dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 22:1-34

 

 

TEMA: Juda sa svećeničkim glavarima planira kako će izdati Isusa; Isus planira Pashalnu večeru i ustanovljuje Večeru Gospodnju; Isus objavljuje da će Ga netko od učenika izdati; položaj apostola u budućem kraljevstvu; Petrova zataja; Isus upozorava učenike u svezi s budućnosti; Isus odlazi u Getsemanski vrt; Juda izdaje Isusa; Isus biva uhićen i vode Ga u dom Velikog svećenika; Petar niječe Isusa; Isusa ismijavaju i tuku Ga; Isusa dovode pred Židovsko Vijeće

 

 

JUDA SA SVEĆENIČKIM GLAVARIMA PLANIRA KAKO ĆE IZDATI ISUSA

 

 

Bližio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha. (Luka 22:1)

 

Isus je došao u Jeruzalem. Šest mjeseci ranije, u Cezareji Filipovoj, Isus je jasno odlučio otići u Jeruzalem i ondje umrijeti. Sve što je učinio od tog trenutka naovamo, bilo je gibanje prema Jeruzalemu. Gora Preobraženja i tzv. Trijumfalni ulazak u Jeruzalem već su bili iza Njega. Sada je vrijeme Pashe, a Božje Janje, koje na sebe uzima grijehe čitavoga svijeta, sada će umrijeti.

 

Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Isusa smaknu jer se bojahu naroda. (Luka 22:2)

 

Vjerski vođe su Ga željeli odmah uhvatiti i pogubiti, međutim, bojali su se reakcije naroda ako učine takvo što. Bila je Pasha, što je značilo da su se u gradu nalazili ljudi iz čitavoga svijeta; a oni su bili za Njega. Oni su bili tiha većina.

 

 A Sotona uđe u Judu zvanog Iškariotski koji bijaše iz broja dvanaestorice. (Luka 22:3)

 

Je li moguće da kršćanin bude opsjednut demonom? Je li moguće da sotona ili neki demon uđe u kršćanina? Odgovor je, naravno, ne. Moguće je, međutim, da član crkve, koji nije kršćanin, bude opsjednut. Neki od najopakijih ljudi koje sam susreo, nisu bili članovi Mafije ili se nalazili u zatvoru, već se na žalost radilo o članovima crkve. Ja sam u crkvi susreo nekoliko ljudi za koje sam uvjeren da su bili opsjednuti demonom. Njihovo ponašanje bilo bi nemoguće objasniti na bilo koji drugi način. Dragi moji prijatelji, ako želite ostati samo na margini i slušati propovijedanje evanđelja, a ništa s tim u svezi ne poduzimati, već se samo družiti sa Božjim ljudima, onda će jednoga dana osvanuti dan kada će se sotona useliti u praznu kuću, kao što smo to vidjeli u Luki 11:24 - 26. Jedan od sotoninih demona zauzet će prazno mjesto i naseliti se u vama. To je bilo ono što se desilo Judi kada je ovaj odbacio Isusa.

 

On ode i ugovori s glavarima svećeničkim i zapovjednicima kako da im ga preda.  Oni se povesele i ugovore da će mu dati novca. (Luka 22:4 - 5)

 

Vjerski vođe su se pitali i tražili načina da uhite Isusa. Sada im prilazi jedan od Njegovih ljudi i nudi im pomoć u ostvarenju njihovih namisli - dolazi sa željom da Ga izda.

 

On pristade. Otada je tražio priliku da im ga preda mimo naroda. (Luka 22:6)

 

Zavjera je bila slijedeća: čekati dok mnoštvo ljudi ne napusti Jeruzalem. Čekajmo dok Ga ne budemo mogli uhvatiti dok bude nasamo, tako da nitko neće znati što radimo. Oni su planirali da Ga uhite u tajnosti. Juda će pratiti Njegovo kretanje i javit će vjerskim vođama kada je pogodno vrijeme za sprovođenje uhićenja. U stvari, taj trenutak nikada nije došao zbog toga što ih je Isus natjerao da djeluju odmah. Isus je, kao što je zapisano u Ivanovom evanđelju, dao Judi komad kruha namoćen u vino, i rekao mu: "Što činiš, učini brzo. Došlo je to vrijeme. Moraš djelovati na brzinu." I Juda je učinio upravo to.

 

 

ISUS PLANIRA POSLJEDNJU VEČERU I USTANOVLJUJE VEČERU GOSPODNJU

 

Isus i Njegovi učenici sada planiraju posljednju Pashu.

 

Kada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo žrtvovati pashu, posla Isus Petra i Ivana i reče: "Hajdete, pripravite nam da blagujemo pashu. Rekoše mu: "Gdje hoćeš da pripravimo?" On im reče: "Evo, čim uđete u grad, namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag     vode. Pođite za njim u kuću u koju uniđe i recite domaćinu te kuće: 'Učitelj veli: Gdje je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište prostrto: ondje pripravite." Oni odu, nađu kako im je rekao i priprave pashu. (Luka 22:7 - 13)

 

Ja ne vidim razloga zašto bismo u ovome odjeljku nalazili ikakvo čudo. Naš je Gospodin mnogo puta bio u Jeruzalemu. On je poznavao čovjeka koji je imao ovu gornju sobu. Ja sam siguran da je on rekao našem Gospodinu: "Kada budeš u Jeruzalemu, dovedi ovamo svoje učenike." Naš se Gospodin vjerojatno dogovorio sa ovim čovjekom da upotrijebe ovu sobu i htio mu je dati do znanja da Mu je ona potrebna u ovome trenutku.

 

Kada dođe čas, sjede Isus za stol i apostoli s njim. (Luka 22:14)

 

Ovo je bila Posljednja večera, i Juda je bio prisutan na njoj.

 

I reče im: "Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama prije svoje muke. Jer kažem vam, neću je više blagovati dok se ona ne završi u kraljevstvu Božjem." I uze čašu, zahvali i reče: "Uzmite je i razdijelite među sobom. Jer kažem vam, ne, neću više piti od roda trsova dok kraljevstvo Božje ne dođe." (Luka 22:15 - 18)

 

Za vrijeme Pashe je čaša obišla oko stola nekoliko puta, i ja mislim da je Gospodin sudjelovao do zadnje čaše. To je bila čaša radosti. On iz nje nije pio. Nameće nam se pitanje: "Je li On ikada popio iz te čaše?" Ja mislim da jest. Dok je bio na križu, dali su Mu piti ocat, a u Poslanici Hebrejima piše: "...koji zbog radosti što je stajala pred Njim podnese križ..." (Hebrejima 12:2).

 

Na posljednjim žeravicama gasećeg blagdana Pashe, Gospodin Isus je raspirio oganj novog blagdana Večere Gospodnje.

 

I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen." Tako i čašu, pošto večeraše, govoreći: "Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva." (Luka 22:19 - 20)

 

Gospodin je uzeo dva najslabija elementa koji postoje na svijetu i od njih načinio simbole svoga tijela i krvi. Kruh i vino -oboje se pokvari za nekoliko dana. Kada je On podigao spomenik, on nije bio načinjen od mramora ili bronce, već od dva raspadljiva elementa. Rekao nam je kako kruh govori o Njegovome tijelu, a vino govori o Njegovoj krvi. Kruh govori o tome kako je Njegovo tijelo bilo lomljeno - ne o nekoj Njegovoj slomljenoj kosti, već o slomljenome tijelu, jer je On bio učinjen grijehom za nas (vidite 2. Korinćanima 5:21). Ja ne vjerujem da je On čak i izgledao poput čovjeka kada su Ga skinuli sa križa. Izaija je za Njega rekao: "...tako Mu je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka" (Izaija 52:14); i: "Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali" (Izaija 53:2).

 

Stoljećima je blagdan Pashe bio slika Gospodinovog dolaska i Njegove smrti. Sada se On nalazi u sjeni svoga križa, i ovo je posljednja Pasha. Pashalni blagdan sada se ispunio. Mi se okupljamo oko Gospodnjeg stola i ispitujemo svoja srca. Ono što činimo za ovim stolom, činimo Njemu na uspomenu. Gledamo unatrag na ono što je On učinio za nas na križu, a također gledamo i u budućnost, na Njegov ponovni dolazak. "Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok On ne dođe" (1. Korinćanima 11:26).

 

 

ISUS NAJAVLJUJE DA ĆE GA NETKO OD UČENIKA IZDATI

 

"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.   (Luka 22:21)

 

Onaj koji će Ga izdati, nalazio se među njima. Ima onih koji vjeruju da je Juda napustio prostoriju prije nego što je bila ustanovljena Gospodnja Večera. Ja mislim da je to točno. Luka nam ne donosi kronološki redoslijed zbivanja; on nam daje činjenice koje su nam potrebne da shvatimo njegov komentar. Ivan nam jasno govori kako je tijekom Pashalne večere, Gospodin Isus uzeo kruh namočen u vino, dao ga Judi i rekao mu: "Što činiš, učini brzo" (vidite Ivan 13:26 - 30). Juda je tada otišao.

 

Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.  (Luka 22:22 - 23)

 

Svaki od učenika je vjerovao da je on sposoban zanijekati i izdati Gospodina. Ako ste iskreni, tada znate da biste Ga i vi mogli izdati. Kada On ne bi nada mnom držao svoje ruke, ja bih Ga izdao u slijedećih pet minuta. Međutim, hvala Bogu, On neće skinuti svoju ruku s mene, i ja se radujem u toj činjenici.

 

 

POLOŽAJ APOSTOLA U BUDUĆEM KRALJEVSTVU

 

Uto nasta među njima prepirka tko bi od njih bio najveći. (Luka 22:24)

 

Ovi ljudi koji su prepoznali koliko duboko mogu pasti, također su imali i visoke ambicije - biti najveći! Možete li si to zamisliti? Pod samom sjenom križa ovi se ljudi grebu za što više položaje. Istu situaciju nalazimo i u crkvi danas. Današnji sveti ljudi nisu zabilježili baš nekakvi veliki napredak u odnosu na apostole.

 

A on im reče: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje." (Luka 22:25 - 27)

 

Gospodin im govori kako je On zauzeo onaj niži položaj. To je On učinio kada je zauzeo moje mjesto na križu. To je kao kada bi gospodar ustao od stola i rekao svome sluzi: "Ti sjedni i jedi, a ja ću te poslužiti." Kada je Gospodin Isus Krist došao na zemlju, svo je čovječanstvo trebalo biti Njegovim slugama! Umjesto toga, On je služio čovječanstvu. On je prostro stol spasenja i pozvao sve nas da slobodno sudjelujemo u ovoj velikoj gozbi spasenja.

 

"Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kušnjama. (Luka 22:28)

 

Gospodin je milostiv prema svojim učenicima i pohvaljuje ih što su s Njim ustrajali kroz Njegove kušnje ovdje na zemlji.

 

Ja vam stoga u baštinu predajem kraljevstvo što ga je meni predao moj Otac: da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu mojemu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest plemena Izraelovih." Luka 22:29 - 30)

 

Ja sam siguran da će apostoli imati posebno mjesto u kraljevstvu. Oni su premostili rascjep između Starog i Novog zavjeta. Oni su došli iz Starozavjetnog sustava, i ušli su u Novozavjetni sustav. Vi i ja se ne nalazimo u tom položaju danas. Nitko od nas ne spada na to mjesto, jer su oni zatvorili taj rascjep. Njima će biti dano istaknuto mjesto i ne samo da će jesti i piti za Gospodnjim stolom, već će također sjediti na prijestoljima i suditi dvanesterim Izraelovim plemenima. To će biti njihov položaj.


Božje dijete u budućnosti iščekuju velike stvari. Oni koji su otkupljeni imat će uzvišene položaje. Pitam se radite li vi za vaše mjesto u nebu. Ovime ne želim reći da morate raditi za svoje spasenje. Ne možete raditi za svoje spasenje, međutim, možete raditi za svoje mjesto u nebu. U nebo ulazite po Božjoj milosti, međutim, bit ćete suđeni po svojim djelima kako bi se vidjelo koje mjesto vam pripada. Jeste li zainteresirani za svoja dobra djela? Trebali biste biti!

 

Ja vjerujem kako će jedina stvar o kojoj će Bog suditi biti upotreba dara kojeg nam je On dao. Kada bivamo pripojeni tijelu vjernika, u trenutku spasenja, onda nam On da neki dar, a postoji doslovno na tisuće darova. Vrlo je zanimljiva tema o darovima. Znate li što je bio jedan od darova u ranoj crkvi? Postojala je žena imenom Košuta (Dorkas) koja je šivala. Šivanje je bio njen dar. Ona je pravila odjeću za udovice koje u protivnom ne bi imale ništa za obući. Vi ćete biti nagrađeni za vjernost kojom ste upotrebljavali dar kojeg vam je Gospodin dao. Način na koji živite svoj kršćanski život pred Gospodinom je važan, ljubljeni moji.


 

PETROVA ZATAJA

 

"Šimune, Šimune, evo Sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću.“ (Luka 22:31 - 32)

 

(U engleskome prijevodu stoji: "...pa kad se obratiš, učvrsti braću" - op. prev.) Riječ obratiš ne odnosi se na obraćenje na kakvo mi mislimo. Gospodin govori o vremenu kada će Petar doživjeti promjenu uma i srca i kada će njegova vjera porasti. U tom će trenutku u Petru doći do takve promjene da će on biti kadar učvrstiti svoju braću. Gospodin je znao da će Ga Petar zanijekati, a ipak mu je rekao: "...ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera."

 

Danas je Gospodin naš zagovornik. On jako dobro zna kada dolazite do točke na kojoj posrćete. Ako pripadate Njemu, dragi moji prijatelji, On je već molio za vas da vaša vjera ne malakše. Možda ćete Ga iznevjeriti, međutim, vaša vjera neće iznevjeriti. Razlog zbog kojeg vaša vjera neće iznevjeriti je taj što je On molio za vas. Kakva li je to samo slika Njegove ljubavi!

 

U Ivanu 17:9 naš je Gospodin molio Oca: "Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su Tvoji." Gospodin ne moli za svijet. On je umro za svijet i ne možete tražiti od Njega da učini nešto više od toga. On je umro za svijet, međutim, On moli za one koji su Njegovi da bi se mogli održati dok su u svijetu. Gospodin Isus je molio za vas danas. Možda vi ne molite za sebe, međutim, On je molio za vas.

 

Petar je kasnije bio sposoban učvrstiti svoju braću. Čovjek koji je iskušan je osoba koja je uistinu sposobna pomoći drugima, iako je možda jednom iznevjerio i vratio se Gospodinu. To je razlog zbog kojeg ja uvijek obraćenog pijanca šaljem razgovarati s pijancem. Kada sam još bio mladi propovjednik, jedan pijanac kojem sam pokušavao pomoći, samo me potapšao po koljenu i rekao mi: "Mladiću, ti si dobar dečko." Međutim, on je bio mišljenja da ja ne mogu razumjeti njegov slučaj. Bio je u pravu; ja to nisam mogao. Ja sam pronašao čovjeka koji je prije nego što je došao Kristu bio stara pijanica i propalica, pa sam ga poslao da posjeti ovog čovjeka. Otišao je k njemu doma, sjeo kraj njega i rekao mu: "Bille, ti znaš da smo se ti i ja običavali zajedno opijati. Isus je mene spasio, a On može spasiti i tebe." I On je to i učinio - spasio je i Billa. Čovjek koji je sam prošao kroz određeno iskustvo je osoba koja može pomoći drugome čovjeku.


Petar mu reče: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu i u smrt." (Luka 22:33)

 

Petar je stvarno i mislio svaku riječ koju je ovdje izgovorio, međutim, on nije poznavao samoga sebe. Mnogi od nas u stvari ne znamo koliko smo slabi.

 

A Isus će mu: "Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao dok triput ne zatajiš    da me poznaš." (Luka 22:34)

 

Šimun Petar jednostavno nije vjerovao da on može zanijekati svoga Gospodina, međutim, upravo je to učinio - i to prije nego što je ta noć završila.