dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 9:8-41

 

 REAKCIJA NA ČUDO

 

Došlo je do promjene u čovjeku koji je bio slijep. Više ne mora napipavati svoj put kući, već svakoga dana može gledajući otići kući. Mislim da je taj čovjek vikao: "Aleluja! Vidim!"

 

1. Susjedi -

 

Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: "Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?" Jedni su govorili: "On je." Drugi opet: "Nije, nego mu je sličan." On je sam tvrdio: "Jest, ja sam!“ (Ivan 9:8 - 9)

 

Možete li si zamisliti susjedstvo? Netko je stajao na prozoru i rekao: "Pogledaj, ide slijepac." Njegova žena došla je do vratiju i rekla: "To nije slijepac. Izgleda poput slijepca, međutim, ovaj čovjek nije slijep." Zato se čovjek morao predstaviti vlastitim susjedima.

 

Susjedi su znali da mu se nešto dogodilo. Ja ne vjerujem da ako ste uistinu obraćeni, ako ste sa sljepoće prešli u dobar vid, ne možete prolaziti gradom bez da ljudi zapaze da je s vama došlo do promjene. Ako nema dokaza o promjeni, tada nešto nije u redu, nešto radikalno nije u redu.

 

Nato ga upitaše: "Kako su ti se otvorile oči?" On odgovori: "Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah." Rekoše mu: "Gdje je on?" Odgovori: "Ne znam." (Ivan 9:10 - 12)

 

Meni se jako dopada svjedočanstvo tog čovjeka. Rekao je samo ono što je znao - dobro, otvoreno, iskreno svjedočanstvo. Svaki put kad je posvjedočio, rastao je u spoznaji. Zapazite koliko je točna Božja riječ. On nije rekao da je Isus pljuvačkom načinio kal. Sve što je znao je da mu je kal bio namazan po očima. Njegovo je svjedočanstvo iskreno, a ne elaborirano posebnim riječima ili uveličano.

 

Spasenje je u stvari vrlo jednostavno. Ono je dolazak Gospodinu Isusu i iskustvo s Božjom silom. Taj čovjek nikada ranije nije vidio Isusa, pa ipak, Gospodin Isus je otvorio njegove oči. Za nas nije važno vidjeti Isusa, već vjerovati u Njega.

 

2. Farizeji -

 

Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: "Stavio mi kal    na oči i ja se oprah ‑ i evo vidim." (Ivan 9:13 - 15)

 

Svjedočanstvo tog čovjeka je ponovno bilo vrlo jednostavno. Pomislili biste da će se farizeji obradovati što bivši slijepac može vidjeti. Pomislili biste da će iz sveg glasa početi pjevati "Aleluja!" Ne i ta hladnokrvna rulja! Zapazite kako su reagirali farizeji. Jednostavno nisu znali što učiniti s čovjekom koji se rodio slijep, a sada hoda unaokolo gledajući vlastitim očima.

 

Nato neki između farizeja rekoše: "Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu." Drugi su pak govorili: "A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?" I nastade među njima podvojenost. (Ivan 9:16)

 

Ti su ljudi, bez sumnje, bili jedni od najmudrijih ljudi na zemlji. Ja bez trunke sumnje vjerujem da su oni bili ravnopravni takmaci Grčkim filozofima. Bili su stručnjaci u raspravljanju. Upotrijebit će silogističke metode raspravljanja. Imali su glavnu premisu, pomoćne premise, a na koncu i zaključak. Ako su sve premise točne, tada će i zaključak biti točan. Međutim, ako je samo jedna od premisa netočna, tada je netočan i zaključak. Tu nalazimo kakvo je bilo njihovo razmišljanje:

 

Glavna premisa - svi ljudi koji dolaze od Boga drže subotu.

 

Pomoćna premisa - Isus ne drži subotu.

 

Zaključak - Isus nije došao od Boga.

 

Pogrešna glavna premisa navela je ljude da dođu do pogrešnog zaključka. Kad bi obje premise bile točne, tada bi bio točan i njihov zaključak.

 

Glavna premisa - samo ljudi koji dolaze od Boga mogu otvoriti oči čovjeku slijepom od rođenja.

 

Pomoćna premisa - Isus je otvorio oči slijepcu.

 

Zaključak - Isus je poslan od Boga.

 

Na žalost, slične kontroverze nalazimo da se dešavaju i u našim crkvama danas. Ljudi se prepiru oko nebitnih pojedinosti, dok ljudi izvan crkve umiru i odlaze u pakao, slijepi za evanđelje. I danas postoji ta stara prepirka. "On ne drži subotu" - što znači "on to ne radi na naš način."

 

Zatim ponovno upitaju slijepca: "A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!" On odgovori: "Prorok je!" Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao (Ivan 9:17 - 18)

 

U svome razmišljanju upitali su: "Kako čovjek koji je grešnik može učiniti takvo čudo?" To je bilo ono pitanje koje je pomoglo bivšem slijepcu u rastu u spoznaji. Ako grešnik ne može učiniti takvo čudo, a zbog njegovog djelovanja slijepac ipak može progledati, tada je taj čovjek vjerojatno prorok! Mora dolaziti od Boga. Slijepac je poduzeo sljedeći korak.

 

"Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep." Kad ljudi ne žele ničemu povjerovati, zadivljujuće je kakve će stvari predložiti kako bi potkopali istinu. Zbog toga što nisu željeli prihvatiti čovjekovo svjedočanstvo, pozvali su njegove roditelje.

 

3. Roditelji -

 

i upitaše ih: "Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?" Njegovi roditelji odvrate: "Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!" Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. (Ivan 9:19 - 22)

 

Tu imamo religiozno pravljenje ludim, i to je jedna od najrazornijih stvari koja postoji. Vjerski vođe pokušavali su pronaći nekoga kome bi mogli prikačiti taj slučaj, a roditelji su se željeli osloboditi svake odgovornosti. Vođe nisu uopće razmišljali o činjenici da je čovjek bio slijep, a da je sada mogao vidjeti. Samo profesori u stolicama za ljuljanje mogu danas sumnjati u činjenicu da je Isus činio čuda. Ljudi koji su bili nazočni nisu nikada nijekali da je bilo učinjeno čudo.

 

Zbog toga rekoše njegovi roditelji: "Punoljetan je, njega pitajte!" (Ivan 9:23)

 

Roditelji su znali da je bilo učinjeno čudo, međutim, nisu bili spremni objasniti kako je došlo do čuda. Nisu željeli biti izopćeni iz sinagoge jer bi to u potpunosti uništio njihov ugled u društvu, i oni jednostavno nisu željeli upasti u takvu vrstu nevolja. S obzirom da vjerski vođe nisu mogli zanijekati čudo, željeli su spriječiti da Gospodin Isus primi priznanje za to.

 

Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: "Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!" (Ivan 9:24)

 

Židovi se vraćaju prvotnoj raspravi: Taj je čovjek grešnik jer je prekršio subotu. Nemojte davati slavu tom čovjeku, Gospodinu Isusu, dajte slavu Bogu. Ne zvuči li to lijepo i pobožno?!

 

Nato im on odgovori: "Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim." (Ivan 9:25)

 

Taj čovjek još nije vidio Gospodina Isusa. To je bilo drugi put što su ga doveli na sud, i on je već pomalo umoran od čitave stvari. Svejedno, poslušajte njegovo svjedočanstvo. "Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim."

 

To je svjedočanstvo svakog grešnika koji je došao k spasenju: "slijep sam bio, a sada vidim." Nekoć sam bio u duhovnoj tami, međutim, sada sam ušao u duhovnu svjetlost. Nekoć nisam poznavao Krista, međutim, sad Ga poznajem kao svog Spasitelja. Ne znam kako je s vama, međutim, ja sam već pomalo umoran od dugačkih svjedočanstava. Sumnjam da su mnoga od tih svjedočanstava uljepšana i dotjerana kako bi zvučala privlačno. Ponekad se naglasak stavlja na prošlost, tako da ljudi u svojim svjedočanstvima ispadaju pravi heroji. Oni su bili pravi vođe u kriminalu, bili su jedno s vođama bandi, poznavali su sve "velike", bili su najgori alkoholičari, najgori kockari i tako dalje i tako dalje. Tada su čuli evanđelje i obratili su se. Ljudi koji slušaju takva svjedočanstva odlaze svojim domovima i pozivaju svoje prijatelje: "Jeste li čuli njegovo svjedočanstvo?" - i tako se zabave govoreći o Tome i Tome i o svemu što je učinio, da u potpunosti zaborave spomenuti Krista. Dragi prijatelji, najvažniji dio svakog svjedočanstva koje ja želim čuti je jednostavno ovo: "Slijep sam bio, a sada vidim."

 

Rekoše mu opet: "Što ti učini? Kako ti otvori oči?" (Ivan 9:26)

 

Farizeji su se uistinu podigli protiv svega. Pokušavali su sve što je bilo u njihovoj moći da pronađu nekakvi propust kako bi uspjeli umanjiti vrijednost čuda koje je bilo učinjeno. Nisu mogli jednostavno otpustiti slučaj kao što to čine teolozi i profesori danas. Čovjek je pred njima i On može vidjeti.

 

Odgovori im: "Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?" Nato ga oni izgrdiše i rekoše: "Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. (Ivan 9:27 - 28)

 

Čovjek koji je bio slijep počeo je shvaćati što to oni čine, i postao je malo sarkastičan s njima: "Da ne kanite i vi postati Njegovim učenicima?" Zapazio je još jednu zanimljivu stvar: "Što opet hoćete čuti?" Ne samo da su farizeji slijepi tako da ne mogu vidjeti Svjetlost svijeta, već su također i gluhi tako da nisu mogli čuti.

 

Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je." Odgovori im čovjek: "Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa". Odgovoriše mu: "Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?" i izbaciše ga. (Ivan 9:29 - 34)

 

Vjerski vođe su ga počeli vrijeđati. Ponovno zapažamo da, kad ljudi nemaju odgovore, pribježu izrugivanju. Ne namjeravajući to učiniti, oni su polako izliječenog slijepca doveli do spoznaje kako je takvo čudo mogao učiniti samo čovjek poslan od Boga: nije bilo sumnje u to da je on bio izliječen, pa je stoga taj Čovjek morao dolaziti od Boga. Imajmo na umu da taj čovjek još uvijek nije vidio Isusa.

 

Ti vjerski vođe nisu imali nikakvi odgovor. Nisu mogli odgovoriti na dokaze koje su imali pred sobom ili dati zadovoljavajuće kontra objašnjenje. Dokazi su ih osuđivali i govorili su protiv njih. Što su učinili? Izbacili su čovjeka van. To izopćenje dovelo ga je izvan hrama. Također ga je izbacilo i iz posla. Na taj je način postao izopćenik, nalik gubavcu. Bit će isključen iz svega vjerskog i društvenog.

 

4. Bivši slijepac susreće Isusa -

 

Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" On odgovori: "A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" Reče mu Isus: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" A on reče: "Vjerujem, Gospodine!" I baci se ničice preda nj. (Ivan 9:35 - 38)

 

Gospodin Isus dolazi na scenu. Taj je čovjek branio Gospodina Isusa i u svim je raspravama izašao kao pobjednik, međutim, vjerski vođe su ga izopćili. Uistinu je predivno što Gospodin Isus ponovno dolazi k tom čovjeku. Dragi prijatelji, Isus je uvijek taj koji traži čovjeka. Gospodin je svo to vrijeme pripremao tog čovjeka. Sada je taj čovjek svoju vjeru trebao položiti u Sina Čovječjeg. Naš Gospodin dolazi k njemu s presudnim pitanjem: "Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" Iskustva kroz koja je prošao, učvrstila su njegovu vjeru i razjasnila njegove misli. Gospodin je znao da je čovjek spreman za posljednji korak. Taj je čovjek otvoren, iskren i prostodušan. Pitao je tko je to Sin Čovječji kako bi mogao u Njega vjerovati. Možemo zapaziti revnost tog čovjeka. želio je ići korak dalje. želio Ga je upoznati. Naš Gospodin odgovorio je na predivan način: "Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" Čovjek je uzvjerovao i iskazao mu štovanje. To je jedan od najdivnijih očitovanja vjere kojeg nalazimo u čitavoj Božjoj riječi. Naš je Gospodin tog slijepca vodio korak po korak i doveo ga k svojim nogama, gdje je ovaj mogao reći: "Gospodine, vjerujem!" I pao je ničice pred Njim.

 

Tako je i sa svakim grešnikom. U početku smo slijepi. Izgubljeni smo grešnici i čak ne vidimo niti naše izgubljeno stanje. Tada dođemo Kristu. On nam se otkriva; naše oči se otvaraju i mi možemo vidjeti tko je On i što je učinio za nas. Tada se nameće pitanje: Hoćeš li vjerovati? Odgovor tog bivšeg slijepca može biti i vaš odgovor: "Gospodine, vjerujem!" Tada ćete pasti ničice i iskazati Isusu štovanje.

 

Tada Isus reče: "Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!" (Ivan 9:39)

 

Ovo nam izgleda kao čudna tvrdnja. Gospodin je ustvrdio da postoje ljudi koji imaju oči, a njima ne vide. Imaju tjelesne oči i tjelesni vid, međutim, duhovno su slijepi. Ako čovjek prizna da je slijep i ako dođe k Isusu kao slijepac, Isus će mu dati duhovni vid. Pavao je napisao: "Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati" (1. Korinćanima 2:14).

 

Dragi prijatelji, ako ste došli u Isusovu prisutnost, k Svjetlosti svijeta, i još uvijek govorite: "Što je istina?" ili "Ja jednostavno ne mogu vidjeti da je On moj Spasitelj" ili "Ne razumijem ništa s tim u svezi", tada vi ne vidite. Duhovno ste slijepi. Farizeji su imali oči; mislili su da vide; bili su religiozni ljudi; bili su revni, pa ipak, bili su slijepi.

 

Neznabošci su izgubljeni. Pa ipak, čovjek svakog čovjeka vodi kroz čitavi niz koraka. Ako danas postoji bilo koji čovjek u neznaboštvu koji želi saznati nešto o Isusu, Gospodin će mu poslati evanđelje. Čovjek koji sjedi u crkvenoj klupi i sluša propovijedanje Božje riječi i iznošenje evanđelja, taj je u prisutnosti Svjetla. Svjetlo otkriva njegovu sljepoću. Isus je rekao: "...ako je dakle svjetlost koja je u tebi tamna, kolika će istom tama biti?" (Matej 6:23). Ako znate činjenice o Isusu Kristu, Svjetlosti svijeta, ali mu ne želite vjerovati, tada ste, dragi moji prijatelji, duhovno slijepi, i vama se ne može ponuditi ništa više. Ako ste bili u prisutnosti Spasitelja svijeta i odbacili Ga, tada vam se ne može ponuditi niti jedan drugi Spasitelj.

 

Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: "Zar smo i mi slijepi?" Isus im odgovori: "Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje." (Ivan 9:40 - 41)

 

Započeli smo sa slijepcem koji je bio izliječen tako da je mogao vidjeti, i tjelesno i duhovno. Završili smo s vjerskim vođama koji su bili slijepi, a koji su ipak mislili da mogu vidjeti. U prisutnosti Krista, u prisutnosti Svjetla, u prisutnosti Božjeg otkrivenja, oni su tvrdili da nemaju grijeha.

 

Najdogmatičniji ljudi današnjice su ateisti i kultisti. Oni tvrde da vide, međutim, oni su slijepi. Odbijaju Gospodina Isusa Krista i time njihov grijeh ostaje. Iako ne hodaju unaokolo sa bijelim štapom, ti su ljudi slijepi.