dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 5:19-47

 

 

ISUSOVE TVRDNJE

 

 

Naš Gospodin nastavlja sa tri veličanstvene tvrdnje o samome sebi. Na temelju tih tvrdnji možemo Ivan 5:24 upotrijebiti a predstavljanje evanđelja. Pokušat ćemo ih sve tri staviti zajedno.

 

Prva tvrdnja:

 

Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. (Ivan 5:19)

 

Gospodin Isus je rekao da je On Bog i da može učiniti ono što Bog čini. Postoji savršen sklad između Oca i Sina. Stoga, optužba koja je bila iznesena protiv Njega bila je apsurdna. Sin nije kontradiktoran Ocu, niti je Otac kontradiktoran Sinu. Isus čini ono što i Bog čini. Isus može opraštati grijehe. Zatim nastavlja izjavom da postoji osobna i intimna veza između Oca i Sina.

 

Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. (Ivan 5:20)

 

Druga tvrdnja:

 

Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. (Ivan 5:21)

 

Isus daje život kome hoće. Ako Otac uskrisuje mrtve, i Sin će uskrisavati mrtve. Danas se mnogo govori o daru liječenja, međutim, s tim je darom išla i sposobnost uskrisavanja od mrtvih. Pavao je uskrisivao mrtve, a činio je to i Šimun Petar. Naš Gospodin dao im je taj dar. Bio je to apostolski dar liječenja i podizanja mrtvih, koji je nestao s apostolima. Gospodin Isus podizao je mrtve. Uskrisivao je mrtve jer je bio Bog. Ovi drugi muževi činili su to u Isusovo ime.

 

Treća tvrdnja:

 

Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu (Ivan 5:22)

 

Doslovni prijevod bio bi slijedeći: "Čak niti Otac ne sudi nikomu već je sav sud predao u ruke Sinu." Ako poslušate Njegove riječi i vjerujete im, možete imati vječni život. Zašto? Zbog toga što Gospodin Isus čini ono što i Bog čini, zbog toga što uskrisuje mrtve i zbog toga što će jednog dana suditi svim ljudima. Bili spašeni ili izgubljeni, pojavit ćete se pred Njim. Vjernici će se pojaviti pred sudištem Kristovim, kako bi vidjeli hoće li primiti nagradu (vidite 2. Korinćanima 5:10). Izgubljeni će se pojaviti pred Njegovim velikim bijelim prijestoljem (vidite Otkrivenje 20:11). Zapamtimo da kad je došao po prvi put, Gospodin Isus nije došao suditi, međutim, kad dođe slijedeći put, doći će kao Sudac, i sav sud je predan Njemu.

 

Isus je sebe definitivno stavio na isti nivo s Bogom Ocem.


da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla." (Ivan 5:23)

 

Na temelju ove tri velike tvrdnje, ova tri velika načela, Isus izriče predivnu tvrdnju u dvadeset i četvrtom stihu, koja se danas tako mnogo upotrebljava u osobnom radu. Ispravno je ako je i mi upotrijebimo, međutim, moramo se sjetiti poduprijeti je tvrdnjama koje je Isus upravo izrekao.

 

"Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. (Ivan 5:24)

 

Zapazite da je Isus rekao: "ima život vječni", što znači baš sada, sadašnje vrijeme. Vjernici ne dolaze na sud što je druga riječ za osudu. Vjernik prelazi iz smrti u život.

 

Tko izriče ove riječi? Veličanstveno obećanje, međutim, tko ga izriče? To je ono što je važno u svemu ovome.

 

Prije mnogo godina, na polju pamuka, jedan je čovjek ustao i pročitao nekoliko riječi onima koji su bili umorni od branja pamuka i ležali su na svojim ležajima. Pročitao je: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Matej 11:28). Jedan je čovjek ustao sa svoje ležaljke i rekao: "Jako dobre riječi, međutim, tko ih je rekao?"

 

I ovo su dobre riječi: "Zaista, zaista kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život." Tko je rekao te riječi? Krist nam je dao tri tvrdnje u svezi sa samim sobom koje su temelj za ovaj stih. Isus je Bog (stih 19.); On uskrisuje mrtve (stih 21.); On će suditi (stih 22.). Ove riječi su uistinu predivne zbog Onoga tko ih je izrekao.

 

Isus nastavlja svoje riječi još jednom predivnom izjavom.

 

Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas ‑ sada je! ‑ kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. (Ivan 5:25, 28)

 

Što želi reći u dvadeset i petom stihu kada kaže: "Dolazi čas - sada je..."? Mi se nalazimo u tom razdoblju vremena koje dolazi. Stih dvadeset i osam jasno govori o tome kako čas još nije došao, međutim, "dolazi čas." Zamisao je u tome da mi živimo u razdoblju vremena ili dispensaciji koja se kreće prema vremenu kada će "mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će."

 

Ako se nalazimo u razdoblju "časa koji dolazi", što onda Isus misli pod time da je taj čas sada? Tko su oni koji sada slušaju Njegov glas? U Ivanu 11, gdje nalazimo opisan događaj kad je Isus uskrisio Lazara od mrtvih, sjetit ćete se da je Isus rekao dvjema sestrama u vrijeme Lazarove smrti: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada" (Ivan 11:25 - 26, moj kurziv). "Ako i umre" - znači li to da osobe koje su u grobovima mogu čuti? Ne, ne. To se odnosi na duhovnu smrt! To znači odvojenje od Boga. Čas dolazi kad će oni koji su u grobovima čuti Njegov glas i živjet će, međutim, čas je sada kada oni koji su duhovno mrtvi čuju Njegov glas i žive. Pavao je Efežanima napisao da su oni mrtvi u svojim prijestupima i grijesima. To je duhovno stanje svakog čovjeka. Međutim, "tko sluša moju riječ i vjeruje Onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti [iz duhovne smrti] u život", u život koji On daje. Dakle, u stihovima 25 i 28, Isus govori o dvjema odvojenim stvarima. Sada je čas kada Krist daje duhovni život. Dolazi čas kada će On podizati mrtve iz groba.

 

Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. (Ivan 5:26 - 27)

 

Vidite, Gospodin Isus je darovatelj života. Ne samo da On ima život, već On daje život. On također ima pravo sprovesti sud. Prvi put je došao na zemlju kao Spasitelj, a nije došao suditi, međutim, slijedeći put dolazi kako bi sudio. U tom času, oni koji su u grobovima, čuti će Njegov glas.

 

Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili ‑ na uskrsnuće života, a koji su radili zlo ‑ na uskrsnuće osude. (Ivan 5:28 - 29)

 

Bolji prijevod riječi osude bila bi "suda."

 

Ovdje se spominju dva uskrsnuća. Knjiga Otkrivenja je još određenija i opisuje dovršenje prvog uskrsnuća (vidite Otkrivenje 20:4 - 6) i drugog uskrsnuća (Otkrivenje 20:11 - 15). Prvo uskrsnuće je uskrsnuće svih spašenih - prva slijedeća stvar koja je na Božjem rasporedu. Mi taj događaj nazivamo Uzdignućem crkve. "Uzdignuće" je dobar prijevod Grčke riječi harpazo. Pavao je tu riječ upotrijebio u 1. Solunjanima 4:17 gdje je rekao da ćemo biti "odneseni", što znači da ćemo biti "uzdignuti." Uzdignuće će biti jednom u budućnosti. Ono nije određeno datumom i nisu nam dani znakovi pomoću kojih možemo prepoznati kad će biti. Ono može biti svakog časa. On će pozvati one koji pripadaju Njemu iz ovoga svijeta, kako žive, tako i mrtve. To je dio prvog uskrsnuća. Zatim, tijekom razdoblja nevolja, mnogo će vjernika postati mučenicima. Bit će uskrsnuti na kraju Razdoblja strašnih nevolja, zajedno sa svetima Starog zavjeta. To je također dio prvog uskrsnuća. Oni će biti uskrsnuti kako bi živjeli zauvijek na ovoj zemlji. To je prvo uskrsnuće. To je uskrsnuće na život, kako ga je naš Gospodin u ovim stihovima nazvao.

 

Nakon toga, postoji i uskrsnuće na sud, a to je uskrsnuće na sud pred velikim bijelim prijestoljem, kada će biti uskrsnuti svi nespašeni ljudi iz svih razdoblja povijesti. Oni su željeli biti suđeni po svojim djelima, i upravo tako bit će i suđeni. Oni će stajati pred Bogom koji je svet i pravedan. Imat će priliku stajati pred svetim Bogom i sami zagovarati svoj slučaj. Međutim, Bog ih je već upozorio; na tom sudu nema niti jednog jedinog spašenog čovjeka. Na taj sud dolaze samo nespašeni i ti će ljudi biti suđeni prema svojim djelima, jer postoje različiti stupnjevi kazne (vidite Luka 12:47 - 48).

 

Ja sam od sebe ne mogu činiti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla." (Ivan 5:30)

 

Isus kaže: "Ja sam od sebe ne mogu činiti ništa." To je Njegovo vlastito ograničenje dok je došao na zemlju i uzeo na sebe naše ljudsko obličje. Došao je kao čovjek, ne da bi činio svoju vlastitu volju, već da bi činio Očevu volju.

 

To je primjer i za nas danas. Vi i ja imamo svoju volju, staru narav, koja nije poslušna Bogu. Ne možemo biti poslušni Bogu zbog toga što smo u pobuni protiv Boga. To je naravno stanje svakog čovjeka. To je ujedno i razlog zbog kojeg je naš Gospodin morao reći Nikodemu da se mora nanovo roditi. Oni koji žive u tijelu ne mogu udovoljavati Bogu. "Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je" (Ivan 3:6). Vi i ja moramo proći kroz proces novog rađanja jer ova stara narav je nepopravljiva, dragi moji prijatelji. Ona je u pobuni protiv Boga. Ona pred vratima neba nosi protestnu zastavu još od kada je čovjek izišao iz raja, iz Edenskog vrta.

 

Naš Gospodin pokazat će nam kako postoje stanoviti svjedoci koji mogu posvjedočiti istinitost Njegovih tvrdnji.

 

"Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. (Ivan 5:31 - 32)

 

Biblija nas poučava kako se istina treba ustanoviti na temelju svjedočenja dvojice ili trojice svjedoka. "Ako ja svjedočim sam za sebe" - to ne bi bilo dostatni dokaz na sudu, međutim, "drugi svjedoči za mene." Svjedok kojeg Isus ovdje spominje nije Ivan Krstitelj. Oni bi prirodno pomislili da je to svjedok kojeg Isus navodi, međutim, On sasvim jasno govori kako tu uopće nije riječ o ljudskom svjedoku.

 

Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. (Ivan 5:33)

 

Sada Isus spominje kako je Ivan Krstitelj posvjedočio za Njega. Dakle, to je bio jedan svjedok kojeg su Njegovi slušatelji poznavali, međutim, Isus misli na drugog svjedoka, koji nije bio čovjek, a zatim navodi još dva svjedoka koja oni trebaju prepoznati.

 

Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. (Ivan 5:34)

 

Isus se poziva na većeg svjedoka od čovjeka, pa ipak daje svjedočanstvo o Ivanu Krstitelju. U nekim prijevodima Isus ga naziva "svjetlom", međutim, točniji prijevod bio bi "svjetiljka." Vidite, Isus je Svjetlost. Ivan je bio Njegov svjedok, pronositelj Njegovog svjetla, Njegova svjetiljka, ako vam je tako bliže.

 

On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene ‑ da me poslao Otac. (Ivan 5:35 - 36)

 

Ovdje vidimo da su vjerodajnice koje je Gospodin Isus imao bila čuda koja je učinio. Zamisao da danas postoje ljudi koji imaju istu moć koju je i Isus imao je, po mojoj procjeni, hula na Boga. Vidite, čuda koja je Isus činio potvrđivala su da je On bio Onaj za kojeg je tvrdio da jest. Dragi prijatelji, u Isusovom slučaju nije se radilo samo o nekoliko izoliranih slučajeva izlječenja. Isus nije organizirao nekakve službe izlječenja. On nije primao nikakve darove. Nije ljude slagao u dugačke redove da dolaze k Njemu. On je krenuo u mnoštvo, po cestama i cesticama, i na tim putovanjima, ljudi su bivali izliječeni. Dok smo proučavali evanđelja, uvijek sam iznova naglašavao ovu činjenicu, i mislim da je neophodno potrebno da uvijek iznova osvježimo svoje pamćenje s ovim činjenicama. Dragi prijatelji, nije bilo svega nekoliko, pa čak niti svega nekoliko stotina ljudi koje je Isus izliječio; bilo ih je doslovno na tisuće. To se otvoreno pokazivalo. U ono vrijeme nitko nije negirao činjenicu da je Isus liječio ljude - bio bi bezumnik kad bi tako što ustvrdio. Tek dvije tisuće godina kasnije, u prašnjavoj knjižnici u New Yorku, udaljenom tisuće kilometara, nekakvi nazovi naučenjaci sjedaju i pišu knjige o tome kako oni misle da Isus nije činio nikakva čuda. Međutim, time nije dokazano baš ništa. Njegova čuda bila su Njegove vjerodajnice. Njegova djela svjedočila su o tome da Ga je Otac poslao.

 

Pa i Otac, koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla. Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, (Ivan 5:37 - 39)

 

Ovaj posljednji stih se vrlo često pogrešno razumijeva. Ne radi se o imperativu, već o indikativu. Dopustite mi da to izrazim ovim riječima: "Vi istražujete Pisma." Isus ovdje izjavljuje; Isus ih ne potiče da čine nešto. On im govori o tome da oni istražuju Pisma jer misle da će u njima pronaći vječni život, međutim, oni ne razumiju da Pisma svjedoče o Isusu. Dragi prijatelji, bilo bi bolje da se pobrinete susresti Krista u Bibliji. Ako to ne učinite, tada je vaša potraga uzaludna.

 

a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. (Ivan 5:40)

 

Pisma govore o Njemu, međutim, vjerski vođe nisu bili voljni doći k Njemu. Oni su promašili cilj.

 

ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. (Ivan 5:42 - 43)

 

Jednog dana će doći Antikrist i svijet će ga primiti. Oni su odbacili Krista. Antikrist će doći u svoje vlastito ime, imat će lik samo za sebe, i oni će ga prihvatiti.

 

Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! (Ivan 5:44)

 

Ti su ljudi tražili slavu i pohvalu ljudi. Povlađivanje je prokletstvo koje je zahvatilo naše crkve, čak i naše dobre crkve. Postoje učitelji koji škakljaju uši. Svaki od njih želi iskazati kompliment jedan drugome, umjesto da iznose istinu iz Božje riječi. Oni "traže slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne traže."

 

Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?" (Ivan 5:45 - 47)

 

Dragi prijatelji, ovo je tako važno! U Knjigama Petoknjižja iz kojih sam nedavno poučavao, pokušavao sam ukazati na Gospodina Isusa. Iako Ga ja ne nalazim na svakoj stranici, vjerujem da se nalazi na svakoj stranici Petoknjižja. On je rekao: "Mojsije je pisao o meni." Mislim da je Isus na svakoj stranici Biblije.

 

Kada neki čovjek počne napadati Stari zavjet, čuvajte se! On u stvari provodi rafinirani napad na Gospodina Isusa. Bojim se da ima mnogo ljudi koji vrlo bezumno počinju ispitivati Stari zavjet ne shvaćajući što čine. To je kao s čovjekom koji je u ludnici počeo rušiti temelje. Drugi čovjek naišao je pa ga je upitao: "Zašto pokušavaš iskopati temelje? Zar ti ne živiš u toj zgradi?" "Da", odgovorio je taj čovjek, "međutim, ja živim na katu!" Bojim se da mnogo bezumnih ljudi govori: "Međutim, ja živim u Novome zavjetu." Dragi prijatelji, Stari zavjet je temelj. Naš je Gospodin rekao: "Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?" Te dvije stvari moraju ići zajedno.