dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 18

 

 

TEMA: Prispodoba o nepravednom sucu; prispodoba o farizeju i cariniku; Isus blagoslivlja malu djecu; Isus suočava mladog bogataša sa pet od deset zapovijedi; Isus liječi slijepca na ulasku u Jerihon

 

Prije nego što započnemo sa ovim poglavljem, želio bih reći nekoliko riječi o našem Gospodinu osobno. Ja vjerujem da je On bio Bog očitovan u tijelu. Ja jednako tako vjerujem da On nije bio ništa manje Bog zbog toga što je bio čovjek. S druge strane, vjerujem da nije bio ništa više čovjek zbog toga što je bio Bog. On je bio savršeni čovjek - pravi čovjek. Ako ćemo iskreno, da ste bili ondje u ono vrijeme, vjerojatno biste uživali u Njegovom društvu. Bila bi prava privilegija biti u Njegovom društvu i slušati Njegov smijeh. Meni se ne dopada niti jedna slika kojom se želi prikazati Njega; umjestnici Ga nikada ne prikazuju kako se smije, a ja mislim da se On mnogo puta smijao. Naš je Gospodin bio tako čovječan. U Njegovom društvu biste se proveli najbolje u životu. Siguran sam da poznajete stanovite ljude u čijem društvu jednostavno uživate. Ja poznajem nekoliko propovjednika u čijem društvu posebno uživan. Oni izoštravaju moje misli i moje umne sposobnosti; a ipak pričaju najsmješnije viceve koji postoje. Ja mislim da je naš Gospodin bio dobar u tome. Došli smo do događaja koji je, siguran sam, nasmijao mnoge ljude.

 

Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne sustati: (Luka 18:1)

 

Isus je završio sedamnaesto poglavlje besjedom o posljednjim danima i sa činjenicom da će ponovno doći. Posljednje je dane prispodobio Noinom vremenu, rekavši da će to biti teški dani - dani koji neće baš pogodovati razvoju i širenju vjere, niti će se povoditi za vjerom. To je razlog zbog kojeg su ove riječi tako primjenjive na ovo vrijeme u kojem živimo. Živimo u danima, kako je On to naznačio, kada su ljude srca iznevjeruju zbog straha. Ono što imamo u ovoj prvoj prispodobi je odjeljak o molitvi koji je jako primjenljiv na sadašnji trenutak. Zapazite kako im je Isus izrekao ovu prispodobu kako bi oni znali da treba uvijek moliti, i nikada ne sustajati ili klonuti u molitvi.

 

Isus otvara dvije alternative svakome čovjeku koji živi u teškim vremenima. I vi i ja ćemo morati učiniti jedno od ovog dvojeg. Morat ćete odlučiti u svezi s tim što ćete učiniti. Ljudi će, kada se nađu u teškim situacijama, ili klonuti (sustati) ili će moliti. Ili će nastupiti dani straha ili dani pune vjere.

 

Tijekom Drugog svjetskog rata, kada je bombardiranje Londona bilo vrlo žestoko, pred jednom od crkvi pojavio se natpis na kojem je pisalo: "Ako vam koljena klecaju jedno o drugo, kleknite na njih!" To je praktički parafraziranje onoga što je naš Gospodin rekao "kako valja svagda moliti i nikada ne sustati."

 

To je ista misao koju je Pavao izrekao malo drugačije: "Bez prestanka se molite" (1. Solunjanima 5:17). To ne znači da morate otići na neki cjelodnevni ili cjelonoćni molitveni sastanak. Molitva je stav života. To je više stav života nego govor usnama. Zapamtimo ono što je Pavao rekao Rimljanima: "...ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima" (Rimljanima 8:26). Drugim riječima, ti se uzdasi ne mogu izreći riječima. I mi mnogo puta nemamo riječi kojima bismo molili, ali ipak mi svejedno molimo. Ono što molitvu čini učinkovitom je čitavi život koji se nalazi iza riječi koje su izgovorene u molitvi.

 

Prije mnogo godina postojao je jedan poznati propovjednik, koji je imao vrlo čudne izraze. Jedan od tih izraza bio je ovaj: "Kada čovjek moli Boga za dobru žetvu, Bog očekuje da čovjek kaže amen držeći motiku u ruci." Ne možete samo biti na svojim koljenima svo vrijeme i moliti za dobru žetvu. To je pobožna besmislica. Međutim, moliti za dobru žetvu, a zatim otići u polje i raditi je ono o čemu je naš Gospodin govorio u danima kada su srca ljude iznevjeruju zbog straha. "Čovjek treba svagda moliti i nigda sustati."

 

 

PRISPODOBA O NEPRAVEDNOM SUCU

 

Kada je Isus ispričao ovu priču o udovici i nepravednome sucu, ona je vjerojatno bila jako dobor poznata ljudima koji su Ga u ono vrijeme slušali. Oni su točno znali o čemu im Isus govori. Priča ide ovako:

 

"U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za ljude nije mario. U tom gradu bijaše i neka udovica. Dolazila k njemu i molila: 'Obrani me od mog tužitelja!' (Luka 18:2 - 3)

 

 

U tome je gradu postojao sudac koji je bio pravi bezbožnik. On je bio beskrupulozni političar, sklon spletkama, hladan i proračunat. Sve što je u životu činio, činio je isključivo za sebe, kao što ćemo to vidjeti malo kasnije. Sve što je god učinio trebalo je poslužiti njegovom vlastitom napretku i zadovoljiti njegove ambicije. Uopće se nije bojao Boga. Bog nije mogao pronaći svoje mjesto u razmišljanju ovoga čovjeka. I s obzirom da se nije bojao Boga, uopće mu nije bilo stalo niti do drugog čovjeka. Uopće nije imao poštovanja prema ovoj udovici.

 

Ova je udovica očito trebala biti izbačena iz svog skromnog doma. Hipoteka je istekla, i prema njoj se počelo ponašati nepravedno. zato je ona otišla k ovom istaknutom sucu, sjela u čekaonicu u njegovom uredu, i pitala tajnicu ako može razgovarati sa sucem. Tajnica joj je rekla: "On je jako zaposlen. Ako biste meni rekli koja je narav vaše pritužbe..."

 

Tako joj je udovica rekla: "Ja sam samo siromašna udovica. Živim na rubu grada, i uskoro ću izgubiti svoj dom. To je nefer i nepravedno, pa bih se zato željela požaliti sucu."

 

Tajnica je ušla u sučev ured i rekla mu: "Jedna je udovica vani..."

 

"Pa, mogu je se riješiti za tri minute. Ja sam političar, ja znam kako ću s njom. Pustite je neka uđe."

 

Tako je ona ušla. Sudac ju je slušao tri minute. Zatim je rekao: "Žao mi je, međutim, to je izvan mog dosega. Bilo bi mi jako drago da mogu učiniti nešto za vas, međutim, nisam u mogućnosti ništa poduzeti. Do viđenja."

 

Slijedećeg dana, kada je sudac došao u svoj ured, ondje je bila udovica. Požurio je u ured, pozvao unutra svoju tajnicu i pitao je: "Što ona udovica traži ponovno ovdje?"

 

"Rekla je da vas želi vidjeti."


"Otiđi do nje i reci joj da sam zauzet do ručka."

 

"To sam joj već rekla. Međutim, ona je ponijela svoj ručak. Rekla je da će ostati ovdje koliko je god dugo potrebno."

 

Ostala je ondje čitavi dan, međutim, nije uspjela doći do suca. On je već pomislio da je se riješio. Međutim, slijedećeg jutra kada je došao na posao, ona je bila ondje! Ona je tako učinila slijedećih nekoliko dana, pa je on konačno rekao: "Morat ću učiniti nešto u svezi s njom. Ne mogu više ovako dalje." Zapazite kako je naš Gospodin zabilježio ono što je ovaj čovjek rekao "u sebi."

 

No on ne htjede zadugo. Napokon reče u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude marim, ipak, jer mi udovica ova dodijava, obranit ću je da vječno ne dolazi mučiti me.'" (Luka 18:4 - 5)

 

Riječ mučiti je relativno loši prijevod. Da je barem na ovome mjestu prevedeno doslovno. Ono što je sudac rekao bilo je: "Moram je primiti, da mi ne bi nabila šljivu na oko!"

 

Vidite, on je mislio samo na sebe. Ne znam je li doslovno mislio na šljivu na oku - nije nam rečeno da mu je udovica prijetila! Međutim, sama činjenica što udovica svakoga dana sjedi u sučevom uredu ne izgleda nam dobro. On je do svog položaja došao time što je govorio: "Meni je jako stalo do siromašnih", međutim, nije mu bilo stalo - on je mislio samo na sebe. "Da mi ne bi stavila masnicu na oko, bolje bi mi bilo da je saslušam." Svojoj je tajnici rekao: "Uvedi je u moj ured." Ovaj puta je udovici rekao: "Pružit ću ti pravnu zaštitu."

 

To je prispodoba.

 

Nato reče Gospodin: "Čujte što govori nepravedni sudac! Neće li onda Bog obraniti svoje izabranike koji dan i noć vape k njemu sve ako i odgađa stvar njihovu? (Luka 18:6 - 7)

 

Ja sam mnogo puta čuo biblijske učitelje kako govore da ova prispodoba uči o vrijednosti ustrajne molitve. Iako ja ne volim raspravljati sa ljudima koji su veći od mene, u ovome slučaju oni nisu u pravu. Ovo nije prispodoba o ustrajnosti u molitvi - kao da će vas Bog čuti ako budete izdržali dovoljno dugo.

 

Ovo je prispodoba s kontrastom, a ne sa usporedbom.

 

Prispodobe su bile priče koje je naš Gospodin ispripovijedio kako bi ilustrirao neku veliku istinu. Riječ prispodoba (parabola) dolazi od dvije Grčke riječi. Para znači "pokraj", a ballo je glagol, a znači "baciti" - (od te riječi dolazi engleska riječ ball - lopta.) Prispodoba je dakle nešto što je bačeno pokraj nečeg drugog kako bi vam reklo nešto o tome. Na primjer, metar postavljen pokraj stola je prispodoba o stolu, jer nam kazuje koliko je stol visok. Prispodoba je bila priča koju je naš Gospodin upotrebljavao kako bi ilustrirao neku veliku božansku istinu. Postoje dva načina na koji je to činio. Jedan način je usporedbom, a drugi je upotrebom kontrasta.

 

Naš je Gospodin rekao: "Kada dođete Bogu u molitvi, mislite li da je Bog nepravedni sudac? Kada Mu dođete u molitvi, mislite li da je On jeftini političar? Mislite li da Bog čini stvari samo zbog postizanja svojih političkih ciljeva?" Dragi prijatelji, ako mislite tako, tada ste u zabludi. Bog nije nepravedni sudac.

 

Ako je ovaj nepravedni sudac bio voljan saslušati ovu jadnu udovicu zbog toga što mu je ova stalno dolazila, zašto ste onda vi obeshrabreni otići sa svojom molitvom pred Boga, koji nije nepravedni sudac, već koji u stvari želi čuti i uslišiti molitve? Zbog čega su Božji ljudi danas toliko obeshrabreni u svojim molitvenim životima? Zar ne znate, dragi prijatelji, da On nije nepravedni sudac? Vi Ga ne morate držati za skut Njegova kaputa i preklinjati Ga i moliti Ga. Bog želi djelovati u vašu korist! Kad bismo imali ovakav stav, to bi izmijenilo naš molitveni život - doći u Njegovu prisutnost i znati da nas On želi saslušati. Mi se ponašamo kao da je On nepravedni sudac, a mi Ga moramo držati ili nas On uopće neće saslušati. Bog nije nepravedni sudac.

 

 

PRISPODOBA O FARIZEJU I CARINIKU

 

Sada nam naš Gospodin iznosi još jednu prispodobu o molitvi.

 

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: "Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. (Luka 18:9 - 10)

 

Ovo je prispodoba koja je poznata svakome od nas. Kakvu je ujedajuću satiru upotrijebio kada im je ispripovijedio ovu prispodobu! Međutim, On to nije učinio zato da bi povrijedio neke od njih; On je to učinio sa ciljem da im pomogne. Rekao im je kako su dva čovjeka otišla u hram na molitvu: farizej i carinik. Mislim da nije moguće pronaći dvije skupine ljudi koji bi bili dalje jedni od drugih kao što su to bile ove dvije skupine ljudi. Farizeji su se nalazili na vrhu religiozne ljestvice. Carinici su se nalazili na samo dnu te iste ljestvice. Isusova prispodoba nije bila o carinicima i grešnicima - carinici su bili upravo ondje dolje sa grešnicima. Farizej je bio na samome vrhu, i pretpostavljao je da je prihvatljiv Bogu. Otišao je u hram na molitvu, imao je pristup u hram, i donio je propisanu žrtvu. Dok je tako stajao i molio, njegov je svećenik bio u Svetinji, prinoseći kad na žrtveniku. Ovom starom farizeju je sve išlo kao po loju.

 

Farizej se uspravan ovako u sebi molio: 'Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežžljivci, nepravednici, preljubnici ili ‑ kao ovaj carinik.' (Luka 18:11)

 

Nije li to odvratan način za započinjanje molitve! A upravo je to ono što mnogi od nas tako često čine. Vi kažete: "Ali ja to ne činim." O, da, činite. Ja vrlo često slušam ovakve molitve. O, pa mi to ne kažemo baš na točno ovakvi način. Mi smo temeljiti - mi smo naučili da to kažemo mnogo bolje. Mi imamo svoj način izricanja istih misli. "Bože, hvala ti što ti mogu dati svoje vrijeme i svoju službu." Koliko sam samo puta ovo čuo! Kakav li je to kompliment Gospodinu! Dragi prijatelji, mi ne stižemo nikamo u svojim molitvama kada molimo na ovakav način. Bogu nije potrebna naša slu_ba.

 

Farizej je rekao: "Zagvalan sam ti što nisam poput drugih ljudi"; zatim je počeo nabrjati što on nije. "Ja nisamgrabežljivac" - očito se u blizini nalazio netko tko je bio grabežljivac. "Ja nisam nepravedan. Ja nisam preljubnik." Zatim je opazio carinika daleko vani, i rekao: "I, vjeruj mi, Bože, ja nisam poput onog carinika. Ja nisam nimalo nalik onome grešniku vani."

 

Zatim je počeo Gospodinu nabrajati sve što je učinio:

 

Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem. (Luka 18:12)

 

Pa, nije li on jednostavno predivan čovjek! Ne bismo li ga voljeli imati u svojoj crkvi!

 

Naš je Gospodin rekao kako se ovaj farizej "ovako u sebi molio." Drugim riječima, on je izricao hamletovski solilokvij. Hamlet, kao što znate, često odlazi van i stoji govoreći samome sebi - a Hamlet je "otkačen", moram usput napomenuti; on je mentalni slučaj. Hamlet u jednom trenutku gvori: "Biti, ili ne biti, pitanje je sad." A ovaj stari farizej je razgovarao sa samim sobom - mislio je da razgovara s Bogom, međutim, njegova molitva ne odlazi dalje od plafona. Sve što je učinio bio je najobičniji propagandni govor; potapšao je samoga sebe po ramenu i izišao je ponosan poput pauna. Bog nije niti saslušao tu molitvu.

 

Stari carinik - on je bio razvratnik. Bio je grešnik, bio je najniži od najnižih. Svoj je vlastiti narod prodao za šaku novčića kada je postao ubirač poreza. Kada je postao poreznikom, zanijekao je svoj narod. Kada je zanijekao svoj narod, kao Židov, zanijekao je svoju religiju. Okrenuo je svoja leđa Bogu. Zbog čega je to učinio? Zbog toga što je to bilo unosno. Rekao je: "Ako krenem ovim putem, na njemu ču pronaći mnogo novca." Kao carinik, postao je vrlo bogat. Međutim, to nije udovoljilo prohtjevima njegovog srca. Pročitajte priču o Leviju; pročitajte priču o Zakeju u Luki 19 - carinikovo srce bilo je prazno. Ovaj jadni carinik je, u svom očaju, znajući da nema pristup prijestolju milosti u hramu, zavapio Bogu.

 

A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: 'Bo_e milostiv budi meni grešniku!” (Luka 18:13)

 

"Bože, milostiv budi meni grešniku" nije adekvatni prijevod carinikovih riječi. Dopustite mi da vam to iznesem onim riječima kako ih je on izrekao. On se nije usuđivao niti svojih očiju podići prema nebu, već se udarao u prsa i govorio: "O Bože, ja sam jadni carinik. Nemam pristup k prijestolju milosti koje se nalazi u Svetinji nad Svetinjama. O, kad bi Ti barem načinio prijestolje milosti za mene! Želim doći."

 

Naš je Gospodin rekao da je ovaj čovjek bio saslušan. Znate li zašto je bio saslušan? Zbog toga što je Isus Krist upravo ondje i upravo tada bio na svom putu prema križu kako bi načinio prijestolje milosti za njega. Apostol Ivan piše: "A On je pomirnica za naše grijehe, i ne samo naše, nego i svega svijeta" (1. Ivanova 2:2). Žrtva pomirnica znači "prijestolje milosti." Krist je prijestolje milosti za naše grijehe, ali ne samo za naše grijehe, već također i za grijehe čitavoga svijeta.

 

Molitva ovog carinika bila je uslišana. U stvari, vi danas ne trebate tražiti od Boga da vam bude milostiv. On jest milostiv. Mnogi ljudi govore: "Mi Ga moramo tražiti da bude milostiv prema nama." Dragi prijatelji, što vi želite da On učini? On je dao svoga Sina da umre za vas. On govori i najgorem grešniku među vama: "Možeš doći. Za tebe postoji prijestolje milosti." Ja vam moram priznati da sam i ja trebao doći k tom prijestolju milosti. A ako ste vi Božje dijete, tada ste i vi došli k tom prijestolju milosti gdje je On umro za vaše i moje grijehe ondje na križu. Kazna je plaćena. Sveti Bog je kadar svoje ruke držati objeručke otvorenima. Vi Ga ne morate preklinjati; vi Mu ne morate ništa obećavati jer On zna koje su vaše slabosti; ne morate se ničemu pridružiti; čak ne morate i biti netko. Možete biti u potpunosti nalik jadnom cariniku. Možete doći i pouzdati se u Njega, i On će vas spasiti. Bog je milostiv.

 

Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen." (Luka 18:14)

 

 

ISUS BLAGOSLIVLJA MALU DJECU

 

Mala djeca su voljela biti s Gospodinom Isusom.

 

A donosili mu i dojenčad da ih se dotakne. Vidjevši to, učenici im branili. (Luka 18:15)

 

Učenici su govorili: "Ne dovodite malenu djecu k Njemu. Ne mojte ga uznemiravati."

 

A Isus ih dozva i reče: "Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje." (Luka 18:16)

 

Učenici su mislili da mala djeca nisu nimalo važna. Gospodin Isus je imao drugačije mišljenje o djeci. Ona Mu uopće nisu predstavljala nikakvu poteškoću.

 

"Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući." (Luka 18:17)

 

Djeca normalno i prirodno dolaze Gospodinu. Isus nije želio da odrasli sprečavaju djecu da dođu k Njemu. Neka Bog uistinu bude milostiv svakom odraslom koji drži malu djecu daleko od Boga. U svezi sa ovom temom, Luka je već rekao: "...je li s mlinskim kamenom o vratu strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga od ovih malenih" (Luka 17:2). Vidite, maleni će vas slijediti. Oni će učiniti sve što vi želite da oni učine. Neka vam Bog uistinu bude milostiv ako ih ne dovedete k Bogu! Djeca bi normalno željela doći k Njemu.

 

Netko će ovdje primijetiti: "Ali djeca imaju palu narav." Da, istina je, imaju. Međutim, to maleno stvorenje još nije stiglo do starosti u kojoj je uračunljivo (odgovorno); jedina odluka koju dijete može donijeti je ona koja mu je predložena. To je narav malenog djeteta. Naravno, maleno će dijete izrasti i razviti svoju vlastitu volju. To je vrijeme kada započinju nevolje! Međutim, tako dugo dok je dijete podatno (popustljivo), pobrinite se oko toga da ono dođe Kristu.

 

 

 

ISUS SUOČAVA MLADOG BOGATAŠA SA PET OD DESET ZAPOVIJEDI

 

 

Izvješće o Isusovom susretu sa mladim bogatašem također je zapisano u Matejevom evanđelju 19:16 - 30 i u Markovom evanđelju 10:17 - 31. Ova je priča uistinu predivna. U ovom izvješću možemo vidjeti kako je naš Gospodin ispitao ponašanje ovog mladog bogataša.

 


I upita ga neki uglednik: "Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život    vječni?" Reče mu Isus: "Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini. (Luka 18:18 - 19)

 

Gospodin Isus je želio navesti ovog mladog čovjeka da vidi, ako je u Isus prepoznao dobrotu, kako je to stoga što je On bio Bog. To je i razlog zbog kojeg ga je Isus potakao da Ga slijedi. To bi ga dovelo do toga da prihvati Isusa kao što su Ga prihvatili Njegovi učenici - kao "...Krista - Pomazanika, Sina Boga živoga" (Matej 16:16).

 

Zapovijedi znaš: Ne čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca svoga i majku!" A onaj će: "Sve sam to čuvao od mladosti." Čuvši to, Isus mu reče: "Još ti jedno preostaje: sve što imaš prodaj i razdaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” (Luka 18:20 - 22)

 

Gospodin Isus je ovog mladog bogataša suočio sa drugim dijelom Deset zapovijedi koji je naslovljen "probitas" (Latinska riječ koja znači "dobar, pošten, čestit" - op. prev.). Taj se dio Deset zapovijedi bavi čovjekovim odnosom sa čovjekom. Prvi dio (prvih pet zapovijedi) bavi se čovjekovim odnosom s Bogom i on je naslovljen "pietas" (Latinska riječ koja znač "dužnost prema Bogu" - op. prev). Ovaj mladić je mogao zadovoljiti ono što je bilo zapisano u drugom dijelu, međutim, ne i ono što je bilo zapisano u prvome dijelu. Njemu je bio potreban odnos s Bogom, koji mu je očito nedostajao. Njegova bogatstva koja je posjedovao stajala su mu na putu ostvarenja tog odnosa. Zakon je osuđivao ovog mladog čovjeka. Za njega su njegova bogatstva bil kamen o koji se on spoticao. Za nekog drugog čovjeka to je možda nešto drugo. Niti jedan čovjek ne može ući u nebesko kraljevstvo po bogatstvu ili na bilo koji drugi ljudski način. Samo Bog može devu provući kroz ušicu igle, i samo Bog može obnoviti (regenerirati) čovjeka.

 

Kad je on to čuo, ražalosti se jer bijaše silno bogat. Vidjevši ga, reče Isus: "Kako li je teško imućnicima u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje." Koji su to čuli, rekoše: "Pa tko se onda može spasiti?" A on će: "Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu."

 

Nato reče Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i pođosmo za tobom." Isus će im: "Zaista, kažem vam, nema ga tko bi ostavio kuću, ili ženu, ili braću, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva Božjega, a da ne bi primio mnogostruko već u ovom vremenu, i u budućem vijeku život vječni."(Luka 18:23 - 30)

 

Unatoč nedostatku voljnosti u njegovom životu, rečeno nam je da ga je Isus svejedno volio. Bogatstvo je odvajao ovog mladića od Isusa. Da je slijedio Isusa, onda bi došao do križa po otkupljenje, jer se Isus u tom trenutku nalazio vrlo blizu križa. Tko je bio ovaj mladić? Ja ne znam tko je on bio. Možda ste mu vi nalik danas, ja to ne znam. Je li kasnije odlučio slijediti Gospodina? Nadamo se da jest. Hoćete li vi slijediti Gospodina? On vas ljubi.

 

ISUS LIJEČI SLIJEPCA NA ULASKU U JERIHON

 

Prije nego što promotrimo ovaj događaj, želio bih napomenuti kako kritičari Biblije u ovome nalaze kontradiktornost, a zbog toga što Matej govori o dva slijepca, dok Marko i Luka spominju samo jednog. Međutim, ako pažljivo pročitate ovaj odjeljak, zapazit ćete kako Matej i Marko očito govore o Isusovom djelovanju na odlasku iz Jerihona. Bartimej, aktivniji od dvojice slijepaca, onaj koji je povikao: "...Isuse, Sine Davidov...", posebno se spominje u Marku 10:46. Izlječenje koje je opisao Luka, u stihovima 40 - 43, desilo se prije nego što je Isus ušao u Jerihon. Ovaj je čovjek također upotrijebio uobičajeni način oslovljavanja: "Sine Davidov."

 

A kad se približavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj puta i prosio. Čuvši gdje mnoštvo prolazi, raspitivao se što je to. Rekoše mu: "Isus Nazarećanin prolazi." (Luka 18:35 - 37)

 

Oslovljavajući Isusa sa "Sine Davidov", ovaj je čovjek priznao Njegovu kraljevsku titulu. On je znao da ga Isus može izliječiti, pa ga je bilo nemoguće natjerati da šuti. Znao je točno što želi, i imao je veliku vjeru u Isusa. Isus je vrlo nježno postupio sa ovim čovjekom.

 

Tada povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!" Oni ga sprijeda ušutkivali, ali on je još jače vikao: "Sine Davidov, smiluj mi se!" Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad se on približi, upita ga: "Što hoćeš da ti učinim?" A on će: "Gospodine, da progledam." Isus će mu: "Progledaj! Vjera te tvoja spasila." I umah progleda i uputi se za njim slaveći Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu. (Luka 18:38 - 43)

 

Nakon što je bio izliječen, otvorenih je očiju slijedio Isusa. Što će vidjeti za nekoliko dana? Vidjet će Isusa kako umire na križu. Veliko mnoštvo ljudi danas, koji inače imaju 100%-tni vid, još nisu vidjeli kako je Isusova smrt na križu povezana s njihovim životom i sa oproštenjem njihovih grijeha. Ako još to niste učinili - pogledajte I živite!