dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 10

 

 

TEMA: Isus šalje sedamdesetoricu; Isus izriče sud nad Korozainom, Betsaidom i Kafarnaumom; Isus iznosi prispodobu o dobrom Samarijancu; Isus ulazi u dom Marte i Marije

 

 

ISUS ŠALJE SEDAMDESETORICU

 

Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdeset dvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: "žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. (Luka 10:1 - 2)

 

Gospodin je poslao sedamdesetoricu učenika koji su trebali pripremiti put za Isusovu službu. Samo nam Luka govori o ovome. Posao je bio samo privremene naravi, i njihova služba bila je samo na određeno vrijeme, jer je Isus išao prema Jeruzalemu.

 

Danas jako mnogo slušamo o tome da "molimo gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju" - da Gospodin gleda na svijet koji je zreo za žetvu, i kako je naš posao danas sakupiti tu žetvu. Možda će vam ove riječi zvučati čudno, međutim, ja ne smatram da je moj posao sabirati žetvu. Moj posao je sijanje. Ako ste se ikada bavili poljprivredom, onda svakako znate kako postoji velika razlika između sijanja i žetve već dozrelog sjemenja. Netko će sada reći: "Ali Gospodin je rekao da je žetva velika, a da je radnika malo." Mi svakako moramo zapamtiti gdje se Isus nalazio kada je izrekao ove riječi. On se u tom trenutku nalazio s druge strane križa, i jedno je doba u tim trenucima dolazilo k svome kraju. Na kraju svakog doba dolazi sud. Sud koji završava neko doba je žetva, a samo doba je namijenjeno sijanju sjemena. Ja vjerujem kako mi danas sijemo sjeme, i kako će na kraju ovog doba biti žetva. U prispodobi o žitu i kukolju, naš je Gospodin rekao slijedeće: "Pustite nek oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: pokupite najprije kukolj i svežite ga u snopove da se spali, a žito skupite u moju žitnicu" (Matej 13:30). Moj posao je sijati sjeme koja je Božja riječ. To je posao kojim bi se trebao pozabaviti i preokupirati svaki kršćanin.

 

Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću. "Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' (Luka 10:3 - 9)

 

Isus ih upozorava kako mogu očekivati poteškoće i opasnosti - oni će biti poput "janjaca među vukovima." Moraju putovati neopterećeni teškim teretima i ne smiju tratiti vrijeme u ispraznim razgovorima. Moraju biti ljudi koji su pokretani jednim vrhunskim motivom - pripremiti srca za osobni dolazak Isusa Krista.

 

 

ISUS IZRIČE SUD NAD KOROZAINOM, BETSAIDOM I KAFARNAUMOM

 

A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!'

 

Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu. "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u Tiru i Sidonu zbila čudesa koja su se dogodila u vama, odavna bi već, sjedeć u kostrijeti i pepelu, činili pokoru.

 

Ali Tiru i Sidonu bit će na Sudu lakše negoli vama. I ti Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti. Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." (Luka 10:10 - 16)

 

Naš Gospodin oštro progovara o ozbiljnosti odbacivanja Njegovih glasnika - odbaciti njih značilo je odbaciti Njega.

 

Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!" A on im reče: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj i ništa vam neće naškoditi. Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." (Luka 10:17 - 20)

 

Da bi dovršio priču o sedamdesetorici, Luka nam opisuje njihov povratak. Oni su se vratili natrag oduševljeni i uzbuđeni. To je isto iskustvo koje mi imamo kada ljudima dajemo Božju riječ, i kada netko dođe Kristu. Kako se veličanstveno tada osjećamo! Ovdje nalazimo veliku pouku, i morali bismo zapamtiti dobro Isusove riječi: "...ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima." Kada naša služba doživi uspjeh, onda je to Njegov uspjeh, a ne naš.

 


U taj isti čas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako  se tebi svidjelo. Sve mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin ‑ doli Otac; niti tko je Otac ‑ doli Sin i onaj kome Sin hoće da objavi." Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče: "Blago očima koje gledaju što vi gledate! Kažem vam: mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli!" (Luka 10:21 - 24)

 

 

ISUS IZNOSI PRISPODOBU O DOBROM SAMARIJANCU

 

Sada smo došli do jedne od stvari koja karakterizira Lukino evanđelje - prispodobe. Dr. Luka je naglasak stavio na prispodobe, jednako kao što je Marko naglasak stavio na čuda. Dr. Luka bilježi neke od prispodoba koje su postale najpoznatijim dijelovima Biblije. Prispodoba o dobrom Samarijancu je vjerojatno najpoznatija od tih priča. Neki književni kritičari smatraju je najvećom pričom ikada ispričanom.

 

I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskuša, upita: "Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?" (Luka 10:25)

 

Ova prispodoba o dobrom Samarijancu nastala je kao odgovor na pitanje o vječnom životu. Ovo nije bilo iskreno pitanje, međutim, pitanje je bilo duboko i dobro. Neki "zakonoznanac" postavio je pitanje - međutim, on nije bio zakonoznanac (pravnik) u onom smislu kakve ih mi danas poznajemo.

 

Čuo sam pričicu o pravnicima u našem pravnom sustavu. Na sudu su bila dva pravnika. Slučaj je bio težak, i bilo je mnogo polemike. Sud je započeo s radom, i prvi je pravnik ustao i nazvao ovog drugog lažljivcem. Drugi pravnik je ustao kako bi se osvetio, i rekao je kako je ovaj prvi lopov. Sudac je prekinuo tišinu i rekao: "Sada kada su se oba pravnika predstavila, možemo započeti sa slučajem."

 

Međutim, zakonoznanac u ovome slučaju nije bio dio pravnog sustava; on je bio tumač Mojsijevog Zakona, i bio je zakonoznanac u tom smislu.

 

Naš je Gospodin imao predivan način ophođena s pitanjima. On je na pitanje odgovarao postavljanjem pitanja. To je, usput bih želio napomenuti, poznato kao Sokratova metoda, jer ju je upotrebljavao Grčki filozof Sokrat: odgovori na pitanje pitanjem. To čovjeku dopušta da sam odgovori na svoje pitanje. Tako je ovaj zakonoznanac pokušao Isusa staviti na klupu za svjedoke, a Isus tu situaciju okreće i stavlja njega na to isto mjesto.

 

A on mu reče: "U Zakonu što piše? Kako čitaš?" (Luka 10:26)

 

Isus je znao da je ovaj čovjek stručnjak za Mojsijev Zakon.

 


Odgovori mu onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!" Reče mu na to Isus: "Pravo si odgovorio. To čini i živjet ćeš.“ (Luka 10:27 - 28)

 

Nadam se da ste zapazili oštru napomenu koja je ovdje sadržana.

 

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: "A tko je moj bližnji?" (Luka 10:29)

 

Zapazite kako je naš Gospodin odgovorio: "Pravo si odgovorio." Imajmo na umu da se ovo dogodilo prije nego što je Krist umro na križu. Znači li to da se čovjek može spasiti držanjem zakona? Da, međutim, pratimo tekst dalje. Nisu opravdani slušatelji Zakona, već su opravdani vršitelji Zakona. Ako vi tvrdite da možete obdržati Zakon, moram vas podsjetiti kako vam Bog proturiječi. On tvrdi kako je nemoguće biti opravdan po Zakonu, jer čovjek ne može obdržati Zakon - "...čovjek se ne opravdava po djelima Zakona" (Galaćanima 2:16). "Uistinu, što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavši Sina svoga u obličju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu" (Rimljanima 8:3 - 4).

 

Ako je ovaj zakonoznanac bio iskren, što nije bio, onda bi rekao: "Učitelju, ja sam iskreno pokušavao ljubiti Boga svim svojim srcem, dušom, snagom i pameti, a svog bližnjeg kao samoga sebe. Međutim, ja to ne mogu učiniti. Jadan sam i doživio sam neuspjeh. Pa kako onda mogu baštiniti vječni život?" Međutim, ovaj je čovjek, umjesto da bude iskren, izbjegavao iskreni odgovor, pa je rekao: "A tko je moj bližnji?"

 

Krist mu je dao odgovor i na ovo pitanje, i to je prispodoba o dobrom Samarijancu. To je jednostavna, ali ujedno i predivna priča.

 

Isus prihvati i reče: "Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. (Luka 10:30 - 32)

 

Moguće je da je ovaj zakonoznanac bio Levit i da se tom prilikom promeškoljio od nelagode jer ga je ova priča pogodila na vrlo osobni način.

 

Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.' "Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!" (Luka 10:33 - 37)

 

Dekan Brown sa Yale sveučilišta rekao je kako su nam u ovoj prispodobi iznesene tri vrste ljudi koji predstavljaju tri životne filozofije.

 

1. Lopov: njegova životna filozofija glasi: "Ono što ti posjeduješ je moje." To je socijalizam ili komunizam.

 

2. Svećenik i Levit: njihova životna filozofija glasi: "Ono što ja imam je moje." To je grubi individualizam koji je otišao u sjeme. Njihova vika je ova: "Ako svijet bude i proklet, ja ću ipak dobiti ono što je moje." To je bezbožni kapitalizam.

 

3. Dobri Samarijanac: njegova filozofija govori: "Što je moje je i tvoje." To je kršćanska filozofija života. "Ono što ja imam je tvoje ako ti mogu pomoći." Ljudi koji govore o "Kršćanskom socijalizmu" ne shvaćaju da se radi o dvije različite filozofije.

 

Naš je Gospodin zamislio da mi ovu prisodobu primijenimo upravo na okolnosti u kojima živimo. Rečeno nam je da je neki čovjek išao iz Jeruzalema u Jerihon i da je pao u ruke razbojnicima. To je slika čovječanstva. To je rasa koja je potekla od Adama. Čovječanstvo je došlo iz Jeruzalema, mjesta na kojem je pristupalo Bogu, u Jerihon, prokleti grad. Vidite, čovječanstvo je palo. Čovječanstvo jse pronašlo bespomoćno, beznadno i nesposobno da spasi samo sebe. Čovječanstvo je bilo mrtvo u prijestupima i grijehu - ovaj čovjek koji je upao među razbojnike, bio je napola mrtav. Razbojnici su slika đavla, koji je, kako nam kaže Ivan 8:44 bio ubojica ljudi od početka. U svezi sa ovom temom, naš je Gospodin rekao: "Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici..." (Ivan 10:8). Kada je mnoštvo došlo uhititi Ga, On im je rekao: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me" (Matej 26:55). Đavao je razbojnik, i naš je Gospodin bio razapet između dva razbojnika - vrlo zanimljivo, zar ne?

 

Rečeno nam je zatim da je naišao stanoviti svećenik i prošao je drugom stranom puta. On predstavlja ritualizam i ceremonije koji ne mogu spasiti osobu. Netko je rekao da je svećenik prošao drugom stranom puta zbog toga što je vidio da je čovjek već bio opljačkan! Zatim je naišao Levit, i on je također zaobišao čovjeka idući drugom stranom puta. On predstavlja legalizam. Niti rituali, niti ceremonije, niti legalizam ne mogu spasiti. Zatim je naišao "neki Samarijanac." Koga je predstavljao "neki Samarijanac?" On je Onaj koji je ispričao prispodobu. Kada rituali, ceremonije, legalizam i religija ne mogu učiniti ništa za čovjeka, onda dolazi Krist. On mo_e povezati one slomljena srca. On je sposobam uzeti izgubljenog grešnika, napola mrtvog, izgubljenog u prijestupima i grijesima i pomoći mu.

 

Ova prispodoba ima vrlo praktičnu primjenu za vas i mene danas. Svaka osoba kojoj možete pomoći je vaš bližnji. To ne znači da je samo osoba koja živi pokraj vas je vaš bližnji (vaš susjed). Ljudi trebaju Krista, Dobrog Samarijanca. Mnogo se govori o širenju evanđelja po svijetu, međutim, malo se napora ulaže oko toga da ljudi saznaju nešto o Kristu. To je poput mladića koji se udvarao nekoj djevojci. Napisao joj je pismo u kojem je rekao: "Za tebe bih se popeo na najvišu planinu, za tebe bih preplivao najdublju rijeku, za tebe bih prešao najveće more, za tebe bih prešao goruću pustinju!" Zatim je dodao i P. S.: "Ako ne bude padala kiša druge srijede, doći ću ti u posjetu." To zvuči poput predanja Kristu prosječnog kršćanina danas!

 

Svijet danas je poput čovjeka koji je upao među razbojnike i kojem je potrebna naša pomoć. Svijet treba Krista. Krist nas može ne samo spasiti od utapanja, već nas također može naučiti i plivati. Rituali i formalizam vide kako se čovječanstvo utapa i govori: "Plivaj, brate, plivaj." Međutim, čovjek ne može plivati. Legalizam i liberalizam nagnu se preko ruba i govore: "Drži se, brate, drži se." Međutim, čovjek se ne može držati. Postoji pjesma koja govori: "Tonuo sam duboko u grijeh daleko od sigurne obale, duboko umočen, tonuo sam da više nikada ne isplivam; Međutim, Gospodar mora čuo je moj očajnički vapaj, iz vode me izvadio, i sada sam siguran." Krist me podigao, dragi moji prijatelji, i On može podići i vas također. To je poruka o Dobrom Samarijancu.

 

 ISUS ULAZI U DOM MARTE I MARIJE

 

Dok su oni tako putovali, uđe on u jedno selo. Žena neka, imenom Marta, primi ga u kuću. Imala je sestru koja se zvala Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu. A Marta bijaše sva zauzeta posluživanjem pa pristupi i reče: "Gospodine, zar ne mariš što me sestra samu ostavila posluživati? Reci joj dakle da mi pomogne. Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno. Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se neće oduzeti.” (Luka 10:38 - 42)

 

Bez da ulazimo u mnogo detalja, neka bude dovoljno reći da je Marija učinila svoj dio; tada je otišla sjesti do Isusovih nogu. Marta, njena sestra, bila je draga duša i da nije bilo nje, oni ne bi jeli predivnu večeru. Ona je imala mnogo posla i bila je isfrustrirana. Možda je dohvatila tavu, i ona nije bila dovoljno velika, pa je posegla za drugom, i tava je pala sa vrha police. To je za nju bilo previše, i ona je došla iz kuhinje, i rekla nešto što u normalnim okolnostima ne bi bila rekla. Naš je Gospodin bio nježan prema njoj, ali joj je rekao: "Marija je izabrala bolji dio."

 

Dragi moji isfrustrirani, zbunjeni prijatelji: nalazite li se na onom dijelu života kada ne znate kamo biste se okrenuli? Tada, molim vas, sjednite. Sjednite do Isusovih nogu. Pogledajte u Njegovu riječ i razmotrite što vam ona ima za reći. Ona će vam pomoći u vašem radu u kući. Ona će vas učiniti boljim peračem suđa. Ona će vam pomoći da podove čišće pometete. Iskopat ćete bolju jamu, bolje pokositi travu, proučiti vašu pouku brže. Vaš posao u uredu bit će lakši, i moći ćete bolje viziti vaš auto. Samo si odvojite vrijeme kako biste sjedili kod Isusovih nogu. Marija je odabrala bolji dio.