dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 1:21-80

 

 

Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem. (Luka 1:21 - 22)

 

Ovaj odjeljak mi je također pomalo smiješan. Bog je nakon četiri stotine godina šutnje, ponovno je progovorio čovječanstvu, međutim, čovjek kojem se prvome obratio, ne vjeruje Mu. Zato je sada on bio nijem. Možete li si zamisliti kako je ljudima objašnjavao kako je nijem? Kako biste ljudima objasnili da ste vidjeli anđela, a da ne možete govoriti? Ne bi bilo lako. Zamislite si samo Zaharijine kretnje dok je ljudima pokušao objasniti obećanje koje je primio. To je sigurno bilo komično.

 

Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući.  (Luka 1:23)

 

Vrlo davno je još kralj David odredio da svećenici moraju služiti u hramu određeno vrijeme, a onda su mogli otići na odmor. Jedan bi svećenik služio, zatim bi neko vrijeme bio slobodan, a za to bi vrijeme služio drugi svećenik. To je bilo ono što se desilo i sa Zaharijom, međutim, on je svoj rok za služenje trebao dovršiti bez da progovori i riječ. Kad je vrijeme njegovog službovanja završilo, on je i dalje morao šutjeti. Stoga, smatram da se vratio kući i slušao svoju suprugu Elizabetu.

 

Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." (Luka 1:24 - 25)

 

Ovo je zanimljiva situacija. Zaharija nije mogao govoriti. Elizabeta, zbog svog stanja, ostala je u  osami nekoliko mjeseci. Mislim da mu je za to vrijeme dodijavala svojim pričanjem, stalno ga podsjećajući: "Zaharija, imat ćemo sina."

 

 

GABRIEL SE UKAZUJE MARIJI I NAJAVLJUJE ISUSOVO DJEVIČANSKO ROĐENJE

 

 

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. (Luka 1:26 - 27)

 

Sada se iz Jeruzalema prebacujemo u Nazaret. Šest mjeseci nakon što se anđeo Gabriel ukazao Zahariji, ukazao se i Mariji.

 

Dva puta u jednome stihu, ona je nazvana djevicom. Znate li što je djevica? Ja vas ovo pitam, jer mnogi ljudi čini se da ne znaju što je to. Djevica je žena koja nikada nije rodila dijete na prirodni način, jer nikada nije imala odnos s muškarcem, koji bi rođenje djeteta učinio mogućim. Netko mora jasno progovoriti o ovome, jer ima ljudi koji tvrde kako je djevičansko rođenje biološki nemoguće. Kada čujem ljude da govore ovako, osjetim potrebu da ih pozovem i kažem im: "Htio bih ručati s vama i reći vam ponešto o pticama i pčelama, jer čini se da o njima ne znate baš mnogo." Biblija nam jasno govori da je Gospodin Isus Krist bio rođen djevičanskim rođenjem.

 

Ja ne prigovaram nevjernicima koji tvrde da ne vjeruju u djevičansko rođenje, međutim, kada ustvrde da Biblija o tome ne naučava, ja prigovaram. Vrlo otvoreno tvrdim da onaj koji tvrdi takvo što ima nekakvu pogrešku u svome umu ili ne zna ništa o pticama i pčelama. Treba zapamtiti kako je Luka bio liječnik i kako je on iznio najopširniji zapis o ovome rođenju.

 

Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" (Luka 1:28)

 

(Prijevod bi trebao glasiti: "Anđeo uđe k njoj i reče: 'Zdravo, ti koja si omiljela, Gospodin je s tobom: blagoslovljena si ti među ženama.") Među protestantima postoji težnja da se umanji Marijina uloga, međutim, ovaj stih nam govori kako je ona bila omiljena. U istom dahu, međutim, treba reći kako je ona blagoslovljena među ženama, a ne nad ženama. Ona nije podignuta iznad žena, već je ona izdigla ženski rod. To je bila uloga koju je ona odigrala. Vrlo je lako reći da je žena unijela grijeh u svijet, međutim, zapamtite: žena, a ne muškarac, je bila ta koja je donijela Spasitelja na svijet.

 

Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav je to bio pozdrav. (Luka 1:29)

 


Marija se smela kada joj je anđeo to rekao. Kada natprirodno dotakne ono što je prirodno, to uvijek stvara strah. Marija također "stade razmišljati kakav je to bio pozdrav." Ne mogu odoljeti a da vam ovo ne kažem. Marijina reakcija je bila slična reakciji jednog mog crnog prijatelja. Prije mnogo godina, rekao mi je: "Znaš, niti ja nisam vjerovao u duhove dok nisam jednog vidio." Vjerujte mi, dragi prijatelji, kada ugledate anđela, onda imate pravo bojati se. Mislim da bih se i ja uplašio kad bih ugledao jednog.

 

No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime ISUS. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.“ (Luka 1:30 - 33)

 

Ovo je vrlo jednostavni jezik. Nije moguće pogrešno protumačiti ove riječi. Ovaj odjeljak je vrlo doslovan. Oni ljudi koji niječu djevičansko rođenje, također ne vjeruju da će Gospodin sjediti na prijestolju svoga oca Davida. Očito je da ove Lukine riječi trebamo shvatiti doslovno onako kako su napisane. Djevičina utroba je upravo to, i Davidovo prijestolje je upravo Davidovo prijestolje. On će doslovno vladati nad domom Jakovljevim i Njegovom kraljevstvu neće biti kraja. To kraljevstvo je također stvarnost.

 

Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" (Luka 1:34)

 

Marija je bila prva osoba koja je dovela u pitanje djevičansko rođenje. Ona je rekla: "Kako je to moguće?" To je još uvijek dobro pitanje. Dr. Luka navodi riječi anđela Gabriela i daje nam odgovor.

 

Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. (Luka 1:35)

 

Nikakav muškarac nije imao nikakve veze sa Isusovim rođenjem. U Knjizi Levitskog zakonika čitamo kako je rođenje djeteta ženu činilo nečistom, jer je na svijet donijela grešnika. Mariji je rečeno kako ona na svijet ne donosi grešnika - njeno je dijete sveto. Ujedinjenje muškarca i žene može proizvesti samo dijete sa grešnom naravi. Međutim, djevičanskim rođenjem je Bog jedino mogao ljudskoj obitelji dati sveto dijete. U Psalmu 51:5, David je rekao: "Evo, grešan sam već rođen, u grijehu me zače majka moja." Marijin Sin bit će drukčiji. On će biti rođen djevičanski.

 

Ako baš želite, možete nijekati djevičansko rođenje. Ako ste nevjernik, onda i očekujem od vas da ga niječete. Međutim, ako mi pišete da niste kršćanin i da vjerujete u djevičansko rođenje, ja ću se jako uzrujati. Ako, naravno, niste kršćanin, onda u to ne vjerujete. Bilo kako bilo, nemojte tvrditi da Biblija ne naučava djevičansko rođenje, jer ona to naučava.

 


Znate li zašto će se ovo Dijete zvati Božjim Sinom? Zato što On jest Božji Sin. Zapamtite da dr. Luka pristupa svome evanđelju sa naučenjačkog stanovišta. On tvrdi da je ispitao Isusa iz Nazareta i da je utvrdio da je On bio Bog. Luka je došao do istog zaključka do kojeg je i Ivan došao u svome evanđelju, međutim, njegova metoda i tehnika bila je drugačija. Dr. Luka je upotrijebio jasni, jednostavni jezik kako bi predstavio ono što je pronašao, i ako ne možemo razumjeti jezik kojim on govori, moramo se vratiti natrag u osnovnu školu i naučiti abecedu.

 

A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!" (Luka 1:36 - 37)

 

Rođenje Ivana Krstitelja je također čudesno, međutim ne radi se o djevičanskom rođenju. Anđelova izjava: "Ta Bogu ništa nije nemoguće", je vrlo dobra, i to je nešto čega bismo se u ovome vremenu u kojem živimo trebali držati. Želim naglasiti, međutim, kako ima ljudi koji su se primili ove izjave i sasvim su izvrnuli i pogrešno protumačili njeno značenje. Ne postoji ništa što je Bogu nemoguće kada On nešto odluči učiniti, međutim, to ne znači neophodno da će On učiniti nemoguće kada mi to od Njega tražimo. Mnogi ljudi ove riječi upotrebljavaju kao masku kojom žele prikriti svoje sebične želje. Ništa nije nemoguće Bogu, međutim, ima mnogo toga što je nemoguće vama i meni. Kada čovjek kaže: "Bogu ništa nije nemoguće", i ne uspije u nekom zadatku za kojeg je tvrdio da mu ga je Bog dao, to nevjernicima daje povoda da ismijavaju Boga. Sve što Bog naumi učiniti, On može i sprovesti do kraja, jer Bogu ništa nije nemoguće, međutim, to ne znači da će On učiniti sve što vjernicima padne na um, jer neke stvari nisu uključene u Njegov plan. Moramo sve staviti u ispravnu perspektivu, prije nego što oko nečega potrošimo mnogo riječi koje će nauditi Kristovom cilju, umjesto da mu doprinesu ili da mu pomognu.

 

Nato Marija reče: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje. (Luka 1:38)

 

Ovaj stih otkriva nam Marijino podlaganje Božjoj volji. Ona je anđelu rekla: "Neka mi bude po tvojoj riječi." U tom trenutku nad njen život se nadvio oblak, koji je ondje ostao sve dok Gospodin Isus Krist nije uskrsnuo od mrtvih. Kristovo uskrsnuće bila je potvrda Njegovog djevičanskog rođenja. Do tada, ono je bilo pod znakom pitanja. Ne možete negirati djevičansko rođenje i vjerovati u uskrsnuće, ili obratno. Djevičansko rođenje i uskrsnuće idu ruku pod ruku. Oni stoje ili padaju zajedno.

 

MARIJA POSJEĆUJE ELIZABETU

 

 

Nakon nekog vremena je Marija odlučila posjetiti Elizabetu u brdskom kraju Judeje.

 

Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga (Luka 1:39 - 41)

 

Ono s čime ovdje imamo posla je nadnaravno, i nema svrhe nuditi bilo kakvo prirodno objašnjenje. Ili vjerujete u ono što se desilo u ovim stihovima, ili ne. Umoran sam od ljudi, poglavito propovjednika, koji se trude ispasti velikim intelektualcima, pokušavajući objasniti čudesa opisana u Bibliji. Ili prihvaćate čuda u Bibliji ili ne, a ono što se desilo u ovim stihovima bilo je čudo. Ova je žena bila ispunjena Svetim Duhom i dijete u njenoj utrobi poskočilo je.

 

i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! (Luka 1:42)

 

Ovime započinje prva pjesma koja nam je dana u Lukinom evanđelju i ona je uistinu lijepa. Dr. Luka bio je pjesnik koji nam je dao sve Božićne pjesme. Ovo je prva i potječe od Elizabete.

 

Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!" (Luka 1:43 - 45)

 

U Bibliji je rečeno vrlo malo o Elizabeti. Ona je ispjevala prvu pjesmu Novoga zavjeta, a kada imate ovakvu solisticu, ne biste je smjeli ignorirati. Ona je uistinu izuzetna osoba. Ona je imala vjere, dok je njen muž Zaharija nije imao. On je bio pogođen zbog svoje nevjere, međutim, Elizabeta nije. Ona je vjerovala Bogu. Sada ona ohrabruje Mariju. Marija je bila mlada, a Elizabeta stara. Elizabeta je hodala s Bogom mnogo godina, i ona je hrabrila Mariju kako će doći i do ispunjenja onoga što joj je bilo otkriveno. Ja bih i Elizabeti, zajedno uz ostale, htio dati malo priznanja. Naravno, ne smije ju se smatrati božanstvom. Ona je bila samo žena, upravo kao što je i Marija bila samo žena. Mariji je bilo potrebno ohrabrenje koje joj je Elizabeta mogla dati.

 

Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati    blaženom. (Luka 1:46 - 48)

 

Sada Marija pjeva pjesmu. Ovo je poznato pod imenom Marijin hvalospjev (Magnificat). Ova nas pjesma uči nekoliko zanimljivih stvari. Marija nam govori kako joj je bio potreban Spasitelj i kako se ona radovala u Njemu. Dragi moji prijatelji protestanti, zovimo je blagoslovljenom. Ne činimo je božicom i ne klečimo pred njom, međutim, trebamo je zvati blagoslovljenom. Ona je imala veličanstvenu privilegiju biti majkom Božjeg Sina, Njega donijeti na svijet. Ne bismo smjeli umanjivati njenu ulogu, međutim, ne bismo je također smjeli niti uvećavati. Ona je bila predivna osoba, i nije bio slučaj što je Bog odabrao upravo nju. Bila je to Božja odluka i Bog ne čini nikakve pogreške.

 

Poslušajmo nastavak Marijinog hvalospjeva.

 

Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.  Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." (Luka 1:49 - 55)

 

Marija pjeva: "Iskaza snagu mišice svoje." U Knjizi proroka Izaije 53:1, prorok govori slijedeće: "... kome se otkri ruka Jahvina?" Zatim nam Izaija počinje odmah razotkrivati Božje Janje koje odnosi grijehe svijeta. Bog je pokazao snagu svoje mišice i pokazao je svoju snagu i ljubav u spasenju koje je dao čovječanstvu.

 

Marija u svojoj pjesmi također spominje Abrahama. Abrahama se više spominje od bilo koje druge osobe u Starome zavjetu. U stvari, na ljudskom planu se više govori o Abrahamu, nego o bilo kojem drugom čovjeku.

 

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. (Luka 1:56)

 

 

IVANOVO ROĐENJE

 

 

Ostatak ovog poglavlja je zapis o rođenju Ivana Krstitelja i o pjesmi koju je ispjevao njegov otac Zaharija. Istaći ću samo neke od najvažnijih stvari.

 

Elizabeti se međutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca ‑ Zaharija, no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat će se Ivan!" (Luka 1:57 - 60)

 

Oni su dijete prvo imenovali prema njegovom ocu. Elizabeta je željela stvari dovesti u red i rekla je da se dijete mora zvati Ivan.

 

Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. (Luka 1:61 - 64)

 

U ono vrijeme se novome djetetu davalo ime uobičajeno u toj obitelji. Kada je došlo do pitanja imenovanja djeteta, rođaci su pretpostavili da će ga nazvati Zaharija - Zaharija mlađi, pretpostavljam. Elizabeta je to željela ispraviti, međutim, oni su ipak pitali Zahariju što on misli. S obzirom da nije mogao govoriti, on im je napisao: "Ime mu  je Ivan." Ime mu je već dao Bog. Oni koji su bili prisutni, čudili su se tom imenu.

 

Nakon toga, Zaharija je ponovno mogao govoriti, i odmah je počeo slaviti Boga. Iako nije imao mnogo vjere kada se dijete rodilo, ipak se mogao radovati u Bogu. Ponovno ističem kako je nedostatak vjere koji je pokazao Zaharija, kvaliteta koju imaju mnogi od nas. Kada Bog čuje i odgovori na molitve, mi ustajemo i radujemo se. Koji put mislim kako je razlog zbog kojeg Bog odgovara na molitve nas slabih taj da bismo i mi imali nešto zbog čega ćemo se radovati. Kao da je to pravilo, slabiji vjernici se ne raduju mnogo. Snažniji vjernici, sa više vjere, raduju se u svim okolnostima.

 

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: "Što li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: "Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, (Luka 1:65 - 69)

 

Bilo je sasvim očito da će Ivan biti neobično dijete.

 

Nakon što se Ivan rodio, njegov otac Zaharija, koji je bio nijem oko devet mjeseci, ne samo da je mogao ponovno govoriti, već je i otpjevao solo pjesmu. Elizabeta je pjevala prvu pjesmu, Marija je pjevala drugu, a sada je sasvim prikladno da i Zaharija otpjeva jednu. Njegova je pjesma proročanska. Iako Zaharija nije bio iz Davidove loze, prepoznao je da će njegov sin biti prethodnik Isusa Krista, kao što su to prorekli proroci Malahija i Izaija. Ivan je trebao biti osoba koja će najaviti dolazak Mesije. Prisutnost prethodnika najavljuje kako dolazak Mesije nije daleko. On dolazi uskoro.

 

kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. (Luka 1:70 - 75)

 

Bog je Abrahamu dao ova obećanja. Marija, Elizabeta i Zaharija još uvijek su vjerovali da će se ispuniti obećanja dana Abrahamu. Ima ljudi danas koji su se predali i koji ne vjeruju u vjerodostojnost Božjih obećanja Abrahamu. Dragi prijatelji, ako vjerujete da će Bog vama ispuniti Ivan 3:16, nemate pravo odbacivati obećanja koja je Bog dao Abrahamu.

 

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira." Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. (Luka 1:76 - 80)

 

Ivan se trebao zvati prorokom Svevišnjeg. On je trebao ići pred Gospodinom kako bi Mu pripravio putove. Ivan je znao da se Mesija nalazio među njima. Ivan Krstitelj bio je izuzetno neobična osoba. On je bio pripravljen za obavljanje posebnog zadatka za Boga.