljenom tijelu koje nikada neće vidjeti smrt. To je uskrsnuće!

 

i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu. Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova. (Ivan 20:7 - 8)

 

Bog kroz evanđelje po Ivanu bilježi još jednu malenu, ali vrlo važnu pojedinost. Ubrus koji je bio zamotan oko Isusove glave, ležao je netaknut, odvojen od lanenih povoja kojima je bilo omotano tijelo. Bio je svijen u obliku glave i ležao je kao da je ovijen oko glave. Mislim da je to presvjedočilo Petra da je Gospodin uskrsnuo. U ovome odjeljku upotrijebljene su tri različite Grčke riječi, a sve tri prevedene su sa "vidjevši." To je dosta nesretan prijevod. U petom stihu, kad se Ivan sagnuo i pogledao i "opazio", riječ znači "zapaziti i razumjeti." Ona u sebi uključuje provjeru i opažanje. U šestom stihu, kad je Petar ušao u grob i "ugledao", riječ koja je upotrijebljena je theaomai, od koje dolazi riječ teatar. "Ugledao" je. U osmom stihu, kada je Ivan ušao u grobnicu i "vidje", to znači "znati." On je znao i vjerovao je prije nego što je vidio uskrslog Krista.

 

Jer oni još ne upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih. Potom se učenici vratiše kući. (Ivan 20:9 - 10)

 

Ivan nam ovdje govori nešto čudno. Ti ljudi nisu razumjeli iako im je Isus nekoliko puta rekao da će uskrsnuti od mrtvih i iako je Stari zavjet govorio o ovome. Čak i danas nam je potreban Novi zavjet kao svojevrsna svjetiljka s kojom možemo protumačiti Stari zavjet. Ja vjerujem da jedan od razloga zbog kojih Stari zavjet nije tako popularan je taj što ne upotrebljavamo dovoljno Novi zavjet za njegovo tumačenje.

 

Ima mnogo nas danas koji čitamo Bibliju, međutim, još uvijek ne znamo neke stvari iz Biblije. Mislim da postoje dva razloga za ovakvo stanje. Jedan je što neki odjeljak pročitamo mnogo puta i svaki put u tom odjeljku vidimo stvari koje nismo vidjeli ranije. Sveti Duh nam daje daljnje svjetlo dok proučavamo i čitamo odjeljke uvijek iznova. Također vjerujem da moramo iskustveno doživjeti neke od odjeljaka kako bismo razumjeli njihovo značenje. Patnje, nevolje i životna iskustva objašnjavaju nam značenje pojedinih biblijskih odjeljaka. Na primjer, kad je David napisao da je Gospodin njegov Pastir, znao je iz iskustva kakva je to pastirska Božja skrb.

 

UKAZANJE MARIJI

 

Po svemu sudeći, Marija je bila prva osoba kojoj se Gospodin ukazao. Prije nego što je uzašao u nebo, Isus se ukazao jedanaest puta, a nakon uzašašća tri puta. Mislim da možemo pretpostaviti iz teksta da ima i drugih koja nisu opisana.

 

Za svaku situaciju može se pronaći izreka. Za one koji se pitaju zašto se Isus prvo ukazao Mariji Magdaleni, Izreke 8:17 poručuju: "Ja ljubim one koji ljube mene, i nalaze me oni koji me traže." Ona Ga je tražila, kao što Ga je tražila već i ranije.

 

A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo ‑ jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: "Ženo, što plačeš?" Odgovori im: "Uzeše Gospodina mojega i ne znam     gdje ga staviše."

 

Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus. Kaže joj Isus: "Ženo, što plačeš? Koga tražiš?" Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: "Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti." (Ivan 20:11 - 15)

 

Zanima nas činjenica što Ga ona nije prepoznala. Znate li zašto? Ona ne vjeruje da se On vratio od mrtvih. Nevjera je slijepa i gluha, kao što je bilo i u Zaharijinom slučaju. Ona Ga je ljubila, to je istina, međutim, ljubav mora ići ruku pod ruku s vjerom. Ona je plakala zbog toga što Ga je ljubila, međutim, i zato što nije vjerovala.

 

Koliko je proslavljeno tijelo izmijenjeno? Ne znam, međutim, mislim da promjena nije tako velika da bi se time moglo opravdati njeno neprepoznavanje Isusa. Vjerujem da je Marija u svojoj tuzi bila uvjerena da je njen stav ispravan. Iako je vidjela dva anđela, to, čini se, nije njenu pažnju odvuklo u nekom drugom smjeru. Oni su joj postavili pitanje, ne zbog toga što nisu znali odgovor, već zbog toga što su u Mariji željeli probuditi nekakvu vjeru. Svojim odgovorom daje do znanja da je uvjerena kako je njen stav ispravan. Marija misli da je Isus još uvijek mrtav, i najvjerojatniji odgovor je da je Isusovo tijelo bilo ukradeno. Uopće nije očekivala ugledati živog Krista, i u svojoj nevjeri ona Ga ne prepoznaje.

 

Kaže joj Isus: "Marijo!" Ona se okrene te će mu hebrejski: "Rabbuni!" ‑ što znači: "Učitelju!" (Ivan 20:16)

 

Kad ju je Isus zazvao po imenu, ona je prepoznala glas kojim je samo On mogao progovoriti. Ja sam mišljenja da ako Gospodin pričeka sa svojim dolaskom i svi mi budemo prisiljeni proći kroz vrata smrti, naša će tijela jednog dana biti uskrsnuta kad nas pozove po imenu, baš kao što je po imenu pozvao one koje je uskrisio od mrtvih prije više od devetnaest stoljeća.

 

Kaže joj Isus: "Ne zadržavaj se sa mnom jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu." (Ivan 20:17)

 

Gospodin je Mariji rekao da Ga ne dotiče. Riječ "dotiči" je Grčka riječ haptomai, što znači "držati." Kasnije, Isus je učenicima rekao da Ga dotaknu. U čemu je razlika? Mariji je rekao: "Jer još ne uziđoh Ocu." To je razlog zbog kojeg Ga ona nije smjela držati. Dakle, po svemu sudeći, Isus je uzašao k Ocu prije nego što se ukazao učenicima u kući. Mislim da je Gospodin Isus svoju krv predstavio pred Božjim prijestoljem i ta je krv sudbeno Božje prijestolje preobrazila u prijestolje milosti, koje je to i danas. Ta krv bila je prolivena za moje i vaše grijehe. Mislim da će krv biti ondje kroz svu vječnost kao vječno svjedočanstvo cijene koju je Krist za nas platio.

 

Zapazit ćete da je Isus bio određen u nazivanju Boga "Ocem svojim" i "Ocem vašim", Bogom svojim" i "Bogom vašim." Njegov odnos prema Ocu razlikuje se od našeg odnosa prema Njemu. Mi postajemo Božjim sinovima po vjeri u Isusa Krista, dok je Krist član Trojstva, vječni Božji Sin. On je tu razliku izrazio na ovome mjestu.