POGLAVLJE 2
TEMA: Isusovo rođenje
u Betlehemu u štali; Isusov prijem; anđeli najavljuju rođenje pastirima;
pastiri posjećuju štalu; Isusovo obrezanje i Marijino očišćenje; događaj u
hramu u svezi sa Šimunom; događaj u hramu u svezi sa Anom; povratak u Nazaret;
Isus, Marija i Josip posjećuju Jeruzalem kada je Isusu dvanaest godina
Isusa su,
prema Mojsijevom Zakonu, doveli u hram kako bi bio obrezan kada je bio star
osam dana: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi
rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo"
(Galaćanima 4:4 - 5). Kao rezultat ove posjete Jeruzalemu imamo Šimunovu i
Aninu pjesmu.
Jedan je
događaj izdvojen iz Isusovog dječaštva od strane dr. Luke kako bismo znali da
je Isus imao normalno ljudsko dječaštvo (vidite stih 52). "A Isus
napredovaše u mudrosti (umno), dobi (tjelesno) i milosti kod Boga i ljudi
(duhovno)."
Prije nego što
promotrimo sami tekst, mislim da je neophodno da razumijemo pozadinu. Kao što
se sjećate, Lukino evanđelje je povijesno i pisano je poglavito za Grke i ljude
koji vole razmišljati. Ono također ima i veliku duhovnu svrhu, a ta je
predstaviti Božjeg Sina. Neander, veliki Božji svetac, izrekao je ove riječi:
"Tri velika povijesna naroda trebali su doprinijeti, svaki na svoj posebni
način, kako bi se pripremilo tlo za sadnju kršćanstva - Židovi su pripremili
religiozni element; Grci su se sa svoje strane potrudili oko znanosti i
umjetnosti; Rimljani, kao gospodari svijeta, sa svoje su se strane potrudili
oko političkog elementa." Matejevo, Markovo i Lukino evanđelje je svako
upravljeno određenom segmentu čovječanstva. Matej je napisan za Židove, Markovo
evanđelje napisano je za Rimljane, a Lukino evanđelje za Grke.
Dr. Gregory
napisao je: "Grci se vrlo jasno razlikuju od ostalih povijesnih naroda po
određenim karakteristikama. Oni su u drevnome svijetu bili predstavnici razuma
i čovječanstva. Oni su na sebe gledali kao na ljude koji imaju misiju
usavršavanja čovjeka" (Ključ za evanđelja, str. 211). Oni su bili kozmopoliti
onog vremena. Oni su stvarali svoje bogove na čovječju sliku, kao i slične
samima sebi, i stoga su čovječanstvu dali krajnju svjetovnost i bezboštvo.
Pavao je bio
prava osoba da otiđe Atenjanima kako bi prosvijetlio Grke u svezi s njihovim žrtvenikom
"NEPOZNATOM BOGU." Dr. Luka, Poganin, išao je s Pavlom.
Misija Grka je
stoga bila sastavni dio pripreme za ulazak u svijet Gospodina Isusa Krista. To
je razmišljajućeg čovjeka onog vremena tjeralo da osjeti i prizna nedostatnost
ljudskog razuma (čak i u njegovom najvišem stupnju razvoja) za izbavljenje i
usavršavanje čovječanstva. To ih je ostavilo u iščekivanju i čežnji za onim
koji je mogao izvršiti i dovršiti ovaj zadatak.
Grčki je jezik
postao sredstvo a širenje Božje riječi.
Evanđelje se svijetu prenosilo na Grčkome jeziku. Bog je upotrijebio Aleksandra
Velikog kako bi to omogućio.
O Aleksandru Velikom
netko je napisao: "Prikupio je oka mreže civilizacije koja su neuredno ležala na rubu Azijske
obale i raširio ih je po svim drugim zemljama kroz koje je proputovao na svojim
pohodima. Istok i Zapad najednom su bili spojeni. Odvojena plemena bila su ujedinjena
pod zajedničkom vladom. Novi gradovi su se izgrađivali kao središta političkog života.
Otvarali su se novi načini komunikacije kao posljedica kanala trgovačke mreže.
Nova je kultura prodrla u planinsko područje Pizidije i Likaonije. Tigris i
Eufrat postali su Grčke rijeke. Atenski se jezik mogao čuti u Židovskim
kolonijama u Babilonu. Osvajač je izgradio Grčki Babilon u Egiptu i nazvao ga
svojim imenom" (Cony Beare i Howson, život, vrijeme i putovanja
apostola Pavla, knjiga 1, str. 9). Taj grad bio je Aleksandrija, još se i
danas zove tim imenom.
Imajte ovu
pozadinu na umu dok budemo promatrali događaje u svezi sa rođenjem Gospodina
Isusa Krista.
ISUSOVO
ROĐENJE U BETLEHEMU U ŠTALI
U one dane
izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi
popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. (Luka 2:1 - 2)
Kada pročita
riječi "da se provede popis svega svijeta", netko bi mogao pomisliti
da je Rim ubirao poreze u svem danas poznatom svijetu. Grčki riječ za svijet,
oikoumene, znači "naseljeni svijet" i odnosio se na civilizirani
svijet onog vremena. Moji necivilizirani preci u sjevernoj Europi čak nisu niti
bili uključeni u ovo oporezivanje, iako bi car August volio da je od svih mogao
ubrati porez kad bi do njih mogao stići.
Tko je to bio
car August. To je bio usvojeni sin Julija Cezara. U stvari, njegovo pravo ime
bilo je Oktavijan i on je uzeo ime Cezar - mislim da je na to imao pravo. Ime
August nije bilo ime, već titula. Kada mu se senat obraćao titulama poput
"kralju", "caru" i "diktatore", on nije bio
zadovoljan. Umjesto toga, on je odabrao titulu August. To je imalo religiozno
značenje i time je želio sebe poistovjetiti s bogom.
Nije slučajno
što dr. Luka spominje ime Cezara Augusta. Ovaj je čovjek izdao poreznu naredbu
da sav svijet onog vremena treba biti oporezovan. Bio mu je potreban novac kako
bi hranio vojsku koja će kontrolirati njegovim ogromnim carstvom i kako bi on
sam mogao živjeti u krajnjoj raskoši. Zapazite Lukinu povijesnu bilješku kako
je ovo oporezivanje prvi puta bilo sprovedeno kada je Kvirinije bio upravitelj
Sirije.
Svi su išli na
popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove,
uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju ‑ u grad Davidov, koji se zove
Betlehem ‑ da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja
bijaše trudna. I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi
sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u
svratištu. (Luka 2:3 - 7)
Josip i Marija
došli su iz Nazareta u Galileji i išli su u Betlehem u Judeji - išli su u
Davidov grad. Josip je to učinio zbog toga što je bio iz Davidova doma i iz
njegove loze. Zašto je Marija trebala ići u Betlehem? I ona je bila iz Davidove
loze.
Ja sam
jednostavno oduševljen kada čitam ovaj povijesno točni odjeljak koji u svojoj
pozadini sadrži ogromnu duhovnu istinu. Cezar August je naumio sebe učiniti
bogom. Želio je da ljudi iskazuju štovanje njemu. On je potpisao porezni zakon
koji je natjerao muža i ženu koji su bili seljaci u Nazaretu, da otputuju u
Betlehem kako bi se upisali. Ta je žena u svojoj utrobi nosila Božjeg Sina. Ovo
je veličanstveno. Ovaj Cezar August pokušao je sebe učiniti bogom, međutim,
danas ga nitko ne štuje i ne plaća mu poreze. Međutim, ono maleno dijete koje
je bilo u Marijinoj utrobi danas štuju mnogi i nazivaju ga svojim Spasiteljem.
Car August bio
je samo alat u Božjim rukama kako bi se moglo ispuniti proročanstvo: "A
ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći
Onaj koji će vladati Izraelom; Njegov je iskon od davnina, od vječnih
vremena" (Mihej 5:2). Ovo je veličanstveni izvještaj.
Sve što se
desilo bilo je uređeno s Božje strane. Da je netko rekao caru: "Čekaj
malo. Žena koja će za kratko roditi trebat će putovati kako bi ti dobio svoj
porez." Mislim da bi on odgovorio: "Uopće me nije briga za malu djecu
i njihove majke. Zanima me jedino porez, vojska, novac i raskoš." Sve to
danas više ne postoji, uključujući i cara.
Dr. Luka u
ovome odjeljku ide do najsitnijih ljudskih detalja. On nam govori da je Marija
na dijete stavila povoje (pelene) - dječja odjeća i pelene na Božjem Sinu! Kako
je bio savršeno čovječan. Bog koji se očitovao u tijelu.
ISUSOVO PRIMANJE:
ANĐELI NAJAVLJUJU NJEGOVO ROĐENJE PASTIRIMA; PASTIRI POSJEĆUJU ŠTALU
A u tom kraju
bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. (Luka
2:8)
Mnogi ljudi
postavljaju pitanja: "Kada se rodio Isus Krist?" To nije moglo biti
usred zime jer u protivnom pastiri ne bi bili vani sa svojim ovcama. Bilo kako
bilo, datum Njegova rođenja je nevažan, jednako kao što je nevažan i dan u koji
je bio razapet. Biblija nam ne govori kada se On rodio; ono što je važno
je da se On rodio. Biblija nam ne govori kada je bio razapet; ono što je
važno je činjenica da je umro za naše grijehe.
Anđeo im
Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo
im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!
Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj ‑ Krist, Gospodin. (Luka 2:9 -
11)
Predivno je
vidjeti maleno dijete koje dolazi na svijet, i vaše srce mu odmah postaje privrženo;
vaša naklonost odmah je uz njega. Na takav je način Bog ušao u svijet. Mogao
ući - kao što će to učiniti kada dođe na zemlju po drugi put - u sili i velikoj
slavi. Umjesto toga, došao je na najslabiji mogući način, kao maleno dijete.
George Macdonald izrekao je to na ovaj način:
Svi su oni tražili Kralja
Da pobije njihove neprijatelje i njih podigne:
Ti si došao kao malo dijete
Zbog kojeg je žena zaplakala.
Na takav je
način Spasitelj došao na svijet. On nije odložio svoju božansku narav; On je
odložio svoju slavu. Trebalo ih je biti mnogo više od nekoliko pastira i anđela
da Mu požele dobrodošlicu - ondje je trebalo biti svo stvorenje. Umjesto da
prikuplja poreze, Cezar je trebao biti u Betlehemu kako bi iskazao štovanje
Njemu. Isus Krist ga je mogao natjerati da učini upravo to, međutim, On to nije
učinio. On je odložio, ne svoje božanstvo, već povlastice svog božanstva. On je
postao maleno dijete.
I evo vam
znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ (Luka 2:12)
Dr. Luka nam
ponovno naglašava Njegovu ljudskost. On je na ovaj svijet došao kao ljudsko
biće. Njega pogađa naš osjećaj slabosti.
Bog jako dobro
poznaje čovječanstvo. On poznaje vas, i poznaje mene. On nas razumije zbog toga
što je došao na ovaj svijet u ljudskom obličju. Ovo također znači da i mi možemo
znati nešto o Bogu zbog toga što je On uzeo na sebe našu ljudskost.
I odjednom se
anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na
visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" (Luka 2:13
- 14)
Iz engleskog
prijevoda ovdje se stječe pogrešan dojam. Anđeli nisu rekli: "Na zemlji
mir, prema ljudima dobra volja." Ono što su u stvari rekli bilo je ovo:
"Mir ljudima dobre volje" ili "mir među ljudima s kojima je On
zadovoljan." Anđeli nisu izrekli glupu izjavu koju mnogi ljudi danas
izriču, a koja glasi: "Imajmo mir, mir, mir." Dragi prijatelji:
"Nema mira opakima, kaže Jahve" (Izaija 48:22). Mi živimo u vremenima
kada svoje plugove moramo prekovati u mačeve, a ne suprotno. Živimo u
pokvarenom svijetu. Živimo u svijetu kojim upravlja sotona i zbog toga nema
mira. Međutim, ljudi dobre volje primaju mir. Ako ste jedan od onih koji su
došli Kristu i primili ste Njega kao Spasitelja, tada i vi možete upoznati ovaj
Božji mir. U Rimljanima 5:1 piše: "Opravdani dakle vjerom, u miru smo s
Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu." Kada je Krist došao po prvi put,
ovo je mir kojeg je donio. Kada dođe po drugi put, doći će kao Knez Mira. Tada
će u svijetu uništiti nepravdu i pobunu. On će ustanoviti mir na zemlji.
Međutim, dok ne dođe ponovno, na ovoj zemlji neće biti mira.
Čim anđeli
otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle
do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin."
I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. (Luka
2:15 - 16)
Pastiri su se
požurili prema Betlehemu. Ondje su pronašli Mariju, Josipa, i malo dijete
Isusa. Oni su bili vjerojatno prvi koji
su posjetili Dijete, jer nam Matej kaže da mudraci nisu stigli još dosta dugo.
U stvari, kada su mudraci konačno pronašli Gospodina Isusa, On je živio u kući
i vjerojatno je prošlo mnogo mjeseci.
Pošto sve
pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to
čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše
sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i
hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. (Luka 2:17 -
20)
Marija je u
svoje srce slagala mnoge stvari, kao što to čini i svaka majka. Zbog opasnosti
za Njegov život, Marija i Josip su Dijete odveli u Egipat na neko vrijeme i
kasnije su se vratili u Nazaret.
S obzirom da
je On došao u ljudsku obitelj i s obzirom da je bio rođen pod Mojsijevim
Zakonom, On je i slijedio Zakon.
ISUSOVO
OBREZANJE I MARIJINO OČIŠĆENJE
Kad se
navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenu mu ime Isus, kako ga je bio prozvao
anđeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova
čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu ‑ (Luka 2:21 - 22)
Nakon rođenja
djeteta ženu se prema Mojsijevom Zakonu smatralo nečistom četrdeset dana.
Marija je kao grešnica trebala prinijeti žrtvu Gospodinu. Kao što je rekla, bio
joj je potreban Spasitelj.
kao što piše u
Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da
prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva
golubića. (Luka 2:23 - 24)
Marija i Josip
prinijeli su grlice kao žrtve, što je bio dokaz njihovog siromaštva. Žrtva je
bila za Mariju, a ne i za dijete. Koliko nam je poznato, Isus nikada nije
prinio niti jednu žrtvu.
DOGAĐAJ U
HRAMU U SVEZI SA ŠIMUNOM
Živio tada u
Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan,
iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti
da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. Ponukan od
Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu
propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče: (Luka 2:25 - 28)
Postojao je
čovjek imenom Šimun koji se, poveden Duhom Svetim, našao u hramu u vrijeme kada
je Gospodin Isus bio doveden kako bi se ispunio Mojsijev Zakon. Bog je obećao
Šimunu da će vidjeti spasenje Božje. Što je Šimun vidio? Vidio je maleno
Dijete. Spasenje je Osoba, a ne nešto što mi učinimo. Spasenje je Osoba,
i ta Osoba je Gospodin Isus Krist. Vi Ga ili imate ili Ga nemate. Vi Mu ili vjerujete
ili Mu ne vjerujete. Imate li Ga vi danas?
Ovdje imamo
još jedan solo, a ovaj put za nas pjeva Šimun.
„Sad otpuštaš
slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na
prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." (Luka 2:29 - 32)
Ovo je
veličanstvena izjava s obzirom da dolazi od čovjeka koji je bio ograničen u
svom pogledu na život - to jest, bio je zemljopisno ograničen na određeno
područje. Ipak, vidio je Onoga koji će postati Spasitelj svijeta. Za
mene je ovo jedna od zadivljujućih stvari u svezi sa Božjom riječi, poglavito
Novim zavjetom. Iako je ona bila dana određenim ljudima, ipak je bila upravljena
čitavome svijetu. Niti jedna druga religija ne pokazuje u tom smjeru. Zapazit
ćete kako su religije svijeta u većini slučajeva usmjerene na određene ljude,
većinom neku rasu ili narod. Međutim, kršćanstvo je od samog svog početka bilo
za sve ljude i posvuda.
Otac njegov i
majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji,
majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u
Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu ‑ da se razotkriju
namisli mnogih srdaca!" (Luka 2:33 - 35)
Zapazite kako
ih Luka naziva "Josip i njegova majka", a ne Njegovi otac i majka.
Marija je
platila veliku cijenu kako bi Spasitelja donijela na svijet. Platila je ogromnu
cijenu stajavši pod križem Gospodina Isusa i promatrajući Ga kako umire.
Kristov križ potakao
je mnoge umjetnike - slikari su slikali slike, glazbenici su pisali glazbu o
tome, a autori i propovjednici oslikavali su te trenutke riječima. Postoji
opasnost da se na Njegovoj smrti zadržimo na način sažalijevanja. Krist nije
umro kako bi u nekome pobudio suosjećanje. On niti ne želi vaše sažalijevanje.
On želi vašu vjeru. Kasnije u Lukinom evanđelju, kada je Gospodin bio na svom
putu na križ, neke su žene počele plakati. Isus se okrenuo prema njima i rekao
im: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i
nad djecom svojom" (Luka 23:28). Ako vam teku suze zbog Isusa, sačuvajte
ih za sebe i za svoje obitelji. Ne plačite zbog Njega, jer On ne želi vaše sažalijevanje.
Isus Krist želi vašu vjeru.
Međutim, kada
je Marija stajala u podnožju križa i gledala Isusa kako umire, bilo je to sa
slomljenim srcem. Naravno da njena patnja nema nikakve veze sa vašim
spasenjem; njena patnja nema nikakve veze niti sa njenim spasenjem.
Njena patnja nastupila je zbog njenog ljudskog odnosa sa Isusom. Ona je bila
Njegova ljudska majka. Ona Ga je rodila na ovaj svijet i odgojila Ga. On je bio
njen sin. Vidite, kada je naš Gospodin pogledao s križa i rekao: "Ženo!
Evo ti sina!" (Ivan 19:26), u tome je postojao ljudski odnos kojeg nitko
drugi nije posjedovao. Ona je patila kao Njegova majka. U tom se trenutku ispunilo
Šimunovo proročanstvo - mač je probio i njenu dušu.
DOGAĐAJ U
HRAMU U SVEZI S ANOM
Ima mnogo solo
dionica u ovome evanđelju, a ovdje imamo još jednu od njih.
A bijaše neka
proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u
godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica
do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama
danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima
koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema propovijedala o djetetu. (Luka 2:36 -
38)
Ana je, poput
Šimuna, živjela vrlo blisko s Bogom; njoj je Bog u svome milosrđu također
osigurao prepoznavanje Njegovog Sina, njenog Mesije. Ona je zahvaljivala. Iako
njena pjesma nije zapisana, to je pjesma slavljenja.
Ne mogu se
suzdržati a da ne spomenem kako postoje ljudi koji govore o deset izgubljenih
Izraelovih plemena (to jest, o deset plemena koja su otišla u Asirsko
zatočeništvo u osmom stoljeću prije Krista i koja su migrirala na sjever
umjesto da se vrate u izraelsku zemlju). Ako malo istražite po Bibliji što se
sve dešavalo od vremena kada se Izrael vratio u svoju zemlju nakon
zatočeništva, moći ćete nabrojati praktički sva plemena. Ovdje se za Anu
spominje da je pripadala Ašerovu plemenu. Očito je da se Ana nije izgubila!
Matejevo
evanđelje nam govori kako je slijedeća stvar u Isusovom životu bila putovanje u
Egipat. Luka u potpunosti ispušta ovaj događaj. Ponovno ponavljam kako nam je
vrlo važno imati na umu kako je svrha pisanja svakog od evanđelja različita.
Matejevo evanđelje predstavlja nam Gospodina Isusa Krista kao Kralja, dok nam
Luka pokušava predstaviti Isusa kao savršenog Čovjeka. Dolazak mudraca ne
uklapa se u Lukinu svrhu pisanja. Mudraci su došli tražeći kralja, a nisu došli
u potrazi za idealom Grčke rase. Luka Ga predstavlja kao savršenog Čovjeka, i
zapazimo kako čak i u ovome sprovodi u život svoj cilj.
POVRATAK U
NAZARET
Kad obaviše
sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
A dijete je
raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. (Luka
2:39 - 40)
Luka nam
predstavlja savršenog čovjeka. Dr. Luka promatra Dječaka ne samo očima
stručnjaka za porodiljstvo (opstetričara), već i očima iskusnog pedijatra.
Gospodin Isus je rastao (tjelesno), jačao je duhom (duhovno), i bio je ispunjen
mudrosti (umno). Božja milost bila je na ovome Dječaku, i On je rastao
tjelesno, duhovno i umno (mentalno).
JOSIP, MARIJA
I ISUS POSJEĆUJU JERUZALEM KADA JE ISUSU BILO DVANAEST GODINA
Slijedeći
događaj kojeg nalazimo u tekstu bilježi jedino dr. Luka. Luka čini ovo zbog
toga što je pedijatar i što je zainteresiran za Gospodina i kao za dječaka,
jednako kao i za odraslog čovjeka. Luka nam iznosi jednu scenu iz Isusovog
dječaštva kada Mu je bilo dvanaest godina. S obzirom da nam u evanđeljima nije
zapisano ništa iz ranog Isusovog života, neki ljudi ovo razdoblje u Njegovom životu
nazivaju "tihim godinama." Ja ih ne smatram tihim godinama; vjerujem
da nam Stari zavjet, ako ga pomno promotrimo, popunjava prazninu koja nam
nedostaje. Ono što nam Luka opisuje je detaljni prikaz jednog jedinog
izoliranog događaja iz Isusovog dječaštva kada Mu je bilo dvanaest godina.
Njegovi su
roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše
dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu
se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni
da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i
znancima.
I kad ga ne
nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. (Luka 2:41 - 45)
Marija i Josip
su odgajali jedno normalno i zdravo dijete. Dragi prijatelji, on nije išao
unaokolo noseći oko glave aureolu. Umjetnici iz srednjeg vijeka su imali vrlo
čudne predodžbe o Gospodinu Isusu, kako iz Njegovog dječačkog razdoblja, tako i
kada je bio odrastao čovjek. Mislim da nije izgledao ni na jedan od načina na
koji su ga ti ljudi pokušali prikazati. On je bio najnormalniji dječak.
U ono su doba
ljudi putovali u skupinama. Kada je došlo vrijeme da se napusti Jeruzalem,
ljudi koji su išli prema Galileji okupili su se u maleno gradiću sjeverno od
Jeruzalema kako bi zajednički krenuli na dugo putovanje kući. Ondje su
roditelji zapazili da Ga nema. Josip je vjerojatno upitao: "Gdje je
Isus?" Marija je odgovorila: "Mislila sam da je s tobom." Potražili
su Ga kod svih ljudi koje su poznavali, i kada su otkrili da Ga nema, vratili
su se u Jeruzalem. Tri dana su tražili Isusa, i što mislite gdje su Ga našli?
Bio je u hramu.
Nakon tri dana
nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga
slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše,
zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio?
Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste
me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni
ne razumješe riječi koju im reče. (Luka 2:46 - 50)
Kada su Marija
i Josip konačno pronašli Isusa u hramu, On je stajao među učenim doktorima onog
vremena, slušajući ih i postavljajući im pitanja. Očito je da im je postavljao
pitanja na koja oni nisu znali dati odgovor. Također, oni su bili zadivljeni
Njegovim odgovorima - sjetimo se, Njemu je tada bilo svega dvanaest godina!
Mislim da je jasno da je Isus Mariju i Josipa malo isprovocirao.
Isusov odgovor
otkriva nam Njegovo iznenađenje činjenicom da oni nisu shvaćali kako se On mora
baviti poslovima svoga Oca. Da je Josip bio otac, mogao je istupiti i reći:
"Pa, što pokušavaš učiniti - pronaći nekakvi stolarski posao ovdje u
Jeruzalemu?" Ne - Njegov Otac nije bio Josip. On je govorio o poslu svog
nebeskog Oca. Marija u tom trenutku nije baš pretjerano prihvaćala ono što taj
posao u sebi uključuje, međutim, ona je te stvari slagala u svoje srce.
I siđe s
njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižnočuvala sve
ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod
Boga i ljudi. (Luka 2:51 - 52)
Isus je bio
podložan svojim roditeljima. Ovo je vrlo zanimljivo u svjetlu činjenice da se
mladi ljudi danas bune i da zahtijevaju da ih se sasluša. Oni tvrde kako bi ih
trebalo slušati. Ja sam ih saslušao, i nisam čuo da bi bilo što rekli, unatoč
svom publicitetu koji im je dan na radiju i televiziji. Ja osobno mislim da
jedan student ima mnogo za reći. On je još uvijek zelen iza ušiju, bez obzira
na kvocijent inteligencije kojeg posjeduje. Količina informacija koja mu je
dana je ograničena i uvjetovana predrasudama, a on nema dovoljno iskustva da je
procijeni. Zanimljivo je vidjeti kako je je ovaj Dječak, Isus, Sin Božji,
poslušao svoje roditelje kako im je bio podložan!
Dr. Luka nam
donosi izvješće o tim tihim godinama kada je Isus izrastao u odraslog čovjeka.
On je rastao u mudrosti (umno, mentalno), rastom (tjelesno), u milosti kod Boga
(duhovno) i ljudi (društveno). Na svakome području je Gospodin Isus Krist
izrastao u savršenog čovjeka.