dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 2

 

 

TEMA: Isusovo rođenje u Betlehemu u štali; Isusov prijem; anđeli najavljuju rođenje pastirima; pastiri posjećuju štalu; Isusovo obrezanje i Marijino očišćenje; događaj u hramu u svezi sa Šimunom; događaj u hramu u svezi sa Anom; povratak u Nazaret; Isus, Marija i Josip posjećuju Jeruzalem kada je Isusu dvanaest godina

 

Isusa su, prema Mojsijevom Zakonu, doveli u hram kako bi bio obrezan kada je bio star osam dana: "A kada dođe punina vremena, odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo" (Galaćanima 4:4 - 5). Kao rezultat ove posjete Jeruzalemu imamo Šimunovu i Aninu pjesmu.

 

Jedan je događaj izdvojen iz Isusovog dječaštva od strane dr. Luke kako bismo znali da je Isus imao normalno ljudsko dječaštvo (vidite stih 52). "A Isus napredovaše u mudrosti (umno), dobi (tjelesno) i milosti kod Boga i ljudi (duhovno)."

 

Prije nego što promotrimo sami tekst, mislim da je neophodno da razumijemo pozadinu. Kao što se sjećate, Lukino evanđelje je povijesno i pisano je poglavito za Grke i ljude koji vole razmišljati. Ono također ima i veliku duhovnu svrhu, a ta je predstaviti Božjeg Sina. Neander, veliki Božji svetac, izrekao je ove riječi: "Tri velika povijesna naroda trebali su doprinijeti, svaki na svoj posebni način, kako bi se pripremilo tlo za sadnju kršćanstva - Židovi su pripremili religiozni element; Grci su se sa svoje strane potrudili oko znanosti i umjetnosti; Rimljani, kao gospodari svijeta, sa svoje su se strane potrudili oko političkog elementa." Matejevo, Markovo i Lukino evanđelje je svako upravljeno određenom segmentu čovječanstva. Matej je napisan za Židove, Markovo evanđelje napisano je za Rimljane, a Lukino evanđelje za Grke.

 

Dr. Gregory napisao je: "Grci se vrlo jasno razlikuju od ostalih povijesnih naroda po određenim karakteristikama. Oni su u drevnome svijetu bili predstavnici razuma i čovječanstva. Oni su na sebe gledali kao na ljude koji imaju misiju usavršavanja čovjeka" (Ključ za evanđelja, str. 211). Oni su bili kozmopoliti onog vremena. Oni su stvarali svoje bogove na čovječju sliku, kao i slične samima sebi, i stoga su čovječanstvu dali krajnju svjetovnost i bezboštvo.

 

Pavao je bio prava osoba da otiđe Atenjanima kako bi prosvijetlio Grke u svezi s njihovim žrtvenikom "NEPOZNATOM BOGU." Dr. Luka, Poganin, išao je s Pavlom.

 

Misija Grka je stoga bila sastavni dio pripreme za ulazak u svijet Gospodina Isusa Krista. To je razmišljajućeg čovjeka onog vremena tjeralo da osjeti i prizna nedostatnost ljudskog razuma (čak i u njegovom najvišem stupnju razvoja) za izbavljenje i usavršavanje čovječanstva. To ih je ostavilo u iščekivanju i čežnji za onim koji je mogao izvršiti i dovršiti ovaj zadatak.

 

Grčki je jezik postao sredstvo a širenje Božje riječi. Evanđelje se svijetu prenosilo na Grčkome jeziku. Bog je upotrijebio Aleksandra Velikog kako bi to omogućio.

 

O Aleksandru Velikom netko je napisao: "Prikupio je oka mreže civilizacije koja su neuredno ležala na rubu Azijske obale i raširio ih je po svim drugim zemljama kroz koje je proputovao na svojim pohodima. Istok i Zapad najednom su bili spojeni. Odvojena plemena bila su ujedinjena pod zajedničkom vladom. Novi gradovi su se izgrađivali kao središta političkog života. Otvarali su se novi načini komunikacije kao posljedica kanala trgovačke mreže. Nova je kultura prodrla u planinsko područje Pizidije i Likaonije. Tigris i Eufrat postali su Grčke rijeke. Atenski se jezik mogao čuti u Židovskim kolonijama u Babilonu. Osvajač je izgradio Grčki Babilon u Egiptu i nazvao ga svojim imenom" (Cony Beare i Howson, život, vrijeme i putovanja apostola Pavla, knjiga 1, str. 9). Taj grad bio je Aleksandrija, još se i danas zove tim imenom.

 

Imajte ovu pozadinu na umu dok budemo promatrali događaje u svezi sa rođenjem Gospodina Isusa Krista.

 

 

ISUSOVO ROĐENJE U BETLEHEMU U ŠTALI

 

 

U one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom. (Luka 2:1 - 2)

 

Kada pročita riječi "da se provede popis svega svijeta", netko bi mogao pomisliti da je Rim ubirao poreze u svem danas poznatom svijetu. Grčki riječ za svijet, oikoumene, znači "naseljeni svijet" i odnosio se na civilizirani svijet onog vremena. Moji necivilizirani preci u sjevernoj Europi čak nisu niti bili uključeni u ovo oporezivanje, iako bi car August volio da je od svih mogao ubrati porez kad bi do njih mogao stići.

 

Tko je to bio car August. To je bio usvojeni sin Julija Cezara. U stvari, njegovo pravo ime bilo je Oktavijan i on je uzeo ime Cezar - mislim da je na to imao pravo. Ime August nije bilo ime, već titula. Kada mu se senat obraćao titulama poput "kralju", "caru" i "diktatore", on nije bio zadovoljan. Umjesto toga, on je odabrao titulu August. To je imalo religiozno značenje i time je želio sebe poistovjetiti s bogom.

 

Nije slučajno što dr. Luka spominje ime Cezara Augusta. Ovaj je čovjek izdao poreznu naredbu da sav svijet onog vremena treba biti oporezovan. Bio mu je potreban novac kako bi hranio vojsku koja će kontrolirati njegovim ogromnim carstvom i kako bi on sam mogao živjeti u krajnjoj raskoši. Zapazite Lukinu povijesnu bilješku kako je ovo oporezivanje prvi puta bilo sprovedeno kada je Kvirinije bio upravitelj Sirije.

 

Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Josip, budući da je bio iz doma i loze Davidove, uziđe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju ‑ u grad Davidov, koji se zove Betlehem ‑ da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaručnicom Marijom koja bijaše trudna. I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Luka 2:3 - 7)

 

Josip i Marija došli su iz Nazareta u Galileji i išli su u Betlehem u Judeji - išli su u Davidov grad. Josip je to učinio zbog toga što je bio iz Davidova doma i iz njegove loze. Zašto je Marija trebala ići u Betlehem? I ona je bila iz Davidove loze.

 

Ja sam jednostavno oduševljen kada čitam ovaj povijesno točni odjeljak koji u svojoj pozadini sadrži ogromnu duhovnu istinu. Cezar August je naumio sebe učiniti bogom. Želio je da ljudi iskazuju štovanje njemu. On je potpisao porezni zakon koji je natjerao muža i ženu koji su bili seljaci u Nazaretu, da otputuju u Betlehem kako bi se upisali. Ta je žena u svojoj utrobi nosila Božjeg Sina. Ovo je veličanstveno. Ovaj Cezar August pokušao je sebe učiniti bogom, međutim, danas ga nitko ne štuje i ne plaća mu poreze. Međutim, ono maleno dijete koje je bilo u Marijinoj utrobi danas štuju mnogi i nazivaju ga svojim Spasiteljem.

 

Car August bio je samo alat u Božjim rukama kako bi se moglo ispuniti proročanstvo: "A ti, Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim, iz tebe će mi izaći Onaj koji će vladati Izraelom; Njegov je iskon od davnina, od vječnih vremena" (Mihej 5:2). Ovo je veličanstveni izvještaj.

 

Sve što se desilo bilo je uređeno s Božje strane. Da je netko rekao caru: "Čekaj malo. Žena koja će za kratko roditi trebat će putovati kako bi ti dobio svoj porez." Mislim da bi on odgovorio: "Uopće me nije briga za malu djecu i njihove majke. Zanima me jedino porez, vojska, novac i raskoš." Sve to danas više ne postoji, uključujući i cara.

 

Dr. Luka u ovome odjeljku ide do najsitnijih ljudskih detalja. On nam govori da je Marija na dijete stavila povoje (pelene) - dječja odjeća i pelene na Božjem Sinu! Kako je bio savršeno čovječan. Bog koji se očitovao u tijelu.

 

 

ISUSOVO PRIMANJE: ANĐELI NAJAVLJUJU NJEGOVO ROĐENJE PASTIRIMA; PASTIRI POSJEĆUJU ŠTALU

 

 

A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom čuvali noćnu stražu kod svojih stada. (Luka 2:8)

 

Mnogi ljudi postavljaju pitanja: "Kada se rodio Isus Krist?" To nije moglo biti usred zime jer u protivnom pastiri ne bi bili vani sa svojim ovcama. Bilo kako bilo, datum Njegova rođenja je nevažan, jednako kao što je nevažan i dan u koji je bio razapet. Biblija nam ne govori kada se On rodio; ono što je važno je da se On rodio. Biblija nam ne govori kada je bio razapet; ono što je važno je činjenica da je umro za naše grijehe.

 

Anđeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No anđeo im reče: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj ‑ Krist, Gospodin. (Luka 2:9 - 11)

 

Predivno je vidjeti maleno dijete koje dolazi na svijet, i vaše srce mu odmah postaje privrženo; vaša naklonost odmah je uz njega. Na takav je način Bog ušao u svijet. Mogao ući - kao što će to učiniti kada dođe na zemlju po drugi put - u sili i velikoj slavi. Umjesto toga, došao je na najslabiji mogući način, kao maleno dijete. George Macdonald izrekao je to na ovaj način:

 

Svi su oni tražili Kralja

Da pobije njihove neprijatelje i njih podigne:

Ti si došao kao malo dijete

Zbog kojeg je žena zaplakala.

 

Na takav je način Spasitelj došao na svijet. On nije odložio svoju božansku narav; On je odložio svoju slavu. Trebalo ih je biti mnogo više od nekoliko pastira i anđela da Mu požele dobrodošlicu - ondje je trebalo biti svo stvorenje. Umjesto da prikuplja poreze, Cezar je trebao biti u Betlehemu kako bi iskazao štovanje Njemu. Isus Krist ga je mogao natjerati da učini upravo to, međutim, On to nije učinio. On je odložio, ne svoje božanstvo, već povlastice svog božanstva. On je postao maleno dijete.

 

I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.“ (Luka 2:12)

 

Dr. Luka nam ponovno naglašava Njegovu ljudskost. On je na ovaj svijet došao kao ljudsko biće. Njega pogađa naš osjećaj slabosti.

 

Bog jako dobro poznaje čovječanstvo. On poznaje vas, i poznaje mene. On nas razumije zbog toga što je došao na ovaj svijet u ljudskom obličju. Ovo također znači da i mi možemo znati nešto o Bogu zbog toga što je On uzeo na sebe našu ljudskost.

 

I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!" (Luka 2:13 - 14)

 

Iz engleskog prijevoda ovdje se stječe pogrešan dojam. Anđeli nisu rekli: "Na zemlji mir, prema ljudima dobra volja." Ono što su u stvari rekli bilo je ovo: "Mir ljudima dobre volje" ili "mir među ljudima s kojima je On zadovoljan." Anđeli nisu izrekli glupu izjavu koju mnogi ljudi danas izriču, a koja glasi: "Imajmo mir, mir, mir." Dragi prijatelji: "Nema mira opakima, kaže Jahve" (Izaija 48:22). Mi živimo u vremenima kada svoje plugove moramo prekovati u mačeve, a ne suprotno. Živimo u pokvarenom svijetu. Živimo u svijetu kojim upravlja sotona i zbog toga nema mira. Međutim, ljudi dobre volje primaju mir. Ako ste jedan od onih koji su došli Kristu i primili ste Njega kao Spasitelja, tada i vi možete upoznati ovaj Božji mir. U Rimljanima 5:1 piše: "Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu." Kada je Krist došao po prvi put, ovo je mir kojeg je donio. Kada dođe po drugi put, doći će kao Knez Mira. Tada će u svijetu uništiti nepravdu i pobunu. On će ustanoviti mir na zemlji. Međutim, dok ne dođe ponovno, na ovoj zemlji neće biti mira.

 

Čim anđeli otiđoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin." I pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. (Luka 2:15 - 16)

 

Pastiri su se požurili prema Betlehemu. Ondje su pronašli Mariju, Josipa, i malo dijete Isusa. Oni su bili  vjerojatno prvi koji su posjetili Dijete, jer nam Matej kaže da mudraci nisu stigli još dosta dugo. U stvari, kada su mudraci konačno pronašli Gospodina Isusa, On je živio u kući i vjerojatno je prošlo mnogo mjeseci.

 

Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno. (Luka 2:17 - 20)

 

Marija je u svoje srce slagala mnoge stvari, kao što to čini i svaka majka. Zbog opasnosti za Njegov život, Marija i Josip su Dijete odveli u Egipat na neko vrijeme i kasnije su se vratili u Nazaret.

 

S obzirom da je On došao u ljudsku obitelj i s obzirom da je bio rođen pod Mojsijevim Zakonom, On je i slijedio Zakon.

 

 

ISUSOVO OBREZANJE I MARIJINO OČIŠĆENJE

 

 

Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenu mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu ‑ (Luka 2:21 - 22)

 

Nakon rođenja djeteta ženu se prema Mojsijevom Zakonu smatralo nečistom četrdeset dana. Marija je kao grešnica trebala prinijeti žrtvu Gospodinu. Kao što je rekla, bio joj je potreban Spasitelj.

 

kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! - i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića. (Luka 2:23 - 24)

 

Marija i Josip prinijeli su grlice kao žrtve, što je bio dokaz njihovog siromaštva. Žrtva je bila za Mariju, a ne i za dijete. Koliko nam je poznato, Isus nikada nije prinio niti jednu žrtvu.

 

 

DOGAĐAJ U HRAMU U SVEZI SA ŠIMUNOM

 

 

Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.  Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:      (Luka 2:25 - 28)

 

Postojao je čovjek imenom Šimun koji se, poveden Duhom Svetim, našao u hramu u vrijeme kada je Gospodin Isus bio doveden kako bi se ispunio Mojsijev Zakon. Bog je obećao Šimunu da će vidjeti spasenje Božje. Što je Šimun vidio? Vidio je maleno Dijete. Spasenje je Osoba, a ne nešto što mi učinimo. Spasenje je Osoba, i ta Osoba je Gospodin Isus Krist. Vi Ga ili imate ili Ga nemate. Vi Mu ili vjerujete ili Mu ne vjerujete. Imate li Ga vi danas?

 

Ovdje imamo još jedan solo, a ovaj put za nas pjeva Šimun.

 

„Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru! Ta vidješe oči moje spasenje tvoje, koje si pripravio pred licem svih naroda: svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga." (Luka 2:29 - 32)

 

Ovo je veličanstvena izjava s obzirom da dolazi od čovjeka koji je bio ograničen u svom pogledu na život - to jest, bio je zemljopisno ograničen na određeno područje. Ipak, vidio je Onoga koji će postati Spasitelj svijeta. Za mene je ovo jedna od zadivljujućih stvari u svezi sa Božjom riječi, poglavito Novim zavjetom. Iako je ona bila dana određenim ljudima, ipak je bila upravljena čitavome svijetu. Niti jedna druga religija ne pokazuje u tom smjeru. Zapazit ćete kako su religije svijeta u većini slučajeva usmjerene na određene ljude, većinom neku rasu ili narod. Međutim, kršćanstvo je od samog svog početka bilo za sve ljude i posvuda.

 

Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – a i tebi će samoj mač probosti dušu ‑ da se razotkriju namisli mnogih srdaca!" (Luka 2:33 - 35)

 

Zapazite kako ih Luka naziva "Josip i njegova majka", a ne Njegovi otac i majka.

 

Marija je platila veliku cijenu kako bi Spasitelja donijela na svijet. Platila je ogromnu cijenu stajavši pod križem Gospodina Isusa i promatrajući Ga kako umire.

 

Kristov križ potakao je mnoge umjetnike - slikari su slikali slike, glazbenici su pisali glazbu o tome, a autori i propovjednici oslikavali su te trenutke riječima. Postoji opasnost da se na Njegovoj smrti zadržimo na način sažalijevanja. Krist nije umro kako bi u nekome pobudio suosjećanje. On niti ne želi vaše sažalijevanje. On želi vašu vjeru. Kasnije u Lukinom evanđelju, kada je Gospodin bio na svom putu na križ, neke su žene počele plakati. Isus se okrenuo prema njima i rekao im: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom" (Luka 23:28). Ako vam teku suze zbog Isusa, sačuvajte ih za sebe i za svoje obitelji. Ne plačite zbog Njega, jer On ne želi vaše sažalijevanje. Isus Krist želi vašu vjeru.

 

Međutim, kada je Marija stajala u podnožju križa i gledala Isusa kako umire, bilo je to sa slomljenim srcem. Naravno da njena patnja nema nikakve veze sa vašim spasenjem; njena patnja nema nikakve veze niti sa njenim spasenjem. Njena patnja nastupila je zbog njenog ljudskog odnosa sa Isusom. Ona je bila Njegova ljudska majka. Ona Ga je rodila na ovaj svijet i odgojila Ga. On je bio njen sin. Vidite, kada je naš Gospodin pogledao s križa i rekao: "Ženo! Evo ti sina!" (Ivan 19:26), u tome je postojao ljudski odnos kojeg nitko drugi nije posjedovao. Ona je patila kao Njegova majka. U tom se trenutku ispunilo Šimunovo proročanstvo - mač je probio i njenu dušu.

 

 

DOGAĐAJ U HRAMU U SVEZI S ANOM

 

Ima mnogo solo dionica u ovome evanđelju, a ovdje imamo još jednu od njih.

 

A bijaše neka proročica Ana, kći Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina, a sama kao udovica do osamdeset i četvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noću služila Bogu. Upravo u taj čas nadođe. Hvalila je Boga i svima koji iščekivahu otkupljenje Jeruzalema propovijedala o djetetu. (Luka 2:36 - 38)

 

Ana je, poput Šimuna, živjela vrlo blisko s Bogom; njoj je Bog u svome milosrđu također osigurao prepoznavanje Njegovog Sina, njenog Mesije. Ona je zahvaljivala. Iako njena pjesma nije zapisana, to je pjesma slavljenja.

 

Ne mogu se suzdržati a da ne spomenem kako postoje ljudi koji govore o deset izgubljenih Izraelovih plemena (to jest, o deset plemena koja su otišla u Asirsko zatočeništvo u osmom stoljeću prije Krista i koja su migrirala na sjever umjesto da se vrate u izraelsku zemlju). Ako malo istražite po Bibliji što se sve dešavalo od vremena kada se Izrael vratio u svoju zemlju nakon zatočeništva, moći ćete nabrojati praktički sva plemena. Ovdje se za Anu spominje da je pripadala Ašerovu plemenu. Očito je da se Ana nije izgubila!

 

Matejevo evanđelje nam govori kako je slijedeća stvar u Isusovom životu bila putovanje u Egipat. Luka u potpunosti ispušta ovaj događaj. Ponovno ponavljam kako nam je vrlo važno imati na umu kako je svrha pisanja svakog od evanđelja različita. Matejevo evanđelje predstavlja nam Gospodina Isusa Krista kao Kralja, dok nam Luka pokušava predstaviti Isusa kao savršenog Čovjeka. Dolazak mudraca ne uklapa se u Lukinu svrhu pisanja. Mudraci su došli tražeći kralja, a nisu došli u potrazi za idealom Grčke rase. Luka Ga predstavlja kao savršenog Čovjeka, i zapazimo kako čak i u ovome sprovodi u život svoj cilj.

 

 

POVRATAK U NAZARET

 

 

Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.


A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu. (Luka 2:39 - 40)

 

Luka nam predstavlja savršenog čovjeka. Dr. Luka promatra Dječaka ne samo očima stručnjaka za porodiljstvo (opstetričara), već i očima iskusnog pedijatra. Gospodin Isus je rastao (tjelesno), jačao je duhom (duhovno), i bio je ispunjen mudrosti (umno). Božja milost bila je na ovome Dječaku, i On je rastao tjelesno, duhovno i umno (mentalno).

 

 

JOSIP, MARIJA I ISUS POSJEĆUJU JERUZALEM KADA JE ISUSU BILO DVANAEST GODINA

 

 

Slijedeći događaj kojeg nalazimo u tekstu bilježi jedino dr. Luka. Luka čini ovo zbog toga što je pedijatar i što je zainteresiran za Gospodina i kao za dječaka, jednako kao i za odraslog čovjeka. Luka nam iznosi jednu scenu iz Isusovog dječaštva kada Mu je bilo dvanaest godina. S obzirom da nam u evanđeljima nije zapisano ništa iz ranog Isusovog života, neki ljudi ovo razdoblje u Njegovom životu nazivaju "tihim godinama." Ja ih ne smatram tihim godinama; vjerujem da nam Stari zavjet, ako ga pomno promotrimo, popunjava prazninu koja nam nedostaje. Ono što nam Luka opisuje je detaljni prikaz jednog jedinog izoliranog događaja iz Isusovog dječaštva kada Mu je bilo dvanaest godina.

 

Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima.

I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga. (Luka 2:41 - 45)

 

Marija i Josip su odgajali jedno normalno i zdravo dijete. Dragi prijatelji, on nije išao unaokolo noseći oko glave aureolu. Umjetnici iz srednjeg vijeka su imali vrlo čudne predodžbe o Gospodinu Isusu, kako iz Njegovog dječačkog razdoblja, tako i kada je bio odrastao čovjek. Mislim da nije izgledao ni na jedan od načina na koji su ga ti ljudi pokušali prikazati. On je bio najnormalniji dječak.

 

U ono su doba ljudi putovali u skupinama. Kada je došlo vrijeme da se napusti Jeruzalem, ljudi koji su išli prema Galileji okupili su se u maleno gradiću sjeverno od Jeruzalema kako bi zajednički krenuli na dugo putovanje kući. Ondje su roditelji zapazili da Ga nema. Josip je vjerojatno upitao: "Gdje je Isus?" Marija je odgovorila: "Mislila sam da je s tobom." Potražili su Ga kod svih ljudi koje su poznavali, i kada su otkrili da Ga nema, vratili su se u Jeruzalem. Tri dana su tražili Isusa, i što mislite gdje su Ga našli? Bio je u hramu.

 

Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: "Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili." A on im reče: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?" Oni ne razumješe riječi koju im reče. (Luka 2:46 - 50)

 

Kada su Marija i Josip konačno pronašli Isusa u hramu, On je stajao među učenim doktorima onog vremena, slušajući ih i postavljajući im pitanja. Očito je da im je postavljao pitanja na koja oni nisu znali dati odgovor. Također, oni su bili zadivljeni Njegovim odgovorima - sjetimo se, Njemu je tada bilo svega dvanaest godina! Mislim da je jasno da je Isus Mariju i Josipa malo isprovocirao.

 

Isusov odgovor otkriva nam Njegovo iznenađenje činjenicom da oni nisu shvaćali kako se On mora baviti poslovima svoga Oca. Da je Josip bio otac, mogao je istupiti i reći: "Pa, što pokušavaš učiniti - pronaći nekakvi stolarski posao ovdje u Jeruzalemu?" Ne - Njegov Otac nije bio Josip. On je govorio o poslu svog nebeskog Oca. Marija u tom trenutku nije baš pretjerano prihvaćala ono što taj posao u sebi uključuje, međutim, ona je te stvari slagala u svoje srce.

 

I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižnočuvala sve ove uspomene u svom srcu. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi. (Luka 2:51 - 52)

 

Isus je bio podložan svojim roditeljima. Ovo je vrlo zanimljivo u svjetlu činjenice da se mladi ljudi danas bune i da zahtijevaju da ih se sasluša. Oni tvrde kako bi ih trebalo slušati. Ja sam ih saslušao, i nisam čuo da bi bilo što rekli, unatoč svom publicitetu koji im je dan na radiju i televiziji. Ja osobno mislim da jedan student ima mnogo za reći. On je još uvijek zelen iza ušiju, bez obzira na kvocijent inteligencije kojeg posjeduje. Količina informacija koja mu je dana je ograničena i uvjetovana predrasudama, a on nema dovoljno iskustva da je procijeni. Zanimljivo je vidjeti kako je je ovaj Dječak, Isus, Sin Božji, poslušao svoje roditelje kako im je bio podložan!

 

Dr. Luka nam donosi izvješće o tim tihim godinama kada je Isus izrastao u odraslog čovjeka. On je rastao u mudrosti (umno, mentalno), rastom (tjelesno), u milosti kod Boga (duhovno) i ljudi (društveno). Na svakome području je Gospodin Isus Krist izrastao u savršenog čovjeka.