dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 19



TEMA: Isus ulazi u Jerihon i Zakejev dom; Zakejevo obraćenje; prispodoba o deset mina; Isus ulazi u Jeruzalem; Isus plače nad gradom; Isus čisti hram



ISUS ULAZI U JERIHON I ZAKEJEV DOM


Zapamtimo da je u trenutku kada se desio ovaj događaj, Isus Krist bio na svom putu za Jeruzalem, kako bi umro na križu. na tom svom posljednjem putovanju, On prolazi kroz grad Jerihon.


I uđe u Jerihon. Dok je njime prolazio, (Luka 19:1)


Luka nam je rekao kako je Isus bio u Samarijskoj zemlji. Kada je napustio Samariju, zaputio se prema Jeruzalemu. Čini se da je skrenuo sa utabane staze - no, je li? On je otišao u Jerihon zbog toga što se ondje nalazio jedan grešnik. U stvari, u Jerihonu su se nalazila dva ili tri grešnika. Gospodin je krenuo po njih. Ako vam promakne gibanje u ovome odjeljku, tada ćete propustiti cjelokupnu poruku sadržanu u njemu.


Jerihon je bio grad kojeg je Bog predao u Jošuine ruke. Prokletstvo je bilo izrečeno nad svakime tko ga pokuša ponovno izgraditi. Čovjek koji ga je ponovno izgradio u Ahabovo doba požnjeo je prokletstvo u svoj njegovoj punini. U Isusovo vrijeme, ovaj je grad nalikovao mjestu za odmor, nekoj vrsti Las Vegasa onog vremena. Mnogi su ljudi provodili svoje odmore ondje. Ovdje su živjeli poreznici (carinici). Carinici su bili nalik suvremenoj mafiji. Oni su bili sakupljači poreza i narod ih je prezirao.


Rečeno nam je da je Isus "ušao i prošao kroz Jerihon." On je također ušao i prošao kroz ovaj svijet. On nije došao na ovaj svijet kako bi u njemu ostao, već kako bi umro. Ja sam ušao u ovaj svijet kako bih živio, i želio bih živjeti još dugo. Međutim, jedini cilj kojeg je Gospodin Isus imao kada je ušao u ovaj svijet bio je da umre za grijehe ovoga svijeta. Ovo veličanstveno gobanje zabilježeno je u činjenici da je ušao i prošao kroz Jerihon. Nemojte propustiti ovu činjenicu.



ZAKEJEVO OBRAĆENJE


eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. (Luka 19:2)


U ovom drugom stihu nam je o Zakeju rečeno tri stvari. Božji Duh ima poseban način - jednim potezom pera - da nam priopći sve što trebamo znati o nekoj osobi. Prva stvar koju smo naučili o ovome čovjeku je činjenica da mu je ime bilo Zakej. Kada sam u rječniku pronašao da njegovo ime znači "čist", počeo sam se smijati, a moja je žena ušla u moju radnu sobu kako bi vidjela što je to tako smiješno. Zamislite si carinika koji je bio čist! Njemu je ovo ime bilo dano kad je bio maleno dijete. Njegov otac i njegova majka su ga pogledali i mislili su da je on najdragocjenija mala beba na svijetu. Kada je odrastao, mislim da je u Jerihonu bilo puno smijeha kada bi ga netko bio nazvao njegovim imenom. Rekli bi mu: "Bok, Čisti." Kakvo ime za čovjeka koji sakuplja porez!



Zakej je bio glavni među carinicima. Njegovi roditelji nisu niti sanjali što će od njega postati. Jedne mračne večeri on je trebao odlučiti hoće li se prodati Rimu ili neće. Kao carinik, trebao je Rimu plaćati stanoviti iznos za određeni teritorij na kojem će prikupljati porez. Tada je, naravno, prikupljao više poreza nego što je plaćao Rimu, što ga je i učinilo bogatim. Zakej je bio vođa među carinicima. On se u potpunosti odrekao svoje religije. Više nije imao pristup u hram. On je vjerojatno bio carinik koji je stajao podalje od hrama, udarao se u prsa, i govorio: "Boe, milostiv budi meni grešniku" (Luka 18:13). Zakeju je bilo potrebno prijestolje milosti kojem će kao grešnik moći pristupiti. Želio se vratiti natrag k Bogu.


Zakej je bio bogat. On je učinio da mu se njegovo zanimanje isplati. On svojim poslom nije upravljao samo s pola srca. Ako je išao sakupiti porez od udovice koja nije mogla platiti, on bi je istjerao iz njenog doma. Ako čovjek nije mogao platiti dovoljno, on bi uzeo hipoteku na njegovu kuću. Opljačkao je mnoge ljude. Iako je jednom odlučio da će postati carinik, shvatio je da svo blago ovoga svijeta ne može zadovoljiti njegovo srce. Žudio je za time da se može vratiti natrag i stvari početi iznova. Krenuo je niz jednosmjernu ulicu i nije znao niti za jedan način na koji se može vratiti natrag k prijestolju milosti. Želio je milosrđe, i naš je Gospodin to znao. Gospodin Isus je otišao u Jerihon sa ciljem da pomogne ovome čovjeku. Želio je Zakeja povesti sa sobom, ne u Jeruzalem, već do križa kako bi primio spasenje.


Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. (Luka 19:3)


Jedan moj prijatelj, koji je sveučilišni profesor, ima poteškoća s time je li bio jedan slijepac u Jerihonu ili su bila dvojica. (On ima problema s time što Matej govori o dva slijepca, dok Luka spominje samo jednoga.) Ja sam mu u šali rekao kako su u Jerihonu bila dva slijepca, i da mu to mogu dokazati iz Biblije. Drugi slijepac bio je Zakej, jer nam Biblija govori: "Želio je vidjeti tko je Isus, ali ne mogaše od mnoštva." On je bio nizak čovjek. Imao je oči, ali su one bile preblizu tlu. On je učinio ono što sam ja običavao učiniti za paradu na Novu godinu. Ja bih se popeo na ljestve i promatrao bih paradu preko glava svih onih koji su bili ispred mene. Zakej nije mogao pronaći nikakve ljestve; zato se popeo na drvo smokve.


Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. (Luka 19:4)


Kada sam bio u Jerihonu, dobro sam promotrio drvo smokve. Ono ima ravnu koru, i prva grana je uvijek dosta visoko. Na to se drvo teško popeti, i mislim da je niski čovjek poput Zakeja imao podosta problema popeti se na to drvo. Zakej se dobrano oznojio, međutim, konačno se popeo na drvo i smjestio se na grani među lišćem. Mislio je da je ondje odijeljen od svijeta, a imao je i privatnu ložu za promatranje parade. Čekao je. Svakako, naišao je i Isus. Naš je Gospodin znao da Ga Zakej čeka ondje. Isus je prolazio kroz Jeruzalem kako bi došao k njemu i dohvatio ga svojom porukom.


Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: "Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." (Luka 19:5)


Kada je naš Gospodin podigao pogled i pogledao na smokvino drvo, i ondje ugledao Zakeja, mislim da se nasmijao. Istina je da nam tekst niti na jednome mjestu ne govori o tome da se Isus nasmijao, međutim, teško je pročitati ovaj tekst i u njemu ne zapaziti elemente humora. Gospodin je pogledao na smokvu, kao da želi reći: "Pa, Zakeju, želio si me vidjeti. Doista si se svojski potrudio da se popneš na to drvo. Sada požuri i siđi dolje." Žurno siđi? Pa, tome je čovjeku trebalo pola dana da se popne na to drvo! Međutim, nije mu trebalo mnogo da siđe s njega. Uvijek je lakše sići, nego se popeti. Naš mu je Gospodin rekao: "Danas mi je proboraviti u tvojoj kući." Naš Gospodin nije se zaustavio u gradonačelnikovoj kući; nije se zaustavio u kući nekog farizeja; nije se zaustavio u domu niti jednog istaknutog čovjeka. Išao je s jednim carinikom u njegov dom!


On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: "Čovjeku se grešniku svratio!" (Luka 19:6 - 7)


Zakej se sada zabavljao. Za njega je to bila radosna prigoda, međutim, "oni" su mrmljali. Tko su to "oni?" Oni su mnoštvo koje voli ogovarati. Oni su govorili: "Možete li si zamisliti da je On otišao na večeru u dom čovjeka koji je grešnik?"


Proteklo je stanovito vrijeme - koliko vremena, nije nam rečeno. Isus je večerao sa Zakejem, međutim, nije ostao čitavu noć. Oni su zatvorili vrata, a mnoštvo je obilazilo okolo ogovarajući, međutim, nitko od tih ljudi nije znao što se dešavalo unutra. Na koncu su se vrata otvorila, i ondje je stajao Zakej.


A Zakej usta i reče Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svoga imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko." (Luka 19:8)


Nešto se desilo sa ovim čovjekom! Priznao je da je pljačkao siromašne i obećao je dati pola svoga imanja siromasima, i vratiti četverostruko onima koje je lažno oporezovao. Počeo je djelovati sukladno Mojsijevom Zakonu (vidite Izlazak 22). Nešto se desilo u Zakeju i on je postao novim čovjekom.


Nisu nam dane pojedinosti o razgovoru između Zakeja i našeg Gospodina. Iz nekog razloga, Sveti Duh nam nije dao izvješće o onome što se desilo između ova dva čovjeka. Međutim, kada je naš Gospodin razgovarao s ljudima, obično je govorio o dvije stvari: (1) Čovjekovoj potrebi i (2) Božjoj sposobnosti da zadovolji tu potrebu. On nije trebao Zakeju govoriti da je grešnik. Zakej je znao da je grešnik, a znali su to i svi ostali. Gospodin mu je rekao kako postoji lijek za grijeh. Rekao mu je: "Ja idem u jeruzalem umrijeti na križu kako bi postojalo prijestolje milosti za tebe, Zakeju."


Reče mu na to Isus: "Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! (Luka 19:9)


Zakej je bio isključen od prijestolja milosti koje se nalazilo u hramu trenutkom kada je postao carinikom. To je prijestolje milosti ukazivalo na Gospodina Isusa Krista i na Njegovu krv koju je prolio za nas na križu. Gospodin je želio da ovaj omraženi čovjek zna da On odlazi u Jeruzalem umrijeti, i da će Njegova smrt osigurati prijestolje milosti za njega. Ovaj se carinik odlučio za Krista i postao je novim čovjekom.


Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!“

(Luka 19:10)

Zapazite kako Zakej nije došao na vrata svoje kuće i rekao: "Želim dati svjedočanstvo: Isus spašava, drži i ispunjava." Umjesto toga je rekao: "Pola mojeg imanja dajem siromasima, i ispravit ću stvari koje su bile krive." Po tome ja znam da je ovaj čovjek uistinu bio obraćen. Osim toga, dragi moji prijatelji, to je jedini način na koji će svijet znati da ste vi obraćeni. Oni to neće znati po vašem svjedočanstvu; oni to znaju samo po onome što vide u vašem životu. Da nije bilo njegovog promijenjenog života, ja nikada ne bih znao da se ovaj carinik obratio.


Zakejevo iskustvo je odbra ilustracija onoga što Jakov kaže: "Inače, mogao bi tko reći: 'Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru'" (Jakov 2:18). Zakej je djelima pokazao svoju vjeru. On nije govorio o svojoj vjeri; on ju je pokazao. Svijet danas ne osluškuje za nečim; svijet danas gleda za nečim. Zakej je imao ono za čime svijet gleda. Isus je večerao s njim i njegov se život promijenio.


Isus još uvijek ulazi u vaš grad i prolazi njime, gdje god se on nalazio, i On želi večerati s ljudima koji Ga ne poznaju. On želi razgovarati o vašoj duši i o vašem spasenju. Što ćete učiniti? Je li On već prošao kroz vaš dom? Je li već pokucao na vrata vašeg srca? Jeste li Ga pustili da uđe?



PRISPODOBA O DESET MINA


Kako su oni to slušali, dometnu on prispodobu  zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. (Luka 19:11)


Isus se sada približio Jeruzalemu. Mnogi Njegovi sljedbenici, uključujući tu i Njegove apostole, mislili su da će sada Isus ustanoviti svoje kraljevstvo na zemlji. Međutim, On je išao u Jeruzalem kako bi ondje umro. Pokazat će im da će kraljevstvo biti odgođeno za drugo vrijeme.


Reče dakle: "Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. (Luka 19:12)


"Neki ugledan čovjek" u ovoj prispodobi predstavlja Gospodina Isusa Krista. On će primiti kraljevstvo od svoga Oca - ne od nas. On ne traži od nikoga da glasa za Njega slijedeći puta kada dođe. Ljudi će Ga ili prihvatiti ili će biti uništeni. Prvi puta je došao kao Spasitelj. Drugi puta doći će kao Kralj.


Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: 'Trgujte dok ne dođem.' A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: 'Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.'" (Luka 19:13 - 14)


To je poruka koju svijet ima za Gospodina Isusa Krista danas. Ovo, međutim, neće zadržati Boga da svoga Sina pošalje natrag na zemlju. Oni su se pobunili protiv Boga i Njegovog Mesije. Nisu željeli da On vlada nad njima; zato su ga pribili na križ.


"Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.“

"Pristupi prvi i reče: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.' Reče mu: 'Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!' (Luka 19:15 - 17)

Dok je On odsutan, dragi prijatelji, vama je dao po minu. Svakome od svojih slugu dao je priliku, a ta prilika je mina. Morate biti vjerni u onome nad čime vas je On učinio upraviteljem. Vaša mina može biti cijeli grad, nekoliko ljudi ili vaš dom. Što god to bilo, morate biti vjerni. Neki će zaraditi pet mina, a neki će zaraditi deset mina dok je Gospodin odsutan, međutim, kada se On vrati, nagradit će vas u skladu sa vašom vjernosti.


Dođe i drugi govoreći: 'Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.' I tomu reče: 'I ti budi nad pet gradova!" Treći, opet dođe govoreći: 'Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.'"


"Kaže mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'


Nato reče nazočnima: 'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset!' Rekoše mu: 'Gospodaru, ta već ima deset mna!' Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje  one koji me ne htjedoše za kralja  dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!' (Luka 19:18 - 27)


Vidite, kada se On vrati, On će svoje sluge nagraditi prema njihovoj vjernosti. Ono što je važno je vjernost.


Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem. (Luka 19:28)


On nastavlja svoje putovanje u Jeruzalem kako bi se predao u ruke svojim neprijateljima.



ISUS ULAZI U JERUZALEM


Evanđelja predstavljaju kompozitnu sliku tzv. trijumfalnog ulaska. Slažući evanđelja zajedno, očit je zaključak da je Isus ušao u Jeruzalem tri puta, po jedamput u tri dana:


Prvi put - Subota (sabatni dan). U taj dan nije bilo mjenjača novca, pa se On osvrnuo oko sebe i otišao: "I uđe u Jeruzalem, u hram. I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju" (Marko 11:11).

Ušao je kao Svećenik.


Drugi put - Nedjelja (prvi dan tjedna). Mjenjači novca su bili ondje i On je očistio hram (vidite Matej 21:12 - 13).

Ušao je kao Kralj.


Treći put - Ponedjeljak (drugi dan tjedna). Plakao je nad Jeruzalemom, ušao je u hram i ondje poučavao i liječio (vidite stihove 41 - 44; 47 - 48).

Ušao je kao Prorok.


Kad se približi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove Maslinska, posla dvojicu učenika govoreći: "Hajdete u selo pred vama. Čim uđete u nj, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i dovedite. Upita li vas tko: 'Zašto driješite?' ovako recite: 'Gospodinu treba.'"


Oni koji bijahu poslani otiđoše i nađoše kako im bijaše rekao. I dok su driješili magare, rekoše im gospodari: "Što driješite magare?“ Oni odgovore: "Gospodinu treba." (Luka 19:29 - 34)


Ja ne vidim svrhe da u ovim riječima nalazimo ikakvo čudo, iako mnogi ljudi misle da je ono tu prisutno. Mislim da je ovo bila normalna, prirodna situacija. Naš se Gospodin vjerojatno, kada je prethodni put bio u Jeruzalemu, dogovorio sa nekim svojim prijateljima da upotrijebe ovu životinju kada slijedeći put dođe u grad. Njegovi su se prijatelji složili s Njim da On upotrijebi žživotinju za vrijeme Pashalnih blagdana. Vlasnik ove životinje iščekivao je Gospodina i privezao ju je vani za Njega. On je rekao svojim učenicima što da kažu u slučaju ako ih netko bude što pitao, kako bi ljudi znali da ih je Gospodin poslao sa ovim zadatkom. Ono što je važno u ovome poglavlju je činjenica da Isus upotrebljava svoj autoritet: "Gospodinu treba."


I dovedoše ga Isusu i staviše svoje haljine na magare te posjednuše Isusa. I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine. A kad se već približio obronku Maslinske gore, sve ono mnoštvo učenika, puno radosti, poče iza glasa hvaliti Boga za sva silna djela što ih vidješe: "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama!" (Luka 19:35 - 38)


Narod nije znao puno značenje ovog postupka. Samo nekoliko dana kasnije, ta je ista gomila ljudi vikala: "Raspni Ga!"

Čak niti učenici nisu znali koje je značenje, već su tek kasnije shvatili: "To učenici Njegovi isprva ne razumiješe. Ali pošto je Isus bio proslavljen, prisjetiše se da je to bilo o Njemu napisano i da Mu baš to učiniše" (Ivan 12:16).


Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: "Učitelju, prekori svoje učenike." On odgovori: "Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!" (Luka 19:39 - 40)


Ova epizoda sa ulaskom u Jeruzalem na način na koji je to Gospodin Isus Krist učinio, jednostavno je trebala potaći Rimske vlasti na akciju, i to zbog dvije stvari koje je On učinio. Kao prvo, On je primio poniznost i štovanje od svojih sljedbenika. Kao drugo, nije ih ušutkao.


Gospodin Isus Krist je prepoznao da su ovdje na kocki bila vječna pitanja i da bi ukoriti Njegove sljedbenike značilo natjerati nijemo kamenje na vikanje. U stvari, kamenje je vikalo, jer kada je Nehemija ponovno izgradio vrata grada, na tom je kamenju bila zapisana poruka. Ti sami kamenovi i zidovi su prenosili poruku evanđelja, a vrata su sama vikala: "Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!" (Psalam 24:7).


Valja zapamtiti kako je tzv. trijumfalni ulazak završio na križu. Krist će po drugi puta doći trijumfalno. U Poslanici Hebrejima 9:28 piše: "Tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponese, a drugi će se put - bez obzira na grijeh - ukazati onima koji Ga iščekuju sebi na spasenje." Kada slijedeći puta dođe na ovu zemlju, Gospodinove će noge stajati na maslinskoj gori (vidite Zaharija 14:4). Tada će Gospodin ući u Jeruzalem. Njegov pravi trijumfalni ulazak bit će prigodom Njegovog drugog dolaska. Njegov prvi ulazak u Jeruzalem odveo Ga je do križa kako bi umro za vaše i moje grijehe. Po Njegovoj smrti i uskrsnuću, nama je ponuđeno spasenje.



ISUS PLAČE NAD GRADOM


Kad se približi i ugleda grad, zaplaka nad njim govoreći: "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima. (Luka 19:41 - 42)


Dragi prijatelji, to je još sakriveno od njihovih očiju. Vidio sam sliku jedne konvencije koju su održali u Jeruzalemu prije nekoliko godina. Preko čitave govornice se protezao natpis: "Znanost će nam dati mir za naše doba." Pa, znanost im nije odnijela mir. Ona je proizvela sofisticirana oružja i atomske bombe, međutim, ona nije odnijela mir.


Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga što nisi upoznao časa svoga pohođenja." (Luka 19:43 - 44)


Ispunjenje ovog proročanstva zapisano je u povijesti. 70. godine nakon Krista, Tit Rimski sravnio je Jeruzalem sa zemljom i bez ikakve je milosti pobio stanovnike grada.



ISUS ČISTI HRAM


Ušavši u Hram, stane izgoniti prodavače. Kaže im:"Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!" I danomice naučavaše u Hramu. A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi. (Luka 19:45 - 48)


Naš je Gospodin upotrijebio vrlo oštre riječi kada je po drugi puta očistio hram.


Ovaj Njegov postupak službeno završava Njegovu službu ovome narodu.