dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 14

 

 

TEMA: Isus odlazi na večeru u farizejev dom; prispodoba o nepristojnom gostu; prispodoba o velikoj večeri; prispodoba o gradnji kule; prispodoba o kralju koji odlazi u rat; prispodoba o soli koja gubi svoju slanost

 

Samo nam Luka bilježi predivni slučaj kada je naš Gospodin otišao na večeru u dom jednog od glavnih farizeja, kada je svome domaćinu i okupljenim gostima dao pouku o pravilima ponašanja u razornoj prispodobi o ambicioznom gostu. Također, u ovome poglavlju nalazimo još dvije prispodobe koje ne nalazimo nigdje drugdje u evanđeljima - o gradnji kule i o kralju koji se sprema u rat, koje se obje odnose na učeništvo. Isus završava sa prispodobom o soli koja je izgubila svoju slanost.

 

 

ISUS ODLAZI NA VEČERU U FARIZEJEV DOM

 

 

Isus ponovno odlazi na večeru, a ovaj put ćemo se i zabaviti.

 

Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. (Luka 14:1)

 

Moram priznati da kad bi mene farizej pozvao k sebi na večeru, a sa svrhom da me uhodi, ja bih odbio takav poziv. Farizej je tražio nešto čime bi diskreditirao našeg Gospodina. Ovaj prvi stih oslikava nam atmosferu, ozračje i boju situacije. To je bio preludij prije večere koja je proizvela napetost.

 

Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. (Luka 14:2)

 

Klopka je bila postavljena kako bi se u nju uhvatilo našeg Gospodina. Ja vjerujem da je ovaj čovjek bio namjerno postavljen kako bi se motiviralo Gospodina da prekrši zakon o suboti time što će ovog čovjeka izliječiti. Zapazite što je On učinio. Gospodin je prvo postavio pitanje, a oni su se bojali dati Mu odgovor na njega.

 

Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom liječiti ili nije?" A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga brže bolje izvući i u dan subotnji?" (Luka 14:3 - 5)

 

Kada bi njihov vol ili magarac pao u nešto, oni bi ih spasili. Drugim riječima, kad bi netko od onih pokvarenjaka probušio gumu u subotu, oni bi je popravili, i Gospodin je to znao. "To je razlog zbog kojeg popravljam ovog čovjeka ovdje - on je u nevolji."

 

I ne mogaše mu na to odgovoriti. (Luka 14:6)

 

Ovaj događaj je stvorio vrlo napetu atmosferu za večeru.

 

 

PRISPODOBA O NEPRISTOJNIM GOSTIMA

 

Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: (Luka 14:7)

 

Ovaj je prizor nabijen sadržajem do krajnje mjere. U ono vrijeme nisu postojale kartice koje su označavale tko sjedi na kojem mjestu za stolom. Kartice je izmislio neki domaćin koji je želio sačuvati svoj namještaj. Bez kartica na stolu dolazilo je do žestoke utrke tko će zauzeti najbolje mjesto za stolom. Za stolom je u ono doba bilo četiri glavna mjesta. Kada je kuhar rekao: "Juha je na stolu", svatko je krenuo ravno prema stolu. U ono vrijeme su se upotrebljavali kaučevi, a ne stolice, tako da su gosti na neki način ležali oko stola. Postojala su tri mjesta sa svake strane. Središnje mjesto je bilo časno mjesto, što je značilo da su postojala četiri počasna mjesta za stolom. Sa svake strane stola postojala su mjesta broj jedan, dva i tri. Mjesto broj dva, dakle središnje mjesto, bilo je počasno mjesto. Na drugoj strani nalazila su se sjedala četiri, pet i šest, gdje je mjesto broj pet bilo počasno mjesto. Idući dalje oko stola, nalazila su se mjesta sedam, osam i devet, među kojima je mjesto broj osam bilo počasno. Na četvrtoj strani stola bi mjesto broj jedanaest bilo počasno mjesto.

 

Razumljivo je da se neki od starijih farizeja nisu mogli kretati tako brzo kao mlađi farizeji. Kada je kuhar rekao: "Juha je na stolu", svi farizeji koji su došli blizu blagovaonice, potrčali su prema mjestu broj dva. Jedan od mlađih farizeja stigao je onamo brže od nekog drugog; zato se ovaj požurio i pokušao stići do mjesta broj pet. I onamo je zakasnio, jer je netko već sjedio ondje. Brzo je pokušao na mjestu broj osam, međutim, niti onamo nije stigao na vrijeme. Okrenuo se oko stola, i bacio se prema mjestu jedanaest, i uspio ga je uhvatiti. Bilo je to najniže mjesto, međutim, još uvijek je to bilo počasno mjesto. Spustio se na kauč gotovo bez daha.

 

Možete li si zamisliti kako je komično bilo za gledati ove ljude kako trče koliko god brzo mogu prema počasnim mjestima. Sada će naš Gospodin popraviti njihovo ponašanje.

 

"Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji časniji od tebe, te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome'. Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit će ti to tada na čast pred svima sustolnicima, (Luka 14:8 - 10)

 

Gospodin Isus je rekao: "Kada si pozvan na večeru, nemoj žuriti kako bi sjeo na počasno mjesto. Domaćin je možda to mjesto namijenio nekome drugom. On će ti morati prići i reći: 'Prebaci se na niže mjesto, kako bi moj počasni gost mogao sjesti ovdje.'" Da bi se sjelo na ni_e mjesto, sve što je trebalo učiniti bilo je pomaknuti se za jedno mjesto, međutim, to je donosilo neugodnosti.

 

"Kada si pozvan na večeru, uvijek sjedi na najniže mjesto. Nećeš imati niakvih problema zauzeti ga, jer nitko drugi se neće natjecati s tobom. Zatim, kada domaćin uđe u prostoriju, i vidi gdje sjediš, reći će ti: 'Ti bi trebao biti moj počasni gost. Molim te, sjedni na počasno mjesto.' Tada će se netko drugi trebati pomaknuti." Ovo je pristojno ponašanje, i ono je u potpunoj suprotnosti sa ponašanjem koje je upravo pokazala ova skupina ljudi.

 

Naš Gospodin je iz ovog događaja izvukao veliko načelo:

 

jer ‑ svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a koji se ponizuje, bit će uzvišen.” (Luka 14:11)

 

Ovo je vrlo važno načelo za nas kao vjernike.

 

Kao slijedeći potez, naš Gospodin ispravlja domaćina.

 

A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih." (Luka 14:12 - 14)

 

Naš Gospodin iznosi još jedno veliko načelo. Većina nas ima iste goste na večeri jednom prigodom, a zatim u drugom slučaju mi idemo na večeru u jedan od njihovih domova, i tako to ide tjedan za tjednom. To je nešto nalik međusobnom pelješenju. Gospodin osuđuje takvo ponašanje. Nema ničeg pogrešnog u pozivanju vaše skupine s vremena na vrijeme, međutim, jeste li ikada pomišljali o tome da učinite nešto za one koji nemaju ništa? Oni vam ne mogu ničime uzvratiti. Oni vas neće moći pozvati na večeru k sebi slijedećeg tjedna. Učinite nekoliko stvari u kojima ćete vi biti darovatelj, bez da mislite na to kako će vam osoba kojoj nešto učinite platiti natrag.

 

 

PRISPODOBA O VELIKOJ VEČERI

 

 

Možete li si zamisliti napetost koja je zavladala na ovoj večeri? Ona je započela time što je naš Gospodin izliječio čovjeka koji je imao vodenu bolest - usprkos njihovom neodobravanju toga. Zatim, goste je pogledao goste ravno u oči i ipravio njihovo ponašanje. Nakon toga je ipravio i domaćina. Vjerujte mi, atmosfera je bila izuzetno napeta. Nitko nije rekao niti riječ.

 

Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!” (Luka 14:15)

 

Ovo je bez sumnje jedna od pobožnih fraza koje je ovaj čovjek običavao izgovarati. U tom neugodnom razdoblju tišine, kada nitko nije ništa govorio, jedan je stari pokavrenjak progovorio i rekao: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem." Da sam barem i ja mogao biti ondje. Ja bih ga upitao: "Što misliš pod time?" Sumnjam da bi mi mogao reći što je stvarno mislio. Još nisam pronašao komentatora koji bi mi mogao objasniti što je ovaj čovjek mislio. Ova izjava nije bila ništa više nego pobožni kliše. U našim konzervativnim krugovima možemo čuti jako mnogo pobožnih fraza. Ja sam već jako umoran od slušanja takvih riječi. Jedan od najuobičajenijih klišeja je ovaj: "Slava Gospodu!" Predivno je štovati i slaviti Gospodina. Međutim, ponekad to postane pomalo dosadno kada neka osoba stalno upotrebljava tu frazu, a u svome srcu ne štuje Gospodina. Riješimo se jednom zauvijek pobožnih klišea.

 

Gospodin nije dopustio da se ovaj stari pokvarenjak provuče sa svojim klišeom. Okrenuo se prema njemu, i mislim da mu je u očima odsijevao gnjev, kada mu je rekao:

 

A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' (Luka 14:16 - 17)

 

Bio je običaj poslati pozivnicu za takvu večeru dosta vremena unaprijed, međutim, kada je došao dan večere, bio je dodan i osobni poziv. Bog je odaslao poziv. Što će čovjek učiniti s njime? Božji poziv je poziv na spasenje. Vi ni na koji način ne možete kupiti mjesto na toj proslavi. Ne možete se probiti laktovima. Na tu večeru dolazite po Božjoj milosti. "Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao" (Efežanima 2:8 - 9). Na ovu večeru dolazite na taj način da primite dar. Jedina stvar koja će bilo kojeg čovjeka isključiti iz neba je ako on odbije prihvatiti poziv.

 

Gospodin Isus je rekao: "Ti veliš: 'Blago onome tko bude jeo kruha u kraljevstvu'; to je pobožna besmislica. Evo što ljudi čine sa Božjim pozivom."

 

A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poć I pogledati je. Molim te, ispričaj me.' (Luka 14:18)

 

Ovo nije isprika, to je alibi. Netko je rekao: "Alibi je laž zaogrnut odijelo isprike." Nitko tko je bio pozvan nije rekao: "Neću doći na večeru." Oni su se jednostavno ispričavali da bi prikrili činjenicu da ne žele doći.

 

Prvi čovjek koji se ispričavao bio je ili lažov ili bezumnik. Možete li si zamisliti kupnju nekog imanja bez da ste ga prvo pogledali?

 

Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, ispričaj me.' (Luka 14:19)

 

Prvi je čovjek dozvolio onome što posjeduje da ga udalji. Drugi je čovjek to dopustio svome poslu. Ponovno, moram reći i za drugog čovjeka da je i on lažov ili bezumnik. Kako je mogao orati po noći? U ono doba ljudi nisu imali obilno svjetlo. Ovaj čovjek se počeo ispričavati. "Moram od nečega živjeti", je fraza koju vrlo često čujem. Ljudi su tako zaposleni da nemaju niti malo vremena za Boga. Jednog dana ćete umrijeti i tada ćete otkriti da će se posao nastaviti i dalje bez vas, kao što je to bilo i do sada.

 

Treći reče: 'Oženio sam se i zato ne mogu doći.'" Luka 14:20)

 

U Izraelu je postojao zakon po kojem čovjeka nisu pozivali u rat ako se upravo oženio. Ovaj čovjek je imao najslabiju od svih ispriki. Zašto nije poveo svoju ženu na večeru? Njegova prirodna čuvstva su ga spriječila da ode na večeru. Koliko puta sam čuo ljude kako govore: "Ne dolazim u crkvu jer je nedjelja jedino vrijeme koje mogu provesti sa svojom obitelji."

 

Ove stvari su najčešći razlozi koji sprečavaju ljude da dođu Bogu: posjedovanje, poslovi i prirodna čuvstva. Koliko ljudi danas ne dolazi Bogu zbog tih razloga? Bog ima pozivnicu i za vas. Ona je ispisana krvlju Isusa Krista i ona vas poziva za veliki stol spasenja.

 

"Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je što si naredio i još ima mjesta.' Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." (Luka 14:21 - 24)

 

Ovo je vrlo oštra tvrdnja. Ako odbijate Božji poziv, On će morati odbaciti vas. Vi bivate isključeni zbog svoje isprike za odbijanje Njegovog poziva.

 

S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reče im: "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik!" (Luka 14:25 - 27)

 

Ovi stihovi nam jednostavno govore kako bismo Boga trebali staviti na prvo mjesto. Predanost vjernika Isusu Kristu bi trebala biti takva da prema usporedbi igleda tako kao da vjernik mrzi sve drugo.

 

 PRISPODOBA O GRADNJI KULE

 

"Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati troškove ima li čime dovršiti: da ga ne bi ‑ pošto već postavi temelj, a ne mogne dovršiti ‑ počeli ismjehivati svi koji to vide: 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne može dovršiti!' (Luka 14:28 - 30)

 

Nešto će vas koštati ako donesete odluku za Krista. Koštat će vas nešto da budete Njegov učenik. Razmislite dobro o tome, dragi prijatelji. Trebali biste proračunati troškove prije nego što doneste odluku.

 

 

PRISPODOBA O KRALJU KOJI JE POŠAO U RAT

 


Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i  promisliti da li s deset tisuća može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat će poslanstvo da zaište mir. "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odreče svega što posjeduje, ne može biti  moj učenik." (Luka 14:31 - 33)

 

Čovjek se može spasiti na taj način da prihvati Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, međutim, tako dugo dok nije spreman učiniti stanovitu žrtvu, čovjek Ga neće moći slijediti i služiti Mu. To je ono što nas ovaj odjeljak pokušava naučiti. Postoji razlika između toga da je netko vjernik i da je netko učenik. Nažalost, nisu svi vjernici učenici.

 

PRISPODOBA O SOLI KOJA GUBI SVOJU SLANOST

 

"Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da čuje, neka čuje!"(Luka 14:34 - 35)

 

Ništa nije tako bezvrijedno kao sol koja je izgubila svoju slanost. Neka nas Gospodin izbavi od toga da budemo bezvrijedni i nekorisni kršćani!