dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 21:1-17

 

 

TEMA: Epilog - proslavljenje; uskrsli Isus je još uvijek Bog; Gospodin naše volje - upravlja našom službom; Gospodin naših srca - motiv za službu; Gospodin našim umova - nedostatak znanja nije izgovor za službu

 

Dvadeset i prvo poglavlje je epilog. Ja vjerujem da nakon što je Ivan napisao svoje evanđelje, dodao mu je prolog i epilog.

 

U ovome poglavlju postoje opisi tri događaja. Prvo nalazimo ribarsko iskustvo na obali Galilejskog mora (također nazvanog Tiberijadsko more). Taj nam događaj pokazuje Gospodina Isusa kao Gospodina naše volje i On upravlja našom službom. Drugi događaj je doručak na obali mora. Taj događaj nam pokazuje Gospodina Isusa kao Gospodina naših srca i predstavlja našu ljubav prema Njemu kao motiv za našu službu. Treći događaj je kada Gospodin Isus najavljuje smrt Šimuna Petra. To nam prikazuje Gospodina Isusa kao Gospodina našeg uma i uči nas tome da nedostatak znanja ili različitost okolnosti nije izgovora za zanemarivanje službe. Cijelo poglavlje otkriva nam da je uskrsli Krist još uvijek Bog.

 

GOSPODIN NAŠE VOLJE - UPRAVLJA NAŠOM SLUŽBOM

 

Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskomu moru. Očitova se ovako: Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. Kaže im Šimun Petar: "Idem ribariti." Rekoše: "Idemo i mi s tobom." Izađoše i   uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa. (Ivan 21:1 - 3)

 

Maleno Galilejsko more izuzetno je povezano sa službom našeg Gospodina, kako prije, tako i nakon Njegovog uskrsnuća. Tim ljudima ono je poznato. Isus je zatražio od svojih učenika da odu u Galileju gdje će se On susresti s njima. Oni su otišli onamo i čekaju Ga.

 

Tu imamo uistinu zadivljujuću skupinu ljudi. Ja običavam ovaj skup nazivati sastankom problematične djece. Tu imamo Šimuna Petra, koji je revan, ali koji doživljava mnoge neuspjehe; ima veliko srce, pa opet, slijedi izdaleka; on je impulzivan, nagao i povodi se za svojim osjećajima. Tu je i Toma, skeptik, koji je umjesto mozga imao jedan veliki upitnik; Natanael, mudrijaš, koji je također bio sumnjičavac u početku; sinovi groma, Jakov i Ivan; i dva druga učenika, čija se imena ne spominju. S obzirom da je to skupina problematične djece, oni predstavljaju vaš i mene.

 

Mnogi valjani komentatori osuđuju ove ljude zbog toga što su išli ribariti. Bilo kako bilo, Gospodin ih nije ukorio kad je došao k njima. Oni su bili u Galileji po Njegovoj zapovijedi. Bilo je proljeće, pashalno doba. Topli južni vjetrovi stvarali su valiće na obali i veće valove na moru. Okolne gore bile su zelene i počeli su cvjetati divlji cvjetovi. Prije nekoliko godina sam neposredno nakon Uskrsa vidio kako to izgleda. Mislim da je to sve bilo još ljepše prije devetnaest stoljeća. Oni su već dosta dugo čekali da Gospodin Isus dođe. Petar je bio onaj koji je bio vrlo nestrpljiv. Nakon što se ushodao gore - dolje, i nakon pogledavanja po obali, on je bio onaj koji je rekao: "Idem ribariti." Šestorica drugih učenika mu se pridružilo.

 

Ribarili su cijelu noć i ništa nisu ulovili. Ovo je vjerojatno jedina istinita ribička priča ikad ispričana! Dr. Scott nazvao je ovo promašajem eksperata. Ti su ljudi ribarili cijelu noć i ništa nisu ulovili. I ranije su već bili umorni, međutim, sada su bili umorni i isfrustrirani. Lako je ribariti kad ulovite ribu, ali kad je ne ulovite, onda postajete isfrustrirani. Oni su svakako znali kako treba ribariti - na koncu, na taj su način osiguravali svoju egzistenciju - međutim, taj neuspjeh u ribarenju bio je u Božjem planu za njih.

 

Tada je osvanulo jutro i to je sigurno bilo veličanstveno jutro na Galilejskom jezeru. Ja sam bio ondje ujutro. Jednostavno sam se osjećao potaknut zaviknuti kad sam se sjetio ovog događaja.

 

Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. (Ivan 21:4)

 

Mislim da je to bilo normalno iskustvo. Isus je bio u svom proslavljenom tijelu i oni Ga nisu mogli prepoznati; no, oni su također bili i dosta udaljeni od obale, a u rano jutro teško je odrediti ljude na obali.

 

Kaže im Isus: "Dječice, imate li što za prismok?" Odgovoriše mu: "Nemamo." (Ivan 21:5)

 

Riječ za "djeco" je kao da im je Isus rekao: "Gospodo." To nije izraz tepanja, kao kad bismo rekli "draga dječice", kako to nalazimo u 1. Ivanovoj. Njihov odgovor je vrlo kratak: "Ne." Zanimljivo je koliko čovjek može biti rječit, a koliko je malo spreman reći o svom neuspjehu i promašaju. Oni su mu odgovorili, međutim, nisu uopće željeli razgovarati  s Njim. Da su ulovili imalo ribe, svi bi mu ih pokazivali koliko su velike.

 

To je pitanje koje će Isus postaviti svakome od nas jednog dana: "Jesi li što ulovio? Što si učinio za ljude dolje na zemlji?" Nadam se da vaš odgovor neće biti isti kao i Isusovih učenika tog dana: "Ne, nismo ulovili baš ništa."

 

A on im reče: "Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete." Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. (Ivan 21:6)

 

Stvar je u tome da Isus upravlja životima onih koji su Njegovi. On daje upute i te se upute treba poslušati. Kad ribare po Isusovim uputama, mreža se puni. Zapazite da se mreža ne trga iako je puna ribe. Mreža je snažna - snažna kao i evanđelje o smrti, ukopu i uskrsnuću Isusa Krista o kojem su oni svjedoci.

 

Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: "Gospodin je!" Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. (Ivan 21:7)

 

Ivan ima duhovno zapažanje koje Šimun Petar nema. Tri godine ranije Isus ih je pozvao na možda istom mjestu. Vratili su se ribarenju, a Gospodin ih je ponovno pozvao da ribare za dušama ljudi.

 

Petar možda nije imao Ivanovo zapažanje, međutim, jeste li zapazili da je u svakoj prigodi težio što bliže Gospodinu? Drugi učenici su sjedili u lađici i čekali su da pristanu uz obalu. Ali ne i Šimun Petar! On nije mogao čekati. Želio je biti što bliže Gospodinu. Taj je čovjek uistinu predivan!

 

Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata. Kad iziđu na kraj, ugledahu pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. Kaže im Isus: "Donesite riba što ih sada uloviste." Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. (Ivan 21:8 - 11)

 

To je posljednje zabilježeno čudo našeg Gospodina i jedino čudo koje je zapisano da se dogodilo nakon Isusovog uskrsnuća. To je vrlo važno jer smo vi i ja zainteresirani za službu Isusa Krista nakon Njegovog Uskrsnuća. Pavao je rekao: "Ako smo i poznavali po tijelu Krista, sada Ga tako više ne poznajemo" (2. Korinćanima 5:16). Mi nismo pridruženi Djetešcu u Betlehemu, već uskrslom, živom i proslavljenom Kristu koji se nalazi Bogu zdesna. To je razlog zbog kojeg je Isusova služba nakon Njegovog uskrsnuća od tako vitalne važnosti za nas.

 

Postoji nekoliko stvari na koje bih želio skrenuti vašu pa_nju u ovome. Jeste li zapazili da Gospodin upotrebljava ono što ljudi već imaju kao temelj za svoja čuda? Učenici su ribarili i ništa nisu ulovili. Gospodin Isus im je dao obilnu žetvu riba. U Kani Galilejskoj su vrčevi za vodu bili prazni. Gospodin je naredio slugama da vrčeve napune vodom, a zatim je vodu pretvorio u vino. Mojsija je upitao što to ima u ruci. Mojsije je rekao da je to štap i pomoću tog je štapa Bog izveo čuda pred izraelskim narodom. David je bio odan kao pastir sa svojim pastirskim štapom i Bog mu je dao žezlo da ga drži u svojoj ruci. Zanimljivo je da ono što imate u ruci Bog može upotrijebiti. Toliki ljudi žude za tim da bi mogli biti negdje drugdje ili u nekim drugim okolnostima. Dragi prijatelji, ako vas Bog ne može upotrijebiti ondje gdje jeste, mislim da vas ne može upotrijebiti niti igdje drugdje.

 

Osim toga, jeste li ikada zapazili da što god Bog čini, čini to u obilju. Vrčevi za vodu bili su puni vina. Nakon što je bilo nahranjeno 5000 ljudi, ostalo je nekoliko košara viška hrane. Mreže su bile ispunjene ribom.

 

Također, zapazite da iako je Isus ispekao nekoliko riba njima za doručak, zatražio je i nekoliko riba od onih koje su ulovili. Primio je njihovu službu. Kad oni ribare na Njegovu zapovijed, Isus prihvaća plodove koje to donosi. Kakvo blagoslovljeno zajedništvo nalazimo u takvoj vrsti službe!

 

Luka je zapisao drugi događaj kada je Petar, jednako tako na čudesni način, ulovio mnogo ribe. Bilo je to u rano vrijeme Isusove službe na zemlji, i tada je pozvao Petra da bude ribar ljudi. Tada se mreža rastrgala. Mislim da je Petar iz tog događaja trebao vidjeti da će mnogi ljudi slijediti Isusa, međutim, neće oni svi biti vjernici. Mreža će se potrgati i mnoge će ribe pobjeći natrag u vodu. Ovaj put mreža se nije rastrgala, već je bila izvučena na obalu "puna velikih riba." Petar je pozvan hraniti ovce i janjad. Čime? Božjom riječi. Evanđeljem uskrslog, proslavljenog Krista. Evanđelje neće samo spašavati, već će i držati. Čak i u svojim promašajima, vjernici bivaju držani Božjom snagom kroz vjeru.

 

U ovom slučaju vidimo da je Isus Krist imao stanoviti cilj kojeg je želio postići s onima koji su Njegovi. On želi ravnati našim životima. Ako smo poslušni, On će nas blagosloviti i bit ćemo u predivnom zajedništvu s Njim. On je Gospodin naše volje.

 

GOSPODIN NAŠIH SRCA - MOTIV ZA SLUŽBU

 

Kaže im Isus: "Hajde, doručkujte!" I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: "Tko si ti?" Znali su da je Gospodin. Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu. To se već treći put očitova Isus učenicima pošto uskrsnu od mrtvih. (Ivan 21:12 - 14)

 

"Hajde, doručkujte" - kakav poziv! Isus im je rekao: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju" (Marko 16:15), međutim, On bi radije volio da doručkujete s Njim prije nego što pođete. Ono što je divno u tome je činjenica što ih je uskrsli Gospodin, sam Bog, nahranio. Kad bismo barem mi danas sjeli da nas On nahrani! On želi hraniti one koji pripadaju Njemu.

 

Sada smo došli do vrlo posebnog razgovora kojeg je Isus imao sa Šimunom Petrom.

 

Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra: "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Kaže mu: "Pasi jaganjce moje!" Upita ga po drugi put; "Šimune Ivanov, ljubiš li me?" Odgovori mu: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim!" Kaže mu: "Pasi ovce moje!" Upita ga treći put: "Šimune Ivanov, voliš li me?" Ražalosti se Petar što ga upita treći put: "Voliš li me?" pa mu odgovori: "Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim." Kaže mu Isus: "Pasi ovce moje! (Ivan 21:15 - 17)

 

Naš Gospodin poziva Šimuna Petra, tog posrćućeg, neuspješnog i nespretnog učenika, u službu. Iz ovog razgovora učimo jednu vrlo važnu pouku. Ljubav prema Spasitelja je preduvjet za službu.

 

Naš je Gospodin tri puta pitao Šimuna Petra, a ovaj je tri puta odgovarao. Nadalje, tri puta nalazimo da mu je naš Gospodin dao poslanje.

 

Zašto tri puta? Dr. Godet pretpostavlja da razlog za ovo leži u činjenici što je Šimun Petar zanijekao Isusa tri puta, pa je tako trebao tri puta potvrditi i svoju predanost. To je, bez sumnje, dio razloga, međutim, postoji tu još nešto.

 

Zanimljivo je zapaziti da je Šimun Petar, zajedno s drugim učincima, bio pozvan u službu - bio je pozvan na apostolstvo - nakon čudesnog ulova ribe. Ako se sjećate događaja s tim ribarenjem zabilježenim u evanđeljima po Marku i Luki, sjetit ćete se da su se mreže razderale nakon što je naš Gospodin preuzeo kontrolu nad ribarenjem - nakon toga učinio ih je učenicima.

 

Nadalje ćete se sjetiti kako je Šimun Petar izgubio svoje poslanje pokraj malene vatre, koja je bila zapaljena u dvorištu dvora velikog svećenika u noći kad je Isus bio uhićen. Šimun Petar je bezumno ušao unutra ugrijati se i učinio je kobnu pogrešku svog života. Ondje je zanijekao svog Gospodina tri puta. Nije trebao ući onamo, međutim, ušao je; kad je ušao, tada je učinio ovaj najniži čin nijekanja (izdaje).

 

Nije li zanimljivo što sada na obali Galilejskog mora, pokraj vatre, nakon čudesnog ulova ribe, Gospodin Isus vraća Šimun Petru njegovo poslanje? Tu je Gospodin vratio Petra u službu. Kakva li je to slika duhovne ljepote!

 

Kad je naš Gospodin postavio Petru pitanje tri puta, izgledalo je kao da ponavlja isto pitanje, međutim, nije tako. Iako postoji sličnost u ovim pitanjima, nema dva od njih koja bi bila identična.

 

Prvo ispitivanje: "Nakon doručka upita Isus Šimuna Petra [kad bismo barem to mogli pročitati onako kako je to naš Gospodin rekao tog jutra!]: 'Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?'" Postoje ljudi koji stalno žale što nisu mogli biti nazočni prilikom stanovitih velikih događaja u životu našeg Gospodina - kad je činio neka čuda i dr. Ako ćemo iskreno, ja nisam siguran da bih ja želio otići u ono vrijeme. Međutim, ako bih se mogao vratiti u to vrijeme i čuti Ga kako govori Šimunu Petru na obali Galilejskog mora, vrlo rado bih to učinio.

 

Kao prvo, nazvao ga je Šimun. To je zanimljivo - "Šimune Ivanov." Zašto ga je nazvao Šimun? Sjetit ćete se da kad je Gospodin prvi put susreo ovog čovjeka - Andrija ga je doveo k Isusu. Kad ga je Isus ugledao, rekao je: "Ti si Šimun, sin Ivanov, zvat ćeš se Kefa, što znači kamen." Kefa je Aramejsko ime za čovjek - kamen; na Grčkome to je ime Petros. To ime mu je ostalo. Nalazimo da kada su bili u Cezareji Filipovoj i kada je Petar rekao: "Ti si Krist, Sin Boga živoga" (Ivan 6:69), Gospodin Isus mu je rekao: "Blago tebi Šimune [vraća se na njegovo staro ime]; od sada ćeš se zvati Petar jer ćeš biti čovjek kamen. Bit ćeš čovjek koji će stajati za nešto. Međutim, još postoji jedno pitanje." Zato ga je sada Gospodin podsjetio na njegovo staro ime.

 

U Grčkom jeziku postoje tri riječi koje se u hrvatskom jeziku prevode sa riječi "ljubav." Mi imamo jednu riječ, "ljubav", i to je sve. Ne možete izmisliti drugu riječ. Današnja filmska industrija dala bi milijune dolara čovjeku koji bi izmislio novu riječ za ljubav. Najbliže što su se približili bilo je riječi "seks", a to je prilično nisko. Međutim, Grčki jezik je jezik koji obiluje različitostima i vrlo je fleksibilan. Oni imaju tri riječi koje mi prevodimo s "ljubav."

 

Prva riječ koju imao je riječ eros. Upotrebljavajući ovu riječ, oni su degradirali značenje ljubavi. Grci su degradirali ovu riječ upotrebljavajući je na taj način jer su je poosobili. Stvar je u tome što su erosa učinili bogom i načinili kombinaciju od imena Afrodita i Eros. Mi danas poznajemo bolje ta imena pod nazivom Venera i Kupidon. To su rimska imena, međutim, ona označavaju istu stvar, jer su Grci bili ti koji su započeli s tim imenima, nazivajući ih Afrodita i Eros. Eros je riječ koja označava senzualnost, pa zato vjerujemo da Hollywoodska riječ "seks", koja je stavljena na položaj koji joj ne pripada, najbolje izražava ono što su Grci imali na umu. Međutim, ova riječ, eros, nigdje nije upotrijebljena u Božjoj riječi.

 

Postoji još jedna Grčka riječ - to je phileo, i ona znači prijateljstvo. Ona ima veze sa čuvstvima i osjećajima u ljudskim odnosima u svom najboljem obliku. Iz nje dobivamo riječ filantrop, i riječ Filadelfija, grad bratske ljubavi, i to je riječ koju nalazimo u Bibliji.

 

Međutim, postoji još jedna ljubav koja označava ljubav. To je riječ agapao. Agapao je najviša i najplemenitija riječ za ljubav. Dr. Vincent u svojoj knjizi Proučavanje riječi, naziva je riječi dostojanstva. To je također i božanska riječ i to je riječ koja se upotrebljava kako bi se opisala Božja ljubav. Gospodin Isus Krist odbacio je riječi eros i phileo i odabrao je riječ agapao kad je razgovarao sa Šimunom Petrom. Rekao je: "Šimune Petre, ljubiš li me svim svojim srcem?"

 

Uistinu je predivno imati ispravnu doktrinu i pravo vjerovanje, međutim, spasenje je ljubavni odnos. "Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?" Ljubav je najuzvišenija riječ.

 

Ako ćemo iskreno, da je sve bilo prepušteno meni, ja bih izabrao vjeru kao ono vrhunsko u kršćanstvu. U stvari, ja smatram vjeru kao vrhunsku riječ u svim religijama. Međutim, Biblija nam odmah daje odgovor na ovo: "A sada: ostaju vjera, nada i ljubav - to troje, ali najveća je među njima ljubav" (1. Korinćanima 13:13). Međutim, pokazat ću vam zašto bih ja izabrao vjeru - veći je kompliment kad vam se vjeruje nego kad vas se ljubi. Vidite, danas postoje mnogi stari pokvarenjaci koje vole stanovite lijepe djevojke. Da, postoje. Ponekad je i obratno. Međutim, kad se predmet pažnje pokaže nedostojan, više mu se ne vjeruje. Ostanite uz mene u svojim mislima na trenutak. Šimun Petar je iznevjerio Gospodina. U stvari, Gospodin više nije mogao imati povjerenja u njega, ali ga je ljubio. Kako li ga je ljubio!

 

"Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (Ivan 15:13). Dok je Šimun Petar nijekao svog Gospodina, Isus je bio na putu na križ gdje će umrijeti za njega! Kasnije, Petar je u svojoj prvoj poslanici napisao: "On koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; On čijom se modricom izliječiste" (1. Petrova 2:24).

 

Zapazite da je prvo pitanje našeg Gospodina Šimun Petra bilo ovo: "Ljubiš li me više nego ovi?"

 

Ono što je Isus rekao bilo je ovo: "Voliš li me više nego što me ljube ovi ljudi?" Sjetit ćete se da kad je Gospodin Isus rekao svojim učenicima kad su bili okupljeni po posljednji put u gornjoj sobi: "Jedan od vas će me izdati" - Šimun Petar je bez sumnje pomislio: "Da, niti ja nisam vjerovao tim ljudima. Međutim, tu je jedan čovjek u kojeg se možeš pouzdati. Možeš se pouzdati u mene!" Gospodin Isus je rekao: "Šimune Ivanov, jesi li sada pripreman reći da me ljubiš više nego što me ljube ovi drugi moji učenici?" To je ono što je Isus ovime želio reći. Poslušajte sada Šimuna Petra: "Da, Gospodine, ti znaš da te volim." Šimun se je tu spustio i nije želio upotrijebiti riječ agapao. Upotrijebio je riječ phileo. Rekao je: "Znaš da imam osjećaje prema tebi."

 

Zašto Šimun Petar nije upotrijebio riječ koju je upotrijebio Gospodin Isus? Ako _elite moje mišljenje, onda vam moram reći da je Šimun Petar prekinuo s hvalisanjem. Nikada više neće se hvaliti onime što će on učiniti. Nikada više nećete ga čuti gdje govori: "Ja ću učiniti nešto veliko za Gospodina." Od tada nadalje Petar će činiti velike stvari, međutim, neće govoriti ništa s tim u svezi. Spustio se na niski položaj: "Imam osjećaje prema tebi."

 

Zapazite slijedeći poticaj. Naš Gospodin odgovara: "Pasi jaganjce moje." Moram vam ponuditi malo bolji prijevod: "Pasi moje malene jaganjce" - riječ za jaganjce je u deminutivu, što znači najmanje jaganjce. "Šimune Petre, ako me voliš, želim da paseš malene jaganjce; želim da ih hraniš." Mnogi kršćani smatraju da je Isus ovdje rekao: "Kritiziraj moje malene jaganjce." Međutim, Isus vam nije dao to poslanje, dragi prijatelji. On je rekao: "Hrani ih."

 

Drugo ispitivanje: Zapazite što piše u šesnaestom stihu: "Upita ga po drugi put: 'Šimune Ivanov, ljubiš li me?' Odgovori mu: 'Da, Gospodine, ti znaš da te volim!' Kaže mu: 'Pasi ovce moje!'" Ovaj put naš Gospodin u svom pitanju izostavlja "više od ovih." Razlog zbog kojeg to čini, po mom mišljenju, je taj što je rekao: "Možda se, Šimune Petre, više ne možeš hvalisati i reći da me voliš više od drugih učenika, međutim, možeš li sada reći da me ljubiš?" U tome je Isus pomagao tom čovjeku. Pomagao mu je doći na viši nivo. Međutim, Šimun Petar to nije mogao i na neki način mu se divimo zbog toga. Drago nam je što se više ne hvali. Umjesto toga, bio je spreman zauzeti niži položaj. Poslušajte njegovu potvrdu: "Da, Gospodine, ti znaš da ja imam osjećaje prema tebi." Svejedno, nije se pokušavao podići više - ne usuđuje se to učiniti, jer se boji poduzeti takav korak.

 

Drugi poticaj: Promotrimo ovaj drugi poticaj, koji je također poticaj i nama. "Pasi ovce moje." U stvari, nije baš tako, već bi trebalo stajati: "Budi pastir ovcama" - to je riječ koja je upotrijebljena. Želim da nešto zapazite što je vrlo zanimljivo: Isus je rekao: "Hrani" malene jaganjce, ali je rekao: "budi pastir" ili "discipliniraj" ovce. Mi smo u današnje vrijeme ovu istinu izokrenuli naopačke. Mi želimo disciplinirati malene jaganjce. To je naš način rada i mi mislimo da moramo "učiti" stare ljude. Dragi moji prijatelji, to nije Isusov način rada. Mi moramo hraniti jaganjce, a disciplinirati odnosno biti pastiri nad starijim ovcama. Znate li zašto? To je zbog toga što jaganjci slijede ovce, pa stoga treba disciplinirati starije ovce.

 

Treće ispitivanje: "Upita ga treći put: 'Šimune Ivanov, voliš li me?'" Krist sada usvaja riječ koju je Šimun Petar upotrijebio, pa ga tako pita: "Šimune Petre, imaš li uistinu osjećaje prema meni?" Neki hrvatski prijevodi ne naglašavaju tu razliku, međutim, naš se Gospodin spustio na izjavu Šimuna Petra, pa je Petar bio ožalošćen.

 

Treća potvrda: "Ražalosti se Petar što ga upita treći put: 'Voliš li me?' pa mu odgovori: 'Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim!'"

 

Shvatimo pravi značaj ovog razgovora između našeg Gospodina i Šimuna Petra. Petar se nije ražalostio zbog toga što ga je Isus pitao to pitanje tri puta, već se ražalostio u svom srcu što se Gospodin morao spustiti na njegov nivo i upotrijebiti riječ koju je on ranije upotrebljavao.

 

Međutim, Šimun Petar još uvijek nije spreman uspeti se. On kaže samo toliko da je najbolje što on može učiniti to da kaže Gospodinu da ima osjećaje prema njemu i da Gospodin zna da on ima te osjećaje. On se ne hvali, jer shvaća da Gospodin poznaje njegovo srce - da u svome srcu ima prave osjećaje prema Isusu.

 

Treći poticaj: "Pasi ovce moje" - ovdje je pravo značenje: "Hrani (vodi na ispašu) moje ovce." Vidite, i ovcama je također potrebna hrana.

 

Milton je pretrpio gubitak bliskog prijatelja, mladog propovjednika, koji se utopio prelazeći irski kanal; Milton je napisao pjesmu koju je naslovio: "Lycidas", u kojoj je izjavio slijedeće: "Gladna ovca gleda prema gore i ne biva nahranjena." Tim retkom govori o propovjedaonici u svoje doba - možda je govorio i o budućem vremenu, to jest onom u kojem mi danas živimo.

 

Želim da se ureže u vaše srce kako je pravi ispit svakog čovjeka, bio on propovjednik ili obični vjernik, slijedeći: "Ljubiš li me?"