dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 9:1-7

 

TEMA: Isus otvara oči čovjeku slijepom od rođenja u Jeruzalemu (peto djelo); zapis o čudu; reakcija na čudo

 

Gospodin je iznio svoju besjedu o Svijetlu svijeta. Zbog toga što je tvrdio da je On Bog, Židovi su Ga željeli ubiti. Isus "se sakrio" kad je izašao iz hrama (vidite Ivan 8:59). Bilo je to čudo što je mogao umaći toj pobješnjeloj rulji. Njegovo vrijeme još nije došlo, pa oni nisu mogli položiti ruke na Njega.

 

Događaji koji su nakon toga uslijedili su u stvari nastavak besjede o Svjetlosti svijeta. Neprijatelji Gospodina Isusa nisu mogli vidjeti jer su duhovno gledano bili slijepi. Slijepac također nije mogao vidjeti, čak iako je pred njim stajalo Svjetlo svijeta, međutim, Isus će se otkriti tome čovjeku. Prije nego što je slijepac mogao gledati, morao je prvo dobiti oči. Svjetlo se mora primiti. Mora postojati primatelj, kao i pošiljatelj svjetlosti.

 

Jednom smo se prilikom prepirali oko buke. Ako u šumi padne drvo i ondje nema nikoga da to čuje, postoji li tada zvuk? Očiti odgovor je da postoje zvučni valovi, međutim, ako ondje nije prisutno uho da primit te valove i protumači ih, tada nitko te valove ne čuje kao buku. Mora postojati primatelj.

 

Nedostatak vida ne znači da svjetlo ne postoji. Svjetlo otkriva stanje oka. Svjetlost svijeta otkriva stanje u kojem se nalazi duša. Farizeji su mislili za sebe da vide duhovno, međutim, oni su bili slijepi.

 

Postoji priča o eksploziji u rudniku. Eksplozija je ljude koji su bili zatočeni u rudniku bacila u potpunu tamu. Kad su spasitelji uspjeli do njih donijeti svjetlo, jedan od mladića je rekao: "Pa, zašto ne uključe svjetlost?" Svi su ga u čudu pogledali, i tada su shvatili da ga je eksplozija zaslijepila. U tami, on nije shvaćao da je slijep. Svjetlo je njemu i njima otkrilo da je slijep.

 

To je ono što je Isus rekao u trideset i devetom stihu ovog poglavlja: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" Svjetlost otkriva koje je pravo stanje. Oni koji su slijepi, a to ne shvaćaju, mogu upoznati da su uistinu slijepi.

 

Istaknuti član Engleskog parlamenta poveo je gospodina Burkea, koji je bio veliki govornik, da poslušaju jednog od najvećih škotskih propovjednika, dr. Blacka. Dr. Black propovijedao je moćnu propovijed uzdižući u njoj Gospodina Isusa Krista. Nakon službe, prijatelj je čekao čuti reakciju gospodina Burkea na poruku. Na koncu, ovaj je rekao: "On je veliki govornik, međutim, o čemu je govorio?" To je bila situacija u kojoj imamo briljantnog čovjeka koji je bio duhovno slijep.

 

Naša je odgovornost ljudima prinijeti Božju riječ, i tu naša odgovornost prestaje. Otvaranje srca slušatelja je djelo Svetog Duha, a On još nuka čovjeka da postane poslušan riječi. Trebali bismo ljudima predstavljati Svjetlost svijeta, međutim, Sveti Duh mora otvarati oči. To je ono što se želi reći u 2. Korinćanima 2:15 - 16: "Da, Kristov smo miomiris Bogu i među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju. Ovima miris iz smrti za smrt, onima miris iz života za život." Mi smo jednako "uspješni" kad stječemo obraćenike, kao i kad ih ne stječemo. Mi jednostavno moramo svijetliti svjetlošću, držati Isusa Krista, Svjetlost svijeta. Netko će nam reći: "Gdje je svjetlost? Meni to nema smisla." Pogledat ćemo u njega i reći ćemo mu: "Jadnik, slijep je." Drugi će nam čovjek reći: "Hvala što ste mi pokazali svjetlost. Bio sam slijep, a sada vidim."

 

ISUS OTVARA OČI ČOVJEKU SLIJEPOM OD ROĐENJA U JERUZALEMU (peto djelo)

 

Prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. (Ivan 9:1)

 

Ova epizoda sa slijepim čovjekom slijedi iza predivne izjave našeg Gospodina: "Ja sam Svijetlost svijeta" (Ivan 8:12). Između osmog i početka devetog poglavlja očito je proteklo stanovito vrijeme jer Isus djeluje na mnogo opušteniji način - "prolazeći."

 

ZAPIS O ČUDU

 

To je jedini zapis o tome da je naš Gospodin izliječio slijepca od rođenja.

 

Zapitaše ga njegovi učenici: "Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?" (Ivan 9:2)

 

Učenici su željeli utvrditi tijek čovjekove bolesti. željeli su odrediti čija je to pogreška bila što je taj čovjek bio slijep, tko je sagriješio. U njihovo doba vjerojatno se za to moglo ponuditi četiri odgovora. Pogani tadašnjeg vremena, kao i pogani današnjice, vjerovali su u reinkarnaciju i držali su da bolesti koje postoje od rođenja nastaju zbog grijeha počinjenog za vrijeme prijašnjeg života. Židovi nikada nisu prihvaćali takvo objašnjenje. Zatim, postoji objašnjenje o nasljedstvu - da se grijesi očeva prenose na djecu, do trećeg i četvrtog koljena (vidite Izlazak 20:5). Znamo da je to moguće i da sljepoća u nekim slučajevima može biti rezultat grijeha roditelja. Zatim, postojalo je objašnjenje da je Adamov grijeh prenesen na svakog člana ljudske obitelji, tako da su svi podložni smrti i bolestima. I konačno, židovski rabini vjerovali su da dijete još dok je u utrobi može sagriješiti.

 

Odgovori Isus: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta. (Ivan 9:3 - 5)

 

Isus im nije dao odgovor kojeg su željeli. Rekao je da ono što je važno nije traženje grijeha u prošlosti i pronalaženje krivca. Ono što treba učiniti je izliječiti tog čovjeka. Možda je istina da trunčica preventive vrijedi kao i gomila lijeka, međutim, nakon što čovjek jednom oboli, vrlo je važno dobaviti tu gomilu lijeka koja mu je potrebna.

 

Bog ima svoje razloge zbog kojih dozvoljava bolesti, zaraze, patnje i nevolje. Kad sam otišao u bolnicu na operaciju, primio sam pisma stotina ljudi. Među tim stotinama bilo je nekoliko koji su mi rekli zašto je Bog dopustio da mi se to dogodi. Jedina nevolja u svemu tome je ta što mislim da niti jedan od tih ljudi nije znao točno. Ja vjerujem u ovo:

 

Bog nikada ne čini, niti dopušta da bude učinjeno

samo ono što bismo mi željeli,

I kad bismo barem mogli događaje promatrati

Onako kako ih On vidi.

 

Bog ima svoje načine i putove, i ne daje nam svoje razloge zbog kojih nešto čini. On od nas traži da idemo uz Njega u vjeri kroz mračna iskustva u našem životu.

 

Iskreno mislim da moramo razumjeti kako naš Gospodin nije rekao da taj čovjek nije nalik nekakvom duhovnom pokusnom kuniću. Vjerujem da nas u pogrešno shvaćanje dovodi naglasak koji je stavljen u ovome stihu. Isus je rekao: "Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela Onoga koji me posla."

 

Bog je vas i mene stvorio za svoju slavu. On nas nije stvorio da pokušamo biti netko ovdje dolje na zemlji. On nas je stvorio za svoju slavu. Ako to ne činimo, onda smo promašili svrhu zbog koje smo stvoreni. Patnje i nevolje dolaze na nas jer se u njima očituje Božja slava. Slijepac će kroz izlječenje svoje sljepoće donijeti slavu Bogu. Ne samo da će taj slijepac vidjeti (i zamislite koliko će uživati u gledanju do kraja svog života!), već će također ugledati Gospodina Isusa Krista i upoznati Ga kao svog osobnog Spasitelja.

 

Sada se Isus vraća svojoj početnoj izjavi: "Ja sam svjetlost svijeta." Noć čini svo čovječanstvo slijepim. Nitko ne može vidjeti. Krist je duhovno Svjetlo svijeta, i bez Njega svi su slijepi. Međutim, tako dugo dok je On u svijetu, On je Svjetlost svijeta. On je još i danas u svijetu, dragi moji prijatelji. On nam dolazi u osobi Svetog Duha. Ako Božji Sin, kroz Svetog Duha, ne otvori naše duhovne oči, mi ćemo ostati slijepi poput šišmiša.

 

To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: "Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" ‑ što znači "Poslanik." Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. (Ivan 9:6 - 7)

 

Krist je trebao dodirnuti slijepca, a slijepac je trebao poslušati Krista. Krist mora dotaći naš duhovni vid, i unijeti novi život u naš mrtvi duhovni vidni živac. Vidimo da se ne radi o pitanju tko je sagriješio: "Svi su zaista sagriješili i lišeni su slave Božje" (Rimljanima 3:23). Ako Krist nije dotakao vaše oči, vi ne vidite.

 

U našim crkvama danas ima jako mnogo ljudi koji su slijepi, a to ne znaju. Ljudi mi pišu i govore mi kako naše programe poučavanja Biblije slušaju mjesecima, a onda  im se najednom otvaraju oči i oni progledaju. Poput jadnog mladića u eksploziji u rudniku, jednako postoje i ljudi koji stoje u Svjetlosti Božje riječi, koji govore: "Zašto netko ne uključi svjetlo?" To je, u stvari, ono što je Poncije Pilat učinio. On je Isusa upitao: "Što je istina?" (Ivan 18:38) dok je stajao pred Onim koji je rekao: "Ja sam Put i Istina i život" (Ivan 14:6). Moramo dozvoliti Kristu da dotakne naše oči kako bismo vidjeli.

 

Zapazit ćete da je Isus Krist dotakao ovog čovjeka, međutim, taj Ga čovjek još uvijek nije mogao vidjeti. Zatim mu je Isus rekao da se ide umiti i čovjek je poslušao. Možda se pitamo zašto je Isus upotrijebio ovu metodu na tom čovjeku. Mislim da postoji nekoliko razloga: (1) Ov nam evanđelje iznosi Kristovo božanstvo, međutim, također nam predstavlja Isusa kao čovjeka. Isus je upravo ustvrdio da je On božanske naravi i ovdje Ga vidimo kako dotiče tog čovjeka kao čovjek. (2) Slijepac mora poslušati Gospodina Isusa Krista ako želi progledati. (3) Gospodin ga je poslao do kupališta imenom Siloam, što znači "poslan." Čak i ime tog kupališta svjedoči o tome da je Isus poslan od Oca. Isus možda tom čovjeku želi reći da je On poslan od Oca, a na jednaki takav način sada On šalje njega. (4) Slijepcu je bila potrebna voda da bi mogao vidjeti. Voda predstavlja Božju riječ u mnogim odjeljcima u Bibliji. Ja sam čvrstog uvjerenja da bez Božje riječi ne može doći do obraćenja. "Objava riječi tvojih prosvjetljuje, bezazlene urazumljuje" (Psalam 119:130). (5) Židovima je bilo potrebno to svjedočanstvo jer u dvadeset i devetom stihu oni govore: "Mi znamo da je Mojsije govorio Bogu, a za ovoga ne znamo ni odakle je." Ovim izlječenjem slijepca, ti ljudi moraju upoznati (vidjeti) da je Isus Bog - Čovjek koji je poslan od Oca.

 

Dopustite mi istaći da metoda (način) izlječenja tog čovjeka ovdje nije presudna stvar. Osoba koja liječi je ono čemu bismo mi trebali posvetiti pažnju. Krist je Onaj koji je otvorio oči. Uloga slijepca bila je da vjeruje i bude poslušan.

 

Isus je rabio različite načine liječenja ljudi. Ako je način liječenja bio dodir, čovjek koji je bio izliječen mislio je da svi moraju proći kroz isto iskustvo kroz koje je i on prošao. Takav bi čovjek odlazio pjevajući: "ruka Njegova taknu me." Kad je Isus liječio druge ne dotičući ih, oni bi tvrdili da čovjek ne mora doživjeti baš ništa, čak niti Njegov dodir. Ti bi ljudi govorili da sve što je potrebno je Isusovo djelovanje. Ti bi ljudi odlazili pjevajući: "Samo vjeruj." Ovaj slijepac ovdje svim bi tim ljudima rekao da su u krivu. On bi rekao da morate biti dotaknuti i da zatim morate otići na kupalište i oprati se, pa bi on pjevao: "Sakupimo se na rijeci." Reći ćete mi da je ovo moje zapažanje apsurdno i smiješno. Svakako da jest, međutim, poznajem mnogo "slijepih" ljudi danas koji će se prepirati o neophodnosti stanovitog obreda ili iskustva po kojem ćete biti spašeni. Bilo kako bilo, ono što je najvažnije u svemu je da dođete Kristu, da mu vjerujete i da ste mu poslušni. "I onoga tko dođe k meni neću izbaciti" (Ivan 6:37). Osoba Isusa Krista je ono što je važno u ovom događaju.

 

želim se ovdje zaustaviti i reći kako stanje ovog slijepca odgovara stanju u kojem smo se mi nalazili prije nego što smo bili spašeni.

 

1. Slijepac je bio izvan hrama, odsječen od Boga. Sjetimo se da je Pavao rekao u Efežanima 2:12 kako mi "bijasmo tuđi savezima obećanja, bez nade i neznabošci na svijetu." To je stanje svakog čovjeka prije nego što je spašen. Bez Boga, bez nade, odsječen!

 

2. Čovjek je bio slijep. Nije mogao vidjeti Spasitelja. John Hancock čuo je propovijed Johna Witherspoona o tekstu: "Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se" (Ivan 10:9). Dok je išao kući, razmišljao je: "Uvijek sam se divio Johnu Witherspoonu, međutim, večeras ga nisam slijedio. Zadivio me time što je velik propovjednik, međutim, večeras ga nisam razumio." Kad je došao kući, stavio je ključ u bravu i otvorio velika vrata svoje kuće. Rekao je: "O, sada vidim!" Njegova se obitelj nasmijala i rekla: "Naravno da vidiš; bio si vani u tami, a sada si došao na svjetlost." Odgovorio je: "Da, ali sam želio reći da sada vidim da je Isus vrata, a vjera je ključ koji otvara bravu. Ja se sada pouzdajem u Krista i vidim Ga."

 

Bili smo slijepi bez Krista. Jeste li Ga vidjeli kao svog Spasitelja prije nego što ste bili spašeni? Je li vam On tada bio predivan? Ne. Bili smo slijepi.

 

3. Čovjek je bio slijep od rođenja. Rodili smo se u grijehu. Na ovaj smo svijet došli kao grešnici.

 

4. Slijepac je bio u takvom stanju da mu niti jedan čovjek nije mogao pomoći. Nitko nije imao lijek za njegovu sljepoću. Mi smo bili bespomoćni grešnici na tom svijetu i nitko nije imao lijeka za nas.

 

5. Bio je prosjak. To je ono što pogađa mnoge ljude. Oni ne žele priznati da su prosjaci. Radije bi platili za svoje spasenje, međutim, ono nije na prodaju. Morate doći k Bogu po spasenje kao što je to učinio i ovaj prosjak. Bog daje spasenje. Prosjak nije mogao kupiti spasenje jer nije imao nikakvog novca kojim bi platio. "O svi vi koji ste žedni, dođite na vodu; ako novaca i nemate, dođite. Bez novaca i bez naplate, kupite vina i mlijeka!" (Izaija 55:1).

 

6. On od Isusa nije ništa tražio. Slijepi Bartimej bio je glasan i tražio je, međutim, taj je čovjek samo sjedio ondje. On nije poznavao Isusa. Trebalo mu je dosta vremena da poraste u milosti i u spoznaji o Isusu Kristu. Dragi prijatelji, jeste li željeli biti spašeni? Jeste li tražili spasenje? Ako ste prosječan čovjek, tada niste težili za tim. Niste tražili Isusa, već je On tražio vas. To je priča o čovjeku i njegovom spasenju.

 

7. Drugi mu ljudi nisu pokazivali nikakvo suosjećanje. Židovi su prolazili pokraj tog čovjeka na svom putu u hram. Učenici su se željeli prepirati oko tog čovjeka. Nisu imali nikakvu nakanu tom čovjeku pokazati ikakvo milosrđe, i nisu bili spremni učiniti baš ništa za njega. To je slika ljudske obitelji. Krist suosjeća s nama i samo nam Krist može pomoći.