dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 24

 

 

TEMA: Isus biva uskrišen od mrtvih - napušta Josipov grob; Isus ide cestom za Emaus - otkriva se dvojici učenika; Isus odlazi k okupljenim učenicima - otkriva se Jedanaestorici; Isus im daje poslanje da idu; Isus obećaje poslati Svetog Duha; Isus uzlazi u nebo blagoslivljajući one koji su Njegovi

 

 

ISUS BIVA USKRIŠEN OD MRTVIH - NAPUŠTA JOSIPOV GROB

 

Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dođoše one na grob s miomirisima što ih pripraviše. (Luka 24:1)

 

Žene su došle na grob donoseći miomirisne pomasti. Oduvijek sam želio postaviti pitanje tim ženama što su učinile sa tim svojim pomastima. Marija je bila ukorena kada je pomazala živog Gospodina: "Zašto rasipaš ovu skupocjenu pomast?" (vidite Ivan 12:5). Međutim, njena pomast nije bila bačena. Pomasti koje su ove žene nosile na grob su ostale neupotrijebljene, i ja mislim da su one bile rasipane. Žene su vjerojatno bile tako uzbuđene da su miomirisne pomasti ostavile na grobu.

 

Kamen nađoše otkotrljan od groba. (Luka 24:2)

 

Kamen nije bio otkotrljan da bi Gospodin mogao izići, već zato da bi žene mogle ući u Isusov grob.

 

Uđoše, ali ne nađoše tijela Gospodina Isusa. (Luka 24:3)

 

On je već otišao.

 

I dok su stajale zbunjene nad tim, gle, dva čovjeka u blistavoj odjeći stadoše do njih. Zastrašene obore lica k zemlji, a oni će im: "Što tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane.'" I sjetiše se one riječi njegovih, (Luka 24:4 - 8)

 

Pitanje: "Što tražite živoga među mrtvima?" je bilo uistinu dobro. Zašto su žene došle na grob i zašto je Petar (i Ivan) dotrčao do groba? Oni su tra_ili mrtvoga među mrtvima. Oni nisu tražili živoga. Nisu vjerovali da će se Gospodin Isus Krist vratiti od mrtvih.

 

Neki ljudi osjećaju kako postoji konflikt među izvješćima u evanđeljima u svezi sa jutrom kada se desilo uskrsnuće i sa događajima koji su nakon toga uslijedili. Temeljito proučavanje evanđelja pokazat će nam kako nema nikakvog konflikta u izvješćima. Svaki od pisaca evanđelja predstavlja nam posebnu komponentu uskrsnuća. Luka nam govori o dolasku žena na grob i bavi se tom činjenicom. Žene su se sjetile ovih Isusovih riječi kada su ih anđeli podsjetili na njih. Ponekad možete nešto čuti - i gotovo znati da je istina - ali ne i vjerovati. Na takav način mnogi ljudi postupaju prema Božjoj riječi. Svi pisci evanđelja potpuno nam jasno ističu kako je Gospodin Isus govorio svojim učenicima kako će otići u Jeruzalem da umre i da će uskrsnuti treći dan. Oni su čuli sve što je Isus govorio, međutim, na neki način nisu vjerovali.

 

vratiše se s groba te javiše sve to jedanaestorici i svima drugima. A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva. I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima, (Luka 24:9 - 10)

 

Pomislili biste da su apostoli bili zadivljeni onime što su im žene rekle, međutim, zapazite kako su reagirali:

 

ali njima se te riječi pričiniše kao tlapnja, te im ne vjerovahu. (Luka 24:11)

 

Pomislili biste da će ove žene smatrati vjerodostojnim svjedocima i da će prihvatiti njihovo svjedočanstvo. Prvi ljudi koji nisu vjerovali u uskrsnuće bili su sami apostoli. Ipak, naš im je Gospodin stalno i iznova govorio o onome što će se zbiti u svezi sa Njegovom smrti i uskrsnućem.

 

A Petar usta i potrča na grob. Sagnuvši se, opazi samo povoje. I vrati se kući čudeći  se tome što se zbilo. (Luka 24:12)

 

Šimun Petar je u svojoj glavi trebao prevrnuti sve dokaze prije nego što će donijeti odluku u svezi s onime što se dogodilo. Mislim da nije bio tako mentalno budan i na oprezu kao što je to bio apostol Ivan. Ivan nam je rekao da kada je došao na grob i pogledao unutra - tada je vjerovao. Ivan je odmah bio uvjeren u Gospodinovo uskrsnuće, međutim, Šimun Petar je o tome trebao neko vrijeme razmišljati.

 

 ISUS IDE CESTOM PREMA EMAUSU - OTKRIVA SE DVOJICI UČENIKA

 

Sada smo došli do ceste u Emaus. Cesta prema Emausu je vrlo zanimljiv put za biti na njemu. Danas mnogo slušamo o tome kako se nalazimo na putu u Jerihon, međutim, ondje ćete upasti u ruke razbojnicima. Ja bih mnogo radije bio na putu za Emaus, gdje ću susresti našeg uskrslog Gospodina.

 

I gle, dvojica su od njih toga istoga dana putovala u selo koje se zove Emaus,  udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. (Luka 24:13)

 

Neki su ljudi postavili pitanje o udaljenosti Emausa od Jeruzalema. Radilo se o udaljenosti od otprilike dvanaest kilometara.

 

Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.  Ali prepoznati ga ‑ bijaše uskraćeno njihovim očima. (Luka 24:14 - 16)

 

Na putu za Emaus, Gospodin se pridružio dvojici svojih učenika koji su razgovarali o Njemu. Oni nisu vidjeli Gospodina, i, onako iskreno, oni nisu vjerovali da je On uskrsnuo od mrtvih. Oni nisu vjerovali da je Onaj koji im se pridružio na putu za Emaus bio - uskrsli Krist. Kao prvo, oni Ga uopće nisu niti tražili.

 

On ih upita: "Što to putem pretresate među sobom?" Oni se snuždeni zaustave (Luka 24:17)

 

Isus je potegnuo pitanje.

 

te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?" (Luka 24:18)

 

Pitanje, koje je izrekao Kleofa, daje nam dodatno svjetlo, koje nam ne donosi niti jedan drugi pisac evanđelja osim dr. Luke. Uhićenje, raspeće i uskrsnuće od mrtvih koje je zatim uslijedilo, uznemirilo je cijeli Jeruzalem. Ova dvojica nisu vjerovali kako na tom cjelokupnom području postoji netko tko nije znao što se dogodilo. To bi bilo kao da sa svojim prijateljem šećete ulicom vašeg grada i razgovarate o tome putovanju na mjesec. Uto vam se pridruži nekakvi stranac i pita vas: "Hoćete reći da je netko bio na mjesecu?" Vi biste naravno reagirali na te riječi. Bilo bi teško da netko tko živi u ovom dobu i vremenu ne zna da je čovjek bio na mjesecu i da se vratio natrag na zemlju. Jednako je tako nemoguće izgledalo ovim učenicima da netko nije čuo za događaje koji su se desili u proteklih nekoliko dana. Pavao je, u svojoj obrani pred kraljem Agripom, rekao kako niti jedna od ovih stvari nije sakrivena od njega, "...jer nije se to dogodilo u kakvu zakutku" (Djela 26:26). To nije bilo nešto što je bilo učinjeno u strogoj tajnosti. To je bila sveopća vijest, i svi koji su živjeli na tome području su govorili o tom događaju.

 

A on će: "Što to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok ‑ silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: (Luka 24:19)

 

Jeste li zapazili što su učenici rekli? Oni su rekli kako On "bijaše prorok." Oni su mislili da je On mrtav. Nisu vjerovali da je On ustao od mrtvih.

 

kako su ga glavari svećenički i vjećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. (Luka 24:20)

 

Oni su posvjedočili o Kristovoj smrti.

 

A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. (Luka 24:21)

 

Ovi su učenici rekli kako su se nadali da će Isus Krist biti Prorok koji će otkupiti Izraela, međutim, da je sada bilo prekasno. On je bio razapet. Bio je mrtav. Oni nisu imali baš previše vjere u ono što je ovaj Prorok rekao, u to možete biti sigurni.

 

A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. (Luka 24:22 - 23)

 

Ovi ljudi nisu vjerovali izvješću žena. Nisu vjerovali da je grob bio prazan. Vidite na ovome primjeru kolika je bila nevjera u Uskrsnuće u tom trenutku. Međutim, postoji malena nada i tinjavo svjetlo koje se pojavljuje u razmišljanju ove dvojice ljudi.

 

Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe." (Luka 24:24)

 

Baš kad je izgledalo da se njihova vjera rasplinula, oni su je uhvatili - "ali Njega ne vidješe." Oni nisu znali što se dogodilo, međutim, na neki način, tijela nije bilo. Oni nisu bili pripravni objasniti što se dogodilo, međutim, činjenica je bila ta da nitko nije vidio Gospodina.

 

A on će im: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! (Luka 24:25)

 

Ovo je vrlo važni odjeljak, dragi moji prijatelji. Gospodin im, govoreći o svome uskrsnuću, nije pokazao rane od čavala na svojim rukama. On im je radije pokazao na Pisma, a ne na rane od čavala. Rekao im je: "Trebali  ste vjerovati onome što su govorili proroci. Dobro je zapaziti Gospodinov stav prema Bibliji. Vrijeme u kojem mi živimo je vrijeme sumnji. Ima ljudi koji govore kako čovjek ne može biti inteligentan i vjerovati Bibliji. Mnogi se ljudi boje da ih ostatak svijeta neće smatrati inteligentnima, pa zato niti ne govore otvoreno o tome vjeruju li Bibliji ili ne. Ja mislim da je to najlukavija sotonska zamka ovog vremena - odbacivanje nepogrešivosti i integriteta Božje riječi. Krist je rekao da je čovjek bezumnik ako ne vjeruje toj Riječi. On je svim srcem prihvaćao tvrdnje Biblije bez "ako", "ili" i "ali."

 

Neki dan sam vozio jednog sveučilišnog profesora na benzinsku crpku jer je imao nekakvih problema sa autom. Dok smo se tako vozili postavio sam mu pitanje u svezi sa stavom njegove škole o nezabludivosti Biblije. "Pa", rekao mi je, "ti misliš na nepogrešivost Biblije." Odgovorio sam mu: "Čekaj malo, ti sa mnom raspravljaš o semantici. Ti znaš što ja mislim i ja znam što ti misliš. Vjeruješ li ili ne u nezabludivost Biblije?" On nije želio izrijekom reći vjeruje li u to ili ne vjeruje. On je želio ostaviti dojam inteligentnog čovjeka. Ako ćemo iskreno, većina ovih ljudi nema u sebi petlje zauzeti se za Božju riječ. Ja mislim da je problem više u njihovoj nutrini nego u intelektu.

 

Zapazite sada kako Gospodin stavlja naglasak na Božju riječ.

 

Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?" Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. (Luka 24:26 - 27)

 

Započeo je sa Mojsijem i Prorocima, a Mojsije i Proroci govore o Njemu. Njegova smrt i uskrsnuće su ispunjenje njihovih proročanstava. ja bih volio da sam mogao biti ondje one večeri i slušati Ga, vi ne? Krist nam govori kako su dvije stvari jednostavno neophodne za razumijevanje Božje riječi. One su jednostavne, ali i važne. Prvo, kao što nam je to istaknuto u 25. stihu, moramo imati vjere u Bibliju. Krist je rekao: "O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili!" Pascal je rekao: "Čovjekovo znanje treba razumjeti da bi se u njega vjerovalo, međutim, u božansko znanje treba prvo vjerovati da bi ga se razumjelo." Ja mislim da je Biblija zatvorena knjiga za kritičara i nevjernika. On može naučiti nekoliko činjenica, međutim, promašit će cjelokupnu poruku. S druge strane, neka jednostavna duša, čije je srce okrenuto u poniznoj vjeri prema Bogu, bit će od Boga prosvijetljena Svetim Duhom. Oči njegovog razumijevanja bit će otvorene. Veliki ljudi povijesti dolazili su u svojim trenucima tame i krize k stranicama svjetla života. Nije baš pametno ismijavati se iz Biblije. Gospodin je rekao: "Vi ste bezumni što ne vjerujete." Ja bih radije da mi nedostaje sofisticiranosti i uglađenosti nego da budem bezumnik.

 

Osim toga, Gospodin je još rekao kako Biblija može biti samo božanski shvaćena. Čovjekov um jednostavno nije dovoljan da shvati istinu Biblije. U 45. stihu čitamo: "Tada im otvori pamet da razumiju Pisma." Zatim, u 1. Korinćanima 2:14 Pavao izjavljuje: "Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati." Postoje stvari koje su iznad i izvan mogućnosti ljudskog shvaćanja i samo nam ih Sveti Duh Božji može učiniti stvarnima. Naša molitva trebala bi glasiti: "Otvori Ti moje oči da mogu gledati veličanstvene stvari u Tvojoj Riječi." Mi bismo k Božjoj riječi trebali pristupati s poniznim stavom. Samo to što čitate Bibliju ne znači da je poznajete. Božji Sveti Duh trebat će je učiniti stvarnom za vas.

 

Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga pa razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. (Luka 24:28 - 31)

 

Uskrsli, proslavljeni Krist želi imati zajedništvo sa onima koji pripadaju Njemu. On je u zajedništvu samo s onima koji Mu vjeruju. Oni su željeli da On ostane s njima, i prepoznali su Ga za stolom kada je razlomio kruh.

 

Vrijeme kada ste okupljeni oko stola je predivno vrijeme da podijelite spoznaje o Kristu. Ne postoji ništa loše u crkvenom objedu, ali pod uvjetom da nije sve usredotočeno na nečiju solo točku u pjevanju, nekakvog mađioničara ili na bilo kakvi drugi oblik zabave. Mi imamo previše crkvenih programa koji izostavljaju Isusa Krista. Da bismo imali pravo zajedništvo i blagoslov, On mora biti posred tog skupa i mora lomiti kruh.

 

Tada rekoše jedan drugome: "Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?" U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. (Luka 24:32 - 33)

 

Nakon što su vidjeli što su vidjeli, potrčali su čitavim Emausom kako bi svima prenijeli radosnu vijest.

 

Oni im rekoše: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!" (Luka 24:34)

 

Gospodin Isus Krist ukazao se Šimunu Petru privatno zbog toga što je postojalo nešto što je trebalo razriješiti. Sjetite se da Ga je Petar zanijekao. Obnova zajedništva bila je osobna i privatna transakcija između Petra i njegovog Gospodina.

 

 

ISUS ODLAZI K OKUPLJENIM UČENICIMA - OTKRIVA SE JEDANAESTORICI

 

 

Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: "Mir vama!" Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. (Luka 24:35 - 37)

 

Siguran sam da bi i naša reakcija bila ista da smo bili ondje.

 

Reče im Isus: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam." (Luka 24:38 - 39)

 

Ne želim razglabati o ovome, međutim, proslavljeno tijelo našeg Gospodina sastojalo se od mesa i kostiju, a ne od krvi i mesa. Njegova je krv bila prolivena na križu.

 

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: "Imate li ovdje što za jelo?" Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede. (Luka 24:40 - 43)

 

Ovo je ključni udarac i dr. Luka ga je podijelio sa nama. Dokaz da je On, naš Gospodin i Spasitelj, čovjek, je taj što je mogao jesti hranu.

 

Nato im reče: "To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." Tada im otvori pamet da razumiju Pisma (Luka 24:44 - 45)

 

Oni jednostavno nisu vjerovali Njegovoj riječi. Da biste razumjeli Bibliju, Sveti Duh vam mora otvoriti vaše srce i um. Samo Duh vam može proučavanje Biblije učiniti stvarnim.

 

 

ISUS IM DAJE POSLANJE DA IDU

 

te im reče: "Ovako je pisano: 'Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.' (Luka 24:46 - 47)

 

Zapazite globalni pogled koji izvire iz ovih stihova. Gledište na ovome mjestu je čitavi svijet. Evanđelje treba ići do svih krajeva zemlje.

 

ISUS OBEĆAJE POSLATI SVETOG DUHA

 

Vi ste tomu svjedoci. I evo, ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu dok se ne obučete u Silu odozgor." (Luka 24:48 - 49)

 

Ljudi koji svjedoče svijetu je Isusova metoda rada. Poruka je bila ta da je On umro i uskrsnuo od mrtvih i da se pouzdavajući u Njega grešnici mogu spasiti. Sila za prenošenje poruke svijetu je Sveti Duh.

 

ISUS UZLAZI U NEBO BLAGOSLIVLJAJUĆI ONE KOJI SU NJEGOVI

 

Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi. I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. (Luka 24:50 - 51)

 

Posljednji put kada su učenici vidjeli Gospodina, On ih je blagoslivljao. Kada dođe slijedeći put, tada će doći suditi svijetu. On neće doći suditi crkvi, već će doći s blagoslovom. Mi moramo na Njegov dolazak gledati sa iščekivanjem i velikom radosti.

 

Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga. Amen. (Luka 24:52 - 53)

 

Ovo je bilo svjedočanstvo Lukina evanđelja. Ja se iskreno nadam da vam je ono bilo na blagoslov. Moje je srce iskusilo mnoge blagoslove, moj je um obogaćen i moja volja ojačana. Zbog toga što sam ponovno proučavao veličanstveno Lukino evanđelje, želim Njega upoznati bolje. Nadam se da i vi također imate tu želju u svojim srcima.