dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 22:35-71

 

 

ISUS UPOZORAVA SVOJE UČENIKE U SVEZI S BUDUĆNOSTI

 

I reče: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez sandala, je li vam što nedostajalo?" Oni odgovore: "Ništa." (Luka 22:35)

 

Stvarno je predivno na koji način su bile zadovoljene potrebe učenika u tom razdoblju vremena kada je Gospodin svoje učenike poslao izgubljenim ovcama Izraelova doma. Isus će ih sada poslati u novu misiju sa novom porukom. Oni će u stvari imati novu publiku, jer neće biti ograničeni samo na Izrael, već će poruku odnijeti i čitavome svijetu.

 

Nato će im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu! A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač (Luka 22:36)

 

Bilo bi vam bolje da spakirate svoj kovčeg i nabavite putne čekove ako danas želite ići za Gospodina po svome svijetu kako biste širili evanđelje. Bilo bi vam bolje da budete spremni zaštititi sebe i svoje ljubljene. Mi danas živimo u teškim vremenima. Gospodin je rekao: "A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mač." Zašto? Zbog samozaštite, naravno. Oni su živjeli u vrijeme koje je zahtijevalo posjedovanje mača. I mi također moramo prepoznati ovu činjenicu. Ako se danas nećemo oduprijeti zlu, zadesit će nas svaka vrsta zla. Mogli bismo završiti u bolnici ili bi netko od naših ljubljenih mogao biti ubijen.

 

jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se." (Luka 22:37)

 

Kada su neprijatelji ubili Gospodina Isusa Krista na križu, time je bilo završeno Njegovo plaćanje za grijehe svijeta.

 

Oni mu rekoše: "Gospodine, evo ovdje dva mača!" Reče im: "Dosta je!" (Luka 22:38)

 

Vi ne smijete pretjerati sa ovom stvari i od svoga doma načiniti do zuba naoružanu vojarnu, međutim, svakako se morate zaštititi.

 

 

ISUS ODLAZI U GETSEMANSKI VRT

 


Getsemanski vrt je sveta točka, pa ja zato moram izuti svoju duhovnu obuću dok stojim na tom svetom mjestu, i skinuti svoj duhovni šešir dok u uznesenju promatram Njega. Mnogi ljudi olako pjevaju: "Proći ću s Njim kroz vrt." Ja ne mogu s Njim proći kroz vrt. Gospodin Isus je svoje učenike ostavio izvan vrta. Ja ću ostati vani s njima i virit ću preko ograde u tamu u slušati patnje Njegove duše. Ako su naša srca imalo osjetljiva, onda ćemo zahvaliti Bogu za Onoga koji je čašu patnji i bola prinio svojim ustima i ispio je do samog kraja. Mi ne možemo prodrijeti u tamu vrta, međutim, možemo potpunije razumjeti značenje čaše dok ju je On dao onima koji su Njegovi dok su bili zajedno u Gornjoj sobi. Gdje sam god okusio od čaše, ona mi je bila slatka. On je ispio gorku čašu kako bi moja čaša bila slatka. U vrtu postoji misterija i dubina, međutim, ne i nejasnost ili opskurnost. Dobro ćemo postupiti ako Mu iskažemo štovanje dok ga budemo promatrali u vrtu i slušali ton Njegova glasa.

 

Sada vidimo kao kroz staklo nejasno. Jedan je Božji čovjek prije mnogo godina napisao: "Ja ljubim Boga zato što Ga poznajem. Ja se divim Bogu zato što Ga ne mogu obuhvatiti (spoznati, shvatiti)." Zato ja u Getsemanskom vrtu štujem i ne usuđujem se imati sve odgovore.

 

Tada iziđe te se po običaju zaputi na Maslinsku goru. Za njim pođoše i njegovi učenici. Kada dođe onamo, reče im: "Molite da ne padnete u napast!" (Luka 22:39 - 40)

 

U ovome odjeljku postoje dva vrlo zanimljiva izraza. Prvi je: "po običaju", a drugi je "kad dođe onamo." Očito je da naš Gospodin nije preko noći ostajao u Jeruzalemu. Vidjeli smo da je to bilo tako u tzv. Trijumfalnom ulasku. On je bio odbačen od grada, pa je On zato odbacio grad. Smatra se da je On svaku noć posljednjeg tjedna svog života proveo ili u vrtu ili u Betaniji.

 

Nakon Večere Gospodnje, Isus je otišao u vrt. Te posljednje večeri ondje je došlo do neobičnog slijeda događaja. Iako ja ne znam sve o tome, očito je da se Isus ondje hrvao sa nevidljivim neprijateljem. Ondje je prevladao neprijatelja i izborio pobjedu. Golgotska pobjeda bila je izborena u Getsemanskom vrtu. Vidite, na početku službe našeg Gospodina, sotona Mu je prišao i kušao Ga. Sotona je našem Gospodinu ponudio sva kraljevstva ovoga svijeta samo ako mu se pokloni i iskaže mu štovanje, međutim, tada bi Isus, naravno, trebao izbjeći križ. Zatim nam dr. Luka govori kako Ga je sotona ostavio "...do druge prilike" (Luka 4:13). Kada se sotona vratio? Ja sam mišljenja da se sotona vratio mnogo puta, međutim, uložio je posebni napor na početku službe našeg Gospodina kako bi Ga skrenuo sa puta koji je vodio prema križu, kao i sada, kada se Isusova služba bližila svom kraju - sotona Mu je ponovno pristupio sa kušnjom.

 

Sjećamo se kako je Gospodin tijekom svoje službe rekao svojim učenicima kako će od svojih neprijatelja propatiti mnoge stvari, i kako će Ga Njegovi neprijatelji na koncu ubiti. Petar je odgovorio: "...Bože sačuvaj, Gospodine! Ne! To se Tebi ne smije dogoditi!" (Matej 16:22). Sjećate li se Gospodinovog odgovora Petru? Gospodin je rekao: "...Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!" (Matej 16:23). U sotonskoj teologiji nema mjesta za Kristov križ. Sotona je bio taj koji Mu je pristupio ponovno u Getsemanskom vrtu. U tom je trenutku Gospodin uputio svoje učenike: "Molite da ne padnete u napast."

 

I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade na koljena pa se molio: a"Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Luka 22:41 - 42)

 

Koliko daleko možete baciti kamen? Toliko je daleko od svojih učenika otišao naš Gospodin prije nego što je pao na koljena i počeo moliti. On je molio da bi Ga mimoišla čaša. Ovo je tema koja je izazvala mnogo polemike. Ima onih koji vjeruju da se Isus bojao da bi mogao umrijeti prije nego što uopće i dođe na križ. Ne želim biti dogmatičan, međutim, ja ne vidim smisla u toj teoriji. Nema nikakve vrijednosti u Rimskome križu. Nema nikakve vrijednosti u drvetu. Vrijednost je u Onome koji je umro. Da je Isus umro na vješalima ili na električnoj stolici, Njegova bi smrt imala jednaku vrijednost kakvu ima i sada. Da je Krist umro u Getsemanskom vrtu, još uvijek bi Njegova smrt bila ta koja bi imala vrijednost.

 

Šača, po mom mišljenju, je križ, ali ja ne mislim na smrtne patnje. Čaša je bilo to što je On bio učinjen grijehom za nas. On je bio Božji Svetac. Kada je moj grijeh bio stavljen na Njega, bilo je to ogavno. Ja ne znam zašto mi mislimo da smo ne znam kako privlačni Bogu. Moj grijeh koji je bio stavljen na Krista bio je odvratan i strašan. Bilo je to zastrašujuće, i On se na trenutak pobunio protiv toga. Upravo u Getsemanskom vrtu, pod sjenom križa, Kušač je prišao našem Gospodinu i još Mu jednom ponudio krunu bez križa. Gospodin je, međutim, došao vršiti volju svoga Oca, pa je zato i mogao reći: "Ali ne moja volja, nego Tvoja neka bude." On je samoga sebe podložio Očevoj volji, iako je Njemu to što će na Njega biti stavljeni moji i vaši grijesi bila odvratna pomisao.

 

A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. (Luka 22:43)

 

Za vrijeme dok je naš Gospodin bio kušan u pustinji, bilo je anđeoske aktivnosti. Sada postoji anđeoska aktivnost u vrtu, kada je sotona došao kako bi Ga ponovno kušao. Samo nam je Luka zabilježio ovu činjenicu.

 

A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao kaplje krvi koje su padale na zemlju. (Luka 22:44)

 

Samo nam dr. Luka govori o tome kako je u tim trenucima Gospodin Isus znojio krv. Gospodin je pokazao veliku tjelesnu reakciju na agoniju i sukob koji su Ga iščekivali. Ja ne mogu objasniti što se dešavalo, i neću se niti truditi to učiniti. Ja, međutim, nisam impresioniran biološkim objašnjenjima koja se nude danas. Ja shvaćam kako ima nekoliko predivnih kršćana koji su liječnici i koji su pronašli nekoliko zanimljivih objašnjenja, međutim, ja njima još uvijek nisam impresioniran. On je za mene prolio svoju krv i ja se s poštovanjem klanjam i iskazujem Mu štovanje.

 

Međutim, niti jedan od otkupljenih nije znao

Koliko su duboke rijeke bile prelažene,

Niti koliko je bila mračna noć kroz koju je Gospodin prolazio,

Da bi pronašao svoju ovcu koja je bila izgubljena:

 

        Iz "Devedeset i devet" - Elizabeth C. Clephane

 


Jedna od tragičnih stvari u ovome trenutku jesu svi Američki momci koji su krvarili na raznim bojnim poljima diljem svijeta kako bi Ameriku održali slobodnom. Koliko Amerikanaca cijeni ono što su ti ljudi učinili? Ja uopće nisam impresioniran ljudima koji protestiraju protiv rata, a u isto vrijeme žive u svijetu koji je jednostavno lud za užicima. Međutim, postoji i gora tragedija od ovoga. Kristovo srce bilo je slomljeno zbog našeg izgubljenog stanja. On je krvario i umro zato da bismo mi imali vječnu slobodu. On je rekao: "...ja sam došao da ovce imaju život, i da ga imaju u izobilju" (Ivan 10:10). On je toliko volio ovaj izgubljeni svijet da je otišao u same dubine pakla kako bi mu ponudio spasenje. A svijet se izruguje iz Sveca Božjega, Spasitelja bez mane koji je za nas bio učinjen grijehom. Htio bih vam postaviti jedno pitanje. Jeste li Ga vi odbacili? Jeste li Mu se i vi ismijavali? Jeste li nezahvalni za ono što je On učinio za vas?

 

Stanite u tišinu Getsemanskog vrta i dobro poslušajte. Čujete li vapaje Njegove duše? Čujete li kako padaju kaplje Njegove krvi? Pogledajte u dubinu vrta kako pokraj jednog maslinovog drva, savinut od agonije molitve, Spasitelj svijeta na sebe uzima vašu i moju ljudskost. Slijedećeg dana je otišao na križ.

                                                    

 

JUDA IZDAJE ISUSA

 

Usta od molitve, dođe učenicima i nađe ih snene od žalosti pa im reče: "Što spavate? Ustanite! Molite da ne padnete u napast!" Dok je on još govorio, eto svjetine, a pred njom jedan od dvanaestorice, zvani Juda. On se približi Isusu da ga poljubi. Isus mu reče: "Juda, poljupcem Sina Čovječjeg predaješ?" (Luka 22:45 - 48)

 

Ovo je najniži čin izdaje koji je igdje zapisan. Poljubac je bio lažan i gnusan. Juda je znao na koja mjesta naš Gospodin obično odlazi kako bi se odmorio, pa je upravo onamo doveo neprijatelja. Poljubac je znak ljubavi i privrženosti. Juda ga je upotrijebio kako bi izdao Isusa, što ovaj njegov postupak čini još nižim i odvratnijim. Dobro je na ovom mjestu zapaziti kako se naš Gospodin u svojoj ljudskoj naravi nije nimalo razlikovao od ostalih ljudi. Da bi ga se prepoznalo u gomili, trebalo Ga je pokazati. Ovo obilježava trenutak kada je Isus predan u ruke grešnih ljudi.

 

A oni oko njega, vidjevši što se zbiva, rekoše: "Gospodine, da udarimo mačem?" I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Isus odgovori: "Pustite! Dosta!" Onda se dotače uha i zacijeli ga. Nato Isus reče onima koji se digoše na nj, glavarima svećeničkim, zapovjednicima hramskim i starješinama: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama! Danomice bijah s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vaš čas i vlast Tmina." (Luka 22:49 - 53)

 

Učenici su pomislili kako je to pravi trenutak za upotrebu mača. Međutim, to uopće nije bio trenutak za potezanje mača jer se Isus sada nalazio na svome putu prema križu. Mač je trebao poslužiti njihovoj osobnoj obrani, nakon što On otiđe. Mrak i svjetlo susreli su se kod križa Isusa Krista.

 

 

ISUS BIVA UHIĆEN I VODE GA U DOM VELIKOG SVEĆENIKA

 

Uhvatiše ga dakle, odvedoše i uvedoše u dom velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka. (Luka 22:54)

 

Jako je opasno slijediti Gospodina izdaleka. Upravo je to bilo ono što je Petar učinio. Isusa su uhitili i doveli su Ga pred Kaifu, velikog svećenika koji je bio prihvatljiv Rimu. Ana, njegov tast, bio je u stvari veliki svećenik izabran prema Mojsijevom Zakonu. Isusa su prvo doveli pred Anu, što je zabilježeno u Ivanovom evanđelju. Neki vjeruju da je Ana bio pravi poticač iza cjelokupne zavjere da se ubije Isusa. Ovdje se radilo o sastanku Sanhedrina (Židovskog Vijeća). Petar se približavao svome sramotnom padu kada je ovako izdaleka slijedio Isusa, a zatim je sjeo u pogrešno društvo.

 

 

PETAR NIJEČE ISUSA

 

A posred dvorišta naložiše vatru i posjedaše uokolo. Među njih sjedne Petar. Ugleda ga neka sluškinja gdje sjedi kraj vatre, oštro ga pogleda i reče: "I ovaj bijaše s njim!"

A on zanijeka: "Ne znam ga, ženo!" (Luka 22:55 - 57)

 

Dok je trajala ova farsa sa suđenjem Isusu, Šimun Petar se našao na velikoj kušnji. Malena primjedba jedne služavke navela ga je da zaniječe svog Gospodina. U tom se trenutku Petar stidio da ga prepoznaju kao sljedbenika Isusa Krista. Jeste li se vi ikada našli u sličnom položaju? Neka nam Bog oprosti našu plašljivost i slabost kao što je to oprostio i Petru.

 

Malo zatim opazi ga netko drugi i reče: "I ti si od njih!" A Petar reče: "Čovječe, nisam!" I nakon otprilike jedne ure drugi neki navaljivaše: "Doista, i ovaj bijaše s njim! Ta Galilejac je!" (Luka 22:58 - 59)

 

Još ga je jedan čovjek prepoznao kao sljedbenika Isusa Krista, kada je Šimun pokušao prići drugoj skupini ljudi. Šimun Petar je ponovno zanijekao svoga Gospodina i pokušao se pridružiti trećoj skupini. Ovaj put ga je u nevolju uvalila njegova slabost što je volio previše pričati. Njegov ga je govor otkrio kao čovjeka iz Galileje.

 

A Petar će: "Čovječe, ne znam što govoriš!" I umah, dok je on još govorio, oglasi se pijetao. (Luka 22:60)

 

Dragi prijatelji, da je Petar ostavi stvari da ostanu u ovakvom stanju, tada bi to bio njegov kraj. Završio bi poput Jude Iskariotskog, međutim, zapazite što se desilo:

 

Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta." I iziđe te gorko zaplaka. (Luka 22:61 - 62)

 

Šimun Petar je volio Isusa, i bio je potpuno iskren kada je obećao da će Mu biti odan, međutim, Petar nije poznavao vlastitu slabost. On još nije došao do točke u kojoj bi vidio kako u njegovom tijelu nema ničeg dobrog. Petar je zaplakao. To su bile suze iskrenog pokajanja.

 

Božje dijete može doći natrag k Bogu. "Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je On i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde" (1. Ivanova 1:9). Šimun Petar je bio jednako loš kao i Juda Iskariotski - on Ga nije prodao, međutim, on ga je zanijekao. Razlika između Jude i Petra je bila u tome što se Petar pokajao. Naš je Gospodin molio da Petrova vjera ne malakše.

 

 

ISUSU SE RUGAJU I TUKU GA

 

A ljudi koji su Isusa čuvali udarajući ga poigravali se njime i zastirući mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko te udario!“ I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj. (Luka 22:63 - 65)

 

Svećenički glavari i starješine doveli su Isusa u Anin dom. Bilo je nezakonito držati Krista bez optužbe, međutim, oni su ga svejedno držali u zatočeništvu dok ne "sklepaju" nekakvu optužbu na sastanku svoga vijeća. Vidite, oni su Ga uhitili i prije nego što su imali ikakvi plan. Zanimljivo je da Ga nisu smjerali uhititi tako brzo kao što su to učinili. Juda je vjerojatno došao k njima: "Bilo bi vam bolje da Ga ščepate dok još možete", misleći da bi Isus mogao napustiti grad. Gospodin, naravno, nije imao nikakve nakane napustiti Jeruzalem. Jeste li ikada zapazili koliko je stvari bilo nezakonito kod Isusovog suđenja? Vjerski vođe su Ga uhitili zbog toga što je navodno prekršio Mojsijev Zakon; pa ipak, oni su prekršili Mojsijev Zakon sudeći Mu po noći i donoseći odluku istoga dana kada je On bio suđen, što je također bilo nezakonito. Također, veliki svećenik je razderao svoju haljinu, što je bilo posebno zabranjeno Zakonom.

 

Vjerski vođe su predali Isusa u ruke vojnicima dok nisu donijeli presudu protiv Njega. Ako će se nad nekim zatočenikom sprovesti smrtna kazna, tada su vojnici imali običaj poigravati se s tim čovjekom. Igra koju su se vojnici igrali sa Isusom zvala se "vruća pesnica." Svaki bi vojnik zamahnuo svojom pesnicom po čovjeku kojem su bile svezane oči. Vojnici bi se tako izredali. Ne bi ga udario samo jedan vojnik. Tada bi zatočeniku skidali povez s očiju i pitali ga koji ga od njih nije udario. Oni su se tu igru igrali uvijek iznova i mislim da je to potrajalo tako dugo dok Isusovo lice nije nalikovalo kaši. Ja čisto sumnjam da Ga je itko mogao prepoznati. Njegovo lice uopće nije imali nikakvo obličje. "...lice Mu je bilo tako neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka" (Izaija 52:14). Nakon što su vojnici završili s Njim, Gospodin je vjerojatno predstavljao zastrašujući prizor. To je bio jedan od razloga zbog kojih nije mogao nositi svoj križ.

 

 

ISUSA DOVODE PRED ŽIDOVSKO VIJEĆE

 

A kad se razdanilo, sabra se starješinstvo narodno, glavari svećenički i pismoznanci te ga dovedoše pred svoje Vijeće  i rekoše: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on će im: "Ako vam reknem, nećete vjerovati; ako vas zapitam, nećete odgovoriti. No od sada će Sin Čovječji sjedjeti zdesna Sile Božje." (Luka 22:66 - 69)

 

Židovsko vijeće je Isus postavilo dva pitanja. Prvo je bilo ovo: "Jesi li ti Krist?" Da je Gospodin odgovorio sa "da", onda bi Ga mogli optužiti za izdaju jer je svakoga koji se izdavao za mesiju Rim smatrao potencijalno opasnim. U Psalmu 110:1, Otac govori Sinu: "...Sjedi mi zdesna dok ne položim dušmane za podnožje tvojim nogama!" On je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara.

 

Nato svi rekoše: "Ti si, dakle, Sin Božji!" On im reče: "Vi velite! Ja jesam!" (Luka 22:70)

 

To je bila njihova druga optužba.

 

Nato će oni: "Što nam još svjedočanstvo treba? Ta sami smo čuli iz njegovih usta!" (Luka 22:71)

 

To je bio razlog oko kojeg su se dogovorili da će im biti dovoljan da Ga razapnu. Zapazite, međutim, kako to nije bila optužba koju su iznijeli pred Rimskim sudom. Kada su prešli sa židovskog suda na Rimski sud, onda se i optužba promijenila.