dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

UVOD U EVANĐELJE PO LUKI

 

 

Luka je bio ljubljeni liječnik iz Poslanice Kološanima 4:14: "Pozdravlja va Luka, ljubljeni liječnik, i Dema." On je upotrebljavao više medicinskih pojmova od Hipokrata, oca medicine. To što je Sveti Duh odabrao Luku da napiše treće evanđelje je dokaz kako odabir pisaca Biblije nije slučajan. Luka je bio odabran nadnaravnim odabirom. Bilo je pozvano "ne mnogo mudrih", međutim, Luka svakako spada u tu kategoriju. On i Pavao su se očito nalazili na visokom intelektualnom, kao i na visokom duhovnom nivou. To nam djelomično objašnjava zašto su njih dvojica putovali zajedno i postali čvrsti prijatelji u Gospodinu. Dr. Luku bismo u današnje vrijeme okarakterizirali kao naučenjaka (znanstvenika). Osim toga, on je pisao najboljim Grčkim od svih pisaca Novoga zavjeta, uključujući ovdje i Pavla. On je bio precizni povjesničar, kao što ćemo to i vidjeti. Luka je bio pjesnik - on ja zabilježio ljupke Božićne pjesme. Luka je bio umjetnik; on nam oslikava Kristove predivne i s ničim usporedive prispodobe.

 

Jako mnogo tradicije okružuje život Dr. Luke. On piše svoje evanđelje s Marijinog stanovišta, što potvrđuje tradicionalno gledište da je on informacije za svoje evanđelje primio od nje. On se svakako posavjetovao s njom. Osim toga, postoje svi razlozi za vjerovati da je on bio Poganin. Većina naučenjaka se slaže u svezi s ovime. Pavao, u četvrtome poglavlju poslanice Kološanima, pravi razliku između onih koji su "iz obrezanja" i ostalih koji su očito bili Pogani, a u toj skupini on spominje i Luku. Sir William Ramsay i J. M. Stifler bez rezervi potvrđuju da je Luka bio Poganin. Ovo je vrlo zanimljivo nama koji smo također Pogani, zar ne?

 

Zapamtimo da je Luka napisao Knjigu Djela apostolskih u kojoj saznajemo da je on bio suputnik apostola Pavla. U Djelima 16:10 on piše: "Nakon viđenja nastojasmo odmah otputovati u Makedoniju..." On je bio s Pavlom na drugom, i mislim na trećem misijskom putovanju. Od ovog stiha nadalje on piše u prvom licu - to je "mi" odjeljak Djela apostolskih. Do ovoga stiha, Luka je pisao u trećem licu. Tako možemo zaključiti iz Djela 16 da je Luka bio zajedno s Pavlom prigodom onog povijesnog zaokreta prema Europi. On je vjerojatno bio Pavlov obraćenik, koji je nakon toga otišao s njim na njegovo drugo misijsko putovanje, i ostao s njim do kraja. Kad je Pavao pisao svoj "labuđi pjev" mladome Timoteju, rekao je: "Luka je jedini sa mnom" (2. Timoteju 4:11). Sve ovo nam objašnjava zbog čega ga Pavao naziva ljubljenim liječnikom.

 

Isus je drugi čovjek, međutim, On je posljednji Adam. "Tako je i pisano: Prvi čovjek, Adam, postade živa duša, posljednji Adam - duh životvorni... Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba" (1. Korinćanima 15:45, 47). Bog stvara ljude poput Isusa: "Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo Njemu slični jer vidjet ćemo Ga kao što jest" (1. Ivanova 3:2). Stoga, Isus je drugi čovjek - jer će postojati i treći, i četvrti, i milijunti. Međutim, On je posljednji Adam. Neće postojati još jedna glava ljudske obitelji. Isus je bio učinjen "braći sličan" (Hebrejima 2:17) kako bi Njegova braća mogla biti učinjena poput Njega.

 

Na kraju devetnaestog stoljeća čitavu Europu i Britansko otočje zahvatio je val skepticizma. Ljudi su se razuvjerili i razočarali u optimizam kojeg je proizvelo Viktorijansko doba. S lakše strane je došlo do pobune protiv toga što je izazvalo "Vesele devedesete." Međutim, to je također potaklo mnoge naučenjake i znanstvenike da započnu sa mnogo ozbiljnijim proučavanjem i istraživanjem Biblije, koja je bila priručnik Viktorijanskog razdoblja. Prije nego su započeli, ti suljudi bili vrlo skeptični. Među njima se nalazio i vrlo bistri mladi naučenjak imenom William Ramsay. On je bio agnostik koji je želio osporiti točnost Biblije. On je znao da je Luka napisao povijesni zapis o Isusu Kristu u svome evanđelju i da je zapisivao misijska putovanja apostola Pavla u Knjizi Djela apostolskih. Također je znao da mnogi povjesničari čine pogreške i da su mnogi od njih najobičniji lažovi.

 

Njegovi suvremenici, Will i Ariel Durant, koji su proveli četrdeset godina proučavajući dvadeset civilizacija koje su postojale u vremenskom razdoblju od četiri tisuće godina, izrekli su u svojoj knjizi Pouke povijesti slijedeće riječi: "Naše poznavanje prošlosti je uvijek nepotpuno, vjerojatno netočno, zasjenjeno podvojenim dokazima i pristranim povjesničarima, i vjerojatno izobličeno našim vlastitim domoljubnim i religioznim partizanstvom. Većina povijesti je nagađanje; ostatak su predrasude."

 

Ovo je također bio i stav Sir Williama Ramsaya kada je kao arheolog otišao u Malu Aziju kako bi oborio Lukine povijesne tvrdnje. Pažljivo je pratio Pavlova putovanja i pritom napravio pažljivu studiju Male Azije. . Došao je do zaključka kako dr. Luka nije učinio niti jednu povijesnu netočnost. To otkriće je učinilo da William Ramsay postane vjernik, i on je napisao neke od izuzetnih knjiga o Pavlovim putovanjima i o crkvama u Maloj Aziji.

 

Dr. Luka je napisao svoje evanđelje s dvojakom svrhom. Kao prvo, njegov cilj je bio književni i povijesni. Od sva četiri evanđelja, Lukino evanđelje je najpotpunije u povijesnoj priči. Široko spominjanje institucija, običaja, zemljopisa i povijesti tog razdoblja je najopsežnije u Lukinom nego u bilo kojem drugom evanđelju. Kao drugo, njegov je cilj bio duhovni. On je predstavio Ososbu Isusa Krista kao savršenog, božanskog Čovjeka i Spasitelja svijeta. Isus je bio Bog koji se manifestirao u tijelu.

 

Matej naglašava da se Isus rodio kao Mesija.

 

Marko naglašava kako je Isus bio Sluga Božji.

 

Luka naglašava činjenicu da je Isus bio savršeni Čovjek.

 

Ivan naglašava činjenicu da je Bog postao Čovjekom.

 

Bilo kako bilo, zanimljivo je zapaziti da Ivan nije primijenio znanstveni pristup. Dr. Luka ističe kako je ispitao Isusa iz Nazareta i kako je pronašao da je Isus Bog. On je došao do istog zaključka do kojeg je došao i Ivan, međutim, njegov način i tehnika su bili potpuno različiti.

 

Matej predstavlja Gospodina Isusa kao kao Mesiju, Kralja i Otkupitelja.

 

Marko predstavlja Krista kao moćnog Osvajača i Vladara svijeta.

 

Ivan predstavlja Krista kao Božjeg Sina.

 

Luka predstavlja savršenog, božanskog Božjeg Sina kao našeg Velikog Svećenika, kojeg pogađaju naši osjećaji slabosti, a koji nam može udijeliti pomoć, milosrđe i ljubav.

 

Luka je pisao svojim sunarodnjacima, jednako kao što je Matej pisao svojim. Luka je pisao Grčkome umu i jednom intelektualnom društvu.

 


U četvrtom stoljeću prije Krista, Grci su na obzor ljudske povijesti stavili najbriljantniji i najsvjetliji prikaz ljudske genijalnosti kojeg je svijet ikada vidio. To se nazivalo Periklovim dobom, prema Periklu i razdoblju intelektualne i materijalne dominacije Atene. Grci su pokušavali usavršiti čovječanstvo i razviti savršenog čovjeka. Ovaj pokušaj usavršavanja čovjeka nalazimo i u tjelesnom području, u djelima poput poznatih Grčkih kipova, jednako kao i na umnom području. Oni su težili prema lijepom jednako kao i prema umnom čovjeku. Književna djela Platona, Aristotela, Homera, Eshila, Sofokla, Euripida, Aristofana i drugih kreću se prema slici savršenog čovjeka i žele ustanoviti univerzalnog čovjeka.

 

Grci su svoje bogove stvarali na čovječju sliku. U stvari, njihovi su bogovi bili projekcije čovjeka. Prekrasni kipovi Apolona, Venere, Atene i Dijane nisu bili odurne slike koje su potjecale iz poganstva Orijenta. Oni su čovjeka činili božanstvom zajedno s njegovim plemenitim značajkama i niskim strastima. Ostali Grčki bogovi bili su Pan, Kupid, Bakus (bog vina i razuzdanosti) i Afrodita. Nisu svi njihovi bogovi bili milosrdni; neki su bili i gnjevni, a sve zbog toga što su oni bili projekcija čovječanstva.

 

Aleksandar Veliki raširio je ovu prijemčivu kulturu, jezik i filozofiju po svim zemljama koje je osvojio. Grčki je postao sveopćim jezikom. U Egiptu, u Aleksandriji, je Stari zavjet bio preveden na Grčki. Taj prijevod mi nazivamo Septuaginta. To je jedan od najboljih prijevoda Staroga zavjeta kojeg imamo. Novi zavjet bio je napisan na Grčkom. Grčki jezik poslužio je kao sredstvo prenošenja evanđelja čitavome čovječanstvu. To je bio janbolji jezik za izražavanje činjenica ili za prenošenje misli.

 

Iako su Grčka kultura, jezik i filozofija bili najbolji koji su se ikada razvili, Grci nisu uspjeli u usavršavanju čovjeka. Grci nisu pronašli Utopiju. Nikada nisu došli na Elizijska polja, a izgubili su također i svoju duhovnu perspektivu. Ovaj je svijet postao njihovim domom, igralištem, učionicom, radionicom i grobom.

 

Dr. F. W. Robertson rekao je o Grcima slijedeće: "Što su se Grci više prilagođavali ovome svijetu, to im je ono neviđeno postajalo nejasnije." To je bio razlog zbog kojeg su Grci načinili lik NEPOZNATOG BOGA, i kada je apostol Pavao propovijedao evanđelje Grcima, to je bilo mjesto na kojem je započeo. Kultivirani Atenjani bili su skeptici, i Pavla su nazvali "brbljavcem", i smijali su mu se kada im je pokušao prenijeti istinu.

 

Pavao je rekao kako je evanđelje ludost za Grke, međutim, on je također pisao Grcima. Napisao im je da su u proteklim vremenima oni bili Pogani, da nisu imali nikakve nade i da su bili bez Boga u ovome svijetu. To je slika Grka, dragi moji prijatelji. Međutim, Pavao im je također rekao da kada je došlo pravo vrijeme, Bog je poslao svoga Sina, rođenog od žene, odraslog pod Zakonom, i da je taj Božji Sin umro za njih. Pavao je hodao Rimskim cestama, govoreći univerzalnim jezikom, i propovijedajući globalno evanđelje o savršenom Čovjeku koji je umro za sve ljude ovoga svijeta. Izraelska religija mogla je proizvesti samo farizeja, sila Rima mogla je proizvesti samo cezara, a Grčka filozofija mogla je proizvesti samo velikana poput Aleksandra Velikog koji je u srcu bio nejače. Upravo tom Grčkom umu piše Luka. On je predstavio Isusa Krista kao savršenog čovjeka, univerzalnog Čovjeka, kao upravo onu osobu koju su Grci tražili.

 

Zapazite ove posebnosti Lukinog evanđelja:

 

1. Iako je Lukino evanđelje jedno od sinoptičkih evanđelja, ono sadrži mnoge stvari koje su ispuštene u Matejevom i Markovom evanđelju.

 

2. Dr. Luka donosi nam Božićne pjesme.

 

3. Dr. Luka donosi nam najdulji zapis o djevičanskom rođenju Isusa Krista od svih ostalih evanđelja. U prva dva poglavlja, on nam donosi otvoreni opis opstetričara (stručnjaka za porodiljstvo). Dr. Luka nam iznosi jasan i iskreni zapis o djevičanskom rođenju. Od dr. Luke do dr. Howarda Kellya, poznatog američkog ginekologa, postoji snažna potvrda djevičanskog rođenja, što izjave nazovi teologa, kojima se trude djevičansko rođenje prikazati biološki nemogućim, čini besmislenima.

 

4. Dr. Luka donosi nam dvadeset čuda, od kojih šest ne nalazimo u niti jednom drugom evanđelju.

 

5. On nam jednako tako iznosi dvadeset i tri prispodobe, od kojih njih osamnaest ne nalazimo nigdje drugdje. Prispodobe o Izgubljenom sinu i o Dobrom Samarijancu su značajka upravo ovog trećeg evanđelja.

 

6. On nam također iznosi vrlo ljudski opis odlaska u Emaus našeg uskrslog Gospodina. Ovo nam dokazuje kako je Isus nakon svog uskrsnuća još uvijek bio čovjek. Dr. Luka nam pokazuje kako uskrsnuće nije bilo duhovno, nego tjelesno. Isus je: "..sijao u tijelo naravno, uskrsnuo tijelom duhovnim" (1. Korinćanima 15:44).

 

7. Ljudsko suosjećanje prevladava ovim evanđeljem, a to nam otkriva Isusovu istinsku ljudsku narav, jednako kao i veliko suosjećanje ovog liječnika prvog stoljeća koji je iz prve ruke znao jako mnogo o patnjama čovječanstva.

 

8. Dr. Luka upotrebljava više medicinskih pojmova od Hipokrata, oca medicine.

 

 

POGLAVLJE 1:1-20

 

 

TEMA: Svrha evanđelja; Gabriel se ukazuje Zahariji i najavljuje Ivanovo rođenje; Gabriel se ukazuje Mariji i najavljuje Isusovo djevičansko rođenje; Marija posjećuje Elizabetu; Ivanovo rođenje

 

Povijesno gledano, dr. Luka započinje svoje evanđelje u vremenu koje je najranije od svih ostalih pisaca sinoptičkih evanđelja. Nebo je šutjelo već četiri stotine godina kada se anđeo Gabriel iznenada pojavio kod zlatnog žrtvenika molitve kako bi najavio rođenje Ivana Krstitelja. Luka nam iznosi pozadinu čitavog događaja, kao i samo rođenje Ivana i Isusa.

 

U ovome poglavlju nalazimo tri pjesme: (1) Elizabetin pozdrav Mariji - stihovi 42 - 45; (2) Marijin hvalospjev - stihovi 46 - 55; i (3) Zaharijino proročanstvo - stihovi 68 - 79.

 

 

SVRHA PISANJA EVANĐELJA

 

 

Kad već mnogi poduzeše sastaviti izvješće o događajima koji se ispuniše među nama ‑ kako nam to predadoše oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi ‑ pošto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati da se tako osvjedočiš o pouzdanosti svega u čemu si poučen. (Luka 1:1 - 4)

 

U ovome odjeljku postoje dvije riječi koje su vrlo važne i koje nikako ne bismo smjeli zaobići. "Očevici" je Grčka riječ autoptai - auto znači "ono što je samo po sebi", a opsomai znači "vidjeti." "Vidjeti sam za sebe" bio bi očevidac. To je medicinski pojam koji znači učiniti obdukciju. U stvari, ono što dr. Luka želi reći je slijedeće: "Mi smo svjedoci koji smo učinili obdukciju, i pišem vam o onome što smo pronašli."

 

Druga važna riječ koju dr. Luka upotrebljava je sluge, za što je upotrijebljena Grčka riječ huperatai, što znači "niži veslač na brodu." U bolnici je taj "niži veslač" liječnik stažist. Ono što dr. Luka želi reći je da su svi oni samo stažisti kod Velikog Liječnika. Ono što nam dr. Luka govori je da je on kao liječnik i naučenjak načinio obdukciju (autopsiju) zapisa onih koji su bili očevici.

 

Prva četiri stiha ovog poglavlja tvore veličanstveni početak. Luka je napisao svoje evanđelje kako bi ljudima dao sigurnost i uvjerenje u svezi sa Gospodinom Isusom Kristom.

 

Dragi moji prijatelji, koliko sigurnosti i uvjerenja vi posjedujete? Znate li vi da ste Božje dijete po vjeri u Isusa Krista? Znate li da je Biblija Božja riječ? Meni je jako žao osoba koje nisu sigurne u svezi sa ovim stvarima. Jeste li nepostojani i njišete se naprijed - natrag govoreći: "Nisam siguran jesam li spašen i nisam uvjeren da je Biblija Božja riječ. Pretpostavljam da nemam dovoljno vjere." Možda vaš problem nije nedostatak vjere. Možda je vaš problem što ne znate dovoljno. Vidite, "...vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom" (Rimljanima 10:17). Kad biste uistinu poznavali Božju riječ, vi biste joj vjerovali. Oni koji ne znaju mnogo o Bibliji su ljudi koji imaju probleme i poteškoće. Problem nije u Bibliji ili sa Gospodinom Isusom Kristom, već je problem sa nama.

 

 

GABRIEL SE UKAZUJE ZAHARIJI I NAJAVLJUJE ROĐENJE IVANA KRSTITELJA

 

 

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. (Luka 1:5)

 

Bog se oglasio nakon četiri stotine godina šutnje. Kronološki gledano, dr. Luka je započeo Novi zavjet. On se vraća na rođenje Ivana Krstitelja, u vrijeme kada se anđeo Gabriel ukazao Ivanovom ocu dok je ovaj služio u hramu. Ivanovi roditelji zvali su se Zaharija i Elizabeta. Zaharija znači "Bog se sjeća (pamti)", a Elizabeta znači "Njegova zakletva." Zajedno, njihova imena znače "Bog se sjeća svoje zakletve." Kada se Bog nešto zakleo? Psalam 89:34 - 37 je zapis Božje zakletve: "Neću povrijediti Saveza svojega i neću poreći obećanja svoga. Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida prevariti neću: potomstvo će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo preda mnom kao sunce, ostat će dovijeka kao mjesec, vjerni svjedok na nebu." Bog se zakleo Davidu da će jedan od njegovih potomaka vladati vječno. Krist je taj potomak. "Bog pamti svoju zakletvu!" Bog je spreman ući u ljudsku povijest nakon četiri stotine godina šutnje.

 

Zapazite kako nam Biblija govori o tome kako su i Zaharija i Elizabeta bili pravedni. To jest, bili su u redu. Na koji su način bili u redu? Oni su prepoznavali da su grešnici i stoga su prinosili potrebne žrtve.

 

Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. (Luka 1:6)

 

Njihov je život bio pohvala za njihovo spasenje. Kada bi počinili neki grijeh ili učinili kakvu pogrešku, oni bi prinijeli određenu žrtvu.

 

Međutim, njihov je život bio vrlo žalostan i tragičan jer nisu imali djece.

 

No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. (Luka 1:7)

 

Ovdje imamo jedan par starih ljudi koji nisu imali djece. Za ženu Hebrejku je bila gotovo sramota biti bez djece, a Elizabeta nije imala djece.

 

Zaharija, koji je pripadao Levijevom plemenu, služio je u hramu.

 

Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo. A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. (Luka 1:8 - 12)

 

Zaharija je služio kod zlatnog žrtvenika, mjesta predviđenog za molitvu. Bilo je to vrijeme večernje žrtve, i u tom dijelu službe, on je na žrtveniku palio kad. Najednom, ukazao mu se anđeo. Kad biste ugledali anđela, što biste učinili? Vaša reakcija bila bi jednaka reakciji ovog čovjeka. Prepali biste se i obuzeo bi vas strah.

 

No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. (Luka 1:13)

 

Zaharija je molio za sina. Elizabeta je molila a sina. Mislim da su mnogi ljudi molili kako bi oni mogli imati sina. Kako znam da su Zaharija i Elizabeta molili za sina? Znam po tome što mu je anđeo rekao: "Uslišana ti je molitva."

 

Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnoga pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. (Luka 1:14 - 15)

 

Sin Zaharije i Elizabete trebao je biti Nazirej. Jedna od stvari koju su se Nazireji zavjetovali je da neće piti vino ili opojna pića. On je svoju radost trebao pronaći u Svetome Duhu i u Bogu. To je razlog zbog kojeg Pavao u Poslanici Efežanima 5:18 piše: "I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom!" Svoju radost crpite od Boga, a ne iz boce. Danas ima jako mnogo djece koja piju iz boce. Ne govorim ovdje o nejačadi, već o odraslim ljudima koji sjede za šankovima. Također, danas postoje i kršćani kojima su potrebni svakovrsni stimulansi kako bi se mogli suočiti sa životom. Mi danas moramo prepoznati kako nam Sveti Duh daje snagu kako bismo se mogli suočiti sa životom.

 

Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." (Luka 1:16 - 17)

 

Moramo jasno razumjeti da iako je Ivan Krstitelj išao s Ilijinim duhom i snagom, on nije bio Ilija. Ivan će okrenuti srca otaca prema djeci. On je trebao premostiti naraštaje. Naš problem danas nije u tome što postoji jaz između mladeži i starijih, već postoji jaz između odraslih i Boga. Kad bi odrasli imali ispravni odnos s Bogom, ne bi imali problema s mladeži koji je tako prisutan.

 

Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi." (Luka 1:18)

 

Ne mogu si pomoći, već se jednostavno moram nasmijati ovakvom stihu. Mnogi ljudi ne nalaze nimalo humora u Bibliji, a ipak ga ima. Ovaj nam stih donosi kakav mu je okus. Ovdje imamo čovjeka, svećenika, koji je došao pred Boga u molitvi. Kod kadionog žrtvenika je rekao: "O, Bože, daj mi sina." Kada je Bog kroz anđela Gabriela rekao: "Dat ću ti sina", Zaharija je odgovorio: "Kako ću znati?" Rekao je: "žena mi je stara i ja sam star, i mislim da ne možemo imati djece." Ipak, molio je Boga za sina.

 

Jeste li ikada ovako molili? Zatražite nešto od Boga, međutim, u stvari ne vjerujete da će vam On to i dati. Ovo je jedan od razloga zbog kojih ne doživljavamo odgovore na naše molitve. Uopće nemamo vjere. Ovaj čovjek, Zaharija, je uistinu čovjek i ne mogu si pomoći a da se ne nasmijem, jer i sam ponekad molim na ovakav način.

 

Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. (Luka 1:19)

 

Božja riječ na sebi nosi Božji pečat. Božja riječ sa sobom nosi autoritet. Ono što ja kažem nije važno, već je važno ono što nam govori Božja riječ. Bog nam govori kroz svoju riječ.

 

I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne zbude" (Luka 1:20)

 

Zaharija, koji je bio tako glasan, neko će vrijeme ostati nijem. Nevjera je uvijek nijema. To jest, ona nikada nema nikakvu poruku. Ja se slažem sa Elizabeth Barret Browning koja je rekla da bi čovjek bez vjere trebao šutjeti. Ima mnogo brbljavaca koji bez kraja i konca govore svima o svojoj nevjeri. Ako nemaju što za reći, onda bi im bilo bolje da šute. Neka govore ljudi koji vjeruju u Boga i koji imaju nešto za reći.