dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 20

 

 

TEMA: Isusov autoritet pod pitanjem; prispodoba o vinogradu; Isusu postavljaju pitanje u svezi sa plaćanjem poreza caru; Isus utišava saduceje u svezi sa uskrsnućem; Isus postavlja pitanje pismoznancima

 

 

PITANJE O ISUSOVIM OVLASTIMA

 

Jednog dana dok je naučavao narod u Hramu i naviještao evanđelje, ispriječe se glavari svećenički i pismoznanci sa starješinama pa mu dobace: "Reci nam kojom vlašću to činiš ili tko ti dade tu vlast?" On odgovori: "Upitat ću i ja vas. Recite mi: (Luka 20:1 - 3)

 

Isus je svakoga dana dolazio u hram i ondje je naučavao, sve dok nije bio uhićen u vrijeme Pashe. On je upotrebljavao Sokratovu metodu odgovaranja na pitanje pitanjem. Ovo je bilo Isusovo pitanje:

 

krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi?" (Luka 20:4)

 

Ovo je bilo jedno od pitanja ne koje vjerski vođe nisu mogli odgovoriti bez da izreku osudu protiv samih sebe. Morali su sazvati tajm - aut kako bi se dogovorili koji će odgovor dati na Isusovo pitanje.

 

A oni smišljahu među sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit će 'Zašto mu ne povjerovaste?' A reknemo li 'od ljudi', sav će nas narod kamenovati. Ta uvjeren je da je Ivan prorok." I odgovore da ne znaju odakle. I Isus reče njima: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." (Luka 20:5 - 8)

 

Njihov odgovor nije bio iskren i pošten. Da su bili voljni prihvatiti Ivana, onda bi bili spremni prihvatiti i Gospodina Isusa Krista. Da su vjerovali Ivanu, onda nikada ne bi dovodili u pitanje vlast koju ima Gospodin Isus.

 

 

PRISPODOBA O VINOGRADU

 

Prispodoba o vinogradu također je zabilježena i u Matejevom i u Markovom evanđelju.

 

Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Čovjek posadi vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."

"Kada dođe doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukoše i otposlaše praznih ruku. (Luka 20:9 - 10)

 

Vlasnik vinograda stalno je slao svoje sluge vinogradarima kako bi vidio kako stvari napreduju. Jedan po jedan, sluge su bili pretučeni. Bog je slao proroke Izraelu, jednog za drugim, i oni su svi bili odbačeni. Mnogi od njih bili su kamenovani i ubijeni. Otac je na koncu poslao svog vlastitog Sina.

 

Isus Krist je bio Sin i On je ovim vjerskim vođama govorio upravo ono što je u njihovim srcima i umovima da učine s Njim. Oni su se spremali razapeti Ga, a Bog će im dopustiti da oni taj svoj naum sprovedu do kraja.

 

A on ih ošinu pogledom i reče: "A što ono piše: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni? (Luka 20:17)

 

Gospodin im je rekao kako oni mogu ubiti Njega, međutim, ne mogu uništiti Božji plan i cilj. Kamen kojeg oni odbace, postat će zaglavni kamen. To je jasno proročanstvo o Gospodinovom odbačenju i konačnom trijumfu.

 

Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, satrt će ga." (Luka 20:18)

 

Vi i ja danas možemo pasti na taj Kamen, koji je Isus Krist, i biti spašeni - drugim riječima, mi moramo doći k Njemu kao grešnici, slomljena duha i slomljena srca. Kada to učinimo, tada se nalazimo na temelju kojeg niti jedan čovjek ne može postaviti, a taj je Isus Krist, Kamen. "Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist" (1. Korinćanima 3:11). Daniel govori o tome Kamenu koji će jednoga dana postati sredstvo Suda i koji će "satrti" narode koji su Ga odbacili (vidite Daniel 2). Ono što je Gospodin u ovoj prispodobi rekao jasno je poput podnevnoga sunca. Nije moguće pogrešno razumjeti ove riječi.

 

 

ISUSU POSTAVLJAJU PITANJE U SVEZI SA PLAĆANJEM POREZA CARU

 

Pismoznanci i glavari svećenički gledahu da istog časa stave ruke na nj, ali se pobojaše naroda. Dobro razumješe da o njima kaza tu prispodobu. (Luka 20:19)

 

Vidimo da su vjerski vođe jako dobro shvatili koja je poanta Isusove prispodobe. Problem je u tome što mnogi ljudi u našim današnjim crkvama jednostavno ne razumiju o čemu je ovdje Isus govorio.

 

Upitaše ga dakle: "Učitelju, znamo da pravo zboriš i naučavaš te nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjem. (Luka 20:21)

 

Ovo je bilo izgovoreno u duhu pravog licemjerja, a nije niti čudo, jer su ovi ljudi bili istinski licemjeri.

 

Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?" (Luka 20:22)

 

Herodovci su bili oni koji su Isus uputili ovo pitanje, a sve zbog toga što su željeli zbaciti cara i nekoga iz Herodova doma postaviti za glavara nad Izraelom.

 

Proničući njihovu lukavost, reče im: "Pokažite mi denar." "Čiju ima sliku i natpis?" (Luka 20:23 - 24)

 

Herodovci su pitanje postavili s nakanom da Gospodina Isusa uhvate u stupicu. Da je rekao "da" - dakle da treba plaćati porez caru, onda bi cara stavio ispred Mojsija i ispred njihovog Mesije. Da je pak rekao "ne" - ne treba plaćati porez caru, tada bi ga Rim mogao uhititi.

 

Način na koji je Isus odgovorio na njihovo pitanje je pravo remek djelo. Zatražio je od njih da mu daju Rimski denar. Je li to značilo da Isus nije imao nikakvog novca? Barem ih je natjerao da Mu pokažu novčić.

 

A oni će: "Carevu." On im reče: "Stoga dajte caru carevo, a Bogu Božje." (Luka 20:25)

 

Oni su upotrebljavali zakonito sredstvo plaćanja Rimskog carstva. Rim im je pružao stanovite prednosti i pogodnosti. Rim je svojim metodama i standardima održavao zakon i red, a građanima je pružao zaštitu. Rim je pravio i održavao ceste i držao je pomorske putove otvorenima. Imao je jedinstveni valutni sustav, što je bila velika pomoć poslovanju. Židovi su Rimu bili dužni nešto za upotrebu novca, cesta, zakona i reda. Cezar je imao pravo tražiti ono što mu je po zakonu pripadalo.

 

Nešto je također pripadalo i Bogu. On je osiguravao sve što je bilo potrebno: svjetlo, zrak, vodu i elemente od kojih su ceste i novčići bili napravljeni. Postoje dva područja života na kojima mi imamo odgovornost. Čovjek ima i zemaljsku i nebesku obvezu. Ima i materijalnu i duhovnu odgovornost. Građani neba plaćaju poreze ovdje dolje na zemlji. Putnici na ovoj zemlji ovdje dolje trebali bi deponirati vječno blago u nebu.

 

 

ISUS UTIŠAVA SADUCEJE U SVEZI SA USKRSNUĆEM

 

Pristupe mu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: "Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. (Luka 20:27 - 28)

 

Ovo nalazimo u Knjizi Ponovljenog Zakona 25:5 - 6. Bio je to neuobičajeni zakon, međutim, vidimo ga na djelu u Knjizi o Ruti.

 

Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece.


Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu." (Luka 20:29 - 33)

 

Naravno da je njihovo pitanje bilo smiješno.

 

Reče im Isus: "Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti se udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća." (Luka 20:34 - 36)

 

Prema onome što je zapisano u Matejevom i Markovom evanđelju, Isus im je rekao kako oni ne poznaju niti Pisma niti silu Božju.

 

"A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Ta svi njemu žive!" (Luka 20:37 - 38)

 

Vidite, nakon što je Isus jasno odgovorio Herodovcima i farizejima, saduceji su došli pred Njega sa svojim starim klišejom, imajući u glavama misao da svatko tko odgovori na njihovo pitanje mora ispasti smiješan. Saduceji ondašnjeg vremena odgovaraju legalistima današnje crkve, dok bismo farizeje ondašnjeg vremena poistovjetili da današnjim konzervativcima. Saduceji su odbacivali nadnaravno. Oni, stoga, nisu vjerovali u uskrsnuće.

 

Njihovo pitanje izrasta iz jedne situacije koja je bila stvorena Mojsijevim sustavom. Saduceji su pitanje željeli učiniti apsurdnim time što su rekli da se žena udavala sedam puta. To samo po sebi nije baš vjerojatno da bi se desilo, međutim, situacija je moguća. U naše doba imamo podatke o ljudima koji su se ženili toliko puta, međutim, oni su više zabrinuti oko sadašnjeg života, nego oko onoga što ima doći.

 

Saduceji su, kao sekta, nastali oko 300. g. prije Krista. Većina visokih svećenika i hramskih političara bili su saduceji. Oni su bili istaknuti i bogati. Nije li zanimljivo da su danas većina crkvenih političara i bogatih crkvi liberali? To nam govori da se čovjekova narav tijekom stoljeća nije nimalo promijenila.

 


Saduceji su nijekali čudesa. Oni su Bibliju ogolijevali od onoga što je bilo nadnaravno. (Oni su bili u izravnom sukobu sa farizejima koji su se zalagali za nadnaravno.) Oni nikada nisu prihvaćali nepogrešivost Biblije. Postoji zapanjujuća podudarnost između vjerovanja saduceja i današnjih liberalnih teologa. Liberalizam je odmak od povijesnog kršćanstva. U svezi sa konzervativizmom i liberalizmom, dr. Louis Berkhof je rekao: "Među njima je tolika razlika da se jedan od njih mora odreći pojma kršćanski." Ja sam odlučio da liberali uopće nisu kršćani. Mnoge crkve trebale bi sebe nazivati "Ekskluzivnim religioznim klubovima" ili "Prvim" ili "Drugim religioznim klubom" zbog toga što nisu kršćani.

 

Postojalo je vrijeme kada su se oni koji nisu bili obnovljeni (regenerirani) nalazili izvan crkve. Oni su nijekali autoritet Biblije, božanstvo Isusa Krista, i nadnaravno. Njih se nazivalo nevjernicima i skepticima. Kada sam prvi puta došao u grad u kojem sada živim, onda ste te ljude mogli vidjeti kako propovijedaju svoju lažnu nauku stojeći na kutijama od voća pred crkvama ili u parkovima. Danas se oni nalaze iza propovjedaonica u tom istom gradu. Oni su još uvijek nevjernici i skeptici; oni još uvijek niječu Kristovo božanstvo i nadnaravno. Ti su se ljudi neopazice uvukli u crkve.

 

Saduceji su bili najveći neprijatelji koje je Krist imao i bili su glavni poticatelji prvih progona crkve. Farizeji su zajedno sa saducejima bili vođe u progonu Gospodina Isusa. Nakon Gospodinove smrti, farizeji su pustili čitavu stvar. Oni više nisu bili zainteresirani za progonjenje Njega ili Njegovih sljedbenika; u stvari, mnogi od njih su postali kršćani. Saduceji su, međutim, nastavili sa progonom crkve. O tome možete podrobnije čitati u trećem i četvrtom poglavlju Knjige Djela apostolskih.

 

Uskrsnuće je bio ispit saduceja, a ono je također i ispit kojeg postavljaju liberalni teolozi. Oni ne vjeruju u doslovno uskrsnuće. Zanimljivo je da u Bibliji ne postoji zapis o tome da bi jedan saducej ikada došao Gospodinu Isusu po spasenje. Farizej imenom Nikodem se obratio, a u Djelima 6:7 čitamo: "...i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru." Mnogi svećenici postajali su vjernicima, međutim, nije zabilježen niti jedan slučaj da bi se saducej obratio.

 

Svaki mladi propovjednik brzo shvati kako je propovijedanje križa uvreda. Takvog propovjednika nikada neće izbrati za jednog od istaknutijih građana grada. Nikada se neće pronaći na istaknutom političkom položaju, niti će često biti na televiziji. Česta je kušnja da se evanđelje Isusa Krista baci u koš za smeće kako bi se postalo popularnim propovjednikom. Juda je prodao našeg Gospodina. Petar Ga je zanijekao, međutim, volio Ga je i vratio Mu se. Kada čovjek proda Krista zbog popularnosti, on se nikada neće vratiti. "Može li Etiopljanin promijeniti kožu svoju? Ili leopard krzno svoje?..." (Jeremija 13:23). Slijedeći puta kada vam neki zaneseni optimist kaže kako se liberali vraćaju Kristu, zaboravite to. Saduceji su bili najgori neprijatelji koje je evanđelje Isusa Krista ikada imalo - bilo to u prvom ili u dvadesetom stoljeću.

 

 

ISUS ISPITUJE PISMOZNANCE

 

Gospodin zaključuje ovo razdoblje pitanja i odgovora postavljajući jedno pitanje pismoznancima.

 

Neki pismoznanci primijete: "Učitelju! Dobro si rekao!" I nisu se više usuđivali pitati ga bilo što. A on im reče: "Kako kažu da je Krist sin Davidov? Ta sam David veli u Knjizi psalama: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!'

 

David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"


I pred svim narodom reče svojim učenicima:

 

"Čuvajte se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama, proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda." (Luka 20:39 - 47)

 

Ovdje Isus naučava o svome djevičanskom rođenju. Kako je David, u 110. Psalmu u kojem govori o budućem potomku, svog pra - pra - pra - pra unuka mogao nazvati svojim Gospodinom? Pa, jedini način na koji Ga je on mogao nazvati Gospodinom, je da On uistinu i bude Gospodin, dragi prijatelji. Jedini način na koji On može biti Gospodin je ako bude više od Davidovog sina. On mora biti rođen djevičanskim rođenjem kako bi bio Božji Sin. To je velika istina koju naš Gospodin ovdje poučava.

 

Zapazite kako ovdje Isus definitivno pripisuje 110. Psalam Davidu. Isus je rekao da je David napisao ovaj psalam pod nadahnućem Svetog Duha. Naš nam Gospodin također govori da ovaj psalam govori o Njemu, o Mesiji.