dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 15

 

 

 TEMA: Prispodoba o izgubljenoj ovci; prispodoba o izgubljenom novčiću; prispodoba o dva izgubljena sina

 

Sada smo došli do mnogim ljudima omiljene prispodobe našeg Gospodina; mi je nazivamo prispodobom o Izgubljenom sinu.

 

Pozadina ove prispodobe je ta da su carinici i grešnici došli u velikom mnoštvu slušati riječi Gospodina Isusa. Farizeji i pismoznanci počeli su mrmljati i Kritizirati Gospodina Isusa zbog ovoga. Za njih je to bio skandal prve klase to što ih je On želio primiti i što je želio jesti s njima.

 

Njegov odgovor mrmljajućim farizejima i pismoznancima bila je prispodoba. Uobičajeno je ovo nazivati trima prispodobama: prispodoba o izgubljenoj ovci, prispodoba o izgubljenom novčiću i prispodoba o izgubljenom sinu. U stvari, radi se o tri dijela jedne prispodobe; radi se o tri slike u jednom okviru.

 

Kada sam bio mladić, običavao sam posjećivati svoju tetu, pa se tako sjećam jedne slike koja se zvala triptih, koju je držala na tavanu - ondje sam ja spavao kada joj je kuća bila puna rođaka. Volio sam gledati tu sliku jer se radilo o tri slike u jednom okviru. To je ono što nam je naš Gospodin dao ovdje, tri slike koje u stvari pripadaju zajedno. To je triptih.

 

Okupljahu se oko njega svi carinici i grešnici da ga slušaju. Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima grešnike, i blaguje s njima." (Luka 15:1 - 2)

 

Ne mogu odoljeti a da vam ne ispričam priču o jednoj djevojčici koja je čula kako je propovjednim u svojoj propovijedi pročitao ovaj drugi stih. Te je večeri drščući ušla u okrilje velike crkve dok je sastanak bio u tijeku. Nakon propovijedi pristupila je propovjedniku i rekla: "Gospodine, nisam znala da se moje ime nalazi zapisano u Bibliji!" On se nasmijao: "Kako se zoveš, djevojčice?" "Zovem se", uzbuđeno je rekla", "Edith." "žao mi je što te moram razočarati, ali se ime Edith ne pojavljuje u Bibliji." Ona je bila uporna: "Pojavljuje se. Čula sam večeras kako ste ga pročitali. Pisalo je: "Isus prima prima grešnike, i blaguje s njima!'"

 

Svakako da Gospodin prima Edith - i Mariju i Ivana i ostatak nas. Hvala Bogu, On prima grešnike!

 

 

PRISPODOBA O IZGUBLJENOJ OVCI

 

U ovoj predivnoj prispodobi vidimo prvu sliku, sliku izgubljene ovce.

 

Nato im Isus kaza ovu prispodobu: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego i zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja." (Luka 15:3 - 7)

 

Pastir u ovoj prispodobi je Veliki Pastir, Isus Krist. Mi smo ovce. Imao je stotinu ovaca, i jedna se izgubila. Ako ćemo iskreno, to bi bio jako dobar postotak: krenuti sa stotinu ovaca i stići sa njih devedeset i devet. Ovaj Pastir, međutim, nije zadovoljan sa samo devedeset i devet ovaca. Kada se jedna ovca izgubila, On ju je krenuo tražiti. Kada ju je pronašao, stavio ju je na svoja ramena, na mjesto na kojem se nalazi Njegova snaga. On je sposoban spašavati do samoga kraja. Veliki svećenik Izraelovih sinova nosio je efodu (ukrašeno vanjsko odijelo). Efodi su se na ramenima nalazila dva kamena. Na njima su bila ispisana imena dvanaestorih plemena - šest plemena na jednom kamenu i šest plemena na drugom kamenu. Veliki svećenik je Izraelove sinove nosio na svojim ramenima. Naš Veliki Svećenik nosi nas na svojim ramenima i mi nećemo biti izgubljeni. Kada On krene sa stotinu ovaca, onda će i stići sa stotinu ovaca - a ne sa devedeset i devet. Ovo je slika Gospodina Isusa Krista kako traži one koji pripadaju Njemu.

 

 

PRISPODOBA O IZGUBLJENOM NOVČIĆU

 

Druga slika u ovome triptihu je slika izgubljenog novčića.

 

"Ili koja to žena, ima li deset drahma pa izgubi jednu drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne nađe? A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu što je bijah izgubila.' Tako, kažem vam, biva radost pred anđelima Božjim zbog jednog obraćena grešnika." (Luka 15:8 - 10)

 

Novčić je vjerojatno bio dio niza novčića koji su bili dio poveza za glavu, što je davalo do znanja da je žena udata. Izgubiti dio tog poveza nalikovalo bi gubljenju kamena iz vjenčanog prstena. Žena je slika Svetog Duha čija je služba pobrinuti se da svaki onaj koji pripada Mladoženji bude prisutan na vjenčanju. Svaki će novčić biti na svome mjestu. Svaki od novčića ima veliku vrijednost u Njegovim očima.

 

 

PRISPODOBA O DVA IZGUBLJENA SINA

 

 

Kao što sam to napomenuo ranije, dr. Luka, liječnik i naučenjak, također je bio i umjetnik. On je taj koji bilježi prispodobe našeg Gospodina koje ne nalazimo u drugim evanđeljima.

 

I nastavi: "Čovjek neki imao dva sina. “ (Luka 15:11)

 

Naš nam Gospodin na slikarsko platno odmah počinje stavljati podlogu. Ja tu vidim predivni dom (to je zbog toga što će taj dom predstavljati dom Oca, nebeskog Oca) i radi se o veličanstvenom domu. Taj dom u sebi sadrži svu udobnost, svu radost i svu ljubav koji u jedan dom mogu ući. U tom je domu postojao "čovjek neki", i to je Bog Otac. Taj je Otac imao dva sina. On ima mnogo više sinova od ova dva, međutim, oni su, vidite, samo predstavnici dvije skupine. Jedan od ove dvojice sinova nazvan je starijim, a drugi mlađim sinom. Mi vidimo predivni dom i pred njim stoji Otac i dva sina.

 

Promotrimo što će nam još naš Gospodin staviti na ovu sliku.

 

Mlađi reče ocu: 'Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno." (Luka 15:12 - 13)

 

Ovdje imamo ovaj predivni dom, dom u kojem je bilo svega što čovjekovo srce i poželjeti može - ljubavi, radosti, zajedništva, udobnosti. Ipak, mlađi sin čini nešto vrlo čudno. Rekao je: "Meni je već dosta discipline. Ne sviđa mi se ovdje. Htio bih zamahnuti svojim krilima. Gledao sam i druga polja i vidio sam da su druga polja mnogo zelenija." Ja ne znam zašto je tome tako, međutim, nama ispaša na susjednom pašnjaku uvijek izgleda zelenije od one na kojoj se upravo nalazimo. Mladić je pogledao iz svoga doma i rekao: "Kad bih barem sam mogao otići onamo daleko - to bi bilo prekrasno." Njemu se kod kuće nije dopadalo; rekao je to svome ocu i sa ocem više nije imao nikakvog zajedništva. Tako mu je otac dao njegov dio, i mladiće je otišao sa džepom punim novaca - kojeg nije zaradio radeći svojim rukama. Sve što je imao, dobio je od svoga oca. On nije do tog novca došao svojom sposobnosti, nije ga stekao time što je bio posebno bistar ili zato što je marljivo i naporno radio. Novac kojeg je imao u svome džepu bio je ondje jer je mladić imao darežljivog oca. Tako se mladić zaputio prema dalekoj zemlji.

 

Sada se prizor mijenja, i na tom mjestu moramo umetnuti drugu sliku, i to je slika daleke zemlje; možete je naslikati kako vam volja. Mogu vam reći da je možete obojiti tamnovatrenim bojama, a mnogi su je i pokušali obojiti na taj način. Mislim da se ne radi o nikakvom pretjerivanju ako tu sliku obojimo ovim bojama. Ovaj je mladić upoznao što to znači imati ono što ovaj svijet naziva dobrim provodom. Otišao je u sve noćne lokale; poznavao je svo noćno društvo; imao je novaca. Kada imate novaca, onda možete skupiti mnogo prijatelja. Neko je vrijeme ovaj mladić uživao. U onoj je dalekoj zemlji uživao u određenom razdoblju grijeha. Oslikajte svoju vlastitu sliku ondje. Naš nam Gospodin nije iznosio nikakve detalje u svezi s time što je ovaj mladić ondje radio. Bilo kako bilo, jednom je svanuo trenutak kada je prestao provoditi se; posegao je rukom u džep i ondje nije našao baš ništa.

 

"Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on poče oskudijevati. (Luka 15:14)

 

Ne samo da je njemu išlo financijski loše, već je i čitavoj onoj zemlji krenulo vrlo loše. Vidite, u onoj zemlji, za koju je mladić smatrao da ima zelenije pašnjake, sada se trava u potpunosti sasušila. U toj je zemlji došlo do gladi, i mladić nije znao što mu je činiti. Ako želite znati istinu, on se bojao vratiti kući. Nije se trebao bojati, ali se svejedno bojao vratiti kući. Sada je postao očajan. Tako je očajan da će učiniti stvar koju niti jedan Židov ne bi učinio osim kad bi udario o samo dno života. A ovaj je mladić uistinu udario o samo dno. Nije mogao naći nikakav posao. Otišao je posjetiti jednog od prijatelja iz razdoblja kad mu je dobro išlo, pa mu je rekao: "Prijatelju, sjećaš se kako si običavao dolaziti na ručkove i večere koje sam priređivao, i kako sam uvijek ja plaćao račune za piće i djevojke? Sjećaš li se toga? Sada je meni krenulo loše. Pitam se bi li mi mogao pomoći ili mi dati kakav posao?" A njegov prijatelj iz vremena kad mu je išlo dobro mu je odgovorio: "žao mi je. Rekao si da si izgubio sav svoj novac? U tom slučaju ja ne želim imati ništa s tobom. Više uopće nisam zainteresiran za tebe. Moj tajnik će ti pokazati gdje su vrata." Mladić je shvatio, nakon što je išao od prijatelja do prijatelja, da u toj dalekoj zemlji u stvari nema niti jednog pravog prijatelja. Na koncu je završio u gradskom predgrađu kod čovjeka koji je uzgajao svinje. Mladić je otišao k tom čovjeku i rekao mu: "želio bih posao." Čovjek mu je odgovorio: "Ja ti ne mogu ništa platiti. Znaš, imamo mnogo poteškoća, međutim, ako si brži od svinja, ovdje ćeš barem moći jesti." To je položaj na koji je potonuo. Kad je naš Gospodin rekao da se ovaj čovjek želio "nasititi rogačima što su ih jele svinje", svaki se Izraelac, i farizej i carinik, koji Ga je onog dana slušao, lecnuo na te riječi jer jedan Izraelac nije mogao pasti ni_e od toga - Izraelca nije smio imati ništa zajedničkog sa svinjama (Mojsijev Zakon ih je udaljavao od svinja), a pasti na tako niski položaj da jedeš sa svinjama bilo je za njih zastrašujuće! To je slika koju imamo i ona je vrlo crna. Vidite, ovaj mladić je udario u samo dno.

 

Netko će mi sada reći: "Ovdje se radi o čovjeku koji je grešnik, i on će biti spašen." Ne, žao mi je reći vam to, međutim, to nije slika koja nam je ovdje dana. Ovo nije slika grešnika koji biva spašen. Želim vam reći, i to vrlo oprezno, da kad je ovaj mladić živio kod svoje kuće sa svojim ocem i kada je bio u zajedništvu s njim, tada je bio sin, i u svezi s tim nikada nije bilo nikakvih pitanja. Kada je ovaj mladić stigao u daleku zemlju i kada je ondje razbacivao unaokolo svoj novac, on je još uvijek bio sin. To se nikada ne dovodi u pitanje. Kada je ovaj mladić krenuo nizbrdo i udario o samo dno, i kada se našao sa svinjama on nije bio svinja - on je bio sin. U ovoj priči koju je naš Gospodin ispričao, nikada se nije niti postavljalo pitanje je li taj mladić sin ili nije. On je svo vrijeme bio sin.

 

Netko će sada reći: "Tada ovo nije evanđelje." Da, ovo je također evanđelje i ja ću se toga držati iz vrlo jednostavnog razloga što je jedan stari evangelizator upotrijebio ovu prispodobu kako bi predstavio evanđelje. Ljudi su govorili da je imitirao Billya Sundaya, međutim, ja za Billy Sundaya nikada nisam čuo. Zbog toga meni niti nije bilo bitno koga je ovaj čovjek oponašao. Bio je to jedan niski čovjek koji je održavao sastanke kod divlje šikare. Ono što je nas dječake zanimalo bila je činjenica da je ovaj čovjek mogao skočiti u visini propovjedaonice. Samo je stajao i nejdnom je visoko skočio - niski čovjek. Mi smo sjedili i promarali ga, a slijedećeg dana smo vježbali da vidimo hoćemo li i mi moći skočiti tako visoko. Mogu vam reći da je jedne večeri propovijedao o izgubljenom sinu i te sa večeri ja izišao van. Nemojte mi reći da u tome nema evanđelja - ono je u ovoj prispodobi.

 

Bilo kako bilo, moramo razumijeti o čemu prispodoba u prvom redu govori. Prispodoba nije o tome kako se grešnik može spasiti, već otkriva kakvo je srce Oca koji ne samo da će spasiti grešnika, već će također antrag primiti i oca koji sagriješi.

 

 Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje. Želio se nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije davao." (Luka 15:15 - 16)

 

Možda ste prije neki trenutak pomislili da pretjerujem kada sam rekao kako mu prijatelji koje je prije stekao nisu željeli pomoći. Naš je Gospodin jasno rekao kako mu oni nisu željeli pomoći - "ali mu ih nitko nije davao." Zbog čega danas kršćani ponekad stiču dojam da su mu pravi prijatelji u stvari ljudi svijeta kada se oni trude uvesti ga u grijeh i odvesti ga od Boga? Vjernici stiču taj dojam. Ovaj mladić je također mislio ovako. Bio je odveden iz svog doma, od svog oca, sve dalje i dalje. Mislio je da su mu ovi ljudi pravi prijatelji.

 

Mi nemamo nikakvih pisama koje je on možda pisao svojim prijateljima kod kuće. Međutim, kad bismo imali jedno od tih pisama, u njemu bi vjerojatno pisalo: "Trebao bi doći ovamo. Znaš, ovdje gdje se ja nalazim, ima stvarno nekoliko pravih ljudi. Mogu ti reći da se super provodim. Svakako bi trebao doći." Međutim, moram vam reći, došao je dan kada je mladić shvatio da mu to u stvari nisu prijatelji. "Ali mu ih nitko nije davao."

 

Ovo je crni dio slike, i ja sam mišljenja da je došlo vrijeme da ugledamo i nekakve svijetlije boje koje je naš Gospodin uslikao u ovu sliku, jer je naš Gospodin uvijek, uvijek stavljao crnu pozadinu na sliku, a onda je prebojio svijetlijim bojama. Jeste li zapazili da Bog slika na ovakav način. I tako, na crnoj pozadini grijeha ovog mladića - u svinjcu, bez zajedništva sa svojim ocem, naprasito napustivši dom - naš Gospodin počinje unositi svijetlije boje.

 

"Došavši k sebi, reče: 'Koliki najamnici oca moga imaju kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! (Luka 15:17)

 

Došao je k sebi! Grijeh nam čini strašne stvari. On nas čini da svijet vidimo pogrešnim očima. On nas čini da sebe vidimo u pogrešnom svjetlu. Zbog grijeha požudu ovoga svijeta vidimo u pogrešnoj perspektivi, i jednostavno ne možemo jasno sagledavati svijet kada smo u grijehu. Ovaj je mladić, kada je još bio kod kuće, promotrio daleku zemlju, i ona mu je izgledala tako dobro - trava je bila tako zelena, a zabava tako vesela; međutim, sada je došao k sebi. I prva stvar koju je učinio bilo je malo razmišljanja. Počeo je upotrebljavati svoj intelekt, svoje mozgovne vijuge. Rekao je: "Znaš, ja sam sin svoga oca, a ovdje se nalazim u dalekoj zemlji. Nalazim se u svinjcu sa svinjama, a u kući moga oca i slugama je bolje nego meni ovdje, a ja sam njegov sin." Kada je počeo razmišljati na ovakav način, sve je počelo imati smisla. Ovaj se mladić počeo ponašati kao da je inteligentan.

 

Ustat ću, poći svomu ocu i reći mu: 'Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog od svojih najamnika.'" (Luka 15:18 - 19)

 

Sada dolazimo do prave velike slike. Ovo je najsvjetlija od svih slika, i to je slika ljupkog doma o kojem sam vam govorio. O, to je predivni dom. To je očev dom. Gospodin Isus je rekao: "U domu moga Oca ima mnogo mjesta za boravljenje (prebivanje)..." (Ivan 14:2, moj prijevod). To je kuća. Kuća se nalazi u pozdaini i ja vidim oca kako gleda kroz prozor. Otkako je mladić otišao, otac je svakoga dana gledao kroz prozor. Znate li zašto je gledao kroz prozor? Znao je da će jednog dana njegov sin doteturati tim istim putem kako bi se vratio kući.

 

Netko će mi reći: "Vjerujete li da kada ste jednom spašeni, tada ste zauvijek spašeni?" Da. Netko će postaviti pitanje: "Vjerujete li da kršćanin može upasti u geijeh?" Da. "Može li kršćanin ostati u grijehu?" Ne. Zbog toga što u Očevoj kući Otac čeka i gleda, i On govori: "Svi moji sinovi dolaze kući. Moji sinovi ne vole svinjce zbog toga što oni nemaju narav svinja. Oni imaju narav sinova. Oni imaju Moju narav, i oni neće biti sretni osim u Očevoj kući. Jedino mjesto na svijetu na kojem će biti zadovoljni je u Očevoj kući. I svaki od mojih sinova koji otiđe u daleku zemlju i dospije u svinjac - bez obzira koliko bude zaprljan, ili koliko duboko potone - ako je Moj sin, jednog će dana reći: 'Ustat ću, i vratiti se svome Ocu.'" Razlog zbog kojeg će reći: "Otići ću svome Ocu", je u tome što je Čovjek koji živi u velikoj kući njegov Otac. Do sada, u najmanje šest tisuća godina zabilježene ljudske povijesti, niti jedna ljudska svinja nije rekla: "Ustat ću, i otići u dom svoga Oca." Nikada, nikada. Svinjama se jednostavno dopada u svinjcu. One niti ne žele otići u Očev dom. Jedini onaj koji želi otići u Očev dom je sin; i jednog dana sin će reći: "Ustat ću, i poći k svom Ocu."

 

Sada je sin krenuo prema domu. Možda ste maloprije pomislili da pretjerujem kada sam rekao da je otac svakoga dana gledao kroz prozor. Međutim, on je to činio, i sada ga je vidio kako dolazi. Otac je imao suosjećanja, i potrčao je, a svome je sluzi rekao: "Otiđi do dveta i odsijeci mi pet, šest lješnjakovih šiba da ovom mom sinu pokažem što je to ivot." Piše li tako u vašim Biblijama? Ne piše niti u mojoj. Trebalo bi pisati tako. Pod Mojsijevim Zakonom, otac je imao potpuno pravo svog neposlušnog sina dovesti pred starješine i dati ga kamenovati na smrt. Ovaj je otac imao puno pravo reći: "Ovaj moj sin uzeo je moje ime i moj novac, ono što sam ja zaradio, i sve je spiskao. Osramotio je moje ime. Išibat ću ga tako da mu bude jasno što je to ivot." Imao je puno pravo to učiniti. Ovaj je otac, međutim, učinio nešto što je vrlo začuđujuće. I kada je naš Gospodin stigao do ovog dijela svoje prispodobe, kada je stavio ovu svijetlu boju na platno, to je učinilo da svi prisutni zatrepću. Oni su rekli: "Ne možemo vjerovati u ovo. Dovoljno je loše što je mladić stigao do samog dna i što je jeo zajedno sa svinjama, međutim, mnogo je gore što ga je otac primio natrag bez da nešto učini. Trebao ga je kazniti. To je ono što se nama ne dopada. Mladić bi trebao viti kanjen." Zapazite što je otac učinio. Pročitat ću vam točno što je učinio njegov otac.

 

"Usta i pođe svomu ocu. Dok je još bio daleko, njegov ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi ga. (Luka 15:20)

 

Mladić je bio u prnjama, i smrdio je - o, taj smrad svinja! Tako je mladić stajao, a otac ga je obgrlio rukama i izljubio ga.

 

A sin će mu: 'Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.' (Luka 15:21)

 

Vidite, sin je zapamtio kratki govor. Izrekao je ono što je isplanirao da će reći još dok je bio u dalekoj zemlji. Mislim da je te riječi ponavljao čutavim putem kući. Mislim da je na svakom koraku govorio: "Kada dođem kući, reću ću mu: 'Oče! Sagriješih protiv neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim: učini me jednim od tvoji slugu.'" Počeo je te riječi govoriti svome ocu, međutim, nije došao vrlo daleko. Došao je do: "Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim", kada je bio prekinut.

 

A otac reče slugama: 'Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten na ruku i obuću na noge. Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!' I stadoše se veseliti.” (Luka 15:22 - 24)

 

Ako se stvarno želite proveseliti, onda to ne možete učiniti u dalekoj zemlji. Ako ste Božje dijete, ne možete griješiti i izvući se s tim. Možda dospijete u svinjac, međutim, dragi prijatelji, nikada ne možete uivati u tome. Ako ste Očev sin, doći će dan kada ćete reći: "Ustat ću i otići ću k svome Ocu", i tada ćete otići. Kada odete, tada ćete Mu priznati. "Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde" (1. Ivanova 1:9). To je način na koji dijete koje griješi mo_e uči ponovno u zajedništvo Očevog doma. U stvari, jedini način povratka je kroz priznavanje.

 

Jeste li ikada zapazili ono što Otac kaže da će učiniti za sina? Otac kaže: "Dajte haljinu." Haljina je bila čisto odijelo koje je trebao obući nakon što se okupa. "Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde." Naš nas Gospodin čisti. Onaj koji je sebe opasao ručnikom je Onaj koji će očistiti svoga sina koji Mu se vrati; on mora biti očišćen nakon što se vrati iz daleke zemlje. Ta haljina je haljina Kristove pravednosti koja prekriva vjernika nakon što je bio očišćen. Prsten je znak odraslog sina sa svim pravima koja mu priapdaju. On je vraćen u svoj prvotni položaj. Ništa mu nije oduzeto. Vraćen je na svoje mjesto u Očevom domu.

 

Krist se sada nalazi Bogu zdesna, još uvijek opasan ručnikom službe, kako bi obrisao nekog od Njegovih koji je bio u dalekoj zemlji. Kada mi priznamo Njemu, On je vjeran i pravedan oprostiti nam naše grijehe i očistiti nas svake nepravednosti. Moramo se vratiti jednako kao što se vratio i izgubljeni sin. "Oče, sagriješio sam i više nisam dostojan zvati se tvojim sinom. Učini me jednim od svojih slugu." Otac će reći: "Nikada te neću učiniti jednim od slugu; ti si moj sin. Ja ću te očistiti, oprostit ću te, i dovest ću te u zajedništvo i korisnost."

 

Sin je sin zauvijek.

 

U ovoj prispodobi postoji još jedan izgubljeni sin.

 

"A stariji mu sin bijaše u polju. Kad se na povratku približio kući, začu svirku i igru pa dozva jednoga slugu da se raspita što je to. A ovaj će mu: 'Došao tvoj brat pa otac tvoj zakla tele ugojeno što sina zdrava dočeka.' A on se rasrdi i ne htjede ući. Otac tada iziđe i stane ga nagovarati. (Luka 15:25 - 28)

 

Poslušajte ovog mladića - kako se jada i tuži! Ovo je pravi izgubljeni sin. Bio je ljut kada je čuo da se njegov brat vratio i da je njemu u čast otac priredio slavlje. On nije želio uči i pridružiti se ostalima na gozbi. Njegov je otac izašao van i zamolio sina da uđe unutra.

 


A on će ocu: 'Evo toliko ti godina služim i nikada ne prestupih tvoju zapovijed, a    nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima proveselim. A kada dođe ovaj sin   tvoj koji s bludnicama proždrije tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.' Nato će mu otac: 'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje ‑ tvoje je. No trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!'" (Luka 15:29 - 32)

 

Ima mnogo kršćana koji ne žive u dalekoj zemlji. Oni se trude živjeti za Boga, međutim, jadni su i siromašni. Zašto? Blagoslovljeni su svakim duhovnim blagoslovom, međutim, ne žele ih prihvatiti. Bog kaže: "Sve je to tvoje. Sve što ja imam pripada tebi. Uzmi to." Naš nebeski Otac je bogat u duhovnim blagoslovima i oni pripadaju nama, međutim, On nam ih neće silom naturiti. Mi moramo posegnuti za njima i uzeti ih za sebe. Priča završava sa starijim sinom koji ispada iz zajedništva sa svojim ocem. Otac, međutim, ostavio je vrata u to zajedništvo širom otvorenima.

 

Prije mnogo godina je dr. Chadwick rekao kako postoji i treći sin u prispodobi o izgubljenom sinu. Mlađi sin je slomio očevo srce, stariji je ispao iz zajedništva, a treći Sin je Onaj koji je izrekao prispodobu. On je Isus Krist, Božji Sin. On je idealni Sin koji jebez grijeha. On je došao u daleku zemlju, ali ne zato da bi pobjegao daleko, već zato da bi izvršio Očevu volju. On nije proveo svoj život u razvratnom življenju već u žrtvenom umiranju. On nije bio izgubljeni sin, već Knez Mira koji je prolio svoju krv za grijehe svijeta. On nije bio mušičavi sin, već dragovoljna žrtva. On je rekao: "A onima koji Ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u Njegovo ime" (Ivan 1:12). Spasenje dolazi onima koji jednostavno vjeruju u Njegovo ime.

 

Ako ste sin koji je otišao u daleku zemlju, možete se vratiti Ocu priznajući Mu svoje grijehe. Možda ste nalik starijem sinu koji je ispao iz zajedništva. On se uopće nije brinuo za svog brata ili imao prema njemu ikakve ljubavi. Mislio je da služi Bogu. Nikada nije sagriješio kao što je to učinio njegov brat, pa ipak nikada nije uživao u gozbi sa svojim prijateljima. Otac vam poručuje: "Sve što imam je tvoje." Kako je divno imati takvog Oca!

 

Dragi prijatelju, grešniče, ako nikada nisi vjerovao Kristu kao svom osobnom Spasitelju, tada nisi Očev sin. Možeš postati sin samo ako se pouzdaš i vjeruješ u Krista koji je umro za tebe. Ako prihvaćaš Krista i dođeš k Njemu, Bog postaje tvojim Ocem i On te nikada neće izbaciti van. Ako Ga napustiš, i jednog se dana vratiš, On će te čekati kako bi te zagrlio svojim rukama. Kako li je On divan!