dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 17

 

 

TEMA: Isus upućuje svoje učenike u svezi sa opraštanjem; Isus upućuje svoje učenike u svezi sa vjernom službom; Isus liječi deset gubavaca; Isus govori o duhovnoj naravi Božjeg kraljevstva; Isus govori o svom ponovnom dolasku

 

 

ISUS UPUĆUJE SVOJE UČENIKE U SVEZI SA OPROŠTENJEM

 

I reče svojim učenicima: "Nije moguće da ne dođu sablazni, no jao onome po kom dolaze; je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih. (Luka 17:1 - 2)

 

Ono što Gospodin govori ovdje je vrlo oštro. Bit ću pošten i iskren sa vama; mislim da bih radije bio bilo tko drugi nego osoba koja mladeži prodaje narkotike. Mislim da će kazna za one koji prodaju drogu biti oštrija nego za mnoge druge. Radi se o vrlo ozbiljnoj stvari: tjerati nekoga, poglavito mladež, u prijestup. Ima nešto što je gore od odlaska u pakao; to je kada otiđete u pakao i kada vam vaša kćer ili sin kaže: "Tata, ja sam ovdje zato što sam slijedio tebe." To je najgora stvar koja se može dogoditi nekoj osobi.

 

Čuvajte se! "Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: 'žao mi je!', oprosti mu." Apostoli zamole Gospodina: "Umnoži nam vjeru!" Gospodin im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao." (Luka 17:3 - 6)

 

Drugim riječima, Njegovi bi učenici uvijek trebali biti spremni oprostiti. Isus nam ne govori da onoga koji je pogriješio ne treba ukoriti. Njemu bi trebalo pokazati u čemu je pogriješio da sam shvati, međutim, kada se iskreno pokaje, trebalo bi mu biti oprošteno - čak i ako uvijek iznova ponavlja svoj grijeh.

 

 

ISUS UPUĆUJE SVOJE UČENIKE U SVEZI SA VJERNIM SLUŽENJEM

 

Isus je još jednom oštar. Slušao sam ljude koji govore o nježnom i blagom Isusu, međutim, ako pročitate neke od ovih odjeljaka, vidjet ćete kako Isus nije baš uvijek bio blag. On je bio blag s djecom, međutim, ne i sa onima koji su ih sablažnjavali.

 

 "Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?” Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što  ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi  dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? (Luka 17:7 - 9)

 

Dopustite mi da primijenim ovaj odjeljak. Ima ljudi koji smatraju da zbog toga što se oni trude slijediti riječi našeg Gospodina zapisane u Propovijedi na gori, i zbog toga što su dobri kao susjedi susjedi i prema svojim bližnjima, kao i zbog toga što se trude ljubiti ljude, da će ih jednog dana Bog potapšati po ramenu i reći: "Kako si ti divna osoba. Ti si zaslužio svoj put u nebo." Ako držite Deset zapovijedi i Propovijed na gori, što ne možete, tada činite samo ono što se od vas očekuje. Mislite li da ćete zbog toga primiti spasenje? Dragi prijatelji, to je ono što ste i dužni činiti s obzirom na činjenicu da ste jedno od Njegovih stvorenja. Mi moramo shvatiti da je spasenje dar; ne možete ga zaraditi. Držanje Božjeg Zakona je obveza (dužnost, zadaća).

 

Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'" (Luka 17:10)

 

 

ISUS LIJEČI DESET GUBAVACA (SAMO SE JEDAN SAMARIJANAC VRAĆA KAKO BI MU ZAHVALIO)

 

 

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. (Luka 17:11)

 

Zapamtimo: naš se Gospodin nalazio na svom putu u Jeruzalem.

 

Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: "Isuse, Učitelju, smiluj nam se!" Kad ih Isus ugleda, reče im: "Idite, pokažite se svećenicima!" I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. (Luka 17:12 - 16)

 

Farizeji su zbog ovoga bili pogođeni u živac!

 

Nato Isus primijeti: "Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?" A njemu reče: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!” (Luka 17:17 - 19)

 

Isus je izliječio deset gubavaca. Samo jedan od te desetorice, koji je bio Samarijanac, vratio se zahvaliti Isusu zbog onoga što je učinio. Isus je tada za tog čovjeka učinio još nešto - oprostio mu je njegove grijehe. Ostalih devet gubavaca bilo je izliječeno, međutim, nisu bili spašeni. Zahvalnost bi se trebala nalaziti u srcu svakog kršćanina. Zbog čega odlazite u crkvu nedjeljom? Odlazite li onamo kako biste štovali Boga i zahvalili Mu zbog svega što je učinio za vas? Jedan dio vašeg štovanja je i zahvala. Mi čak i svoje zahtjeve moramo Bogu prinositi sa zahvalnosti. Trebali bismo imati zahvalno srce prema Njemu.

 

 

ISUS GOVORI O DUHOVNOJ NARAVI BO_JEG KRALJEVSTVA

 

Upitaju ga farizeji: "Kad će doći kraljevstvo Božje?" Odgovori im: "Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo ‑ kraljevstvo je Božje među vama!"(Luka 17:20 - 21)

 

Isus govori o činjenici da "kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo." Kome se Isus ovdje obraća? On je odgovarao farizejima koji su tražili od Njega da im kaže kada će doći Božje kraljevstvo. Isus ovdje ne govori da se Božje kraljevstvo nalazi u srcima ovih bezbožnih i neprijateljski nastrojenih farizeja. Umjesto toga, Božje kraljevstvo nalazilo se među njima, u osobi Kralja, Gospodina Isusa Krista. Upravo je tada On stajao među njima.

 

 

ISUS GOVORI O SVOM PONOVNOM DOLASKU

 

Jedna od najvećih zabluda današnjeg vremena je shvaćanje da će čovjek poboljšati sebe i svoj svijet; da će izgraditi Božje kraljevstvo bez Boga. Čovjek želi dovesti do Tisućljetnog kraljevstva koje će biti bez Krista.

 

Veličanstveni dan kraljevstva je bila tema o kojoj je Isus imao mnogo toga za reći. U stvari, On je naglasak stavio na budućnost - na Njegov ponovni dolazak. Jedan je liberalni teolog u prošlosti, koji je naučavao da je Isus bio samo etički učitelj, već postao umoran od svog papagajskog ponavljanja jednih te istih riječi, pa je počeo proučavati riječi Gospodina Isusa Krista. Došao je do otkrića (o čemu je napisao i knjigu) da je Krist bio eshatološki učitelj, to jest, da je glavna tema o kojoj je govorio bila budućnost, Njegov ponovni dolazak na zemlju.

 

U ovom vrlo važnom odjeljku koji je pred nama, naš Gospodin upozorava svoje učenike da se ne daju zavarati u svezi sa Njegovim povratkom.

 

Kristov povratak odvit će se u dvije faze. Prva faza je ono što mi nazivamo "Uzdignućem crkve", pri čemu se radi o podizanju sa zemlje pravih vjernika (što nam je detaljnije opisano u 1. Solunjanima 4:13 - 18). Međutim, u ovom odjeljku, Isus govori o drugoj fazi svog povratka, a to je povratak na zemlju kako bi ustanovio svoje kraljevstvo. To će se desiti nakon Uzdignuća crkve i nakon Razdoblja strašnih nevolja.

 

Zatim reče učenicima: "Doći će dani kad ćete zaželjeti vidjeti i jedan dan Sina Čovječjega, ali ga nećete vidjeti. Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! (Luka 17:22 - 23)

 

Prvi put kada je Krist došao, ljudi Ga nisu prepoznali zbog toga što su tražili Mesiju koji će poražavati neprijatelje i koji će ih osloboditi Rimljana. Umjesto toga, On je došao kao maleno dijete i živio je kao seljak. Slijedeći puta kada dođe, to neće biti u jednom mjestu kao što je to bio Betlehem, već će tada On doći u slavi. Zato ih Isus i upozorava da ne obraćaju pažnju na one koji govore da je on ovdje ili ondje - ili na one koji govore da će Isus doći u određeno vrijeme. To je jedan od razloga zbog kojih je nemoguće odrediti točno vrijeme Kristovog povratka.

 

Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako ćebiti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov. (Luka 17:24)

 

Kada On dođe na ovu zemlju kako bi ustanovio svoje kraljevstvo, to će biti toliko otvoreno očima javnosti kao što je to i munja koja bljesne na nebu. Usporedite ove riječi sa Njegovom opsežnom besjedom u Mateju 24.

 

No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci." (Luka 17:25)

 

Kri_ se nalazio u Božjem planu i programu. On je prošao kroz put križa kako bi stekao vas i mene. On je vrlo jasno ocrtao svoj plan i program: On će patiti i biti odbačen od svog vlastitog naroda.

 

"I kao što bijaše u dane Noine, tako će biti i u dane Sina Čovječjega: (Luka 17:26)

 

Kako je bilo u Noine dane? Na što je to naš Gospodin mislio ovim riječima?

 

jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju. I dođe potop i sve uništi. (Luka 17:27)

 

Što je loše u ovim stvarima? Brak nije pogrešan - on je ispravan. Čega ima lošeg u jedenju u pijenju? Time se moramo baviti kako bismo živjeli. Zbog čega Isus spominje ove stvari? Pa, spominje to zbog toga što je naraštaj u Noino vrijeme živio kao da Boga niti nema, a sud je bio i više nego očit. Danas muškarci i žene jedu i piju (čak se i ne žene iako žive zajedno), i ne prepoznaju da Božji sud dolazi u budućnosti - kada će to biti, ne znamo.

 

Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. A onog dana kad Lot iziđe iz Sodome, zapljušti s neba oganj i sumpor i sve uništi. (Luka 17:28 - 29)

 

Ovo je veličanstvena stvar koju naš Gospodin spominje na ovome mjestu. Lot se u potpunosti razlikovao od Noe; ipak, postoje stanovite sličnosti. Nitko u Sodomi nije paničario, prodavao svoju imovinu i odlazio iz grada. Tržište dionica nije doživjelo svoj slom zbog toga što je Lot objavio da dolazi sud. Oni jednostavno nisu vjerovali njegovim riječima.

 

Bog nije želio uništiti grad tako dugo dok se Lot nalazio u njemu. Jednako tako, Bog neće pustiti Razdoblje strašnih nevolja na zemlju (koje izravno prethodi Kristovom povratku) tako dugo dok sa nje ne uzme one koji pripadaju Njemu. Zanimljivo je da Isus upotrebljava Lota kao svoj primjer ovdje, što nije učinio u Besjedi na Maslinskoj gori u Mateju 24. Razlog je taj što je u Mateju 24 odgovarao na njihovo pitanje u svezi sa Njegovim dolaskom da ustanovi svoje kraljevstvo na zemlji. Ovdje u Lukinom evanđelju radi se o široj temi. Sodoma je, zbog svoga grijeha, stajala na rubu uništenja, i u onaj trenutak kada je Lot napustio grad, sud je i došao. Ja vjerujem da trenutkom kada vjernici napuste zemlju prigodom Uzdignuća crkve, započet će Razdoblje velikih nevolja.

 

Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi.” (Luka 17:30)

 

Bog danas u svijetu ima ljude koji su u mnogočemu nalik Lotu. Iako su se pouzdali u Krista kao svog osobnog Spasitelja, oni su spremni sklapati svakakve kompromise sa svijetom. Oni će ipak kao vjernici biti uzeti sa svijeta prije nego što nastupi dan suda. Svijet danas ne sluša riječi koje mu upućuje crkva. Kao i u Lotovo vrijeme, oni misle da im se mi smijemo.

 

"U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kući, neka ne siđe da ih uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag. (Luka 17:31)

 

U Matejevom izvješću u Besjedi na Maslinskoj gori, Gospodin Isus je ovo razdoblje nazvao Razdobljem velikih nevolja.

 

Sjetite se žene Lotove! (Luka 17:32)

 

Ona je primjer osobe koja nije vjerovala Bogu. Ona je u Sodomi imala kćeri i prijatelje. Oni su se vjerojatno tog popodneva trebali sastati na pratiju bridža. Stalno je gunđala i govorila: "Hajdemo se vratiti." Zbog čega je uopće pogledala unatrag? Ona jednostavno nije vjerovala da će Bog uništiti taj grad. Zbog toga se i mi moramo sjetiti Lotove žene. Ono što je za nas važno jest vjerovati Bogu.

 

Tko god bude nastojao ivot svoj sačuvati, izgubit će ga; a tko ga izgubi, živa će ga sačuvati." (Luka 17:33)

 

Ovo je jedan od onih velikih paradoksa u Bibliji. U onaj dan ljudi će pokušavati sve i sva kako bi sačuvali svoje živote, međutim, tada će biti prekasno. Oni moraju biti voljni izgubiti svoje živote i jednostavno ih predati Isusu Kristu. Svaki pokušaj da se u ono doba spasi život, neće biti od nikakve vrijednosti.

 

"Kažem vam, one će noći biti dvojica u jednoj postelji: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti zajedno: jedna će se uzeti, druga ostaviti." Dvojica će biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. (Luka 17:34 - 36)

 

U Noino vrijeme, tko je bio uzet sa svijeta? Tko je bio ostavljen u svijetu? Ovo nije Uzdignuće crkve o čemu Gospodin Isus ovdje govori. Ovdje se, jednako kao i u Besjedi na Maslinskoj gori u Mateju 24:37 - 41, govori o uzimanju bezbožnika za sud i ostavljanje na zemlji onih koji će ući u Tisućljetno kraljevstvo.

 

Zapazite kako nam je Krist ovdje implicirao da je zemlja okrugla. Jedan je u krevetu, a drugi u polju. S jedne strane zemlje biti će dan, a sa druge strane noć.

 

Upitaše ga na to: "Gdje to, Gospodine?" A on im reče: "Gdje bude trupla, ondje će se okupljati i orlovi." (Luka 17:37)

 

Usporedite ovaj stih sa onime što je zapisano u Knjizi Otkrivenja 19:17. To je ono što mi nazivamo Harmagedonskom bitkom, a u stvari se radi o Harmagedonskom ratu, koji će se završiti kada Krist dođe uspostaviti svoje kraljevstvo na zemlji.