dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 13

 

 

TEMA: Isus ljude poučava da ne sude već da se pokaju; prispodoba o smokvi; isus liječi zgrbljenu ženu; prispodobe o gorušičinom zrnu i kvascu; Isus nastavlja učiti na svom putu prema Jeruzalemu; Isus plače nad Jeruzalemom

 

 

ISUS LJUDE POUČAVA DA NE SUDE VEĆ DA SE POKAJU

 

Upravo u taj čas dođoše neki te mu javiše što se dogodilo s Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer tako postradaše, bijahu grešniji od drugih Galilejaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete slično propasti! Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, zar mislite da su oni bili veći dužnici od svih Jeruzalemaca? Nipošto, kažem vam, nego ako se ne obratite, svi ćete tako propasti." (Luka 13:1 - 5)

 

Pilatove žrtve i ljudi koji su poginuli kada se na njih srušila kula nisu bili osuđeni od Boga. Bog ne čini ništa takvog. Međutim, Krist je okupljenoj svjetini i religioznim ljudima onog vremena govorio kako će i oni nestati ako se ne pokaju.

 

U ovome odjeljku nalazimo nekoliko vrlo finih pouka za nas. Prva nas uči da kada neki kršćanin ima nevolje koje su mnogo veće od prosječnih nevolja s kojima se susrećemo u životu (a mnogi ih imaju), tada to ne smijemo protumačiti kao da se radi o većem grešniku nego što su drugi ljudi. Nevolja ne dolazi uvijek na neku osobu kao posljedica njegovih grijeha.

 

Druga strana medalje je da time što ste postali kršćani, niste automatski cijepljeni protiv nevolja svake vrste. Ako ste kršćanin, izbjeći ćete razdoblju velikih nevolja, međutim, nećete izbjeći malim nevoljama. Imate ćete malo tih nevolja u ovome životu.

 

Još jedna stvar koju bismo trebali vidjeti je da kada nevolja dođe nekoj drugoj osobi, ane vama, tada ne bismo trebali misliti da smo mi superiorniji u odnosu na tu osobu. Možda vam Bog omogućava da vidite nevolju drugog čovjeka kako bi vas privukao bliže k Sebi.

 

 

PRISPODOBA O SMOKVI

 

Prispodoba o smokvi izrasla je iz prethodne rasprave.

 

Nato im pripovijedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu u svom vinogradu. Dođe tražeć ploda na njoj i ne nađe pa reče vinogradaru: 'Evo, već tri godine dolazim i tražim ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zašto da iscrpljuje zemlju?' A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je još ove godine dok je ne okopam i ne pognojim. Možda će ubuduće ipak uroditi. Ako li ne, posjeći ćeš je.'" (Luka 13:6 - 9)

 

Po mom mišljenju, smokva na kojoj nema ploda je simbol izraelskog naroda. Vlasnik smokve je očekivao da mu ona donese plod, pa je bio razočaran kada je vidio da na njoj nema ploda. Bez svake sumnje je mao pravo okomiti se na to stablo i u svome sudu ga posjeći. Izraelu su bili obećani blagoslovi ako budu hodali u svjetlu koje im je Bog dao, i prokletstva ako budu odbijali to svjetlo. Tom je narodu bila dana posebna pažnja - bio je okopan i pognojen. Trebao je proizvoditi plodove, međutim, nije ih proizvodio. Izrael je odbacio Krista, govoreći ove riječi: "Krv Njegova na nas i na djecu našu" (Matej 27:25). Izrael je iskusio Božji sud i bio je raspršen po svim narodima svijeta.

 

Zanimljivo je zapaziti da Izrael danas ne može živjeti u svojoj zemlji i imati mir dok još uvijek odbacuje Boga. Nisu Rusi ili Arapi ti koji Izraelu zadaju toliko nevolje: to je Bog. Izrael je Božji odabrani narod. On će ih jednog dana vratiti u njihovu zemlju u vjeri i pouzdanju. Oni se danas u tu zemlju vraćaju sa nevjerom, i nemaju mir. Ovo je dokaz djelovanja Božje ruke u pitanjima svijeta.

 

ISUS LIJEČI ŽENU KOJA JE IMALA BOLEST

 

Jedne je subote naučavao u nekoj sinagogi. Kad eto žene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena i nikako se nije mogla uspraviti. Kad je Isus opazi, dozva je i reče joj: "Ženo, oslobođena si svoje bolesti!" I položi na nju ruke, a ona se umah uspravi i poče slaviti Boga. Nadstojnik sinagoge ‑ ozlovoljen što je Isus u subotu izliječio ‑ govoraše mnoštvu: "Šest je dana u koje treba raditi! U te dakle dane dolazite i liječite se, a ne u dan subotni!" (Luka 13:10 - 14)

 

Ova je žena imala jedan od najgorih slučajeva bolesti zabilježen u Bibliji. Imala je tešku bolest. Problem se nije pojavio zbog toga što ju je naš Gospodin izliječio, već zbog toga što ju je izliječio u subotni dan. To što je naš Gospodin liječio ljude u subotni dan bio je stalni izvor sukoba između Njega i vjerskih vođa Njegovog vremena.

 

Ova je žana imala duha bolesti koji ju je mučio osamnaest godina. Teško je na naš jezik prevesti terminologiju koju dr. Luka upotrebljava kako bi nam opisao njeno stanje. Radi se o medicinskim pojmovima. Njena je bolest bila kronična. Zbog te je bolesti žena bila zgrbljena ili, kako Weymouth to prevodi, "pogrbljena na dvoje." Ova jadna žena se uopće nije mogla uspraviti. Ovdje vidimo slučaj žene koja je bila u očajnom stanju. Bila je jadna i očajna, i bila je predmetom saljevanja. Bio je to vjerojatno jedan od najstrašnijih slučajeva tjelesne deformacije s kojim se naš Gospodin pozabavio dok je bio ovdje na zemlji.

 

Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne driješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotni?" (Luka 13:15 - 16)

 

Ja moram priznati da ne razumijem zašto je ovuženu svezao sotona. Ona očito nije bila nemoralna osoba, jer čak i u svome stanju redovito dolazila u sinagogu. Upravo u sinagogi joj je Veliki Liječnik rekao: "Oslobođena si." On je položio svoje ruke na nju, i ona se odmah uspravila i proslavljala je Boga. Njegov dodir nije bio neophodan, međutim, djelovao je kao velika pomoć njenoj vjeri. Bio je to osobni kontakt. Osobni dodir s Njim je vrlo važan također i za nas.

 

Upravitelj sinagoge ju je oštro prekorio - ipak ova ena nije došla u sinagogu sa nikakvom nakanom da bude izliječena. Rekacija vjerskog vođe bila je uistinu čudna. On je bio više zainteresiran za pravilo, nego za činjenicu da je ova jadna ena, koja je bila zgrbljena osamnaest godina strašnom bolesti, sada bila oslobođena. Pitanje subote bilo je najvažnije vjerskim vođama onog vremena. Međutim, propisi o suboti su postali preteško breme za nositi. Pitanje o suboti je još uvijek tako aktualno da se oko njega vode žestoke i vatrene rasprave. Ono što je važno je naučiti ne se svađati oko religije, već je naučiti živjeti.

 

Na te njegove riječi postidješe se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovaše zbog svega čime se on proslavio. (Luka 13:17)

 

Narod, iako Ga je rado poslušao, čini se da više nije želio ići s Njim dalje. Moguće je postati tako religiozan i tako bešćutan da Isusa u potpunosti isključite iz svog života. Možda znate sve odgovore i možda ste ekspert u vođenju rasprava, međutim, pravo pitanje koje biste si trebali postaviti je slijedeće: "Jeste li ikada pustili Krista u svoj život?" Za to nema nikakve zamjene. Jeste li ispunjeni dvojbama? Jeste li zbunjeni i nešto vas tišti? Jeste li pogrbljeni nadvoje životnim nedaćama? Tada dođite Gospodinu Isusu Kristu sa svojim bremenom i grijesima. Možete Mu doći u bilo koje vrijeme. On je spreman i čeka vas kako bi izašao u susret vašim potrebama.

 

 

PRISPODOBE O GORUŠIČINOM ZRNU I KVASCU

 

Govoraše dakle: "Čemu je slično kraljevstvo Božje? Čemu da ga prispodobim? Ono je kao kad čovjek uze gorušičino zrno i baci u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice nebeske gnijezde po granama." I opet im reče: "Čemu da prispodobim kraljevstvo Božje? Ono je kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne." (Luka 13:18 - 21)

 

Gorušičino zrno je simbol izvanjskog aspekta kršćanstva sa njegovim mnogobrojnim organizacijama i denominacijama. Gorušičino zrno treba postati biljka, a ne drvo. Umjesto da crkvene organizacije polako kaskaju za crkvama, došlo je do abnormalnog rasta koji je bio prebrz. Čim su postale velike, crkvene su organizacije izgubile svoj pravi karakter. "Ptice" su ključevi ove prispodobe. One predstavljaju đavla koji je vrlo aktivan u današnjem kršćanstvu i u mnogim tzv. crkvama.

 

Kvasac ne predstavlja evanđelje već načelo zla. Kvasac nikada u Bibliji ne predstavlja nešto dobro. U Bibliji se kvasac pojavljuje devedeset i osam puta - sedamdeset i pet puta u Starome zavjetu i dvadeset i tri puta u Novome zavjetu. Uvijek je ta riječ upotrijebljena u lošem smislu. Iako mnogi iskreni ljudi smatraju da kvasac predstavlja evanđelje, koje će se proširiti po čitavom svijetu i obratiti čitavi svijet, moram ih razočarati. Neće biti kraljevstva i neće biti mira dok se Krist ne vrati kako bi uspostavio svoje kraljevstvo. U svoje vrijeme Krist će doći i uspostaviti svoje kraljevstvo.

 


ISUS NASTAVLJA POUČAVATI NA SVOM PUTOVANJU PREMA JERUZALEMU

 

 Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. (Luka 13:22)

 

Isus se nastavlja kretati prema Jeruzalemu. Luka nam je već rekao: "Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu" (Luka 9:51). On je bio na svom putu, na svom putu da umre u Jeruzalemu. Ovo je bilo posljednje putovanje našeg Spasitelja i Gospodina.

 

Reče mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?" A on im reče: "Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, traiti da uđu, ali neće moći.”

 

"Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on će vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!' Tada ćete početi govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!'

 

A on će vam reći: 'Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!' "Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene.

 

I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.” (Luka 13:23 - 30)

 

Teško je odrediti zbog čega je bilo postavljeno ovo pitanje. Možda je ono bilo iskreno. Kristova karizma je privlačila mnoštva, međutim, oni su uskoro shvatili da će ih nešto koštati slijediti Njega. Bilo je ljudi koji su stalno dolazili i odlazili. Dok se po posljednji put pribli_avao Jeruzalemu to je postalo očito. Došao je dan za koji je zapisano: "I svi Ga ostave i pobjegnu" (Marko 14:50). Isus nam je jasno dao do znanja da će nas koštati nešto slijediti Njega. To što mi u svojoj profinjenosti i lagodnom obilju mislimo drugačije je hula na Boga!

 

S obzirom da je ovo bilo spekulativno pitanje, Isus niti nije na njega odgovorio izravno. On je ovome čovjeku rekao: "Pobrini se da ti budeš spašen." U ostatku ove kratke besjede, Gospodin im je jasno dao do znanja kako će biti spašeni mnogi koji nisu sinovi Abrahama, Izaka i Jakova.

 

U taj čas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otiđi, otputuj odavde jer te Herod hoće ubiti." A on će njima: "Idite i kažite toj lisici: 'Evo, izgonim đavle i liječim danas i sutra, a treći dan dovršujem. Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.'" (Luka 13:31 - 33)

 

Nakon ovog upozorenja farizeja, Isus je Heroda nazvao lisicom. Čovjek nije nastao od _ivotinje, međutim, katkad se u svom životu spušta na životinjski nivo. Naš nam Gospodin u ovim riječima iznosi program svoga otkupljenja i uskrsnuća iako su te riječi zastrte stanovitom koprenom tako da nisu odmah uočiljive.

 

ISUS PLAČE NAD JERUZALEMOM

 

"Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one što su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu tvoju kao kvočka piliće pod krila i ne htjedoste! Evo, napuštena vam kuća. A kažem vam, nećete me vidjeti dok ne dođe čas te reknete: "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!" (Luka 13:34 - 35)

 

Isus ponovno izraava svoju ljubav i zabrinutost za Jeruzalem, grad u kojem će umrijeti. On također izriče sud nad gradom "...Kralja velikoga" (Matej 5:35). Također, objavljuje da će ponovno doći. Slijedeći put to će biti pravi trijumfalni ulazak.