dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 6:29-71

 

 

 Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao.” (Ivan 6:29)

 

Vidite, Božje djelo nije ono što je Bog zapovijedio, već je to ono što Bog čini. Drugim riječima, to je ono što Bog čini, a ne ono što vi činite. Radi se o djelovanju Boga, a ne o djelovanju ljudi. "Djelo je Božje da vjerujete u Onoga kojega je On poslao." Isus je rekao da je Bog dao hranu. On je taj koji to isto daje i nama danas, i mi smo dionici toga. Poziv kojeg Isus upućuje je na svečanu večeru. Idite na ceste i cestice i recite ljudima da su pozvani doći. Radi se  besplatnom jelu, međutim, radi se o duhovnoj hrani.

 

Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo? (Ivan 6:30)

 

Moram reći da to otkriva tvrdoću ljudskog srca. Tu imamo ljude koje je naš Gospodin nahranio čudesno kad je nahranio pet tisuća, a oni još govore: "Daj nam neki znak. Koje je tvoje djelo?" Drugim riječima, uopće nisu željeli vjerovati. Svoj su razgovor vratili natrag k stolu.

 

Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim." Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski; jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.. (Ivan 6:31 - 33)

 

Oni još uvijek misle na tjelesnu hranu i govore: "Mojsije je našem narodu dao manu." U stvari, nije im Mojsije dao manu; Bog je to učinio. I to nije bilo samo jednom. Bog ih je hranio svakodnevno tijekom četrdeset godina. željeli su biti nahranjeni i samo su za time išli. U one je dane mana davala život i to je bio dar od Boga. Mana im je u pustinji davala tjelesni život, međutim, Gospodin Isus daje duhovni život. "Otac moj daje vam kruh s neba."

 

Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha." (Ivan 6:34)

 

Oni su jednaki ženi na zdencu koja je tražila vodu, ali je mislila na materijalnu vodu, kako više ne bi trebala dolaziti na zdenac grabiti vodu. Našem je Gospodinu trebalo neko vrijeme dok njeno razmišljanje nije skrenuo od zdenca ka duhovnoj Vodi. Također, trebalo mu je dosta vremena dok razmišljanje ovih ljudi nije odvratio od stola kako bi ugledali duhovni Kruh koji daje duhovni život.

 

Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjerujeu mene, neće ožednjeti nikada. (Ivan 6:35)

 

Isus ovo dvoje spaja u jednu cjelinu. Krist je mana. On je Onaj koji je došao iz neba i dao svoj život za svijet kako bismo mi imali život. To je spasenje. Također ćemo vidjeti da je On Kruh kojim se stalno moramo hraniti kako bismo rasli duhovno. Na koncu, mana je bila čudesna hrana. Kad su Izraelovi sinovi stigli u obećanu zemlju, bili su im za hranu dati "plodovi zemlje (prženo zrnje)" što simbolizira Božju riječ. Vjerujte mi, mnogi ljudi ne vole "plodove zemlje (prženo zrnje)."

 

No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete. Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti; (Ivan 6:36 - 37)

 

"želite kruh?" Pa, ja sam Kruh života, a viste me vidjeli, pa svejedno ne vjerujete. "Svi koje mi daje Otac doći će k meni i onoga tko dođe k meni neću izbaciti."

 

Trideset i sedmi stih je vrlo važan. Danas bjesni teološka rasprava o izboru i slobodnoj volji. Postoje ljudi koji sve adute stavljaju na teoriju o izabranju. Postoje drugi koji sve stavljaju na kartu slobodne volje. Ja ne želim miriti ove dvije skupine, jer sam shvatio da to ne mogu. Da ste me susreli kada sam odlazio studirati ili onda kad sam diplomirao, ja bih bio spreman miriti te dvije skupine. Nikada nisam bio pametan kao prve i zadnje godine studiranja. Tada sam znao sve. Mogao sam pomiriti izabranje i slobodnu volju, i to je objašnjenje bilo predivno. Sada sam čak i zaboravio o čemu se radi. Bilo je to prilično budalasto objašnjenje, ako baš želite znati istinu.

 

Izabranje i slobodna volja su oboje u ovom stihu. "Svi koje mi Otac daje doći će k meni" iznosi istinu koja se zove izabranje. No, čekajte malo! "I onoga tko dođe k meni neću izbaciti" je također istinito, a "onoga tko dođe k meni" je slobodna volja. Ne znam kako ih pomiriti, međutim, obje tvrdnje su istinite. Otac daje ljude Kristu, međutim, ljudi moraju doći. Oni koji dođu su, očito, oni koje je Otac dao Kristu. Vi i ja nalazimo se ovdje dolje i ne vidimo kako djeluje nebeska mašinerija. Ne znam kako Bog upravlja tim kompjuterom izabranja, međutim, znam da je On vama i meni dao slobodnu volju i moramo je upotrebljavati.

 

Zbog toga što je Spurgeon propovijedao evanđelje "tko god dođe", netko mu je rekao: "Kad bih ja vjerovao poput vas u svezi s izabranjem, ne bih propovijedao na takav način." Spurgeon je odgovorio nešto nalik ovome: "Kad bi Gospodin stavio žutu traku niz leđa izabranicima, ja bih išao ulicama, podizao ljudima košulje i gledao tko ima žutu traku, i onda bih tim ljudima dao evanđelje. Međutim, Bog to nije učinio na taj način. On mi je rekao da evanđelje propovijedam svakome da 'tko god želi može doći.'" Isus je rekao: "I onoga tko dođe k meni neću izbaciti." Dakle, dragi moji prijatelji, možete govoriti o izabranju koliko vam drago, međutim, vi možete doći, a ako dođete, On vas neće izbaciti.

 

Netko će možda pitati: "Mislite reći da ako nisam izabran, ja svejedno mogu doći?" Dragi prijatelji, ako dođete, vi ćete biti izabrani. Kako je to veličanstveno.

 

jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla. (Ivan 6:38)

 

Kako je to divno da je Božja volja da dođete k Njemu. Isus je došao iz neba jer "Sin Čovječji treba da bude uzdignut." On je time došao ispuniti Očevu volju i Božja je volja da vi budete nanovo rođeni. Međutim, trebat ćete doći k Njemu, dragi prijatelji, jer to je jedini način. Morate u vjeri doći Gospodinu Isusu.

 

A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan. (Ivan 6:39)

 

Pojam "predestinacija (predodređenje)" odnosi se samo na spašene. To znači ono što Isus ovdje govori. Kad čovjek prihvati Gospodina Isusa Krista, on je opravdan, a kao što je opravdan, tako će biti i proslavljen. Kad Isus krene na put sa stotinu ovaca, On će stići i na odredište sa stotinu ovaca. Neće igubiti niti jednu jedinu. To je značenje ovog stiha. Svaki onaj koji vjeruje i prihvati Krista, ima vječni život i bit će uskrišen u posljednji dan.

 

židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."  Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'" (Ivan 6:41-42)

 

Vidite, poučavao je da je On Bog i da je došao s neba. Moram vam reći da u ovom odjeljku Isus poučava o svom djevičanskom rođenju. Postoje ljudi koji tvrde da Gospodin Isus nikada nije poučavao ljude o tome da je rođen djevičanskim rođenjem. Što mislite da Isus ovdje govori, dragi prijatelji? židovi su razumjeli dobro što im je govorio. Pitali su se kako je to moguće kad su oni poznavali Njegovog oca i majku. To je moguće jedino djevičanskim rođenjem. Kao što je anđeo rekao Mariji, Sveti Duh je začeo "ono sveto čedo" u Mariji (vidite Luka 1:35). Ovaj odjeljak (počevši sa 38. stihom) je komplementarno ili govori o djevičanskom rođenju, pa bi ga trebalo dodati drugim odjeljcima u Bibliji koji se bave tom temom. "Sišao sam s neba" - to je Božićna priča. "Iz odaja bjelokosti, u svijet pun jada." Isus je došao iz nebeske slave; odstupio je s prijestolja kako bi otišao na križ za vas i mene. Učinio je to kroz djevičansko rođenje. Možete imati sve "zvončiće" i "sretne Božiće" - međutim, to nije Božić. Djevičansko rođenje Isusa Krista je Božićna priča.

 

Oni su odmah shvatili poruku, pa su pitali: "Nije li to Isus, sin Josipov?" Oni su mislili da poznaju Njegovog oca i majku, međutim, Isus nije Josipov sin - On je došao s neba.

 

Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom! Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. (Ivan 6:43-44)

 

U stvari, riječ prevedena sa "povuče" je riječ "dovuče (privuče)." To je božansko izabranje. Tražili ste da vam to objasnim. Ja to uopće ne mogu objasniti; samo znam da imate slobodnu volju i da je možete upotrijebiti. Bog vas drži odgovornim za to i vi znate da ste odgovorni. Upravo sada znate možete li doći ili ne. Ovisi o vama.

 

Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni. (Ivan 6:45)

 

Postoje mnogi tekstovi u Starome zavjetu koji se odnose na ove riječi. Na primjer, Izaija 54:13: "Svi će ti sinovi Jahvini biti učenici, i velika će biti sreća djece tvoje." Izaija 60:2 - 3: "A zemlju, evo, tmina pokriva, i mrklina narode! A tebe obasja Jahve, i Slava se Njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoja sjaja." Postoje izjave da će ljudi doći k Njemu. To je tako jasno objašnjeno. Postoji mnogo tekstova kojima se to može potvrditi. Malahija 3:20 je jedan od takvih: "A vama koji se imena mojega bojite sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama, i vi ćete izlaziti poskakujući kao telad na pašu." Svaki čovjek koji sluša Oca i uči o Njemu doći će k meni, je ono što Isus ovdje govori. Vidite, ako slušate Božju riječ, tada ćete doći Kristu. To je ono na što se u ovim stihovima stavlja tako veliki naglasak.

 

Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni. (Ivan 6:46-47)

 

Onaj koji je vidio Oca je Gospodin Isus Krist. "Tko vjeruje ima vječni život." Mislim da ovu istinu nije moguće izreći jasnije.

 

Ja sam kruh života. Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje ‑ za život svijeta." (Ivan 6:48-51)

 

Isus je došao na ovu zemlju: "Riječ tijelom postade" (Ivan 1:14). On ode na križ kako bi svoj ljudski život položio ondje kao cijenu koju treba platiti za vaše i moje grijehe. Dragi prijatelji, kada ste sudionici toga, to jest, kada prihvatite to, tada ste spašeni. Netko će možda reći: "O, to je tako očito i tako snažno." To su rekli i u ono vrijeme.

 

židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?" (Ivan 6:52)

 

Oni su, naravno, mislili na Isusovo materijalno tijelo.

 

Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! (Ivan 6:53)

 

To znači jesti od Njega duhovno, što je mnogo više od tjelesnog jedenja.

 

Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke." (Ivan 6:54 - 58)

 

Dragi prijatelji, ovo je zadivljujuća izjava. Naš je Gospodin pripremao ove muževe za posljednju večeru i za ustanovljavanje Gospodnje večere. To je očito nešto što ne smijemo shvatiti doslovno, jer se On nalazio pred njima. Nije im rekao da Ga počnu jesti i piti Njegovu krv! Ono što im je rekao je daće On dati svoj život. U gornjoj sobi jasno im je rekao kako je krv simbol života. "Jer je život živoga bića u krvi..." (Levitski zakon 17:11). Bog je poučavao Izraelce toj istini od samog početka - kad ih je izveo iz egipatske zemlje. Na gori Sinaj im je Mojsije predao veliki aksiom: "Jer život živoga bića je u krvi", što je također istinito i u medicinskom smislu. život tijela je krv, a Isus je dao svoj život. On će proliti svoju krv na križu i dati svoj život. Spasenje se sastoji u tome da Ga prihvatimo na najintimniji mogući način.

 

To je osnova za sakrament Gospodnje večere. Dragi prijatelji, među vjernicima tijekom stoljeća postoji neslaganje u svezi s tumačenjem Gospodnje večere, baš kao što je to slučaj i s krštenjem. Mislim da se nisu toliko borili oko toga ,međutim, neslaganje je tu.

 

Hoc est meus corpus - ovo je tijelo moje. Kad im je dao kruh u gornjoj sobi na posljednjoj večeri, isus je svojim učenicima rekao: "Ovo je tijelo moje..." (Luka 22:19). Oko tih se riječi stavljao različiti naglasak.

 

Rimokatolička crkva stavlja naglasak na ovo. Ovo je moje tijelo. Oni tvrde kako se kod čina večere gospodnje dešava proces transsupstancijacije, doslovnog pretvaranja kruha u Kristovo tijelo. Ja ne mislim da je naš Gospodin govorio o tome da moramo postati kanibali. Mislim, naravno, da je to pogrešno stavljeni naglasak. Zatim, postoje oni koji su zauzeli stav Luteranske crkve koji je konsupstancijacija. To znači da po, sa, u, kroz i pod kruhom dobivate Kristovo tijelo. Ponovno moram reći da se time ne pogađa ono što je naš Gospodin u stvari mislio. osim toga, postoje oni koji zauzimaju Zwinglijev stav. On je bio reformacijski vođa iz Švicarske koji je dao duhovno objašnjenje. On je mislio da se radi o simbolu, vjerskom obredu i to je sve. Mislim da je to objašnjenje koje većina protestanata daje danas. Ako ćemo iskreno, ja mislim da je to objašnjenje jednako netočno kao što su i ona nabrojana ranije. Calvin je stavio naglasak na je - "ovo je tijelo moje." Reformirana vjera je uvijek stavljala naglasak na tom mjestu, i rana crkva je stavljala tamo naglasak. Kruh je kruh i uvijek će biti kruh. On se ne može promijeniti. Vino je uvijek ono što jest i prilikom Gospodnje večere se dešava se nikakvo čudo. Prolazeći kroz taj obred ne dobivate Kristovo tijelo, a opet, radi se o nečem većem od obreda. Imao sam jednog profesora na fakultetu koji je naučavao da u Gospodnjoj večeri imate Gospodina u svojim ustima, a Krista u srcu. Dragi prijatelji, ja vjerujem da blagovanjem Gospodnje večere dolaze i stanoviti duhovni blagoslovi. Mislim da vam Bog daje blagoslove zbog vaše poslušnosti u svetkovanju Gospodnje večere. Nema u tome nikakvog hokus - pokusa. Niti se ne radi o pukom obredu kojeg upražnjavamo. Taj obred ima svoje značenje i u sebi nosi duhovni blagoslov za srce.

 

Mislim da je to ono što im je Gospodin govorio ovdje. Intimni, osobni odnos s Njim je ono što je važno ovdje. Kad su u pustinji jeli manu to je bilo samo privremeno. Isus ima nešto što je vječno - život koji je vječan. Na početku evanđelja bilo nam je rečeno: "U njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo" (Ivan 1:4).

 

To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu. Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?" A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." (Ivan 6:59 - 63)

 

Došlo je do reakcije zbog onoga što je Isus rekao i do razmimoilaženja u mišljenju. Isus im je rekao da Ga ne trebaju jesti doslovno, jer On odlazi natrag u nebo. Duh je taj koji proizvodi život. Tijelo nema nikakve koristi. Dakle, dragi prijatelji, Isus ovdje očito ne govori o svom materijalnom tijelu. Večeri Gospodnjoj moramo pristupati u vjeri. Sok u čaši je sladak i ja uvijek osjetim slatkoću, sjećajući se da je On za mene na križu ispio gorku čašu kako bih ja danas mogao piti iz slatke čaše. Slatka čaša me mora podsjetiti da je On prolio svoju krv za mene, i u tome nalazimo duhovni blagoslov.

 

"Riječi koje sam vam govorio duh su i život su." Tijekom svog službovanja sam zajednici uvijek čitao Božju riječ za vrijeme blagovanja Gospodnje Večere. Nalazim da Božja riječ sjeluje na srca ljudi. Zašto? Zbog toga što su riječi Gospodina Isusa duh i život.

 

"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oništo ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca." (Ivan 6:64 - 65)

 

Međutim, zapamtite da uz to morate staviti  riječi "tko želi može doći." Vidite, odluka je na vama.

 

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. (Ivan 6:66)

 

U toj skupini, možemo zapaziti, bilo je i neprijateljski nastrojenih vođa, vjerskih vođa. Također, uz dvanaestoricu postojao je i neodređeni broj drugih učenika, a među dvanaestoricom nalazio se i Juda. Dakle, u ovome trenutku nalazimo četiri različita mišljenja u svezi s Isusom. Mnogi od ovih učenika - ne od dvanaestorice - već mnogi drugi učenici, okrenuli su se i otišli.

 

Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?" Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! (Ivan 6:67 - 68)

 

To je veličanstvena izjava Šimuna Petra. Pitanje koje je postavio on tada vrijedi i za nas danas. Ako tvrdite da Gospodin Isus nije za vas Spasitelj i da On uopće ne zadovoljava vaše potrebe, onda, moram vas to pitati, kamo ćete otići zadovoljiti svoje potrebe? Vidio sam skupinu mladih ljudi na Maui otoku na Havajima. Imali su pred sobom sliku Krišne i stalno su ponavaljali jednu te istu monotonu pjesmicu. Jadna djeca! U tome nisu nalazili nikakvo ispunjenje (zadovoljenje). Mnogim ljudima se razbijaju svake iluzije! Postoje ljudi koji se okreću u svakom smjeru ne bi li pronašli svjetlost. Dopustite mi da vam postavim pitanje Šimuna Petra: "Kamo da idemo?" Gospodin Isus je Taj, Jedini koji ima riječi vječnoga života.

 

I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji." Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao." Govoraše to za Judu, sina Šimuna Iškariotskoga, jednog od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati. (Ivan 6:69 - 71)

 

Taj čovjek, Juda Iskariotski, je uistinu velika misterija. Ovdje ga naš Gospodin ubraja među dvanaestoricu i rekao je da je i njega izabrao. Pa ipak, on je bio demon, što znači opsjednut demonom. To je čovjek koji će ga izdati. Svo vrijeme naš mu je Gospodin davao priliku da donese odluku u svezi s Njim. Teško je tumačiti zlo na ovakav način, dragi prijatelji - to je jedna od tajni.

 

Zlo je uvijek tajna, što ga i čini tako privlačnim. Pretpostavimo da vam sada kažem da u ruci držim dva štapa. Jedan je štap savršeno ravan jer je to ravnalo. Lako si možete zamisliti kako izgleda ravnalo jer je ono ravno. Zatim, pretpostavimo da vam kažem kako u svojim rukama držim i neravni štap. Mislim da kad bi svaki od vas naslikao taj zamišljeni štap, svatko bi ga nacrtao drugačije. To je zbog toga što štap može biti neprav na milijune različitih načina. Vidite, uz zlo ide stanovita tajnovitost. Moram vam priznati da kad promatram Judu Iskariotskog kako prolazi stranicama Biblije, teško ga je protumačiti. Ovdje naš Gospodin izgovara ove riječi o njemu: "On je demon."

 

Kakav kontrast ove riječi tvore prema riječima Šimuna Petra - "Vjerujemo i znamo: ti si Krist, Sin Boga živoga" (Ivan 6:69).