dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 11

 

 

TEMA: Isus uči svoje učenike kako moliti upotrebljavajući za to prispodobe o upornom prijatelju i dobrom ocu; Isusa optužuju da izgoni demone po Beelzebulu, prispodoba o nečistom duhu koji j enapustio čovjeka; znak proroka Jone; prispodoba o upaljenoj svjetiljci; Isus odbacuje farizeje

 

 

ISUS UČI SVOJE UČENIKE KAKO MOLITI UPOTREBLJAVAJUĆI ZA TO PRISPODOBE O UPORNOM PRIJATELJU I DOBROM OCU

 

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu jedan od učenika: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan naučio svoje učenike." On im reče: "Kad molite, govorite: 'Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdašnji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'" (Luka 11:1 - 4)

 

Ovaj važni odjeljak bavi se molitvom kao nigdje drugdje u Evanđeljima. Možda zvuči slično ostalim dijelovima evanđelja, međutim, u stvari je različit. Ima onih koji misle da je ovaj odjeljak ubačen u kronološki izvještaj o Kristovoj službi. Istina je da ovaj odjeljak ne slijedi radnju, međutim, on nam svejedno otvara mnoge zanimljive implikacije.

 

Razlog zbog kojeg je Njegov učenik želio znati kako moliti je bio taj što je vidio i čuo Krista kako moli. Naš je Gospodin imao običaj povući se na samotno mjesto na molitvu. Učenik je očito čuo Njegovu molitvu, i u njegovom srcu se rodila želja da moli jednako kao što je i Krist molio.

 

U ovome trenutku, dragi moji prijatelji, Krist se nalazi Bogu zdesna i ondje posreduje za nas. On je naš veliki Zastupnik. Još uvijek je dobra zamisao od Njega zatražiti da nas nauči moliti. Ispravna molba bi trebala glasiti: "Gospodine, nauči me moliti."

 

Ovaj učenik nije samo pitao kako moliti. Gospodin je izrekao propovijed na gori u kojoj je napravio skicu načina na koji bi čovjek trebao moliti. Ovog učenika nije zanimala tehnika, sustav, umjetnički oblik, ili nekakvi ritual kojeg bi slijedio. Tu se nije radilo o pitanju kako moliti, već je učenik jednostavno želio naučiti moliti poput Krista.

 

Mnogi ljudi izgovaraju svoje molitve. To je na neki način nekakvi amen kojeg se prikrpa na kraj svakog dana kada se obuče pidžama. Ja sam odrastao u domu u kojem nikada nisam čuo molitvu ili vidio Bibliju. Prvi puta kada sam se uključio u molitvu bilo je na konferenciji kada sam bio dječak. Spavao sam u domu sa ostalim dječacima, i navečer nam je čovjek koji je bio zadužen za nas rekao da obučemo svoje pidžame i da se okupimo na molitvu. U prvi mah sam imao dojam da čovjek mora obuči pidžamu da bi mogao pristupiti molitvi; u niti jedno drugo vrijeme nisi mogao moliti. Pidžama vam postaje svojevrsna molitvena odjeća. Naravno da je to bilo smiješno razumijevanje stvari s moje strane, međutim, ako ćemo iskreno, potreban nam je netko tko će nas naučiti kako moliti - ne samo izgovoriti molitve, već kako ih uputiti Bogu.

 

Ovaj učenik je zamolio: "Gospodine, nauči nas moliti kao što je Ivan naučio svoje učenike." Ovo je neočekivani uvid pogled u život Ivana Krstitelja - neka vrsta pozdravnog pogleda na njega jer je ovo posljednji put da ga vidimo. U ovoj posljednjoj slici, što vidimo? Vidimo Ivana kao čovjeka molitve. "Nauči nas moliti, kao što je Ivan naučio svoje učenike." Hoće li netko reći ovo za vas i mene? Svi veliki Božji sluge bili su ljudi molitve. Jalovi životi kršćana i mrtvilo crkve rezultat su nedostatka molitve. To je naš problem.

 

Kao odgovor na njihov zahtjev, Gospodin im daje ovo. Ja ne vjerujem da je Isus zamislio da ovo postane molitva koju često čujem na okupljanjima kršćana. Ovo ne smije biti ukočena forma koja se upotrebljava u bogoštovljima, već spontana, osobna molitva, kao kada sin razgovara sa svojim ocem. Bog Otac me poznaje i mislim da On ne želi da ja zauzmem nekakvi posebni položaj, upotrijebim neprirodni glas i rabim meni nesvojstvene riječi. Ja mislim da On želi da ja govorim kao ja. Niti želi da budem "rječit." Ja sam već umoran od "rječitih" molitvi - mislim da je i Bog umoran od njih.

 

Promotrimo neke od elemenata molitve. Prvi dio je štovanje - "sveti se ime tvoje." "Dođi kraljevstvo tvoje" je molitva da Božja volja bude izvršena na zemlji. To znači odlaganje onoga što je zlo i prianjanje uz ono što je dobro. To znači da imate želju za Božjom voljom u svome životu. Nema svrhe izgovarati riječi ove molitve ako u stvari ne mislite ono što ste rekli. Ova je moliva namijenjena vjernicima, a ne nespašenim ljudima. Postoji i molitva za nespašene, a ta glasi: "Bože, milostiv budi meni grešniku" (Luka 18:13), međutim, ona može biti još jednostavnija od ovoga. Bog jest milostiv, i kadar je iskazati vam svoje milosrđe. . Vi Ga ne morate moliti da vas On spasi; On će vas spasiti ako dođete k Njemu.

 

Jedan dio ove molitve namijenjen je za tjelesno održanje. "Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan." Zatim nam je rečeno moliti: "I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom du_niku svojem." Ja mislim da nisam dorastao ovom standardu; nadam se da vi jeste. Opraštate li svakome? Pa, dragi moji prijatelji, Bog želi da opraštamo drugima. Standard kojeg moramo slijediti iznešen nam je u Poslanici Efežanima 4:32, gdje čitamo: "Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti!"

 

Neka nam Bog pomogne da budemo muškarci i žene molitve. Nisu nam potrebni novi propovjednici, nove crkve i novi misionari, već su nam potrebni ljudi koji znaju kako moliti.

 

Bog još nije završio sa temom molitve u ovome poglavlju. Samo Luka je zabilježio ovu narednu prispodobu, i ona baca unekoliko drugačije svjetlo na temu molitve. To je prispodoba ispunjena kontrastom.

 

I reče im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe k njemu o ponoći i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda nj!' A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosađuj mi! Vrata su već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadnem...' (Luka 11:5 - 7)

 

Želio bih ovu pripodobu prenijeti u današnje vrijeme. Pretpostavimo da neki muž i žena žive sa svojom djecom u vašem susjedstvu. Jednog dana prime pismo od njene majke u kojem piše da ona dolazi u posjet. Rekla je da će doći u određeni dan u podne. Obitelj odlučuje da će je odvesti na večeru kada dođe. Svanuo je veliki dan, ali se punica ne pojavljuje. Prolazi popodne, dolazi večer, i konačno zvoni telefon i majka objašnjava da je zakasnila zbog nevolje s automobilom. Sigurni su da će večerati prije nego dođe. U ponoć stiže. Zet se onako usput raspituje: "Jeste li večerali?" Ona odgovara da nije i da je vrlo gladna. S obzirom da u kući nema ničeg za jelo, sinse odlučuje otići do svog dobrog susjeda posuditi nešto za jelo. Susjed mu odgovara: "Pričekaj do jutra; ne umireš od gladi. U krevetu sam, kao i moja djeca. Idi kući.”

 

Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove bezočnosti." (Luka 11:8)

 

Čovjek mu odgovara: "Susjede, ti ne znaš moju punicu. Molim te, ustani." Tako, on nastavlja udarati po vratima, i susjed konačno ustaje i daje mu ono što je tražio.

 

To je prispodoba s kontrastom.

 

"I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se." (Luka 11:9 - 10)

 

Dragi prijatelji, mislite li da Bog spava? Osjećate li da je otišao leći kada molite, a vi Ga ne možete probuditi? Vjerujete li da On ne želi odgovoriti na vaše molitve? Bog želi odgovoriti na vaše molitve, i On će to učiniti. To je ono što nam ova prispodoba poručuje. To je prispodoba s kontrastom, a ne s usporedbom. Vi ne morate razvaljivati vrata neba da biste privukli Božju pažnju. Bog ne oklijeva poslušati vas i uslišati vašu molitvu. Bog nam u Knjizi proroka Izaije 65:24 govori: "Prije nego me zazovu, ja ću im se odazvat; još će govoriti, a ja ću ih već uslišiti." Bog želi poslušati i odgovoriti.

 

Neki ljudi misle kako Bog ne sluša i ne uslišava njihove molitve. Možda oni ne razumiju poruku - ponekad Bog kaže "ne." Naš problem je u tome što ne prihvaćamo "ne" kao odgovor. Bog uvijek čuje molitve svoje djece i odgovara na njih, međutim, kada kaže "ne" to znači da ne molimo za ono što je najbolje za nas. Ja sam tijekom godina naučio da je najbolji odgovor kojeg je Bog dao na neke od mojih molitvi bio "ne."

 

Kao mladi propovjednik molio sam Boga da otvori vrata u određenoj crkvi u kojoj sam želio služiti kao pastor. Zamolili su me da priložim svoju molbu, što sam ja i učinio. Crkvena mašinerija i politički moćnici sastali su se iza zatvorenih vrata kako bi odlučili hoću li ja postati pastorom. Oni su odlučili da me ne prihvate, zbog toga što nisam bio crkveni političar, a njihova crkva je u to vrijeme bila politički strateška. Ja sam otišao pred Gospodina i vapio k njemu zbog toga i rekao sam Mu kako me je iznevjerio. Danas se sramim toga, i molio sam Ga da mi oprosti zbog mog ponašanja. On me nije iznevjerio. On je znao što je bilo najbolje za mene. On je pripremao nešto mnogo bolje za mene. Mnogo puta od tada sam Mu zahvalio na tom njegovom "ne." Vi ne morate razvaljivati vrata neba kako biste Boga natjerali da vam usliši molitvu. Bog nije otišao leći. Vrata su širom otvorena i On poručuje: "Kucaj, traži i moli." Iznesite sve pred Bogom u molitvi, a On će učiniti ono što je najbolje

 

"A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? (Luka 11:11)

 

Prije nego što odete pred Boga u molitvi, budite sigurni da je On uistinu vaš Otac. "A onima koji Ga primiše, podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime" (Ivan 1:12). Vjerovati da je Gospodin Isus Krist umro za vas i uskrsnuo radi vašeg opravdanja čini vas Božjim sinom. Kada se pouzdajete u Krista kao svojeg Spasitelja, kršteni ste Božjim Duhom u Kristovo tijelo i vi ste sin koji može otići pred Boga i reći: "Oče." Ako svog zemaljskog oca zamolite kruh, hoće li vam on dati kamen? Ako ga zamolite ribu, hoće li vam dati zmiju? Možete li si zamisliti oca koji tako postupa?

 

Ili kad zaište jaje, zar će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu!" (Luka 11:12 - 13)

 

Tada je svojim učenicima rekao da zamole Svetog Duha. Koliko ja znam, oni nikada nisu zatražili Duha. Kasnije je Krist rekao: "...primite Duha Svetoga" (Ivan 20:22). Njima je bio potreban Sveti Duh u tim međudanima prije dana Pedesetnice. Zatim, na veliki Dan Pedesetnice, On je došao i krstio ih je u tijelo vjernika, što ih je stavilo u Krista. Toga su dana bili ispunjeni Svetim Duhom. To ispunjenje je ono što je potrebno svakome od nas. Svi vjernici su kršteni u Kristovo tijelo - "ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni" (1. Korinćanima 12:13).

 

 

ISUSA OPTUŽUJU DA IZGONI DEMONE PO BEELZEBULU

 

Ovaj je događaj također zabilježen u Matejevom evanđelju 12:24 - 30 i Marko 3:22 - 30. Iz ovog izvještaja dolazi spoznaja o tzv. neoprostivom grijehu.

 

I istjerivaše đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo  se divilo. A neki od njih rekoše: "Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!” (Luka 11:14 - 15)

 

Uvjerljiva narav Isusovih čuda natjerala je farizeje da ponude neko objašnjenje za ta čuda. Oni nisu mogli zanijekati postojanje čuda kada su se ona dešavala pred njihovim očima. Utekli su se najnižem i najbogohulnijem objašnjenju Isusovih čuda. Oni nisu zanijekali da su se čuda uistinu dogodila, već su tvrdili da su ona bila učinjena sotoninom snagom.

 

A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on, znajući njihove misli, reče im: "Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno opustjet će i kuća će na   kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi  kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će   vam oni biti suci. (Luka 11:16 - 19)

 

Krist im je pokazao koliko je apsurdan način njihovog razmišljanja.

 

Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje."  (Luka 11:20)

 

"Zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božke" znači da je ono bilo među njima u osobi Isusa Krista, koji je imao vjerodajnice koje Kralj treba imati.

 

"Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sav njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli." (Luka 11:21 - 22)

 

"Jaki i naoruani" je sotona. Čovjek opsjednut demonom bio je dokaz njegove snage. Međutim, vidite, Isus je snažniji od sotone, što je bio i razlog zbog kojeg je mogao izgoniti demone.

 

"Jaki i naoružani čuva svoj stan" je stih koji sadrži poruku i za nas. Ima onih koji bi nas _eljeli razoružati - razoružati nas kao narod i razoružati nas u našim domovima. Međutim, "jaki i naoružani čuva svoj stan." U svijetu postoje zli i pokvareni ljudi. Sotona je u svijetu. Tako dugo dok postoji snažni neprijatelj, dobro činimo što smo naoružani.

 

 

PRISPODOBA O NEČISTOM DUHU KOJI NAPUŠTA ČOVJEKA

 

"Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja. Kad ga ne nađe, rekne: 'Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.' Došavši, nađe je pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude onomu čovjeku gore nego na početku.” (Luka 11:24 - 26)

 

Ova prispodoba oslikava opasan položaj izraelskoga naroda i farizeja. Prispodoba govori o čovjeku koji je imao nečistog duha. Demon napušta čovjeka i čovjek misli da je čist - prazan, počišćen i pometen. Reformacija nije dobra, dragi prijatelji. Kad bi svi u svijetu upravo sada prestali griješiti, ne bi bilo više kršćana. Prestati griješiti ne stvara kršćane. Reformacija nije ono što je potrebno. Potrebna je regeneracija (obnova). Izrael je službama Ivana Krstitelja i Isusa počistio svoju kuću, međutim, nije želio pozvati Gospodina Isusa Krista da uđe u nju. Tako će ovaj pokvareni naraštaj Židova doći u još gori položaj koji je opisan u ovoj prispodobi.

 

ZNAK PROROKA JONE

 


Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: "Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin.
Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju." Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona!
Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!" (Luka 11:29 - 32)

 

"Znak" će, naravno, biti Njegovo vlastito uskrsnuće. On ih upućuje na dva događaja u Starome zavjetu. Prvi događaj je izvješće o proroku Joni. Jona je očito bio podignut od mrtvih kada je bio u ribi. Bog ga je izveo iz mraka i smrti u svjetlost i život. Jonino iskustvo bilo je slika dolazeće smrti i uskranuća Isusa Krista. Ninivljani su prihvatili Jonino propovijedanje nakon njegovog čudesnog izbavljenja i pokajali su se. Postupci Izraela kao naroda stavljaju ga u mnogo lošiji položaj jer Izrael nije prihvatio svoga Mesiju i nije se pokajao.

 

 

PRISPODOBA O UPALJENOJ SVJETILJCI

 

"Nitko ne užiže svjetiljku da je stavi u zakutak ili pod sud, nego na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je tamno. Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna. Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelića tame, bit će posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje." (Luka 11:33 - 36)

 

Naš Gospodin daje jednostavno objašnjenje svrhe postojanja svjetiljke. Ona je davatelj svjetla, i njena svrha je emitirati svjetlost. Kristovo uskrnuće je svjetlo. Kristovo uskrsnuće je jedina zraka svjetlosti u ovome svijetu. Vi i ja nalazimo se u svijetu koji je zavezan životom i smrti. Zatvoreni smo u ta dva događaja. Kristovo uskrsnuće je ono što nam izvana unosi nadu. Što će ljudi učiniti sa svjetlosti?

 

Da bi se vidio neki predmet, potrebne su dvije stvari. Svjetlo da bi se predmet učinio vidljivim, i oči kojima ćemo gledati svjetlo. Svjetlo nije od nikakve koristi slijepcu. Čovjek koji može vidjeti, ali nema svjetlosti i slijepac sa svjetlosti nalaze se u istom položaju. Oko i svjetlost su neophodni za gledanje.

 

Čak i u Kristovoj prisutnosti, ljudi Ga očito nisu vidjeli. Oni su se spoticali preko njega. To nije značilo da On nije bio svjetlost svijeta, već je to značilo da su ljudi bili slijepi.

 

 

ISUS ODBACUJE FARIZEJE

 

Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed. On uđe i priđe k stolu. Vidjevši to, farizej se začudi što se Isus prije objeda ne opra. (Luka 11:37 - 38)

 

On je propustio obredno pranje što je bio religizni ritual.

 

A Gospodin mu reče: "Da, vi farizeji čistite vanjštinu čaše u zdjele, a nutrina vam je puna grabeža i pakosti. Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu. (Luka 11:39 - 40)

 

Religija nije nešto što ovisi o izvanjskim stvarima. Radi se o pitanjima srca. Ovo je veliko načelo.

 

Isus izriče tri "jao" koji ilustriraju ovo načelo.

 

Nego, dajte za milostinju ono iznutra i gle ‑ sve vam je čisto. "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice i rutvice i svake vrste   povrća, a ne marite za pravednost i ljubav Božju. Ovo je trebalo činiti, a ono ne zanemariti." (Luka 11:41 - 42)

 

Oni su imali pogrešni sustav vrijednosti. Isus ovdje ne govori da je pogrešno davati desetinu, već je njihova pogreška bila u onome što nisu učinili. Dragi prijatelji, ako dajete nešto od sebe, to vas neće učiniti kršćaninom. Međutim, ako volite Krista, tada ćete davati nešto od sebe.

 

"Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama i pozdrave na trgovima. Jao vama! Vi ste kao nazamjetljivi grobovi po kojima ljudi ne znajuću hode. (Luka 11:43 - 44)

 

Drugim riječima, oni su stvarali loši utjecaj.

 

Nato će neki zakonoznanac: "Učitelju, tako govoreći i nas vrijeđaš.” (Luka 11:45)

 

Riječi su počele udarati na pravo mjesto. Farizeji su se bili zaokupljeni izvanjskim stvarima. Grijeh pismoznanaca bio je neiskrenost. Oni su dodavali Zakonu, čineći ga još kompliciranijim, a istodobno se nimalo ne trudeći da i sami prate te zapovijedi.

 

A on reče: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom dotaknete. "Jao vama! Podižete spomenike prorocima, a vaši ih oci ubiše. Zato ste svjedoci i sumišljenici djela svojih otaca: oni ih ubiše, a vi spomenike podižete! Zbog toga i kaza Mudrost Božja: 'Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati - da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta.' Da, kažem vam, tražit će se od ovoga naraštaja!"Jao vama, zakonoznanci! Uzeste ključ znanja: sami ne uđoste, a spriječiste one koji htjedoše ući." (Luka 11:46 - 52)

 

Ovi su vjerski vođe bili u istom položaju kojeg crkveni vođe imaju danas. Ljudi se k njima okreću za tumačenje istine. Oni su naglasak stavljali na materijalne stvari, a ne na duhovni cilj, za što su se ove stvari i trebale upotrijebiti. Oni sami nisu _ivjeli prema Bibliji.

 

Na žalost, najveća zapreka Kristovom cilju su vjernici koji samo tvrde da su vjernici. Mi moramo svoje živote ispitati u svjetlu ovih riječi našeg Gospodina!

 

Kad Isus izađe odande, stadoše pismoznanci i farizeji žestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja vrebajući na nj, ne bi li štogod ulovili iz njegovih usta. (Luka 11:53 - 54)