dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 12

 

 

TEMA: Isus upozorava na farizejski kvasac; prispodoba o bogatom bezumniku; prispodoba o povratku sa vjenčanja; testiranje slugu u svjetlu Kristovog dolaska; Isus izjavljuje da je On djelitelj ljudi

 

 

ISUS UPOZORAVA NA FARIZEJSKI KVASAC

 

 

U dvanaestom poglavlju nalazimo nastavak opisa veličanstvene službe našeg Gospodina. Luka dodaje neke nove stvari koje ću i ja naglasiti.

 

Kad se uto skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: "Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. (Luka 12:1)

 

Ovo je razdoblje u kojem je Kristova služba dosegla svoj vrhunac. Slijedila su ga velika mnoštva ljudi. U tom je razdoblju učinio mnogobrojna čuda. Bilo je na tisuće slijepaca kojima su se otvorile oči, tisuće hromih koji su prohodali i na tisuće nijemih koji su progovorili. Krist je izliječio veliko mnoštvo ljudi. U stvari, to je mnoštvo bilo tako veliko da ga je bilo nemoguće izbrojiti. Ljudi su se gurali međusobno, a neki su bili i pregaženi u tome. Bilo je to opasno mjesto.

 

Krist upozorava mnoštvo na farizejski kvasac. Ako kvasac simbolizira evanđelje, kao što mnogi ljudi misle da simbolizira, zašto bi Gospodin upozoravao mnoštvo na kvasac farizeja? Kvasac je načelo zlo, a kvasac farizeja bio je licemjerje. Danas ima jako mnogo kvasca.

 

Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima."

"A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam  se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! (Luka 12:2 - 5)

 

Na tom su načelu i Cromwell i, vjerujem, Martin Luther utemeljili tvrdnju: "Boj se Boga i nećeš se imati bojati nikog drugog." Kada su Cromwella pitali koji je temelj njegove hrabrosti i neustrašivosti, odgovorio je da je naučio ako se boji Boga, da se ne mora bojati niti jednog čovjeka. To je upravo ono što je naš Gospodin rekao u ovome odjeljku.

 

Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca! "A kažem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i Sin Čovječji priznat će se njegovim pred anđelima Božjim. A tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim." (Luka 12:6 - 9)

 

Javni ukor vjerskih vođa kojeg im je Isus pred mnoštvom uputio je naravno razjario njihov bijes na Njega. Njegovi su učenici mogli očekivati jednaki tretman od strane vjerskih vođa. Gospodin Isus im je izrekao ove riječi utjehe i sigurnosti u Božju skrb. S obzirom da Bog vidi i kada padne jedan vrabac, On je u potpunosti svjestan koje su potrebe onih koji propovijedaju i poučavaju Njegovu riječ.

 

"I tko god rekne riječ na Sina Čovječjega, oprostit će mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, neće mu se oprostiti." (Luka 12:10)

 

Kada čovjek huli svojim ustima, to nije ono što ga osuđuje; radi se o stavu njegovog srca. Hula na Svetog Duha je opiranje Njegovom presvjedočujućem djelovanju u srcu i životu. To je trajno stanje, osim ako se čovjek ne prestane opirati.

 

"Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći! Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći." (Luka 12:11 - 12)

 

Ovo nije namijenjeno kao isprika za lijenog propovjednika ili učitelja vjeronauka koji se nije pripremio. Umjesto toga, to je sigurnost za one koji su Njegovi da će im Sveti Duh, kojeg će On poslati, dati mudrost i hrabrost da vjerno svjedoče za Njega. Imamo mnogo primjera ovoga u Knjizi Djela apostolskih.

 

Tada mu netko iz mnoštva reče: "Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu" Nato mu on reče: "Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?" (Luka 12:13 - 14)

 

Naš je Gospodin apsolutno odbijao presuđivati u ovakvim slučajevima. Volio bih kada bi danas oni koji se stavljaju u poziciju savjetnika zauzeli ovakav stav. Savjetnici su vrlo brzi na presuđivanje i govore ljudima što im je činiti. Kada je naš Gospodin po prvi puta došao na zemlju, On nije dođao kao Sudac, već kao Spasitelj. Slijedeći puta kada dođe, doći će kao Sudac. Otac je sav sud predao u ruke svoga Sina (vidite Ivan 5:22).

 

Iz ovog slučaja, naš je Gospodin izrekao ovu izjavu, a onda izrekao prispodobu o bogatom bezumniku.

 

I dometnu im: "Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život  mu nije u onom što posjeduje." (Luka 12:15)

 


Ovo je svakako dobar stih za mnoge kršćane koji žive u dobu krajnjeg materijalizma, kada se čini da su "stvari" tako važne i kada one zaokupljaju toliko mnogo našeg vremena. Pohlepa je jedna od stvari koja najbolje karakterizira ovo vrijeme. Ona nije jedan od grijeha koje bi ljudi mogli vidjeti da ih vi počinjate, i ponekad niste niti svjesni da počinjate ovaj grijeh. Sveti Franjo Asiški jednom je rekao: "Ljudi su mi priznali svaki grijeh koji postoji, osim pohlepe."

 

Zanimljiv je sud kojeg danas ljudi izriču. Prije nekoliko godina, jedan je ilustrirani tjednik donio procjenu današnjeg stanja u kojem je pisalo: "Vi nas šokirate uvjerenjem da svemoćni dolar i vojska mogu spasiti svijet." Pitam se ne nalazi li se svijet (Amerika) u takvom stanju danas - jednostavno je savladan pohlepom.

 

 

PRISPODOBA O BEZUMNOM BOGATAŠU

 

Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: 'Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.“ (Luka 12:16 - 17)

 

Zapazite naglasak na riječi "ja" u ovome odjeljku. Ovaj čovjek je imao opasni slučaj "ja"-itisa. "Što da ja učinim? Ja nemam gdje skupiti svoju ljutinu."

 

I reče: 'Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!' Ali Bog mu reče: 'Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?' Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu." (Luka 12:18 - 21)

 

Ovaj je čovjek sakupio svo blago ovdje na zemlji, međutim, nije sabrao nikakvo blago na nebu. Ista zamisao izrečena je u ovome epitafu:

 

Ovdje leži Ivan Pakni

U svojoj drvenoj jakni.

Nije imao niti konja niti magarca.

Živio je kao prasac.

Umro je kao pas.

Ostavio je sav svoj novac budalama.

 

Naš je Gospodin čovjeka u ovome odjeljku nazvao bezumnikom, međutim, zapazite kakav je to čovjek bio u stvari. Svi izvanjski znakovi svjedočili su o tome da se radi o dobrome čovjeku. On je bio građanin podložan zakonima. Bio je odbar susjed. Bio je prekrasni obiteljski čovjek. Bio je izvan svake sumnje. Živio je dobrim životom u predgrađu, u rezidencijalnom dijelu grada. Nije bio pokvaren čovjek ili član nekakve bande ili mafije. Nije se bavio pokvarenom politikom. Nije se bavio sumnjivim poslovima. Nije bio alkoholičar ili imao nekakvu ženu sa strane. Čini se da je ovaj čovjek bio u redu. Svejedno, naš ga je Gospodin nazvao bezumnikom. Zašto? Ovaj je čovjek sve svoje misli umjeravao prema sebi, i bio je pohlepan.

 

Priredio sam malu čajanku

Ovog popodneva u tri

Bila je mala

Samo tri gosta

 

Samo ja, moja malenkost i ja.

Ja je jeo sendviče,

Dok sam ja pio čaj.

Također sam ja pojeo i kolač

I dodao ga malo meni.

 

Mnogi ljudi žive na ovakav način. Prispodoba o bogatom bezumniku je jedan od najprodornijih i najoštrijih odjeljaka u Bibliji. Filozofija današnjeg svijeta je slijedeća: "Jedimo, pijmo i veselimo se, jer sutra umiremo." Naš je Gospodin rekao: "U tome i jest problem. To čovjeka čini bezumnikom." Ako živite na način kao da je ovaj život sve što postoji, i ako živite samo za sebe, kao da iza smrti ništa ne postoji, onda ste vi bezumnik.

 

Zatim reče svojim učenicima: "Zato vam kažem: ne budite zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od ptica! (Luka 12:22 - 24)

 

Nema, naravno, ničeg pogrešnog u tome da se neke stvari spreme na stranu. Problem kojeg je bogati bezumnik imao bila je pohlepa - želio je imati sve više, i više, i više. To je prokletstvo bezbožnog kapitalizma. Jeste li osjetili oštri sud koji je izrečen and bogatašima u posljednje vrijeme. U Jakovljevoj poslanici 5:1 to je opisano: "De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti." Bogatstvo je postalo prokletstvo.

 

Naš veliki narod (američki narod) je smatrao kako će svemoćni dolar riješiti sve probleme ovoga svijeta, međutim, nalazimo se u najvećim mogućim problemima. Prepiremo se da li bi trebalo "U Boga se uzdamo" ostati na našem novcu. Skinimo to s novca, jer se ionako radi o licemjerju. Mi se ne pouzdajemo u Boga, već u dolar. Imati slogan na novcu ne znači baš ništa. Amerika se mora okrenuti natrag prema stvarnosti i istini i prestati ustima govoriti o svojoj religiji. Trebali bismo istražiti svoja srca i ispitati same sebe: "Živim li ja samo za ovaj život?" Naš je Gospodin rekao: "Promotrite ptice i naučite ponešto od njih."

 

Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kaem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. (Luka 12:26 - 27)

 

Kada odem na havajsko otočje, potražim ondje hibiskus. To je jedan od mojih omiljenih cvjetova. Pitam se što je Bog imao na umu kada je stvorio hibiskus. To je neoprezni cvijet. Ruža je oprezan cvijet koji svoje latice drži čvrsto zajedno i otvara ih postupno. Hibiskus, međutim, žurno otvara svoj cvijet i velike latice vam stoje otvorene. To je predivan i prekrasan cvijet.

 

Naš je Gospodin rekao: "Promotrite ljiljane kako rastu." Cvijeće nam danas mnogo govori: "Vi ljudi se uistinu mnogo mučite kako biste se brinuli oko svojih tijela. Upotrebljavate losione, sprejeve, ulja, parfeme, između svega ostalog, a onda svoja tijela još i oblačite. Čak i nakon što ste obučeni i namirisani, ne možete se usporediti sa ljepotom svijeta." Kakva je to poruka, dragi prijatelji, Neki od nas bismo se trebali malo više pozdavati u Gospodina i ovisiti o Njemu.

 

Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!" (Luka 12:28)

 

Ovime se ne želi poticati lijenost i nehaj. Ptice ne mogu graditi žitnice, cvijeće ne može presti, međutim, čovjek to može. Bog je naumio da čovjek upotrebljava sposobnosti koje mu je On dao, ali jednako take ne smije živjeti kao da su te sposobnosti sve što u životu postoji.

 

"Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vas se nadodati!“ (Luka 12:29 - 31)

 

Naš se svijet bavi trgovinom. Polovica svijeta će potrošiti svoju krvavo stečenu zaradu kako bi izgradila bolju mišolovku, dok će druga polovica svijeta otići na kraj zemlje kako bi kupila mišolovku. Obje skupine zaboravljaju kako postoji Bog na nebu i da svi ljudi imaju vječnu dušu.

 

"Ne boj se, stado malo: svidjelo se ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. "Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ (Luka 12:32 - 34)

 

Svi će ljudi jedom stati pred strašnog Boga; bit će ogoljeni od stvari koje su zaokupljale njihov život na zemlji. Čovjek ondje neće imati nikakvog blaga. Živio je bez Boga, pa će i umrijeti bez Boga.

 

 

PRISPODOBA O POVRATKU SA SVADBE

 

 

Sada nalazimo dvije prispodobe koje je Krist izrekao u svezi sa svojim povratkom.

 

"Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene, a vi slični ljudima što čekaju gospodara kad se vraća sa svadbe da mu odmah otvore čim stigne i pokuca. Blago onim slugama koje gospodar, kada dođe, nađe budne! Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi ih za stol pa će pristupiti i posluživati ih. Pa dođe li o drugoj ili o trećoj straži i nađe ih tako, blago njima! "A ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi." (Luka 12:35 - 40)

 

Iako se ova prispodoba u prvom redu odnosi na Izrael i na drugi Kristov dolazak kada će uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji, načelo se primjenjuje na crkvu dok iščekujemo Njegov dolazak u Uznesenju crkve.

 

Na Orijentu je mladoženja imao svadbenu večeru sa svojim prijateljima, a zatim bi odlazio do mladenkine kuće po mladu. Mladoženjini sluge trebali su biti odjeveni za posao i trebali su imati upaljene svjetiljke za procesiju koja se vraćala iz mladenkine kuće. Stav kojeg bi vjernici trebali imati u svezi sa Kristovim povratkom je spremnost, bokovi moraju biti opasani, i moramo činiti sve za Njega u očekivanju Njegovog povratka.

 

Kada se slika prebacuje sa mladoženje na lopova, tada se želi naglasiti element neočekivanog dolaska. Pavao je upotrijebio isti jezični izraz za Kristov povratka u 1. Solunjanima 5:2, gdje piše: "Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi kao kradljivac u noći." Bilo kako bilo, Gospodin ne dolazi kao kradljivac da bi uzdigao crkvu. Umjesto toga, mi ćemo biti podignuti kako bi se s Njim susreli u zraku.

 

 

ISPITIVANJE SLUGU U SVJETLU KRISTOVOG DOLASKA

 

Reče Gospodin: "Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok? Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe, nađe da tako radi. (Luka 12:42 - 43)

 

Ovo je jedna od izuzetnih prispodoba koja nas uči našoj odgovornosti u svjetlu dolaska našeg Gospodina. Ponovno, ova je prispodoba u prvome redu za Izrael, međutim, nečelo se primjenjuje na nas vjernike dok iščekujemo Uzdignuće. Mnogi ljudi osjećaju da Gospodin uskoro dolazi, pa oni umjesto da rade, oni čekaju. Mi bismo trebali raditi kao da Gospodin neće doći još slijedećih tisuću godina. Prestanimo ustanoviti datum Njegovog povratka kako bismo baš tada bili spremni. Blažena nada je Kristov dolazak i mi bismo trebali puniti svoju posudu nade djelima koja ćemo jednoga dana moći podastrijeti pred Njegovim nogama.

 

Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim. No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit će gospodar moj' pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima." (Luka 12:44 - 46)

 

Ova prispodoba daje nam dvije vrlo važne pouke. Skeptičnost o Gospodinovom povratku ponovno proizvodi: (1) pogrešno shvaćanje autoriteta; (2) lijenost u uvjerenju. Mi moramo živjeti u iščekivanju Njegovog povratka. Svoje bismo živote trebali živjeti kao da će se Gospodin pojaviti već slijedećeg trenutka, a račun za taj život ćemo trebati predati Njemu. Uistinu, u dan kada On dođe, trebat ćemo podnijeti račun za svoj život.

 

"I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati." (Luka 12:47 - 48)

 

Možda On neće doći danas ili sutra, međutim, On će svakako doći. Mi smo tendencije da nam stvari procure iz ruku, jer se On još nije pojavio. Osjećamo se kao da ćemo se izvući sa stanovitim stvarima, međutim, u stvarnosti se nećemo sa ničime izvući. U onaj Dan kada On dođe, mi ćemo biti suđeni. "Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo" (2. Korinćanima 5:10). Tko je to "mi?" Mi, kršćani, trebamo se pojaviti pred Kristovom sudačkom stolicom. Naš sud neće odrediti hoćemo li ili ne biti spašeni. Ovo neće biti kriminalni sud, već kazneni sud, na kojem će naša imovina biti u opasnosti. On će nam suditi kako bi vido jesmo il vrijedni ili ne primiti nagradu. Postojat će stupnjevi nagrade za vjernike, jednako kao što će postojati stupnjevi kazne za nevjernike.

 

 

ISUS TVRDI KAKO JE ON ONAJ KOJI DIJELI LJUDE

 

 

"Oganj dođoh baciti na zemlju pa što hoću ako je već planuo! (Luka 12:49)

 

Čak i u ovom trenutku, kada svijet prolazi kroz najveću tamu u kojoj smo se našli u posljednjih devetnaest stoljeća, ime Gospodina Isusa Krista se psuje i huli. Oganj je bačen na zemlju danas.

 

Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok se to ne izvrši!" (Luka 12:50)

 

Ovaj stih govori o Kristovoj smrti na križu.

 

"Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje. Ta bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: razdijelit će se trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice - otac protiv sina i sin protiv oca, mati protiv kćeri i kći protiv matere, svekrva protiv snahe i snaha protiv svekrve." (Luka 12:51 - 53)

 

Kada neka osoba prihvati Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, odmah biva odvojena od nevjernika kojima je okružena. Ovo vrijedi čak i kada se radi o njegovoj rodbini i prijateljima.

 

Zatim je govorio mnoštvu: "Kad opazite da se oblak diže na zapadu, odmah kažete: 'Kiša će!' I bude tako. Kad zapuše južnjak, kažete: 'Bit će vrućine!' I bude. Licemjeri! Lice zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne   rasuđujete?"(Luka 12:54 - 56)

 

Moramo shvatiti i prepoznati u kakvome svijetu živimo. Čovjek smatra kako je dovoljno dobar i velik da svijetu donese mir. Ovo je zabluda. Čovjek je zvijer rata. Ujedinjeni narodi bili su oformljeni kako bi donijeli i održali mir na zemlji. Htio bih reći da su Ujedinjeni narodi jedna od najvećih borilačkih arena na svijetu danas. Moramo shvatiti da prije nego što dođe Krist, na zemlji ne može biti pravog i stvarnog mira.