dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 3

 

 

TEMA: Isusov razgovor s Nikodemom u Jeruzalemu (druge riječi)


ISUSOV RAZGOVOR S NIKODEMOM U JERUZALEMU (druge riječi)

 

Tu imamo slučaj gdje je prijelom poglavlja načinjen dosta nespretno. Zato ćemo mi ovdje učiniti kao da nema prekida.

 

No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan židov. (Ivan 2:24 - 3:1)

 

Taj je čovjek različit od rulje. Naš Gospodin nije vjerovao rulji jer je dobro znao da njihova vjera nije stvarna. Međutim, ovaj čovjek, Nikodem, imao je pravu vjeru. Upoznajmo se s njim.

 

O njemu nam je ovdje rečeno tri stvari. Prva stvar bila je da je farizej, što znači da je pripadao najboljoj skupini ljudi u Izraelu. Oni su vjerovali u nadahnuće Staroga zavjeta, vjerovali su u dolazak Mesije, vjerovali su u čudesa i vjerovali su u uskrsnuće. On je pripadao farizejimai zvao se Nikodem - dano nam je njegovo ime. Bio je vođa među židovima. To nam govori o trima maskama koje je ovaj čovjek nosio.

 

To je slika suvremenog čovjeka, ako je ikada takav čovjek i postojao. Nikodem je bio farizej koji se družio s farizejima. Kad je bio s njima, savršeno se uklapao. Tada je manje ili više spuštao svoj obrambeni stav. Zatim, kad ne bi s njima bio u društvu, kad bi išao ulicom, ljudi bi ga vidjeli gdje dolazi, pa bi mu se micali s puta. On bi nosio svoje odijelo, svoje filakterije i svoj molitveni pokrov, a oni bi govorili: "Pogledajte, to je vođa Nikodem. On je izuzetan čovjek. On je vođa među židovima." Prema njima on bi imao potpuno drukčiji stav. Međutim, ime mu je bilo Nikodem, i ispod tih maski koje je nosio, bio je obični, maleni stari "Niki."

 

Danas ima jako mnogo takvih ljudi. Ima mnogo ljudi koji su poslovni ljudi, možda predsjednici velikih korporacija. Oni odlaze u svoj ured ujutro i oni koji rade s njim oslovljavaju ga: "Gospodine", i klanjaju mu se i dodvoravaju. Iako misle da ga poznaju, oni ga u stvari ne znaju. Zatim on napušta ured i susreće nekolicinu svojih mušterija i kad ga oni pitaju kako ide posao, on im odgovara: "O, posao ide jako dobro." Zatim u podne odlazi u klub na ručak. Trenutkom kad uđe u klub, on postaje drugi čovjek. On više nije gospodin Taj i Taj, predsjednik velike korporacije, već je sad Ivan Ivanić. Oni igraju golf s njim, misle da ga poznaju i oslovljavaju ga imenom. Dok je s njima, on zauzima potpuno drugačiji stav. To je druga vrsta odnosa. Oni ga pitaju kako ide posao, a on im odgovara: "O, posao ide jako dobro." Zatim, uvečer, kad je posao gotov, on odlazi kući. Otvara vrata svoje kuće, ulazi unutra, skida kaput i sjeda u fotelju. Sada je ponovno drukčiji čovjek. Dolazi njegova žena, gleda ga, a obje njegove maske sada su skinute. On više nije poslovni čovjek, šef velike korporacije, a više nije niti jedan od članova kluba. Sada je on samo stari, obični "Ivek." Njegova žena ga pita: "Što je Ivek? Posao ide loše?" On joj odgovara: "Posao ide stravično." To je on u stvari.


On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime." (Ivan 3:2)

 

Nikodem je došao k Gospodinu Isusu noseći jednu od svojih maski. Rekao mu je: "Znamo." Tko je to "mi?" Farizeji. On je došao kao jedan od farizeja. Nosio je tu masku.

 

Došao je izručiti pravi kompliment. On nije licemjer. Rekao je da "smo se mi farizeji složili oko toga da si ti učitelj koji je došao od Boga." Mislim da je došao razgovarati o Božjem kraljevstvu. Farizeji su željeli uspostaviti kraljevstvo i zbaciti sa svojih pleća jaram Rima. Međutim, nisu znali kako bi to učinili. Tada se pojavio ovaj čovjek koji je bio popularan - mnoštvo ga je slijedilo kamo god bi išao - zato su farizeji željeli prikačiti svoju prikolicu za Njegovu zvijezdu. S obzirom da On dolazi iz Galileje i jer su oni mislili da se On ne zna nositi s političarima na način na koji oni to znaju, Nikodem je želio da udruže snage. Zato je Nikodem došao priznajući da je Isus učitelj koji je došao od Boga.

 

Dokaz kojeg navodi u prilog ovoj tvrdnji su čuda koja je Isus učinio. Morao je priznati čuda. Molim vas da svakako zapazite kako nitko nije sumnjao u to da Isus čini čuda - barem ne u ono vrijeme! Da biste sumnjali u čuda koja je Isus činio, morate danas biti sveučilišni profesor, udaljen dvije tisuće godine i nekoliko tisuća kilometara od mjesta gdje se sve to zbilo. Međutim, nećete pronaći niti jednog Isusovog prijatelja ili neprijatelja da bi ikada sumnjao u Njegova čuda.

 

Odgovori mu Isus:"Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" (Ivan 3:3)

 

To je bio, po mom mišljenju, razlog zbog kojeg je Nikodem došao razgovarati o Božjem kraljevstvu. Ja ne vidim drugog razloga zbog kojeg bi ga naš Gospodin gotovo grubo prekinuo i rekao mu: "Stvar je u tome da ti ne možeš niti vidjeti Božje kraljevstvo ako se nanovo ne rodiš." Tu imamo čovjeka, farizeja, religioznog do srži, a ipak mu je Gospodin rekao da ne može vidjeti Božje kraljevstvo osim ako se ne rodi nanovo. Ako je ovaj čovjek došao razgovarati s Gospodinom o kraljevstvu i o njegovom uspostavljanju, što mislim da je i bila svrha njegovog posjeta, tada ga je ova izjava našeg Gospodina svakako skrenula s puta. Zato je tada odbacio masku predstavnika farizeja, međutim, još uvijek je bio vođa među židovima.

 

Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?" (Ivan 3:4)

 

Isus mu je rekao da se mora nanovo roditi. Grčka riječ upotrijebljena za "nanovo" je anothen, što znači "odozgor." Nikodem nije mogao razmišljati dalje od tjelesnog rođenja. Odmah je odbacio masku nadobudnog farizeja i upitao Gospodina kako je to moguće. Naš Gospodin naravno nije govorio o tjelesnom rođenju. Govorio je o duhovnom rođenju. Međutim, Nikodem nije mogao razumjeti tu stvar s duhovni rođenjem. Razlog je bio taj što nije u sebi imao duhovni kapacitet da bi to razumio.

 

Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. (Ivan 3:5)

 

Što to znači biti rođen od vode i Duha? Postoje ljudi koji smatraju da se rođenje od vode odnosi na vodeno krštenje. Međutim, ako se uistinu radi o tome, tada je Gospodin upotrijebio stvarno čudan izraz. Zatim, postoje vrlo učeni kršćani koji su liječnici koji tvrde da se pod "rodi iz vode" misli na tjelesno rođenje, jer je ono iz vode; to jest, djete u majčinoj utrobi pliva u vodi. Ja mislim da se uopće ne radi o tome. Isus ovdje nije govorio o razlici između duhovnog i tjelesnog rođenja, već je govorio o tome kako čovjek može biti rođen "odozgor" ili "nanovo."

 

Kao što smo vidjeli u drugome poglavlju, voda je simbol Božje riječi. Kasnije u ovoj knjizividjet ćemo Isusa gdje govori: "Posveti ih istinom: tvoja je riječ istina" (Ivan 17:17, moj kurziv). riječ ima moć čišćenja i posvećivanja. U Ivanu 15:3 Isus kaže: "Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio" (moj kurziv). Božja riječ se uvijek iznova na mnogim mjestima uspoređuje s vodom. Mi vjerujemo da "rođen iz vode i duha" znači da osoba mora biti nanovo rođena po Svetom Duhu koji upotrebljava za to Božju riječ, Bibliju. Vrlo čvrsto vjerujemo da nitko ne može biti nanovo rođen bez da Sveti Duh primijeni Božju riječ. Čovjek se danas rađa nanovo odozgo po vodi, koja je Božja riječ, i Duhu, Svetom Duhu, koji tu riječ čini stvarnom čovjekovu srcu.

 

U Knjizi Djela apostolskih zapisana su tri veličanstvena obraćenja. Mislim da su nam ona dana, prvenstveno kao ilustracije. Opisano je obraćenje etiopskog eunuha, Kornelija i Pavla. Ta tri čovjeka su predstavnici tri ljudske obitelji koje su potekle od Noe: Šemovih potomaka, Hamovih potomaka i Jafetovih potomaka. U sva tri slučaja Sveti Duh je upotrijebio Božju riječ za obraćenja tih ljudi. Božji način rada je čini se slijedeći: Božja riječ, upotrijebljena po Božjem Duhu i dana kroz Božjeg čovjeka. Ja sam uvjeren da je naš Gospodin, kada je rekao da čovjek mora biti rođen od vode i Duha, mislio na to da Božji Duh mora upotrijebiti Božju riječ. Bez toga, Nikodem nije mogao ući u Božje kraljevstvo.

 

Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. (Ivan 3:6)

 

Bog nema nakanu izmijeniti tijelo, dakle ovu staru narav koju vi i ja imamo. Stvar je u tome da ona niti ne može biti promijenjena. Božja riječ ima mnogo za reći o ovome. Stara narav je u ratu protiv Boga. "Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjem ne podvrgava, a i ne može. Oni pak koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti" (Rimljanima 8:7 - 8). Bog nema nikakvi program za obnavljanje, unapređivanje, poboljšavanje ili spašavanje naše stare naravi. Ta stara narav ide s nama u grob. A ako Gospodin dođe prije nego što odemo u grob, tada ćemo se promijeniti u trenutku, što znači da ćemo se riješiti stare naravi. Nju se nikada ne može učiniti poslušnom Bogu. "Što je od tijela rođeno, tijelo je." To je aksiom. Bog uopće nema nakanu spašavati tijela. Ovu staru narav treba zamijeniti nova narav. Duhovno rođenje je neophodno kako bismo vi i ja mogli dobiti ovu novu narav, dragi prijatelji.

 

Zapazite kako Nikodem, koji se do sada skrivao iza maske "vladar među židovima", najednom ostaje bez nje.

 

Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.' Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha." (Ivan 3:7 - 8)

 

Isus mu je rekao: "Ne možeš odrediti odakle vjetar dolazi i kamo ide." Zračne struje i vjetrovi su nešto čime čovjek još uvijek ne može upravljati. Vjetar puše gdje hoće. Ne možemo ga skrenuti i ne možemo ga promijeniti. Čine se znatni napori kako bi se zavladalo uraganima koji nastaju u meksičkom zaljevu i na karipskom otočju, međutim, do sad čovjek još uvijek nije uspio ukrotiti vjetar.

 

Iako ne možemo upravljati vjetrom, svakako možemo reći kada puše. Možemo stajati zajedno na cestii vi možete reći: "Gle, puše vjetar!" Ja bih vam odgovorio: "Kako znaš?" Vi biste mi tada rekli: "Pogledajte ono drvo i vidite kako mu lišće treperi, a grane se povijaju." Možemo sasvim jasno reći kada puše vjetar.

 

Dragi prijatelji, ne znam kako bih vam objasnio duhovno rođenje. Znam da je objavljeno mnogo knjiga u kojima autori tvrde da su to objasnili, međutim, razlika između tih autora i mene je u tome što autori čini se ne znaju da ne znaju, dok sam ja voljan priznati da ne znam. "Vjetar puše gdje hoće... tako je sa svakim koji je rođen od Duha." Iako to ne razumijemo u potpunosti, time nam je ilustrirano na koji je način netko rođen od Duha. Ja vam ne mogu rteći kako točno Božji Duh djeluje, međutim, mogu vam sa sigurnošću reći kako to izgleda kada djeluje u srcima i životima Njegovog naroda. To je upravo ono o čemu naš Gospodin ovdje govori.

 

Naš je Gospodin Nikodema "razoružao" njegove dvije maske. Čovjek koji stoji pred njim više nije predstavnik farizeja i viđe nije vladar među židovima. Pa tko jeon dakle? Pročitajmo što nam slijedeći stih govori.

 

Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?"(Ivan 3:9)

 

Sada je pred Isusom stajao stari, obični "Niki." Čudio se kako je to moguće i naš će mu Gospodin to objasniti vrlo jednostavnim riječima. Usput bih želio napomenuti da vi i ja možemo imati različite maske jedni pred drugima, i ima jako mnogo ljudi koji ih upotrebljavaju. Kad su u određenom društvu, tada se ponašaju na određeni način. Maska, dragi prijatelji, pokriva ono što mi u stvari jesmo. Kad dođemo Gospodinu Isusu moramo skinuti sve svoje maske. Ondje ih ne možemo upotrebljavati. Morate biti oni pravi "vi." Morate doći upravo onakvi kakvi jeste; tada će se Isus pozabaviti s vama na takav način. A na slijedeći način se pozabavio s ovim čovjekom, Nikodemom.

 

Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? (Ivan 3:10)

 

Naš je Gospodin ovdje upotrijebio nježno satirične riječi. Rekao je ovome čovjeku: "Ti si vladar u Izraelu, a ponašaš se kao da ti govorim nešto što ne bi moglo biti istinito, jer kad bi bilo istinito, onda bi ti to svakako znao." A zatim je Isus upitao: "Zar to ne znaš, Nikodeme?"

 

Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. (Ivan 3:11 - 13)

 

Rekao je Nikodemu da nije primio Isusovo svjedočanstvo koje mu je On rekao.

 

Zatim Isus nastavlja pokazujući kako je u evanđelju po Ivanu iznesena snažna akcija. U uvodu sam vam skrenuo pažnju na riječi našeg Gospodina zapisane u Ivanu 16:28: "Izišao sam od Oca i došao na svijet. Opet ostavljam svijet i odlazim Ocu." A sada Isus govori: "Nitko nije uzašao na nebo." To je odgovor onima koji tvrde da su Ilija i Henok bili uzneseni u nebo kad su bili uzeti sa zemlje. Ja ne mislim tako jer na ovome mjestu Gospodin Isus tvrdi da nitko nije uzašao na nebo, već samo Onaj koji je došao iz neba, Sin Čovječji, koji je u nebu. Drugim riječima, isus je rekao kako je On jedini koji može govoriti o nebu jer je On jedini koji je uzašao na nebo. Istina je da postoji mnoštvo ljudi koji su otišli u nebo nakon Krista, međutim, u Starome zavjetu, kada je neki Božji svetac umro, jedan od onih koji pripadaju Bogu, taj je otišao na mjesto koje se zove raj ili Abrahamovo krilo - naš Gospodin je tako nazvao to mjesto (vidite Luka 16:22). Tek nakon što je Krist umro i uzašao u nebo, poveo je sužnje, one koji su bili u raju u Božju prisutnost u nebu. Otada, za Božje dijete vrijedi: "...iseljeni iz tijela...naseljeni kod Gospodina" (2. Korinćanima 5:8). Međutim, dok je Isus bio ovdje, tada još niti jedan čovjek nije uzašao u nebo.

 

I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. (Ivan 3:14 - 15)

 

Kad je Mojsije podigao tu mjedenu zmiju na štap zbog Božjeg suda nad grijesima naroda, sve što su trebali učiniti kako bi bili ozdravljeni je da pogledaju u tu zmiju. Kao što je Mojsije podigao zmiju, tako će i krist biti podignut. Ta zmija, vidite, predstavljala je grijeh naroda, a Krist je bio učinjen grijehom na križu zbog nas, jer je na križu ponio naš grijeh. Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut i Sin Čovječji.

 

Naš Gospodin sada izgovara Nikodemu vjerojatno najpoznatije riječi koje imamo u Bibliji.

 

Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji  u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. (Ivan 3:16)

 

Ovdje trebamo zapaziti dvije stvari. Jedna je da moramo biti nanovo rođeni. Druga je da Sin Čovječji treba biti podignut. One su međusobno povezane. Neophodna je Kristova smrt i Kristovo uskrsnuće. On mora biti podignut. S obzirom da je bio podignut, s obzirom da je ponio našu kaznu, Božji Duh može nas obnavljati. Moramo se nanovo roditi. To je jedini način na koji nas Bog može prihvatiti.

 

Motivacija za sve ovo je ta da je Bog tako ljubio svijet. Bog nikada svijet nije spasio po ljubavi, što se tako često pogrešno tumači danas. Nigdje ne piše da je Božja ljubav spasila svijet, jer Božja ljubav nikada ne bi mogla spasiti grešnika. Bog ne spašava po ljubavi, dragi moji prijatelji. Bog spašava po milosti. "Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao" (Efežanima 2:8 - 9). Pa kako onda Bog spašava? Bog spašava po milosti. Međutim, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog Jedinorođenog Sina da tko god (možete ovdje upisati svoje ime i ja svoje) vjeruje u Njega ne propadne, već da ima vječni život. Zapazite da uz riječ "vjeruje" stoji kratki prijedlog "u" što znači da vjeruje "u Krista." Drugim riječima, mi se pouzdajemo u Njega kao Onog koji je ponio kaznu za naše grijehe. To je osobna stvar. Svaki od nas mora vjerovati da je On umro umjesto nas i za nas. Dragi prijatelji, neophodno je da vjerujete da je On umro za vas.

 

Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. (Ivan 3:17 - 18)

 

Ovdje možemo vidjeti da kad je Isus došao prvi put, tada nije bio Sudac. Vrlo jasno je to rekao i čovjeku koji je želio da Isus presudi između njega i njegovog brata: "Čovječe, tko me postavio sucem i djeliocem među vama?" (Luka 12:14). Kad je došao po prvi put, nije došao kao Sudac. Došao je kao Spasitelj. Slijedeći put kada dođe, doći će kao Sudac. Sada je, međutim, rekao da Ga Bog nije poslao u svijet sa sudi svijetu, već da bi se svijet kroz Njega mogao spasiti. Svatko tko ne vjeruje u Njega je osuđen. Dragi prijatelji, ako ne vjerujete, već ste osuđeni. Zašto? Zato što "niste vjerovali u ime jedinorođenoga Sina Božjega." To predivno ime je Isus - Njegovo je ime Isus jer je On Spasitelj svijeta. Tko god uzvjeruje u to ime više nije pod osudom već ima vječni život.

 

Imajmo na umu da Isus ovdje govori Nikodemu, farizeju. Farizeji su vjerovali da će Mesija, kada dođe, biti Sudac. Stari zavjet predstavlja dva aspekta Mesijinog dolaska. Jedan od aspekata je Njegov dolazak kao Spasitelja koji će umrijeti, platiti kaznu; drugi je aspekt Njegovog dolaska  kao Suca. Oni su mislili da će Mesija biti Sudac kada dođe, jer Stari zavjet predstavlja taj aspekt. U Psalmu 2:9 čitamo: "Vladat ćeš njima palicom gvozdenom i razbiti ih kao sud lončarski." Daniel govori o Njemu kao o Sucu nad cijelim svijetom (Daniel 7:13 - 14). Psalam 45 govori o Njemu kako vlada svijetom u pravednosti, a Izaija 11 i 42 govore o Njegovom sudu i pravednosti. Gospodin Isus je sasvim jasno rekao Nikodemu da Bog ovaj put nije poslao svoga Sina "da sudi svijetu", već da se svijet spasi po Njemu. "Svijet" je opisan Grčkom riječi kosmos - Božji naum spasenja obuhvaća cijeli svijet. On nije došao osuditi svijet, već je došao spasiti svijet.

 

U Kristu nema osude. Oni koji nisu u Kristu već su osuđeni. Ima jako mnogo ljudi koji misle da se svijetu danas sudi. Ne sudi mu se. Svijet je izgubljen. Vi i ja živimo u izgubljenom svijetu i nećemo čekati do posljednjeg suda da bismo vidjeli da smo izgubljeni. Nalazimo se u položaju čovjeka koji je u zatvoru kojem se postavlja pitanje hoće li ili ne prihvatiti oprost. To je evanđelje. Ono nije zato da se čovjeku kaže da će mu se suditi. On je već osuđen. Već je u zatvoru i čeka smaknuće. Evanđelje, međutim, govori kako mu je ponuđeno spasenje. Stvar je u tome hoćete li prihvatiti oprost. Kako je to predivno jasno! Evanđelje je namijenjeno spašavanju onih koji su već izgubljeni.

 

A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena." (Ivan 3:19 - 21)

 

To je, vidite, sud nad svijetom. Dan u koji je svijet razapeo Krista - na taj je dan svijet donio odluku. Sada taj svijet treba biti osuđen od Boga. Osuda ili sud je u tome što je svjetlost došla na svijet, međutim, zbog toga što je čovjek po navici bio zao, on je više volio tamu. Štakori uvijek bježe u mračni ugao kada se obasja prostorija. Danas sam primio pismo jedne djevojke koja je rekla da prije nego što je bila spašena nije nimalo marila za naš program naučavanja Biblije preko radija. Naravno, uopće nije željela nikakvo svjetlo. Samo oni koji se okrenu Kristu žele i Njegovo svjetlo.

 

Zapazite da je u ovome stihu naš Gospodin prišao mnogim stvarima s negativne strane. "Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova." danas mnogo slušamo o snazi pozitivnog razmišljanja. Vjerujte mi, dragi prijatelji, postoji velika snaga u negativnom razmišljanju i negativnom govorenju. Poslušajte još neke stvari koje je Isus rekao: "...ne dođoh zvati pravednike nego grešnike" i "...jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Marko 2:17; 10:45, moj kurziv). "Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po Njemu." Isus nam govori da svaki onaj koji čini zlo mrzi svjetlo. Drugim riječima, tko iz navike čini ono što je zlo, mrzi svjetlo. "Svjetlo" i "istina" uoptrijebljeni su na isti način. "A tko čini istinu dolazi k svjetlosti." Zabluda i tama su uvijek u kontrastu prema istini i svjetlosti. Ovime završava Isusov razgovor s Nikodemom.

 

SVJEDOČANSTVO IVANA KRSTITELJA

 

Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio. A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se. Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu. (Ivan 3:22 - 24)

 

U to je vrijeme Ivan Krstitelj još uvijek mogao propovijedati. "Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko" (Matej 3:2). Nakon Isusove kušnje je Ivan Krstitelj bio bačen u tamnicu. Druga evanđelja nam govore o tome.

 

Između Ivanovih učenika i nekog židova nastade tako prepirka o čišćenju. Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio ‑ on eno krsti i svi hrle k njemu." (Ivan 3:25 - 26)

 

Ovo je vrlo zanimljiva tvrdnja. Ivanovi učenici, pretpostavljam, bili su ljubomorni. Ivanu su sugerirali da ne spominje Isusovo ime. Osjećali su da bi bilo bolje da to ne čini, a zatim su rekli da uopće nije trebao niti posvjedočiti o Isusu, jer sada svi hrle k Njemu - sada je hiperbola - međutim, time se otkriva da su bili ljubomorni i uplašeni da će Ivan izgubiti sve svoje sljedbenike.

 

Ivan, međutim, sasvim jasno odgovara na te njihove riječi. U Ivanu nema niti trunke ljubomore.

 

Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba. Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.' Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga,  klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila. On treba da raste, a ja da se umanjujem. (Ivan 3:27 - 30)

 

Dragi prijatelji, nemoguće je ne zapaziti silu u ovim riječima. Ivan Krstitelj je bio posljednji Sarozavjetni prorok. On u stvari nije bio u crkvi. Ovdje to sasvim jasno izjavljuje. "Tko ima zaručnicu." Tko je zaručnica? Crkva. "Tko ima zaručnicu, zaručnik je." Pa, tko je onda Ivan? On je prijatelj zaručnika. On će biti nazočan na Janjetovoj svadbenoj gozbi, međutim, on nikako nije dio crkve. On je posljednji Starozavjetni prorok koji sa stranica Starog dolazi na stranice Novog zavjeta kako bi najavio dolazak Mesije.

 

"Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba." Ova će istina uvijek iznova dolaziti na površinu. Isus je rekao: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca" (Ivan 6:65). Kako je to veličanstvena izjava! Nakon toga je Ivan rekao da Krist mora rasti, a Ivan se mora umanjivati. Njegova se služba sada približavala svome kraju.

 

Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju: što je vidio i čuo ‑ za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima. Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit. Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru. Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu. Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu." (Ivan 3:31 - 36)

 

Ivan vrlo jasno ističe da je Gospodin Isus Krist superioran i dao im je ovo predivno svjedočanstvo o Gospodinu Isusu Kristu: "Tko vjeruje u Sina, ima vječni život." Vi ga imate baš sada! Dragi prijatelji, nije moguće to objasniti jasnijim riječima. Ivan Krstitelj propovijedao je evanđelje kao što i sami možete vidjeti. Predao je poruku da su ljudi izgubljeni bez Krista, međutim, vjerom u Krista imaju vječni život. Kakvo je taj čovjek imao svjedočanstvo! Kako je na veličanstveni način svjedočio o Gospodinu Isusu Kristu!