dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 16

 

 

TEMA: Prispodoba o nepravednom upravitelju; Isus odgovara pohlepnom farizeju; Isus govori o razvodu; Isus iznosi događaj sa bogatašem i Lazarom (siromahom)

 

 

PRISPODOBA O NEPRAVEDNOM UPRAVITELJU

 

Ova se prispodoba vrlo često pogrešno razumijeva, a jedan od razloga za to je činjenica što se mnogima čini kao da Gospodin pohvaljuje pokvarenog upravitelja. Ovaj je upravitelj skroz - naskroz pokvaren. Neki ljudi smatraju da je svaki onaj kojeg je Gospodin Isus spomenuo u svojim prispodobama nekakvi junak i da je primjer najplemenitijeg karaktera. Ako je to i vaša pretpostavka, onda budite spremni na promjenu, jer ćete u protivnom imati velikih problema sa ovom prispodobom. Ovaj je čovjek pokvarenjak. Još dok sam bio pastor, jednog sam ljeta naumio ispropovijedati niz propovijedi o nitkovima u otkrivenju, lupežima u Pismu, lopovima teologije, lošim ljudima u Bibliji i pokvarenjacima u kršćanstvu. Bio je to dugački niz propovijedi jer je bilo tako mnogo nitkova! Ovaj upravitelj je jedan od njih.

 

Već sam vam skrenuo pažnju na činjenicu da nam Luka iznosi kontrastne prispodobe. On je jedini pisac evanđelja koji se koristi tom metodom. Većina prispodoba je u obliku stanovitih usporedbi.

 

U ovoj prispodobi naš Gospodin upotrebljava primjer čovjeka koji se u potpunosti predao putovima i načelima funkcioniranja svijeta. U Božjoj riječi nam je rečeno kako svijet voli one koji mu pripadaju, a mrzi one koji su Božji. "Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi" (Ivan 15:18 - 19). Božje dijete ne pripada ovome svijetu i ne živi po načelima ovoga svijeta. U Poslanici Galaćanima 1:3 - 4, Pavao govori slijedeće riječi: "...i Gospodina Isusa Krista, koji sam sebe dade za grijehe naše da nas istrgne iz sadašnjega svijeta opakoga kao što je volja Boga i Oca našega." U Rimljanima 12:2, Pavao kaže: "Ne suobličujte se ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo, savršeno." Na koncu: "Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve" (1. Ivanova 2:15). U svijetu postoji ono što se naziva "zakon ivota", i ovaj nepravedni sluga je čovjek koji djeluje upravo po tom zakonu.

 

Prva zapovijed svijeta je "samo - održanje." Mračnim poslovnim dogovorima se daje zeleno svjetlo, odobrava se sumnjive prakse, a svijet uvijek ima spremne pohvale za spretnog i pokvarenog varalicu. U mnogim slučajevima je zakon na strani pokvarenjaka i varalice. Svakog se čovjeka, prema mjerilima svijeta, smatra nedužnim dok mu se ne dokaže krivica. Božja riječ se zalaže za suprotni pristup. Bog kaže da je čovjek kriv dok mu se ne doka_e nedužnost. On kaže: "Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Boja" (Rimljanima 3:23). Čovjek nikada ne može biti nedužan pred Bogom, međutim, on svakako može biti opravdan pred Bogom. "Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!" (Rimljanima 8:1). Kada se čovjek pouzda u Isusa Krista kao svog osobnog Spasitelja, on je opravdan po vjeri. To je jedini način na koji čovjek može biti opravdan.


Govoraše i svojim učenicima: "Bijaše neki bogat čovjek koji je imao upravitelja.” (Luka 16:1)

 

Ovo je priča o bogatom čovjeku i njegovom nepravednom upravitelju. Upravitelj je osoba koja se brine o posjedu i imovini nekog drugog čovjeka. Sjećate se kako je Abraham imao upravitelja koji je upravljao svom njegovom imovinom. Abrahamov upravitelj je bio onaj koji je otputovao u Haran kako bi pronašao mladenku za Abrahamovog sina Izaka. David je imao upravitelje, koji se spominju u 1. Ljetopisa 28:1. Davidovi upravitelji imali su vlast nad svim kraljevim posjedom, uključujući i njegovu djecu. Pavao nam govori: "A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni" (1. Korinćanima 4:2).

 

Upravitelj u ovoj Isusovoj prispodobi odgovarao bi današnjem predsjedniku nekakve korporacije. On je upravljao imanjem i bogatstvom ovog bogatog čovjeka. Bio je kriv zbog prijestupa u službi i pogrešnog korištenja sredstava. On je bio poput upravitelja banke koji potajno umakne sredstva banke. Nepravedni upravitelj je potrošio sredstva (dobra) svoga gospodara.

 

Ovaj je bio optužen pred njim kao da mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu reče: 'Što to čujem o tebi? Položi račun o svom upravljanju jer više ne možeš biti upravitelj!' (Luka 16:2)

 

Za ovog čovjeka je osvanuo dan istine. Morao je položiti račun. S obzirom da je imao pečatnjak svoga gospodara i da je bio njegov blagajnik, umjesto da gospodaru podnese financijski izvještaj, ovaj je čovjek odlučio upotrijebiti zakon ovoga svijeta, to jest, zakon o samoodržanju.

 

Nato upravitelj reče u sebi: 'Što da učinim kad mi gospodar moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se. (Luka 16:3)

 

Ovaj je čovjek imao nježne ruke i osjećao je kako ne bi mogao postati običnim radnikom. A također se sramio prositi. Svakako se moramo nasmijati na ovaj stih - čovjeka je bilo sram moliti, ali ga nije bilo sram krasti! Nažalost, ima jako mnogo ljudi danas koji razmišljaju i djeluju na ovakav način.

 

Znam što ću da me prime u svoje kuće kad budem maknut s uprave.'” (Luka 16:4)

 

Ovaj se čovjek nije pokajao; on nije žalio i nije ga grizla savjest zbog njegovih postupaka. Ovaj je čovjek bio krajnje pokvaren - takve ljude svijet po svojim standardima naziva bistrima i snalažljivima. Nije bio obučen za nikakvi drugi posao, a vjerojatno su i njegove godine bile protiv njega. Bio je preponosan da bi prosio, međutim, nije ga bilo sram biti nepošten.

 

"I pozva dužnike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita prvoga: 'Koliko duguješ gospodaru mojemu?' On reče: 'Sto bata ulja.' A on će mu: 'Uzmi svoju zadužnicu, sjedni brzo, napiši pedeset.” (Luka 16:5 - 6)

 

Upravitelj je upitao: "Koliko si dužan mojem gospodaru?" Ovaj je čovjek bio dužan stotinu litara ulja. "Pa", rekao je upravitelj, "ulje košta jedan dolar po litri. Evo što ćemo učiniti. Tebi ćemo ga dati za pedeset centi." Čovjek je trebao platiti samo pola od onoga što je bio dužan.

 

Zatim reče drugomu: 'A ti, koliko ti duguješ?' On odgovori: 'Sto kora pšenice.' Kaže mu: 'Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.'"(Luka 16:7)

 

Ja ne znam zašto nije dao isti popust i ovome čovjeku kao što ga je dao onom prethodnom, međutim, njemu je dao cijenu od osamdeset centi za dolar. Pokvareni upravitelj je jednaka propalica na kraju svoje karijere kao što je bio i na početku karijere.

 

I nije primio kaznu.

 

"I pohvali gospodar nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." (Luka 16:8)

 

Ovo je zapanjujuća izjava! Tko ju je izrekao? Gospodar ovoga upravitelja, što znači njegov poslodavac, bogataš. Ovaj se čovjek očito obogatio koristeći se istim načelom kojeg je upotrijebio i njegov upravitelj. Rekao mu je da je mudro postupio. Na koji način? Prema načelima ovoga svijeta. To je svijet koji mrzi Krista. Taj svijet donosi svoja vlastita pravila. Zakon svijeta je: "Pas jede psa." Svjetovni je gospodar pohvalio svog svjetovnog upravitelja zbog njegove svjetovne mudrosti u ophođenju prema svjetovnim poslovima.

 

Gospodin Isus je rekao: "Jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti." To znači da djeca ovoga svijeta, ovog doba, upotrebljavaju svoj novac mudrije od djece svjetla.

 

"I ja vama kažem: napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore." (Luka 16:9)

 

Najšokantnija od svih izjava tiče se odnosa vjernika prema "nepoštenom bogatstvu." Što je to "nepošteno bogatstvo?" To su bogatstva, novac. Novac nije zao sam po sebi; novac je amoralan. Ljubav prema novcu je ono što je uzrok svih zala. Za vjernike novac bi trebao biti duhovan. Naš je Gospodin rekao da bismo mi morali gomilati blago na nebu. Morali bismo biti mudri u načinu na koji upotrebljavamo naš novac. Zatim, kada dođemo do kraja života, bit ćemo primljeni u nebo s dobrodošlicom.

 

"Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?" (Luka 16:10 - 12)

 

Mi smo upravitelji onoga što je materijalno. Mi kao vjernici ne posjedujemo ništa. Mi smo odgovorni Bogu za način na koji upravljamo Njegovim dobrima. On nam govori kako su sinovi ovoga svijeta mudriji od djece svjetla u svome upravljanju. Dugo godina bio sam pastor crkve koja se nalazila blizu trgovačkog i financijskog središta grada. Tijekom godina vidio sam mnogo ljudi koji odlaze u brokerske kuće kako bi vidjeli kako stoje njihove dionice. Ujutro bi sjeli za stol i razmišljali bi što će učiniti. Nisu željeli ulagati u neke dionice ako nisu bili sigurni da će im vrijednost porasti, ili bi se, drugima riječima, poigravali s tržištem. Jednom mi je jedan kršćanin rekao kako je on svoj novac zaradio poigravajući se sa tržištem dionica. Zbog toga nije želio prihvatiti nikakvu službu u crkvi - ne znam kako je sam sa sobom pomirio činjenicu da je bio član crkve. Bio je mudar u stjecanju novca.

 

Koliko je kršćana danas mudro u upotrebljavanju bogatstva (mamona) nepravednosti - novca? Upotrebljavaju li ga za stjecanje duhovnog bogatstva? Bog će vas držati odgovornim za pogrešnu upotrebu materijalnih bogatstava koje vam je dao. Ja osobno znam za program koji se sprovodi samo kako bi se zadovoljila privatna potreba jednog pojedinca. U drugoj organizaciji se devedeset posto novca što se primi za program koristi kako bi ljudi u glavešinstvu mogli voziti skupocjene automobile. To znači da biste morali dati stotinu dolara kako bi siromašni zbog kojih ovaj program postoji dobili deset dolara! Postoji nešto pogrešno u načinu na koji kršćani daju svoj novac. To se ne bi dešavalo kada bi kršćani bili jednako mudri kao i ljudi ovoga svijeta. Koliko ste mudri vi, dragi moji kršćanski prijatelji, u pitanjima novca? Upotrebljavate li vi svoj novac na takav način da se pobrinete da Božja riječ stigne do onih ljudi kojima je potrebna?

 

U prispodobi o nepravednom upravitelju, Gospodin Isus je rekao: "Zar mislite da će vam Bog povjeriti nebeska bogatstva ako niste sposobni ispravno upotrijebiti ono što vam je dao na zemlji?" Novac je duhovna stvar. Vi niste odgovorni samo za to kako ga dajete, već ste odgovorni i za to da ga investirate ondje gdje će davati najveću dividendu za ljude koji su u potrebi za Kristom.

 

"Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu."(Luka 16:13)

 

Što vi činite sa svojim novcem? Stvarate li novac? Ako to činite, što činite s njim? Ovo je pitanje koje bismo si trebali uporno postavljati. Upotrebljavate li svoj novac za stvari ovoga svijeta? Ako to činite, tada služite bogatstvu; to je vaš gospodar. Služite li Bogu ili bogatstvu? Ne možete služiti obojem.

 

 

ISUS ODGOVARA POHLEPNOM FARIZEJU

 

Farizeji su čuli Isusa i počeli su se osjećati optuženo.

 

Sve s to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom. "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navješćuje kraljevstvo Božje i svatko se u nj silom probija. Lakše će nebo i zemlja proći, negoli propasti i jedan potezić Zakona." (Luka 16:14 - 17)

 

Bog je poznavao srca farizeja. Bog poznaje i vaše srce. Bog poznaje moje srce. Mi možemo lako staviti masku tako da nas drugi ne prepoznaju, međutim, pred Bogom nema nikakvih maski. Mi nismo dorasli Božjem standardu.

 


ISUS GOVORI O RAZVODU

 

"Tko god otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini preljub. I tko se god oženi otpuštenom, čini preljub." (Luka 16:18)

 

Kad bi ovo bio jedini stih o razvodu u Bibliji, onda za kršćane ne bi bilo razvoda. Ovaj stih bismo trebali usporediti sa onime što je zapisano u Mateju 19 i 1. Korinćanima 7. Cjelokupna Biblija mora se promotriti u svezi s nekom temom kako bi se utvrdila njena istinitost. Naš je Gospodin progovorio o ovoj temi, a govorio je ovim ljudima koji su bili pod Zakonom, a sve zbog toga što su oni olako shvaćali Božji Zakon.

 

 

ISUS GOVORI O BOGATAŠU I LAZARU (SIROMAHU)

 

Sada smo došli do još jedne velike prispodobe koju samo Luka iznosi. Ja ne vjerujem da se radi o izmišljenoj priči. Ja vjerujem kako je Isus ovu priču izvukao iz stvarnog života, jednako kao što je to bio slučaj i sa ostalim prispodobama. Isus je upotrebljavao ilustracije koje su bile poznate Njegovim slušateljima. Oni su točno znali o čemu On govori. Upotrijebio je jedno od imena ljudi koji su bili akteri ove prispodobe; Gospodin nam ne bi dao ime nekoga tko nije postojao.

 

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. (Luka 16:19)

 

Ovo je priča o bogatašu koji je živio i umro bez Boga. Ona nas prebacuje u okruženje o kojem mi ništa ne znamo. U ovoj prispodobi, Gospodin prelazi iz ovog u slijedeć svijet ne praveći nikakav prijelaz. Iako mi ne možemo prodrijeti kroz zastor između ovog i narednog života, naš Gospodin govori o slijedećem svijetu jednako prirodno kao i kada govori o ovome životu.

 

Kada je čovjek prepušten svojoj mašti, on traži mnoge izlaze, i u svojoj najbujnijoj mašti on izvodi najzamršenije spekulacije. Kada čovjek upotrebljava svoju maštu, on upada u nevolju. U ovoj prispodobi učimo što nam Božja riječ govori. Postojala su samo četiri čovjeka koji su sa ovlastima govorili o drugoj strani smrti: Gospodin Isus; Lazar; Ivan, kojem je bilo dano Otkrivenje; i Pavao, koji je "...bio ponesen do trećeg neba" (2. Korinćanima 12:2).

 

A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve."(Luka 16:20 - 21)

 

Ovdje imamo dva čovjeka koji su se nalazili na suprotnim krajevima društvene i financijske ljestvice - i, pretpostavljam, svatko na drugoj ljestvici. Jedan čovjek predstavlja najvišu klasu po bogatstvu, a drugi čovjek predstavlja najniži ekstrem siromaštva. Ne postoje dva čovjeka koji bi bili tako udaljeni kao što su to bila ova dvojica. Ovaj je siromašak ovisio o mrvicama koje su padale s bogataševa stola. On nikada nije bio pozvan da sjedne za bogatašev stol; morao je biti na svom niskom položaju. Psi su dolaziil i lizali su mu čireve. Naš je Gospodin u nekoliko riječi opisao strašnu degradaciju i očaj u kojem je ovaj čovjek živio. Siguran sam, da ste živjeli u tom gradu, možda biste stekli dojam kako siromašni Lazar, odjeven u prnje, nije imao mnogo u smislu duhovnog zapažanja i duhovnih bogatstava. Siguran sam da bismo ga svi mi otpisali kao beznadni slučaj. S druge strane, uvjeren sam da je po bogataševom imenu bilo nazvano nekoliko građevina - možda crkva, škola ili kakva misijska udruga. Siguran sam da je bogataš bio na dobru glasu u ovom gradu u kojem u kojem su njih obojica živjeli. Međutim, sve što su ljudi mogli vidjeti bile su izvanjske pojave bogataša i prosjaka kome su psi lizali čireve. To su slike krajnjeg siromaštva i neizmjernog bogatstva. Ova dva čovjeka nisu mogli biti udaljeniji na društvenoj ljestvici nego što su to bili.

 

"Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. (Luka 16:22)

 

Naš je Gospodin došao do samih vrata smrti i prošao kroz njih, kao da se ne radi o nečem neobičnom. Kada je siromah umro, nije bilo nikakvog sprovoda. Samo su uzeli njegovo tijelo i bacili ga u Gehensku dolinu kamo su se bacali i spaljivali oni koji su bili odbačeni; to je bilo mjesto na koje su bacali tijela siromaha u ono doba. Trenutkom kada je ovaj siromah stupio kroz vrata smrti, anđeli su ponijeli njegov mrtvački pokrov, i odveli ga u Abrahamovo krilo.

 

Bogataš je također umro i bio je pokopan. Imao je veliki sprovod, i propovjednik ga je pogurao do vjerojatno najvišeg mjesta u nebu. Jedini problem bio je u tome što se propovjednik zabunio oko smjera; bogataš je otišao u drugome smjeru.

 

Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara (Luka 16:23)

 

Zapazite ovdje dvije stvari: izgubljeni odlaze na mjesto svjesnih muka. Osim toga, ljudi poznaju jedni druge nakon smrti. Mi ne gubimo svoj identitet.

 

Riječ pakao je Grčka riječ hades, što znači "neviđeni svijet." U stvari, pakao, kako ga mi doživljavamo, je mjesto koje još nije otvoreno za posao; ne čitamo ništa o njemu sve do Otkrivenja 20:10, gdje piše da će prvi posao kojeg će pakao imati biti Antikrist i lažni prorok. Kada su umrli, Lazar i bogataš otišli su u neviđeni svijet, mjesto mrtvih ljudi.

 

Smrt je odvojenje; ona niakda ne znači nestajanja (izumiranje). Adam je, u onaj dan kad je jeo zabranjeno voće, umro. Tjelesno gledano, on nije umro još slijedećih devetstotinjak godina, međutim, trenutkom kada je okusio od zabranjenog voća, bio je odvojen od Boga. Isus je o tome govorio kada je rekao: "Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada..." (Ivan 11:25 - 26). Čovjek je odvojen od Boga zbog grijeha. Ljudi su mrtvi iako žive. Pavao je rekao Efežanima: "I vi bijaste mrtvi zbog prijestupa i grijeha" (Efežanima 2:1).

 

Stanoviti punktovi u velikim gradovima su noću uistinu živi i sve u njima poskakuje. Ako želite ugledati mnogo zombija i mrtvih ljudi, pogledajte u jedan od noćnih lokala. To je mjesto na kojem ćete ih pronaći. Oni udaraju u bubnjeve, glasno pjevaju, uivaju u ritmu, pije sve do čega stignu i drogiraju se zbog toga što su mrtvi, a željeli bi živjeti.

 

Postoji i druga smrt, a to je duhovna smrt, i ona označava vječno odvojenje od Boga. Prigodom tjelesne smrti, tijelo postaje inertno i beživotno zbog toga što ju je napustio duh dotične osobe. Tijelo se stavlja u grob, i njegovi elementi se vraćaju zemlji (prahu): "...prah si, u prah ćeš se i vratit" (Postanak 3:19). Stoga, smrt znači odvojenje.

 

U razumijevanju ove prispodobe pomoći će nam shvaćanje da je Šeol ili hades (preveden sa pakao u Novome zavjetu) podijeljen u dva odjeljka: raj (koji je u ovoj prispodobi nazvan Abrahamovim krilom) i mjesto muke. Raj je bio ispražnjen kada je Krist sa sobom prigodom svog uzašašća uzeo Starozavjetne vjernike (vidite Efežanima 4:8 - 10). Mjesto muke predat će izgubljene za sud pred velikim bijelim prijestoljem (vidite Otkrivenje 20:11 - 15). Svi koji će se naći na ovom sudu bit će izgubljeni, i bit će bačeni u ognjeno jezero, a to je druga smrt.

 

Kada je bogataš umro, njegov je duh otišao na mjesto mučenja, u mjesto na koje odlaze oni koji su izgubljeni. Prosjak je otišao u odjeljak koji se zove raj ili Abrahamovo krilo.

 

Zapazite kako naš Gospodin nije rekao kako je bogataš otišao na mjesto muke zbog toga što je bio bogat ili da je prosjak otišao u Abrahamovo krilo zbog toga što je bio siromašan. Prolazak kroz vrata smrti svakako je izmijenio njihov status, međutim, mjesto na kojem su se našli bilo je uvjetovano onime što se nalazilo u njihovim srcima. To je ono o čemu je naš Gospodin govorio u čitavom ovom odjeljku - ljudi ne mogu suditi prema onome što se vidi izvana.

 

Postoji još nekoliko stvari koje u ovoj prispodobi ne bismo otkrili da nam ih naš Gospodin nije otkrio.

 

pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.” (Luka 16:24)

 

Bogataš je postao prosjakom, dok je čovjek koji je prije bio prosjak, sada postao bogat.

 

Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" (Luka 16:25 - 26)

 

Tijela vjernika danas, od uskrsnuća Isusa Krista naovamo, odlaze u grob i vraćaju se u prah, međutim, njihov duh odlazi Kristu. "Da, puni smo pouzdanja i najradije bismo se iselili iz tijela i naselili kod Gospodina" (2. Korinćanima 5:8). Izgubljeni danas još uvijek odlaze na mjesto muka u hadesu. U Poslanici Efežanima 4:8 - 10 dana nam je slijedeća slika: "Zato veli: Na visinu uzađe vodeći sužnje, dade dare ljudima. Ono 'uzađe' - što drugo znači doli to da i siđe u donje krajeve, na zemlju? Koji siđe, isti je onaj koji i uzađe ponad svih nebesaa da se sve ispuni." Drugim riječima, kada je naš Gospodin otišao u hades nakon svog raspeća na križu, on je ušao u rajski odjeljak, ispraznio ga, i sve koji su se ondje nalazili odveo u Božju prisutnost. Nikoga danas nema u rajskom dijelu hadesa. Jedini dio hadesa koji je uvijek zauzet danas je mjesto muka na koje nevjernici odlaze nakon svoje smrti. Dolazi dan kada će hades biti bačen u ognjeno jezero i ljudi više uopće neće odlaziti onamo (vidite Otkrivenje 20:14).

 

Tijelo je samo materijalna kuća u kojoj živimo. Prilikom smrti mi se iselimo iz svojih starih domova. Nakon što je stara kuća napuštena, možete sa njom činiti što vam je volja, međutim, ono što je važno je ono što se dešava duhom nakon što napusti tijelo. Kamo on odlazi?

 

Nebo je mjesto koje postoji, dragi prijatelji, i trenutkom kada umrete, otići ćete ili onamo da budete s Kristom, ili ćete otići na mjesto muka gdje ćete na koncu biti suđeni i zatim bačeni u ognjeno jezero. Stvar je u tome što Bog nikada nije namijenio da muke i ognjeno jezero budu svršetak bilo koga iz ljudske obitelji. Ognjeno jezero bilo je načinjeno za sotonu i njegove anđele (vidite Matej 25:41). Vi ste ti koji odabirete svoje konačno odredište.

 

"Između vas i nas zjapi velika provalija" - naš je Gospodin vrlo jasno izrekao ovu istinu. U ovome životu morate donijeti odluku kamo ćete ići nakon smrti. Nakon smrti, nećete više dobiti drugu šansu.

 

"Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. (Luka 16:27)

 

Zapazite kako je bivši bogataš zabrinut za svoju još živuću braću. Želio je da se oni pokaju i promijene svoje umove prije nego što bude prekasno. Dragi prijatelji, kada bi se izgubljeni mogli vratiti natrag, oni bi nam propovijedali evanđelje.

 

Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'" (Luka 16:28 - 31)

 

Mnogi ljudi vjeruju kako bi se mnoštvo ljudi pokajalo kada bi se netko vratio iz mrtvih da im kaže kako je ondje. Pa, Netko se vratio od mrtvih. Njegovo ime je Isus Krist. Oni nisu vjerovali Njemu, jednako kao što nisu vjerovali Mojsiju i Prorocima. Dragi prijatelji, nemojte otezati sa donošenjem svoje odluke. Nakon smrti više nećete imati novu šansu.