dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 20:18-31

 

 

UKAZANJE UČENICIMA

 

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: "Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao." I dok su uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: "Mir vama!" (Ivan 20:18 - 19)

 

Ta se skupina ljudi raspršila kad je Isus bio razapet, međutim, sada su se očito ponovno okupili i bili su sakriveni u sobi jer su se bojali. Vrata su bila zatvorena, što u stvari znači da su bila zaključana.

 

Jeste li zapazili da kad se nadnaravno dotakne naravnog, poruka je uvijek "mir" ili "ne boj se"? Isusove riječi učenicima sada, kada Njegovo božanstvo dotiče njihovu ljudskost, su: "Mir vama:" To je mir koji dolazi od toga što ste opravdani po vjeri u našeg Gospodina Isusa Krista, što nam ujedno daje mir s Bogom.

 

Tu vidimo da su Ga prepoznali čim su Ga ugledali. Oni su, naravno, bili uplašeni. Ukazao im se u svom uskrslom tijelu i ušao je u sobu unatoč zaključanim vratima. Iz toga učimo da proslavljeno tijelo nije podložno zakonima materijalnog svemira. To je razlog zbog kojeg ja vjerujem da kada dođe do Uzdignuća crkve i kada će naša tijela biti promijenjena, nećemo imati nikakvih problema susresti se s Gospodinom u zraku.

 

To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. (Ivan 20:20)

 

Zapazite da iako Isus ima proslavljeno tijelo, ruke mu još uvijek nose otiske od čavala i bok mu je proboden. Postoji velika sličnost sa tijelom koje je bilo pribijeno na križ. Ožiljci su tamo. Ja ne mislim da će postojati ožiljci i na našim tijelima. Mislim da su ovi ožiljci bili na Isusovom tijelu, jer su to bili ožiljci koje je primio zbog nas. On je bio izranjavan zbog nas, kako bismo vi i ja mogli biti predstavljeni bez mrlje i ljage. On je uzeo naš grijeh i to će biti dokaz toga kroz svu vječnost.

 

Isus im stoga ponovno reče: "Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas." (Ivan 20:21)

 

Mislim da se ovdje ne radi o pukom ponavljanju. U devetnaestom stihu radilo se o miru otkupljenja - mir s Bogom. Otkupljenje je sada potpuno. To je mir opisan u Mateju 11:28: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti." To je počinak otkupljenja, mir otkupljenja.

 

Postoji još jedan mir. To je mir onih koji su u zajedništvu s Bogom i koji tvore Njegovu volju. To je mir opisan u Mateju 11:29: "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim."

 

Otkupljenje je sada postignuto. Krist ih sada šalje kao što je Otac Njega poslao u svijet. Isus je to već ranije spomenuo u svojoj molitvi: "Kao što ti mene posla u svijet tako i ja poslah njih u svijet" (Ivan 17:18).

 

To rekavši, dahne u njih i kaže im: "Primite Duha Svetoga. (Ivan 20:22)

 

To razdoblje povijesti bilo je prijelazno razdoblje između Zakona i milosti. U životu tih ljudi i službi Gospodina Isusa nastalo je razdoblje između Njegove smrti i uskrsnuća i dana Pedesetnice. To je vrijeme koje je bilo jedinstveno u povijesti svijeta.

 

Naš im je Gospodin rekao o molitvi u Luki 11. Rekao je da ako što zatraže, bit će im dano. U trinaestom stihu toga poglavlja, Isus je rekao da posebice govori o daru Svetog Duha kojeg će nebeski Otac dati onima koji Ga zatraže. Koliko možemo vidjeti, oni Ga nisu tražili! U Ivanu 14:16 Isus je rekao: "I ja ću moliti Oca i On će vam dati drugoga Branitelja." Istina je da je Šimun Petar pokazao stanovito razumijevanje kad je rekao da je Isus Krist, Sin Boga živoga, međutim, svega nekoliko trenutaka kasnije taj je isti Šimun Petar rekao Isusu da ne ode umrijeti na križ. Ja osobno vjerujem da su u trenutku kada je Gospodin Isus dahnuo u njih i rekao im: "Primite Duha Svetog", ovi ljudi bili obnovljeni (regenerirani). Prije toga, Sveti Duh nije prebivao u njima.

 

Ovaj izraz, "dahne u njih", pojavljuje se još samo jedanput u Bibliji. U Knjizi Postanka, Bog je udahnuo u Adama životni dah. Ja vjerujem da je Gospodin Isus Krist u ove ljude udahnuo vječni život dajući im Božjeg Duha. To će ih održati i sačuvati u razdoblju između Isusovog uzašašća i silaska Svetog Duha na dan Pedesetnice.

 

Na dan Pedesetnice Sveti Duh će doći i oni će biti kršteni Svetim Duhom u Kristovo tijelo. Također, oni će biti obučeni u silu odozgor. Crkva će početi postojati u taj dan. Od tog vremena naovamo, Sveti Duh je u svijetu. On nastanjuje vjernike i krštava svakog vjernika u Kristovo tijelo.

 

Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im." (Ivan 20:23)

 

To je vrlo važan stih kojeg se vrlo često pogrešno razumije. John Calvin je napisao: "Kada je Krist apostole ovlastio da opraštaju grijehe, On im nije prenio ono što je svojstveno samo Njemu. Njemu pripada opraštati grijehe. On ih je samo ovlastio da u Njegovom imenu propovijedaju oproštenje grijeha."

 

Nigdje u Knjizi Djela apostolskih ili u Poslanicama ne nalazimo slučaj da je neki od apostola oprostio grijehe nekom čovjeku. Oni idu posvuda propovijedajući oproštenje grijeha. Postavit ću vam jedno pitanje: što je to što oprašta grijehe? Čak niti Bog ne može bez veze opraštati grijehe. Oproštenje grijeha je jedino i isključivo po krvi Isusa Krista. U Starome zavjetu je oproštenje grijeha bilo utemeljeno na činjenici što će Krist doći i umrijeti. Bog je spašavao na "kredit" u Starome zavjetu dok Krist ne dođe i plati kaznu. Bog danas oprašta naše grijehe kada vjerujemo da je Krist umro za njih.

 

Kako vi i ja možemo opraštati grijehe? Prenoseći ljudima evanđelje! To je veće djelo koje ćemo mi činiti. Kad se netko obratio i uzvjerovao u Isusa kad je On bio na zemlji, to je bilo predivno. Međutim, ono što je zapanjujuće je kada vi i ja jednostavno ljudima iznosimo Božju riječ, a na temelju toga se netko rodi nanovo i postane novi stvor u Kristu Isusu. "Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se" događa se kad vi i ja iznosimo evanđelje o Božjoj milosti. To je najveličanstvenija povlastica koja postoji na svijetu, dragi moji prijatelji.

 

Mi imamo odgovornost. Ako ne propovijedamo evanđelje svijetu, njihovi grijesi neće biti oprošteni. Mislim da žanjemo kaznu za godine u kojima nismo prenosili evanđelje svijetu. Zbog toga što smo zanemarili svoju odgovornost, naša tijela umiru u ratu. Samo promislite, da su svi mladići koje smo izgubili u ratu bili voljni izgubiti svoje živote za Krista i postati misionarima, koliko bi ovaj svijet bio drukčije mjesto! Mi imamo jedinu stvar koja može svijetu donijeti oproštenje. Dragi prijatelji, čime se vi bavite?

 

UKAZANJE TOMI

 

Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. (Ivan 20:24)

 

Ja mogu pretpostaviti zašto Toma nije bio ondje. Mislim da je bi samotnjak i sumnjičavac. On bi na svaku situaciju bacio mračno raspoloženje. Mislim da je ostalih deset apostola uzbuđeno govorilo o tome kako je Isus uskrsnuo od mrtvih, a Toma jednostavno nije mogao vjerovati tome.

 

Govorili su mu dakle drugi učenici: "Vidjeli smo Gospodina!" On im odvrati: "Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati." (Ivan 20:25)

 

Kakav li je on sumnjičavac! Imao je dovoljno dokaza da postane vjernik, međutim, za njega to nije bilo dovoljno. Međutim, sada se pokazuje da je bio voljan ostati s drugim apostolima.

 

Dragi prijatelji, ako želite rasti u milosti, trebat ćete se ujediniti sa svetima i krenuti s njima. Vjerujem da trebate podijeliti s drugima ono što naučite iz Božje riječi. "Ne propuštajte svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži dan" (Hebrejima 10:25). Mi se moramo okupljati zajedno kako bismo i rasli zajedno.

 

I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: "Mir vama!" Zatim će Tomi: "Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran." Odgovori mu Toma: "Gospodin moj i Bog moj!" (Ivan 20:26 - 28)

 

Zapis nam ne govori o tome da je Toma uopće posegnuo svojom rukom da ga dotakne. Ja znam da danas ima mnogo ljudi koji govore: "kad bih Ga barem mogao vidjeti, kad bih Ga barem mogao dotaći, onda bi vjerovao." Nije problem u nedostatku raspoloživih dokaza koji bi govorili u prilog smrti i uskrsnuću, već je problem u čovječjem srcu.

 

Bog će izići u susret iskrenoj ljudskoj sumnji, međutim, mislim da se Bog ne bavi nepoštenim sumnjama. Mnogi ljudi govore kako ne mogu vjerovati Bibliji. Tvrde da je njihov problem intelektualne naravi. Dragi prijatelji, mnogi ljudi neće vjerovati Bibliji zbog vlastitih moralnih problema. Neki dan mi je jedan čovjek rekao kako ne može vjerovati u Stari zavjet. Kasnije sam saznao da živi u preljubu. Stari zavjet govori: "Ne učini preljuba!" (Izlazak 20:14). On ne želi vjerovati Starome zavjetu. Međutim, ja sam siguran da će Bog izići daleko u susret iskrenom sumnjičavcu.

 

Nikada nećete pronaći jače svjedočanstvo o Isusu Kristu od ovoga koje je izrekao Toma. To je jedno od najvećih priznanja u Bibliji. Za Židova reći: "Gospodin moj i Bog moj" je najveći vrhunac. To dolazi iz usta sumnjajućeg Tome.

 

Reče mu Isus: "Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!" (Ivan 20:29)

 

Posebni blagoslov prebiva na nama koji danas vjerujemo dokazima u Isusovu smrt i uskrsnuće.

 

Isus je pred svojim učenicima učinio mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Ivan 20:30 - 31)

 

Ovo je ključ za razumijevanje evanđelja po Ivanu. Gospodin Isus je učinio mnoge stvari koje nisu zapisane u ovom evanđelju. Izliječio je brojna mnoštva ljudi. Mislim da je Ivan želio reći kako je Isus činio mnoge druge stvari nakon svog uskrsnuća koje nisu zapisane u evanđeljima. Ivan je odabirao materijal kojeg će zabilježiti jer je imao sasvim određeni cilj u svojim mislima.

 

Ivan nije naumio napisati biografiju Isusa Krista. Nije pokušao čak niti popuniti prazninu koja bi možda nedostajala u pisanjima drugih pisaca evanđelja, već je pisao zbog toga "da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu Njegovu." Kroz vjeru primate život i bivate nanovo rođeni.. Postajete Božje dijete kroz vjeru u Gospodina Isusa Krista.