Imajte ovu pozadinu na umu dok budemo promatrali događaje u svezi sa rođenjem Gospodina Isusa Krista.

ISUSOVO ROĐENJE U BETLEHEMU U ŠTALI

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. (Luka 2:1 - 2)

Kada pročita riječi "da se provede popis svega svijeta", netko bi mogao pomisliti da je Rim ubirao poreze u svem danas poznatom svijetu. Grčki riječ za svijet, oikoumene, znači "naseljeni svijet" i odnosio se na civilizirani svijet onog vremena. Moji necivilizirani preci u sjevernoj Europi čak nisu niti bili uključeni u ovo oporezivanje, iako bi car August volio da je od svih mogao ubrati porez kad bi do njih mogao stići.

Tko je to bio car August. To je bio usvojeni sin Julija Cezara. U stvari, njegovo pravo ime bilo je Oktavijan i on je uzeo ime Cezar - mislim da je na to imao pravo. Ime August nije bilo ime, već titula. Kada mu se senat obraćao titulama poput "kralju", "caru" i "diktatore", on nije bio zadovoljan. Umjesto toga, on je odabrao titulu August. To je imalo religiozno značenje i time je želio sebe poistovjetiti s bogom.

Nije slučajno što dr. Luka spominje ime Cezara Augusta. Ovaj je čovjek izdao poreznu naredbu da sav svijet onog vremena treba biti oporezovan. Bio mu je potreban novac kako bi hranio vojsku koja će kontrolirati njegovim ogromnim carstvom i kako bi on sam mogao živjeti u krajnjoj raskoši. Zapazite Lukinu povijesnu bilješku kako je ovo oporezivanje prvi puta bilo sprovedeno kada je Kvirinije bio upravitelj Sirije.

Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju ‑ u grad Davidov, koji se zove Betlehem ‑ da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Luka 2:3 - 7)

Ja sam jednostavno oduševljen kada čitam ovaj povijesno točni odjeljak koji u svojoj pozadini sadrži ogromnu duhovnu istinu. Cezar August je naumio sebe učiniti bogom. Želio je da ljudi iskazuju štovanje njemu. On je potpisao porezni zakon koji je natjerao muža i ženu koji su bili seljaci u Nazaretu, da otputuju u Betlehem kako bi se upisali. Ta je žena u svojoj utrobi nosila Božjeg Sina. Ovo je veličanstveno. Ovaj Cezar August pokušao je sebe učiniti bogom, međutim, danas ga nitko ne štuje i ne plaća mu poreze. Međutim, ono maleno dijete koje je bilo u Marijinoj utrobi danas štuju mnogi i nazivaju ga svojim Spasiteljem.

Car August bio je samo alat u Božjim rukama kako bi se moglo ispuniti proročanstvo: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći Onaj koji će vladati Izraelom; Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena" (Mihej 5:2). Ovo je veličanstveni izvještaj.

Sve što se desilo bilo je uređeno s Božje strane. Da je netko rekao caru: "Čekaj malo. Žena koja će za kratko roditi trebat će putovati kako bi ti dobio svoj porez." Mislim da bi on odgovorio: "Uopće me nije briga za malu djecu i njihove majke. Zanima me jedino porez, vojska, novac i raskoš." Sve to danas više ne postoji, uključujući i cara.

Dr. Luka u ovome odjeljku ide do najsitnijih ljudskih detalja. On nam govori da je Marija na dijete stavila povoje (pelene) - dječja odjeća i pelene na Božjem Sinu! Kako je bio savršeno čovječan. Bog koji se očitovao u tijelu.

ISUSOVO PRIMANJE: ANĐELI NAJAVLJUJU NJEGOVO ROĐENJE PASTIRIMA; PASTIRI POSJEĆUJU ŠTALU

A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. (Luka 2:8)

Mnogi ljudi postavljaju pitanja: "Kada se rodio Isus Krist?" To nije moglo biti usred zime jer u protivnom pastiri ne bi bili vani sa svojim ovcama. Bilo kako bilo, datum Njegova rođenja je nevažan, jednako kao što je nevažan i dan u koji je bio razapet. Biblija nam ne govori kada se On rodio; ono što je važno je da se On rodio. Biblija nam ne govori kada je bio razapet; ono što je važno je činjenica da je umro za naše grijehe.

Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj ‑ Krist, Gospodin. (Luka 2:9 - 11)

Svi su oni tražili Kralja

Da pobije njihove neprijatelje i njih podigne:

Ti si došao kao malo dijete

Zbog kojeg je žena zaplakala.

Na takav je način Spasitelj došao na svijet. On nije odložio svoju božansku narav; On je odložio svoju slavu. Trebalo ih je biti mnogo više od nekoliko pastira i anđela da Mu požele dobrodošlicu - ondje je trebalo biti svo stvorenje. Umjesto da prikuplja poreze, Cezar je trebao biti u Betlehemu kako bi iskazao štovanje Njemu. Isus Krist ga je mogao natjerati da učini upravo to, međutim, On to nije učinio. On je odložio, ne svoje božanstvo, već povlastice svog božanstva. On je postao maleno dijete.

I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ (Luka 2:12)

Dr. Luka nam ponovno naglašava Njegovu ljudskost. On je na ovaj svijet došao kao ljudsko biće. Njega pogađa naš osjećaj slabosti.

Bog jako dobro poznaje čovječanstvo. On poznaje vas, i poznaje mene. On nas razumije zbog toga što je došao na ovaj svijet u ljudskom obličju. Ovo također znači da i mi možemo znati nešto o Bogu zbog toga što je On uzeo na sebe našu ljudskost.

I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" (Luka 2:13 - 14)

Iz engleskog prijevoda ovdje se stječe pogrešan dojam. Anđeli nisu rekli: "Na zemlji mir, prema ljudima dobra volja." Ono što su u stvari rekli bilo je ovo: "Mir ljudima dobre volje" ili "mir među ljudima s kojima je On zadovoljan." Anđeli nisu izrekli glupu izjavu koju mnogi ljudi danas izriču, a koja glasi: "Imajmo mir, mir, mir." Dragi prijatelji: "Nema mira opakima, kaže Jahve" (Izaija 48:22). Mi živimo u vremenima kada svoje plugove moramo prekovati u mačeve, a ne suprotno. Živimo u pokvarenom svijetu. Živimo u svijetu kojim upravlja sotona i zbog toga nema mira. Međutim, ljudi dobre volje primaju mir. Ako ste jedan od onih koji su došli Kristu i primili ste Njega kao Spasitelja, tada i vi možete upoznati ovaj Božji mir. U Rimljanima 5:1 piše: "Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu." Kada je Krist došao po prvi put, ovo je mir kojeg je donio. Kada dođe po drugi put, doći će kao Knez Mira. Tada će u svijetu uništiti nepravdu i pobunu. On će ustanoviti mir na zemlji. Međutim, dok ne dođe ponovno, na ovoj zemlji neće biti mira.

Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. (Luka 2:15 - 16)

Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. (Luka 2:17 - 20)

Marija je u svoje srce slagala mnoge stvari, kao što to čini i svaka majka. Zbog opasnosti za Njegov život, Marija i Josip su Dijete odveli u Egipat na neko vrijeme i kasnije su se vratili u Nazaret.

S obzirom da je On došao u ljudsku obitelj i s obzirom da je bio rođen pod Mojsijevim Zakonom, On je i slijedio Zakon.

ISUSOVO OBREZANJE I MARIJINO OČIŠĆENJE

Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenu mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu ‑ (Luka 2:21 - 22)

Nakon rođenja djeteta ženu se prema Mojsijevom Zakonu smatralo nečistom četrdeset dana. Marija je kao grešnica trebala prinijeti žrtvu Gospodinu. Kao što je rekla, bio joj je potreban Spasitelj.

kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. (Luka 2:23 - 24)

Marija i Josip prinijeli su grlice kao žrtve, što je bio dokaz njihovog siromaštva. Žrtva je bila za Mariju, a ne i za dijete. Koliko nam je poznato, Isus nikada nije prinio niti jednu žrtvu.

DOGAĐAJ U HRAMU U SVEZI SA ŠIMUNOM

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.  Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:      (Luka 2:25 - 28)

Postojao je čovjek imenom Šimun koji se, poveden Duhom Svetim, našao u hramu u vrijeme kada je Gospodin Isus bio doveden kako bi se ispunio Mojsijev Zakon. Bog je obećao Šimunu da će vidjeti spasenje Božje. Što je Šimun vidio? Vidio je maleno Dijete. Spasenje je Osoba, a ne nešto što mi učinimo. Spasenje je Osoba, i ta Osoba je Gospodin Isus Krist. Vi Ga ili imate ili Ga nemate. Vi Mu ili vjerujete ili Mu ne vjerujete. Imate li Ga vi danas?

Ovdje imamo još jedan solo, a ovaj put za nas pjeva Šimun.

„Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." (Luka 2:29 - 32)

Ovo je veličanstvena izjava s obzirom da dolazi od čovjeka koji je bio ograničen u svom pogledu na život - to jest, bio je zemljopisno ograničen na određeno područje. Ipak, vidio je Onoga koji će postati Spasitelj svijeta. Za mene je ovo jedna od zadivljujućih stvari u svezi sa Božjom riječi, poglavito Novim zavjetom. Iako je ona bila dana određenim ljudima, ipak je bila upravljena čitavome svijetu. Niti jedna druga religija ne pokazuje u tom smjeru. Zapazit ćete kako su religije svijeta u većini slučajeva usmjerene na određene ljude, većinom neku rasu ili narod. Međutim, kršćanstvo je od samog svog početka bilo za sve ljude i posvuda.

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu ‑ da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Luka 2:33 - 35)

Zapazite kako ih Luka naziva "Josip i njegova majka", a ne Njegovi otac i majka.

Marija je platila veliku cijenu kako bi Spasitelja donijela na svijet. Platila je ogromnu cijenu stajavši pod križem Gospodina Isusa i promatrajući Ga kako umire.

Međutim, kada je Marija stajala u podnožju križa i gledala Isusa kako umire, bilo je to sa slomljenim srcem. Naravno da njena patnja nema nikakve veze sa vašim spasenjem; njena patnja nema nikakve veze niti sa njenim spasenjem. Njena patnja nastupila je zbog njenog ljudskog odnosa sa Isusom. Ona je bila Njegova ljudska majka. Ona Ga je rodila na ovaj svijet i odgojila Ga. On je bio njen sin. Vidite, kada je naš Gospodin pogledao s križa i rekao: "Ženo! Evo ti sina!" (Ivan 19:26), u tome je postojao ljudski odnos kojeg nitko drugi nije posjedovao. Ona je patila kao Njegova majka. U tom se trenutku ispunilo Šimunovo proročanstvo - mač je probio i njenu dušu.

DOGAĐAJ U HRAMU U SVEZI S ANOM

Ima mnogo solo dionica u ovome evanđelju, a ovdje imamo još jednu od njih.

A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema propovijedala o djetetu. (Luka 2:36 - 38)

Ana je, poput Šimuna, živjela vrlo blisko s Bogom; njoj je Bog u svome milosrđu također osigurao prepoznavanje Njegovog Sina, njenog Mesije. Ona je zahvaljivala. Iako njena pjesma nije zapisana, to je pjesma slavljenja.

Ne mogu se suzdržati a da ne spomenem kako postoje ljudi koji govore o deset izgubljenih Izraelovih plemena (to jest, o deset plemena koja su otišla u Asirsko zatočeništvo u osmom stoljeću prije Krista i koja su migrirala na sjever umjesto da se vrate u izraelsku zemlju). Ako malo istražite po Bibliji što se sve dešavalo od vremena kada se Izrael vratio u svoju zemlju nakon zatočeništva, moći ćete nabrojati praktički sva plemena. Ovdje se za Anu spominje da je pripadala Ašerovu plemenu. Očito je da se Ana nije izgubila!

Matejevo evanđelje nam govori kako je slijedeća stvar u Isusovom životu bila putovanje u Egipat. Luka u potpunosti ispušta ovaj događaj. Ponovno ponavljam kako nam je vrlo važno imati na umu kako je svrha pisanja svakog od evanđelja različita. Matejevo evanđelje predstavlja nam Gospodina Isusa Krista kao Kralja, dok nam Luka pokušava predstaviti Isusa kao savršenog Čovjeka. Dolazak mudraca ne uklapa se u Lukinu svrhu pisanja. Mudraci su došli tražeći kralja, a nisu došli u potrazi za idealom Grčke rase. Luka Ga predstavlja kao savršenog Čovjeka, i zapazimo kako čak i u ovome sprovodi u život svoj cilj.

POVRATAK U NAZARET

Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. (Luka 2:39 - 40)

Luka nam predstavlja savršenog čovjeka. Dr. Luka promatra Dječaka ne samo očima stručnjaka za porodiljstvo (opstetričara), već i očima iskusnog pedijatra. Gospodin Isus je rastao (tjelesno), jačao je duhom (duhovno), i bio je ispunjen mudrosti (umno). Božja milost bila je na ovome Dječaku, i On je rastao tjelesno, duhovno i umno (mentalno).

JOSIP, MARIJA I ISUS POSJEĆUJU JERUZALEM KADA JE ISUSU BILO DVANAEST GODINA

Slijedeći događaj kojeg nalazimo u tekstu bilježi jedino dr. Luka. Luka čini ovo zbog toga što je pedijatar i što je zainteresiran za Gospodina i kao za dječaka, jednako kao i za odraslog čovjeka. Luka nam iznosi jednu scenu iz Isusovog dječaštva kada Mu je bilo dvanaest godina. S obzirom da nam u evanđeljima nije zapisano ništa iz ranog Isusovog života, neki ljudi ovo razdoblje u Njegovom životu nazivaju "tihim godinama." Ja ih ne smatram tihim godinama; vjerujem da nam Stari zavjet, ako ga pomno promotrimo, popunjava prazninu koja nam nedostaje. Ono što nam Luka opisuje je detaljni prikaz jednog jedinog izoliranog događaja iz Isusovog dječaštva kada Mu je bilo dvanaest godina.

Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.

I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. (Luka 2:41 - 45)

Marija i Josip su odgajali jedno normalno i zdravo dijete. Dragi prijatelji, on nije išao unaokolo noseći oko glave aureolu. Umjetnici iz srednjeg vijeka su imali vrlo čudne predodžbe o Gospodinu Isusu, kako iz Njegovog dječačkog razdoblja, tako i kada je bio odrastao čovjek. Mislim da nije izgledao ni na jedan od načina na koji su ga ti ljudi pokušali prikazati. On je bio najnormalniji dječak.

U ono su doba ljudi putovali u skupinama. Kada je došlo vrijeme da se napusti Jeruzalem, ljudi koji su išli prema Galileji okupili su se u maleno gradiću sjeverno od Jeruzalema kako bi zajednički krenuli na dugo putovanje kući. Ondje su roditelji zapazili da Ga nema. Josip je vjerojatno upitao: "Gdje je Isus?" Marija je odgovorila: "Mislila sam da je s tobom." Potražili su Ga kod svih ljudi koje su poznavali, i kada su otkrili da Ga nema, vratili su se u Jeruzalem. Tri dana su tražili Isusa, i što mislite gdje su Ga našli? Bio je u hramu.

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni ne razumješe riječi koju im reče. (Luka 2:46 - 50)