dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 5:1-18

 

 TEMA: Isus liječi čovjeka na ribnjaku Bethesda (treće djelo)

 

ISUS LIJEČI ČOVJEKA KOD RIBNJAKA BETHESDA (treće djelo)

 

Peto poglavlje donosi nam opis predivnog događaja izlječenja uzetog čovjeka kod ribnjaka Bethesda. U stvari, ovo je čudo svojevrsna prekretnica u Kristovoj službi. Vidite, to je čudo učinilo da krvožedni psi goniči stanu na Njegov trag, i nisu ga pustili dok ga nisu ubili na križu.

 

Zapazite što piše u šesnaestom stihu:

 

Zbog toga su židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim." Zbog toga su židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. (Ivan 5:16 - 18)

 

Vidite, sukob s židovima uslijedio je zbog pitanja subote; oni mu nikada nisu oprostili što je učinio dobro u subotu. Mrzili su Ga jer je rekao: "Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote" (Marko 2:27). Čudo koje je naš Gospodin učinio ovdje, stvorilo je mržnju u njihovim srcima. Mrzili su ga zbog subote i zbog toga što je sebe proglasio jednakim s Bogom.

 

"Izjednačujući sebe s Bogom" je otvorena tvrdnja da je On božanstvo. Slušao sam liberalne propovjednike koji naučavaju kako Biblija ne naučava o Kristovom božanstvu. Ne znam o čemu ti ljudi govore. Mislim da ili uopće nemaju pojma ili su potpuno nepošteni. Možda se ne slažete s Gospodinom Isusom, a možda se ne slažete i s Biblijom, međutim, kako možete na neki drugi način protumačiti ove jasne riječi: "Izjednačujući sebe s Bogom"? Ako to nije Isusova tvrdnja da je božanstvo, meni onda nije jasno na koji način čovjek treba ustvrditi da je božanstvo.

 

Vratimo se sada na početak poglavlja. Ono započinje sa židovskim blagdanom. Nameće se pitanje o kojem se blagdanu radi. Vjerojatno je riječ o Pashi. židovi imaju tri velika blagdana: "triput u godini neka se pokažu svi tvoji muškarci pred Jahvom, Bogom tvojim, na mjestu koje On odabere. Na Blagdan beskvasnog kruha, na Blagdan sedmica i na Blagdan sjenica..." (Ponovljeni Zakon 16:16). S obzirom da se u Ivanu 2 radilo o blagdanu Pashe, a u Ivanu 7 nalazimo blagdan sjenica, većina ljudi pretpostavlja da se radi o danu Pedesetnice. Nije nam rečeno o kojem se blagdanu radi jer to i nije važno. Ja ipak mislim da se radi o Blagdanu Pashe.

 

Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziđe u Jeruzalem. U Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika ‑ slijepih, hromih, uzetih. (Ivan 5:1 - 3)

 

Radilo se o Ovčjim vratima, a ne o glavnom trgu na kojem se nalazilo kupalište. Kupalište se zvalo Bethesda, što znači "kuća maslina" ili "kuća milosti." Imala je pet trijemova. U njima se nalazilo mnoštvo ljudi. Riječ mnoštvo ne nalazi se u boljim rukopisima, međutim, time se ne mijenja značenje, jer mnoštvo je ionako veliki broj ljudi. "U njima je ležalo mnoštvo bolesnika", što znači da se radilo o ljudima bez snage.

 

Prije mnogo godina, dok sam još bio pastor, jedne sam godine išao propovijedati u sanatorij, gdje su se nalazili dječaci i djevojčice koji su imali problema s plućima zbog tuberkuloze. Upriličili su Uskršnji program. Tamo se našao jedan dječak koji je odrecitirao čitavo peto poglavlje evanđelja po Ivanu, svih četrdeset i sedam stihova. Pogriješio je samo jednom, i mislim da to i nije bila nekakva pogreška. U trećem stihu rekao je to ovako: "U njima je ležalo mnoštvo važnih ljudi (u izvorniku stoji nemoćnih ljudi - op. prev)." Nekoliko se ljudi nasmiješilo dok je on to rekao. Ja sam malo razmišljao o tim njegovim riječima i shvatio sam da je bio u pravu. Bili su važni. Jedan od njih je uzrokovao da Gospodin Isus dođe na to mjesto, i ostali su se mogli obratiti Kristu. Bili su važni Njemu.

 

Četvrti stih ovog poglavlja ne nalazi se u boljim rukopisima. Ovime ne želim reći da ne vjerujem u nepogrešivost Svetog Pisma. želim vas uvjeriti da vjerujem u nepogrešivost Biblije. Pa zašto mislite da onda poučavam iz cjelokupne Biblije? Međutim, mislim da bismo trebali obratiti pozornost na ono što nam govore naučenjaci - fundamentalni, konzervativni naučenjaci koji predlažu da ako se ovaj stih nije nalazio u boljim rukopisima, da to znači da ga je umetnuo neki pisar kao riječi objašnjenja. Ja vjerujem da je taj komentar umetnut kao činjenica i da nam objašnjava zašto se mnoštvo nemoćnih ljudi nalazilo okupljeno oko tog ribnjaka. Međutim, radilo se o stihu koji pripada u Bibliju ili ne, to nije vrijedno prepirke. Meni taj stih nije važna činjenica jer se tu radi o nečemu mnogo važnijem. Međutim, želio sam vam dati ovih nekoliko riječi objašnjenja.

 

Anđeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti. (Ivan 5:4)

 

To je objašnjenje zbog čega su ti nemoćni ljudi bili ondje. Vjerovalo se da anđeo pokreće vodu u određeno vrijeme u godini. Ja osobno vjerujem da je ondje došlo do mnogih tjelesnih izlječenja. Danas ima mnogo ljudi, kao što ih je bilo i u ono vrijeme, koji su bolesni u svojim umovima, koji ne znaju ništa i koji su praznovjerni. Mnogi od njih odlaze tzv. izlječiteljima po vjeri i vjeruju da su se izliječili. Uvijek se postavlja pitanje jesu li ili nisu ikada bili uopće bolesni. Drugo pitanje je ostaju li trajno izliječeni. Ono što želim reći je da Gospodin Isus Krist liječi i danas kao što je liječio i na ribnjaku Bethesda i taj čovjek nije bio izliječen nekakvim gibanjem vode.

 

Bijaše ondje neki čovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina. (Ivan 5:5)

 

Našu se pažnju sada usmjerava na jednog čovjeka. Je li bio kod ribnjaka u to vrijeme ne znamo. Rečeno nam je da je trideset i osam godina bolovao od svoje bolesti i da se po svemu sudeći kretao uz mnogo poteškoća. Po mojoj procjeni, on je bio najteži među slučajevima koji su se nalazili ondje. Zamislite samo kako je taj jadni čovjek bio isfrustriran! Čak i da nije bio ondje svih trideset i osam godina, vjerojatno je bio tamo nekoliko godina. Sigurno je bio mnogo stariji od trideset i osam godina. Njegovo je stanje bilo rezultat njegovog grijeha. U četrnaestom stihu, Gospodin Isus mu je rekao: "Eto ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" Možete si zamisliti kako je taj jadničak ležao ondje, očiju uperenih u vodu, čekajući da se voda počne gibati. Nadao se na neki način da će on biti prvi koji će sići u vodu. Međutim, u tom iščekivanju snalazilo ga je razočaranje za razočaranjem. Bio je u tako jadnom stanju da bi netko drugi uvijek prvi stigao do vode. Siguran sam da je ondje vidio mnogo izlječenja. Ljudi koji su bili bolesni u umu mogli su biti izlječeni u svome umu.

 

Naš je Gospodin očito znao da je taj čovjek dugo vremena bio bespomoćan i da je već dugo čekao kod ribnjaka. Zapazimo način na koji mu je pristupio.

 

Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je već dugo u tome stanju, kaže mu: "želiš li ozdraviti?" (Ivan 5:6)

 

Vrlo neobično pitanje za postaviti bolesnom čovjeku. Izgleda nam prilično apsurdno, zar ne? Naravno, želio je ozdraviti, međutim, naš mu je Gospodin postavio to pitanje iz dva razloga. Prvo, da u čovjeku rodi nadu. Njegov je slučaj bio beznadan i mislim da je iz njegovog života već nestalo svjetlo nade - bio je u očaju. Drugo, što je i najvažnije, Isus je želio skrenuti oči ovog čovjeka s ribnjaka. Isus je želio da čovjek pogleda u Njega. Mislim da taj čovjek nije zapazio nikoga drugog da bi došao tamo. Mislim da nije gledao druge ljude, već je imao oči prikovane uz ribnjak. Zato ga je naš Gospodin zapanjio pitanjem: "želiš li svim silama ozdraviti?" Mislim da bi svaki čovjek sasvim prirodno podigao svoj pogled. Tko bi ipak postavio takvo pitanje? Njegov odgovor bio je: "Naravno, želim ozdraviti. Međutim, to nije moj problem. Ono što je meni potrebno je netko tko će me spustiti u vodu."

 

Stanje u kojem se danas nalazi tako mnogo ljudi je jednako stanju u kojem se nalazio taj jadni čovjek kraj ribnjaka koji se samo gledao u vodu i čekao da se nešto dogodi. Dovoljno sam hrabar da kažem kako je to stanje svih nas u današnjem vremenu. Mi samo čekamo. razmišljajte samo o ljudima u našim crkvama kako čekaju na nekakvi veliki i veličanstveni osjećaj da ih jednostavno obuzme. Zatim, postoje oni koji odlažu donošenje svoje odluke za Krista. Nisu voljni okrenuti se Njemu jer traže nekakvo emocionalno iskustvo; čekaju da se nešto dogodi. Druga velika skupina ljudi današnjice ima svoje oči uperene prema poslovima i čekaju da se nešto dogodi kako bi se obogatili na brzinu. Bio sam pastor u mjestu gdje su se nalazile bušotine s naftom. Poznavao sam mnogo ljudi koji su gledali u suhi izvor. Nije bilo nikakvog gibanja vode ili čega tome slična. Bi je suh. željeli su da to postane naftni izvor, i njihove su oči bile okrenute prema materijalnome. Zbog toga što su bili zaokupljeni materijalnim, izgubili su Isusa Krista iz vida. Zatim, danas postoje i ljudi koji stalno gledaju u nekog pojedinca. Čuli su za iskustva nekih drugih ljudi i čekaju da se nešto slično dogodi i u njihovim životima. Međutim, osuđeni su na gorko razočaranje. Razgovarao sam s mnogo takvih ljudi. Potječu iz svih ovih kategorija. Svi oni čekaju nešto. Na žalost, oči su im uperene prema pogrešnoj stvari, pogrešnoj osobi ili pogrešnom događaju. Postavit ću vam jedno pitanje. Čekate li i vi danas da se nešto dogodi? Ako mi kažete što je to što čekate, mogao bih vam napisati biografiju. Solunjani "...su se od idola obratili k Bogu da bi služili Bogu živomu i istinskomu..." (1. Solunjanima 1:9). Oni su svoje oči skrenuli sa zbivanja u Solunu i okrenuli su ih prema Gospodinu Isusu Kristu.

 

Vjerujem da je taj čovjek podigao svoje oči i uputio začuđeni pogled zbog pitanja koje mu je Gospodin Isus postavio.

 

Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi već prije mene siđe." (Ivan 5:7)

 

Kako li nam ove njegove riječi govore tužnu priču. Ovaj jadni, bespomoćni, beznadni, usamljeni čovjek bez doma u stvari je rekao: "želim li ozdraviti? Naravno da želim. Međutim, nemam nikoga tko bi me spustio u ribnjak. Hoćeš li me ti spustiti u ribnjak?" Gospodin Isus nije imao nakanu spustiti tog čovjeka u ribnjak. On će ga izvući iz njega i od njega. Trenutkom kad je taj čovjek okrenuo oči prema Gospodinu Isusu, nešto se dogodilo.

 

Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!" (Ivan 5:8)

 

Isus mu je rekao da ustane (ustani) uzme svoju postelju i hoda. Trebao je svoje mjesto kod robnjaka prepustiti nekome drugom. Trebao je uzeti svoj krevet jer se više neće vraćati u prijašnje stanje. Neće biti vraćanja na staro!

 

Čovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota. Židovi su stoga govorili ozdravljenome: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!" On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reče mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'" Upitaše ga dakle: "Tko je taj čovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'" No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo. (Ivan 5:9 - 13)

 

Slijedeće što se dogodilo je bilo to da su neprijatelji optužili ovog čovjeka što nosi svoj krevet u subotu. To je bo dokaz da je bio ozdravljen. Možete li si zamisliti koliko su smiješni ovi vjerski vođe u stvari bili kad su se uzrujali oko toga što čovjek nosi svoj krevet u subotu?

 

Naš Gospodin čini se da je rabio nekakvi čudesni način za uzmicanje pred mnoštvom onog vremena jer čovjek nije znao tko ga je to izliječio.

 

Nakon toga nađe ga Isus u Hramu i reče mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snađe!" Čovjek ode i javi židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio. Zbog toga su židovi počeli Isusa napadati što to radi subotom. (Ivan 5:14 - 16)

 

Ono što se u stvari dogodilo bilo je slijedeće: Gospodin ga je izliječio tjelesno kod ribnjaka Bethesde, međutim, izliječio je njegovu dušu u hramu. Grijeh je bio uzrok problema ovog čovjeka. Prvo je dobio zdravo tijelo, a zatim je dobio i zdravu dušu. Vidite, upoznao je Isusa. Tada je bio sposoban reći tko je Isus. Taj nemoćni čovjek samo je čekao i čekao, gledao u vodu i jednog dana je Isus, Božje Janje, došao k njemu i ugledao ga. Tada je čovjek ugledao Isusa. Bespomoćni je čovjek susreo Svemoćnog Čovjeka. Ono što je meni zadivljujuće je da je u tim trijemovima i dalje ostalo mnoštvo ljudi i da oni nisu bili izliječeni. Danas postoji mnoštvo ljudi kloje nije spašeno. Nije li Isus voljan spasiti ih? Da, međutim, oni nisu pogledali u Isusa. Oni samo čekaju, dragi prijatelji, čekaju da se nešto dogodi.

 

To je događaj koji je pokrenuo krvožedne pse goniče na Isusov trag. (Kad Ivan kaže "židovi",  to se odnosi na vjerske vođe židova.) Od tog su trenutka oni počeli progoniti Isusa i gledali su kako bi ga ubili.

 

Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim. (Ivan 5:17)

 

Kada taj čovjek potone u dubinu grijeha, Gospodin Isus i Otac više ne mogu počivati u subotni dan. Iako se Bog odmarao nakon stvaranja materijalnog svemira, nakon stvaranja čoveka, Bog se nije odmarao, jer je čovjek, poput goveda, zastranio u jarugu grijeha.

 

Zbog toga su židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom. (Ivan 5:18)

 

Ti ljudi nisu odustajali sve dok nisu mogli odmoriti ruke pod Njegovim križem.