dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 8:1-19

 

TEMA: Isus u hramu oprašta ženi uhvaćenoj u preljubu (šeste riječi)

 

Poglavlje započinje s događajem koji opisuje ženu uhvaćenu u činu preljuba. Ivan upotrebljava svoj uobičajeni obrazac, pa tako iza svakog događaja slijedi besjeda. Došlo je do oštrog sukoba između našeg Gospodina i vjerskih vođa zbog te žene i onoga što bi s njom trebalo učiniti. Iz toga je izrasla predivna besjeda o tome da je Isus Svjetlo svijeta.

 

Epizoda sa ženom, koja pokriva prvih jedanaest stihova ovog poglavlja, ne nalazi se u nekim od boljih rukopisa. Kao što znate, naše Biblije prevedene su sa izvornih jezika. Novi zavjet je bio napisan na Grčkom jeziku. Mnogi rukopisi bili su upotrijebljeni kako bi se načinio rukopis Novog zavjeta. Naši prijevodi Biblije načinjeni su s tog rukopisa. Grčki tekst Westcotta i Horta ispušta događaj sa ženom uhvaćenom u preljubu iz osmog poglavlja evanđelja po Ivanu, međutim, ubacuje ga na kraju tog evanđelja. Nestleov Grčki tekst uključuje taj tekst, međutim, zapisan je u zagradi. Augustin je napisao da je taj tekst bio izostavljen zbog straha da će ljude potjecati na preljub. Međutim, ako pažljivo pročitamo to izvješće, vidjet ćemo da ne odobrava taj grijeh. Umjesto toga, taj tekst osuđuje grijeh. Imamo i naučenjački i moralni temelj ovaj odjeljak smatrati nadahnutom Božjom riječi.

 

 ISUS U HRAMU OPRAŠTA ŽENI UHVAĆENOJ U PRELJUBU (šeste riječi)

 

A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. (Ivan 8:1 - 2)

 

Sjećamo se da je noć prije bio održan sastanak sanhedrina i da su ljudi bili podijeljeni u mišljenju oko toga je li ili nije Isus bio Mesija. Nikodem Ga je branio. Svi su otišli svojim domovima i nitko od tih ljudi nije Isusa pozvao u svoj dom. Rano ujutro, On se vratio u Jeruzalem, otišao u hram i sjeo je kako bi poučavao ljude.

 

Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. (Ivan 8:3 - 4)

 

Što je moglo biti okrutnije, grublje i brutalnije od postupka ovih vjerskih vođa? Dok je naš Gospodin sjedio u hramu poučavajući ljude, izvan hrama došlo je do prave strke i galame. Najednom su se pojavili vjerski vođe s tom razgolićenom ženom, čija je kosa bila raščupana i koja im se opirala. Mnoštvo se prirodno okrenulo prema njima kako bi vidjeli što se to ipak dešava. Vjerski vođe doveli su je usred skupine koju je Gospodin Isus poučavao. Bacili su je na tlo i iznijeli su ponosno svoju optužbu: "Ova je žena zatečena u samom preljubu!"

 

Ona je kriva, u to nema sumnje. Ono što je učinila bilo je grijeh. Naš Gospodin to je nazvao grijehom - na koncu joj je rekao: "idi i ne griješi više." Oni su jako dobro poznavali Zakon: "Čovjek koji počini preljub sa ženom svoga susjeda, neka se kazni smrću, preljubnik i preljubnica" (Levitski zakonik 20:10). Gdje je bio muškarac? Sama činjenica da nisu doveli i muškarca jasno nam govori o tome da ti ljudi uopće nisu bili zainteresirani za provođenje Zakona. Imali su potpuno drukčiji motiv.

 

U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. (Ivan 8:5 - 6)

 

Oni su u pravu što se tiče Mojsijeva Zakona; nema svrhe umanjivati značaj zapovijedi. ženu je trebalo kamenovati. Isusu su stavili u ruke vrući krumpir. Hoće li se protiviti Mojsijevom Zakonu? Hoće li reći nešto drugo, ponuditi nekakvo drukčije objašnjenje? Učinili su to da Ga ulove u stupicu kako bi ga mogli optužiti. U stvari nisu željeli kamenovati ženu. željeli su kamenovati Njega. Naš je Gospodin to, naravno, znao - "i nije trebao da mu tko daje svjedočanstva o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku" (Ivan 2:25).

 

Vrlo je zanimljiv ovaj prizor. Obeščašćenu ženu bacili su pred Njega. Rulja nije imala nimalo razumijevanja ili sažaljevanja prema njenoj sramoti ili njenim osjećajima, već su buljili u nju i istezali vratove kako bi je bolje vidjeli jedni preko drugih, dodajući tako njenoj sramoti.

 

Isus se zaustavlja i počinje pisati po tlu. Time je, u stvari, razriješio taj slučaj. Nije želio stati na istu stranu s njenim tužiteljima. Nije je želio niti pogledati kako bi dodao njenoj sramoti. Saginje se i počinje pisati po tlu kao da ih niti ne čuje.

 

To je jedini zapis kojeg nalazimo da je ikada išta zapisao. On je Taj o kojem je napisano najviše knjiga, bile one za ili protiv, nego što je to napisano o bilo kojem čovjeku koji je ikada živio; pa ipak, nikada nije napisao ništa osim ovoga na pijesku hramskog poda, što je izbrisao vjetar ili noge mnoštva ljudi.

 

Što je to Isus napisao? Mi, naravno, to ne znamo, međutim, mogu vam iznijeti svoje mišljenje. Ako se okrenemo prorocima, nalazimo nešto vrlo zanimljivo: "O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe, bit će u prah upisani, jer ostaviše Izvor žive vode" (Jeremija 17:13). Tko je ostavio Gospodina? Ta žena? Da, ona je to učinila. Vjerski vođe? Da, i oni također. Njihova imena bit će napisana u prahu. To je mislim ono što je napisao - povezao je njihova imena s grijesima iz prošlosti. Možda je napisao ime žene koja je živjela u Rimu. Jedan je stari pobožni farizej imao aferu u Rimu dok je još bio mladić. Njegova žena za to nije znala. Nitko u Jeruzalemu o tome nije znao ništa. Međutim, naš je Gospodin poznavao tog starog razvratnika. Čim je napisao ime žene, stari je farizej prišao i vidio ga napisanog - i najednom se sjetio da ima zakazan jedan drugi sastanak na kojeg hitno mora otići. Možda je jedan od književnika redovito putovao u Efez, veliko mjesto grijeha i ondje je posjećivao kuću na stanovitoj adresi koju je Isus napisao u pijesku. Književnik je ugledao adresu i rekao: "O, jao meni!" žurno je napustio skup. Još jedan književnik je možda napustio u Galileji djevojku koju je ostavio trudnu. Nije ju oženio, i mislio je da nitko za to ne zna. Naš je Gospodin napisao ime te djevojke i ime tog književnika pored njega.

 

"Naše si grijehe stavio pred svoje oči, naše potajne grijehe na svjetlost lica svojega" (Psalam 90:8). Tajni grijeh na zemlji je otvoreni i svima poznati skandal u nebu.

 

A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam ‑ i žena koja stajaše u sredini. (Ivan 8:7 - 9)

 

Isus nam ovdje iznosi zahtjeve kojima netko mora udovoljavati da bi mogao suditi, a to je nešto što svi mi moramo saslušati. Imamo pravo suditi drugima, ali samo ako udovoljavamo ovim zahtjevima. Zahtjev je bezgrešnost. Moram vam reći, dragi prijatelji, ne znam za vas, međutim, mene to izbacuje iz posla bacanja kamenja na druge ljude.

 

Stari Škotski komentator Biblije rekao je da su starješine otišli prvi jer su imali više zdrave pameti od onih mlađih. Mlađi su bili tamo sve dok Isus nije napisao i njihovo ime, pa su se tek tada okrenuli i otišli. Tako da ondje nije ostao niti jedan čovjek koji bi na tu ženu bacio kamen osim Jednog. Samo je Isus mogao na nju baciti kamen. Svi ostali morali su otići. Kakvi su licemjeri bili!

 

Isus se uspravi i reče joj: "ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti." (Ivan 8:10 - 11)

 

Ta je žena bila kriva zbog grijeha i prema Mojsijevom Zakonu preljubnika je trebalo ubiti kamenovanjem. Odbacuje li Isus Mojsijev sustav? Ne. On između te žene i njenog grijeha stavlja svoj križ. Onaj koji je Sin djevice, koji je čitavog svog života živio pod oblakom, odlazi na križ platiti kaznu čak i za grijehe te žene. On je došao na svijet da bi postao Spasitelj! Mnogo ljudi smatra da su izgubljeni jer su počinili stanoviti grijeh. Imam novost za vas. Čovjek nije izgubljen zbog toga što je ubojica, lažov, lopov, preljubnik, zbog toga što je lažno posvjedočio ili počinio bilo kakav drugi grijeh. Čovjek čini te grijehe zbog toga što je izgubljen i jer ne poznaje Gospodina Isusa Krista. Gospodin Isus oprašta grijehe. On je Spasitelj. On je umro za grijehe čitavoga svijeta. Svakom čovjeku koji dođe Gospodinu Isusu Kristu biva oprošteno.

 

 ISUS JE SVJETLO SVIJETA (šeste riječi)

 

Zapažamo da Isus često postupa po ovoj metodi. Nakon nekog događaja ili čuda, On iznosi besjedu o toj temi.

 

Isus im zatim ponovno progovori: "Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života." (Ivan 8:12)

 

Zapazite da Isus govori: "Ja sam" - te riječi "ja sam" pojavljuju se uvijek iznova. U Starome zavjetu, Jahve je "...Ja sam koji jesam..." (Izlazak 3:14). Ako ćemo iskreno, o Bogu nam je rečeno jako malo. Znamo samo da On postoji sam od sebe, da ima svu mudrost i ima svu moć. Gospodin Isus nije došao na ovu zemlju samo otkupiti čovjeka, već je došao objaviti Boga čovjeku. Isus uvelike proširuje naše razumijevanje upotrebljavajući stvari iz svakodnevnog života kao što su kruh, svjetlo i voda kako bi nam njima simbolizirao sebe. On upotrebljava obične stvari kako bi govorio o onome neobičnom, materijalno kako bi govorio o duhovnom, privremeno kako bi govorio o vječnom, ovdje i sada kako bi govorio o onome poslije, zemaljsko kako bi govorio o nebeskom, ograničeno kako bi govorio o neograničeno i konačno kako bi govorio o beskonačnom. Isus nam daje otkrivenje Boga kad nam govori o tome da je On Kruh, Voda, život. tako razumijemo da Bog ne samo da postoji sam od sebe, već da je kadar zadovoljiti svaku našu potrebu. Isus je rekao: "Ja sam Kruh života" (Ivan 6:35), "Ja sam svjetlost svijeta" (Ivan 8:12), "Ja sam vrata" (Ivan 10:9), "Ja sam pastir dobri" (Ivan 10:11), "Ja sam Uskrsnuće i život" (Ivan 11:25), "Ja sam Put, Istina i život" (Ivan 14:6) i "Ja sam trs, vi loze" (Ivan 15:5).

 

Tu nam Isus govori: "Ja sam svjetlost svijeta." Upravo je izložio grijehe književnika i farizeja koji su pred Njega doveli ženu uhvaćenu u činu preljube. Zbog toga što su bili jednako krivi kao i ona, trebali su odstupiti (pobjeći). Kad upalite svjetlo, onda štakori, šišmiši i žohari bježe. Svjetlost otkriva grijeh što je i razlog zbog kojeg su književnici i farizeji trebali pobjeći.

 

"Ja sam svjetlost svijeta" je najviša tvrdnja koju je Isus do sada izrekao u evanđelju po Ivanu. Jedan od definicija Boga je da je On Svjetlo (vidite 1. Ivanova 1:5). On je apsolutan u svojoj svetosti i pravednosti. Čak je i materijalno svjetlo jedna od najkompliciranijih, a ujedno i najneophodnijih stvari za čovjeka. Tko u stvari zna što je svjetlo? Ponekad se ponaša poput valova, a ponekad se ponaša poput čestica stvari. Ono što je zapanjujuće je da je čovjek, djelujući prema ovim načelima svjetlosti, uspio izumiti veličanstvene stvari i doći do strašnih otkrića. Neki govore kako su obje definicije točne, a drugi tvrde da oboje ne može biti točno. Je li svjetlo odsutnost tame? Je li tama odsutnost svjetlosti? Mi znamo govoriti o tome kako je prostorija puna svjetlosti. Što pod time mislimo? Je li teža kad je ispunjena tamom? Ne postoji boja ako nema svjetlosti. Crvena ruža je crvena jer je apsorbirala svaki drugi dio svjetlosti osim crvenog. To je razlog zbog kojeg vidimo crveno u crvenoj ruži.

 

Ne razumijemo svjetlo, a ne razumije ga niti dijete, međutim, dijete zna dovoljno o svjetlu da uključi prekidač na zidu kad ulazi u tamnu prostoriju. Isus Krist je Svjetlost svijeta. Jednako kao što je sunce materijalno svjetlo svijeta, tako je i Isus duhovno Svjetlo svijeta. Jednako kao što maleno dijete zna kako doći u prisutnost svjetlosti, tako i svaki grešnik danas, čak ako je i "bezumnik i nečist" (Izaija 35:8), može doći u prisutnost Gospodina Isusa Krista.

 

Postoje oni koji niječu da je Isus Krist svjetlost svijeta. Oni hodaju u laserskoj svjetlosti. Kao što mjesec nema svog vlastitog svjetla, već odražava sunčevu svjetlost, tako i ova civilizacija u kojoj danas živimo, sve duguje Kristu. Imamo bolnice, humanitarne udruge, sirotišta, razumijevanje prema siromašnima i radnička prava jer je Gospodin Isus došao na zemlju. Razlog što danas na tim područjima imamo velikih problema je taj što smo predaleko odlutali od svjetlosti. Svijet živi u mjesečevoj svjetlosti. Ovaj se stari svijet treba vratiti svjetlu koje je Krist.

 

"Tko ide za mnom, neće hodati u tami, nego će imati svjetlost života." Postoje ljudi koji su pokušali Isusa Svjetlost usporediti s farovima automobila. Dragi prijatelji, svjetla automobila ne vode nikamo. Tko vodi? Onaj koji u rukama drži upravljač. Na žalost, to je način na koji mnogi kršćani pokušavaju upravljati svojim životima. Ja to ne smatram prikladnom ilustracijom Krista.

 

Tijekom blagdana sjenica, Izrael se sjećao izbavljenja, kad je ognjeni stup vodio Izraelove sinove kroz pustinju. Oni su proslavljali ovo paljenjem brojnih baklji. Kad je Isus rekao: "Ja sam Svjetlost svijeta", to je bilo ono na što je mislio. Gdje god i kad god ih je ognjeni stup vodio, Izraelovi sinovi su slijedili. I mi moramo slijediti Boga na isti način, gledajući u Njega kao u Svjetlost svijeta.

 

Farizeji mu nato rekoše: "Ti svjedočiš sam za sebe: svjedočanstvo tvoje nije istinito!" Odgovori im Isus: "Ako ja i svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo je moje istinito  jer znam odakle dođoh i kamo idem. A vi ne znate ni odakle dolazim ni kamo idem. (Ivan 8:13 - 14)

 

Sada je došlo do oštrog sukoba između vjerskih vođa i Isusa. Oni su Ga optužili za hvalisanje kad je ustvrdio da je On Svjetlost. Isus im daje trostruki dokaz zbog kojeg je Njegovo svjedočanstvo istinito.

 

Prvo je rekao: "Jer znam odakle dođoh." Isus je rekao da zna odakle je došao i stoga, poznaje sebe. Usput moram napomenuti, ljudi na ovoj zemlji mogu vam reći odakle su oni došli. Naučenjaci nam pokušavaju reći što se dogodilo prije mnogo milijuna godina; pa ipak, niti jedan od njih nije bio na ovoj zemlji prije stotinu godina. Oni ne znaju odakle su došli; o tome mogu samo nagađati. Međutim, Gospodin Isus je znao odakle dolazi.

 

Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga; no ako i sudim, sud je moj istinit jer nisam sam, nego ‑ ja i onaj koji me posla, Otac. (Ivan 8:15 - 16)

 

Njegova tvrdnja je da On niti jednom čovjeku se sudi po tijelu. Naše je suđenje (prosuđivanje) ograničeno jer jednostavno ne raspolažemo svim činjenicama. Teorija evolucije je dokaz ove moje tvrdnje. Zbog toga što su naše prosudbe zasnovane na samo djeliću istine, u stvari se radi samo o spekulacijama. Ili čovjek prihvaća spekulacije ili prihvaća objavu (otkrivenje). Ako čovjek prosuđuje (sudi) prema tijelu, takav će čovjek prirodno slijediti spekulacije. Gospodin Isus je rekao da On ne sudi po tijelu. On daje sud koji dolazi iz neba. On iznosi Božje stajalište, Božju procjenu. To je otkrivenje i ono se razlikuje od ljudskog stanovišta. To je razlog zbog kojeg se neprijateljstvo ovih vjerskih vođa prema Isusu sve više povećavalo.

 

Ta i u vašem zakonu piše da je svjedočanstvo dvojice istinito. Ja svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i onaj koji me posla, Otac." (Ivan 8:17 - 18)

 

Tu nalazimo treći razlog zbog kojeg je Njegovo svjedočanstvo istinito. Otac je posvjedočio za Njega. Oni su čuli Očev glas s neba.

 

Nato ga upitaju: "Gdje je tvoj Otac?" Odgovori Isus: "Niti mene poznajete niti Oca mojega. Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." (Ivan 8:19)

 

Oni ponovno govore o njegovom rođenju. Zapazite da Isus Boga naziva "moj Otac" na drukčiji način nego što ga mi imamo s Bogom po vjeri u Krista. Sjetimo se da je Isus rekao Mariji nakon svog uskrsnuća: "Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu" (Ivan 20:17). Mi postajemo Božjom djecom po vjeri u Krista, međutim, Isus je Njegov Sin zbog svog položaja u Trojstvu. On je Božji Sin i On Boga oslovljava sa Otac. To nema nikakve veze s generacijskim odnosom, već se tiče Isusovog položaja u Trojstvu.

 

"Kad biste poznavali mene, i Oca biste moga poznavali." Ovdje nalazimo podjelu. Tu dolazimo do prave stvari. Nema nikakvog međuprostora. Ako želite poznavati Boga Oca, morate doći kroz Isusa Krista. Nema drugog puta.