dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 5


TEMA:


Isus poziva učenike po drugi put; Isus čisti gubavca; Isus iscjeljuje čovjeka koji je bio uzet; Isus poziva Mateja; Isus iznosi prispodobu o novom odijelu i vinskim mješinama


ISUS PO DRUGI PUT POZIVA SVOJE UČENIKE


Dok se jednom oko njega narod gurao da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo. (Luka 5:1 - 3)


Genezaretsko jezero je Galilejsko more. Ribari koji su se ondje nalazili, usidrili su svoje brodove i prali su svoje mreže. Gospodin je ušao u brod Šimuna Petra i zamolio ga da udalji brod malo od obale. Kakva propovjedaonica! Ja vjerujem da je ova ilustracija i figurativna i sugestivna. Svaka propovjedaonica je "ribarski brod", mjesto s kojeg se upućuje Božja riječ s nakanom ulova ribe. Isus je ovim ljudima rekao da će ih učiniti ribarima ljudi. To ne znači da ćemo vi i ja svaki put uloviti ribu kada budemo širili Riječ - međutim, to znači da onaj koji se ukrcao u brod ne smije zaboraviti najvažniji posao u životu, a to je ribarenje za dušama ljudi.


Kada dovrši pouku, reče Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov." (Luka 5:4)


Nakon što je Gospodin završio s govorom upućenim ljudima, rekao je: "Sada ćemo se ostaviti ribarenja ljudi i posvetit ćemo se ribarenju riba." Matej i Marko govore nam da kada je Gospodin prvi put pozvao ove ljude, hodao je uz obalu Galilejskog mora i ondje vidio Šimuna Petra i njegovog brata Andriju kako bacaju mreže u more - bili su ribari - i Gospodin im je rekao: "Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi" (usporedite sa Matej 4:19 i Marko 1:17). Sada su se ovi ljudi vratili natrag svome zanimanju - ribarenju. Gospodin je očito svojim učenicima uputio tri poziva. Većinu ih je susreo u Jeruzalemu. Ivan nam govori u Ivanu 1. Kada Ga je Ivan Krstitelj istakao kao Mesiju, nekoliko njegovih učenika željelo je znati gdje Isus boravi. Među onima koji su slijedili Ivana bili su Filip, Natanael, Šimun Petar i Andrija. Gospodin taj puta nije ove ljude pozvao da budu Njegovi učenici - samo ih je susreo. Kasnije je Gospodin prolazio pokraj Galilejskog mora, vidio ih kako ribare, i pozvao ih da Ga slijede. Oni su napustili svoje mreže i slijedili su Ga. Sada su se oni vratili svome poslu. Kasnije će nam Dr. Luka reći kako ih je Gospodin još jednom pozvao da krenu loviti ljude i tada ih je učinio apostolima.


Dok je naš Gospodin govorio mnoštvu iz broda Šimuna Petra, ovaj je sjedio u brodu i slušao. Kada je završio s govorom, rekao je Šimunu: "Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov. Vi ste prestali ribariti sa mnom; sada ću ja ribariti sa vama."


Odgovori Šimun: "Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže." (Luka 5:5)



"Ali na tvoju riječ bacit ću mreže" ukazuje na to da se Šimun Petar počeo prepirati. Ovi ljudi bili su vrlo iskusni ribari i mislili su da znaju sve o ribarenju na Galilejskom moru - i znali su. Petar je jasno rekao kako su cijelu noć ribarili bez da su išta ulovili.


Postoji priča prema kojoj je Wellington jednom izdao zapovijed jednom od svojih generala. Ovaj je odgovorio kako je zapovijed nemoguće izvršiti. Wellington mu je rekao: "Idi i učini to, jer ja ne izdajem nemoguće zapovijedi." Kada Gospodin Isus Krist izda neku zapovijed, ne trebate se prepirati s Njim i reći Mu: "Pokušali smo već i vidjeli da se to ne da učiniti. On vam ne izdaje nemoguće zapovijedi.


Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. (Luka 5:6)


Ribarenje valja sprovesti prema Njegovim uputama. U tome nalazimo brojne pouke za nas danas. Ribarenje je umjetnost. Morate otići onamo gdje ima ribe, morate upotrijebiti pravi mamac, morate biti strpljivi; međutim, važna pouka kojoj nas Isus ovdje poučava je da moramo ribariti prema Njegovim uputama. Ako želimo ljude pridobivati za Njega, moramo ribariti prema Njegovim uputama.


U ovome slučaju, mreža je pukla. Kasnije, u Ivanovom evanđelju, nalazimo kako se mreža prepunjena ribama ne kida. Ribareva mreža ilustrira istinu. U ovome trenutku nema mreže koja može zadržati ribu, i to iz jednostavnog razloga da On još nije umro i uskrsnuo od mrtvih - to je evanđelje. "Mreža " koja će zadržati ribu je ona koja je utemeljena na Njegovoj smrti i uskrsnuću. Mreža je pukla. Nakon Njegove smrti i uskrsnuća, On im je rekao kako treba ribariti, i mreža se nije razderala (vidite Ivan 21:1- 11). Ovdje im govori da krenu i da propovijedaju evanđelje po svim krajevima zemlje.


Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše. Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" (Luka 5:7 - 8)


Zapazite kako se ovdje radilo o znatnom ulovu ribe.


Petar priznaje svoju nevjeru. Zbog svoje nevjere on čak nije bio niti dobar ribar za ribama. Kada je Šimun rekao: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine", u stvari je rekao: "Gospodine, ti si me pozvao da budem ribar ljudi i ja sam te iznevjerio. Vratio sam se ribarenju za ribama - mislio sam da se bolje razumijem u tu vrstu ribarenja, međutim, shvatio sam da se ne razumijem. Idi od mene! Ostavi me na miru! Ja sam grešan čovjek. Trebao bi pronaći nekoga na koga se možeš osloniti." Gospodin se, međutim, nije želio riješiti Šimuna Petra. Želio ga je upotrijebiti, i ovo načelo primjenjuje se i na nas. Sve što moramo prepoznati je činjenica da nismo dobri ribari - prepoznati naše propuste i nevjeru. Kada budemo voljni osloniti se na Njega, On nas neće izbaciti iz ribarskog posla, i neće nas bacati s palube. Upotrijebit će nas. Ovo je vrlo ohrabrujuća istina.


Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,

a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: "Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!" (Luka 5:9 - 10)

Šimun Petar je lovio ljude. Sjetimo se samo kako mu je dobro išlo na dan Pedesetnice. Gospodinov odgovor Petru uistinu je znakovit. Nakon njegove prve propovijedi, tri tisuće duša došlo je Gospodinu. Petar je ribario prema Božjim uputama.


Ovdje nalazimo još jednu pouku. Znate li da postoje i drugi ribari. Znate li da je i sotona ribar? Pavao nam u 2. Timoteju 2:26, govori slijedeće: "I ponovno budu trijezni izvan zamke đavla koji ih drži robljem svoje volje." Sotona je također bacio svoju udicu u vodu. Bog ribari za vašom dušom, kao što to čini i sotona, međutim, sotona kao mamac ima stvari ovoga svijeta. Mogli bismo reći kako je Božja udica križ. Božji Sin je umro na tom križu za vas. Ovo je Božja poruka za vas. Onako usput, čiju ste udicu zagrizli. Ili vas ima Bog ili đavao. Nema trećeg ribara.



ISUS OZDRAVLJA GUBAVCE



I dok bijaše u jednom gradu, gle čovjeka puna gube! Ugledavši Isusa, padne ničice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti." Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah nesta gube s njega. (Luka 5:12 - 13)


U stihovima 12 - 15 imamo priču o ozdravljenju gubavca. Luka je bio dobar liječnik. Prepoznao je psihološku komponentu ozdravljenja ovog gubavca, koja se u ono doba baš nije pretjerano razumijevala.


Mi ne znamo kako je ovaj čovjek prepoznao da ima gubu, međutim, možda se to desilo na ovaj način. Jednog se dana vratio kući s oranja i rekao je svojoj ženi: "Imam malenu ranu na ruci koja mi jako smeta kada orem. Možeš li mi staviti malo pomasti i zamotati mi to?" Njegova žena zamotala mu je ruku, međutim, slijedećeg jutra rana je bila još strašnija. Nakon nekoliko dana, njih oboje su bili u panici. Žena mu je rekla: "Trebao bi otići svećeniku." Otišao je svećeniku koji ga je stavio u karantenu na četrnaest dana. Kada je izašao iz karantene, svećenik ga je ponovno pregledao i našao kako se guba još više proširila. Svećenik mu je rekao kako je on gubavac. Čovjek je slomljena srca rekao svećeniku: "Dopustite mi da otiđem do svoje žene i djece i da se s njima pozdravim." Svećenik je odgovorio: "Ne možeš se pozdraviti s njima. Nikada više nećeš moći zagrliti svoju dragu ženu. Nikada nećeš moći zagrliti svoju ljupku dječicu:" Čovjek je otišao sam. Njegova mu je obitelj donosila hranu na određeno mjesto i povlačila se kada je on došao po hranu. Iz udaljenosti je mogao promatrati svoju djecu kako sa svakim danom rastu sve više i više.


Zatim je jednog dana naišao Gospodin Isus Krist. Gubavac je rekao: "Ako želiš, možeš me izliječiti." Zapazite na koji ga je način Gospodin iscijelio. Ispružio je ruku i dotakao ovog čovjeka koji je bio zaražen gubom. Ovaj jadan čovjek nije osjetio ničiji dodir već nekoliko godina. Možete li zamisliti što mu je značilo osjetiti Kristov dodir na sebi?


Je li Gospodin Isus dotakao i vaš život? Postoji jako mnogo života koje treba dotaknuti. Ako ste Njegovi i ribarite prema Njegovim zapovijedima, siguran sam da možete dotaći nekoga za Njega. Morate ispružiti svoju ruku i dotaći neku dušu koju samo vi možete dotaći za Njega danas.


ISUS ISCJELJUJE HROMOG ČOVJEKA



I jednog je dana on naučavao. A sjeđahu ondje farizeji i učitelji zakona koji bijahu došli iz svih galilejskih i judejskih sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da liječi. I gle, ljudi doniješe na nosiljci čovjeka koji bijaše uzet. Tražili su da ga unesu i stave preda nj. Budući da zbog mnoštva nisu našli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov te ga između crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa. Vidjevši njihovu vjeru reče on: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi!"

(Luka 5:17 - 20)


Ovo je izvještaj o paraliziranom čovjeku iz Kafarnauma koji je bio izliječen. Neki prijatelji ovog paraliziranog čovjeka su ga spustili kroz krov kuće kako bi ga Gospodin Isus Krist vidio. I Matej i Marko bilježe ovaj događaj. Marko nam donosi najdulji izvještaj iako je njegovo evanđelje najkraće. Gospodin je iscijelio ovog čovjeka jer su ga ova četvorica spustila pred Njega, gdje je ovaj jadnik mogao čuti: "Čovječe, otpušteni su ti grijesi." Ovome čovjeku došla je predivna vijest.


Postoji mnogo ljudi koji neće primiti poruku o spasenju osim ako vi ne podignete jedan ugao njihove nosiljke i odnesete ih onamo gdje mogu čuti Božju riječ. Oni su paralizirani - nepokretni zbog grijeha i mnogih drugih stvari koje im svijet nameće. Neki su paralizirani zbog predrasuda, a drugi zbog neznanja. Oni nikada neće čuti Isusa kako im govori: "Oprošteni su ti grijesi", osim ako vi ne prihvatite ugao njihove nosiljke i odnesete ih k Njemu.


Svi ovi slučajevi otkrivaju činjenicu da Gospodin Isus želi da mi širimo poruku spasenja drugima. To je razlog zbog kojeg i ja propovijedam Božju riječ. Međutim, zapamtite kako jedan čovjek sam ne može nositi nosiljku. Bilo je potrebno četiri čovjeka da odnesu nosiljku svog paraliziranog prijatelja. Danas je potrebno više muževa i žena kako bi pomogli prenijeti Božju riječ onima koji su u potrebi.



ISUS POZIVA MATEJA



Nakon toga iziđe i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: "Pođi za mnom!" On sve ostavi, usta i pođe za njim. (Luka 5:27 - 28)


Matej nam donosi informaciju o ovome u svome evanđelju, marko dodaje još više detalja, međutim, Luka nam iznosi još više.


I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njime bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. (Luka 5:29)


Levi je priredio ovu večeru pokušavajući pridobiti ove ljude za Isusa Krista. Levi nije studirao na nekom teološkom fakultetu. On je bio poreznik i veliki grešnik. Kada je došao Gospodinu Isusu, učinio je ono što je mogao. On je bio bogati poreznik - zato je priredio večeru i pozvao sve svoje razvratne prijatelje kako bi se oni mogli susresti sa Isusom Kristom.

Pismoznanci i farizeji, koji su bili ondje, teško su mogli šutjeti na ovakvu situaciju, pa su konačno došli k Njemu.


Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: "Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?" (Luka 5:30)


Farizeji i pismoznanci su željeli kritizirati pitanjem, a naš je Gospodin imao dobar odgovor na njihovo pitanje. Gospodin Isus štiti svoje ljude.


Isus im odgovori: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje." (Luka 5:31 - 32)


Pismoznanci i farizeji upitali su učenike zašto jedu sa carinicima i grešnicima. Odgovor našeg Gospodina bio je jednostavan i predivan. On je bio Veliki Liječnik i On nije liječio ljude kojima je bilo dobro. On je došao služiti i pomagati onima koji su bili bolesni zbog grijeha. Evanđelje je u stvari namijenjeno onima koji prepoznaju svoju potrebu. Postoje ljudi koji smatraju kako su oni u stvari predobri da bi im bilo potrebno spasenje. Oni niti nisu svjesni svoje potrebe. Ako prepoznajete da imate potrebu za spasenjem, tada je evanđelje namijenjeno vama. Krist vas želi i može spasiti. Ako ste dovoljni sami sebi, ne prepoznajete nikakvu osobnu potrebu i idete svojom voljom odabranim putom, to će vas odvesti u propast. Meni je jako žao zbog toga. Veliki Liječnik ne može učiniti ništa za one koji smatraju da nisu bolesni.


A oni mu rekoše: "Učenici Ivanovi, a tako i farizejski, počesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju." (Luka 5:33)


Pismoznanci i farizeji su zatim pitali zašto Ivanovi učenici i učenici farizeja poste, dok se Isusovi učenici zabavljaju.


Reče im Isus: "Ne možete svatove prisiliti da poste dok je zaručnik s njima. Doći će već dani: kad im se ugrabi zaručnik, tada će postiti, u one dane!" (Luka 5:34 - 35)


Mi danas trebamo se provoditi, međutim, od koristi je i post, jer prepoznajemo da je naš Gospodin danas u nebu i da se mi nalazimo u svijetu koji je Njega odbacio. Stvar je u tome da bilo da svetkujemo ili da postimo, trebamo prenositi Božju riječ onima koji Ga trebaju.



ISUS IZNOSI PRISPODOBU O NOVOM ODIJELU I VINSKIM MJEŠINAMA



Ovo je prva prispodoba u Lukinom evanđelju.


A kazivao im je i prispodobu: "Nitko neće otparati krpe s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inače će i novo rasparati, a starom neće pristajati krpa s novoga." I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će novo vino proderati mješine pa će se i ono proliti i mješine će propasti.


Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mješine! "I nitko pijuć staro, ne zaželi novoga. Ta veli se: 'Valja staro!'" (Luka 5:36 - 39)


Naravnom čovjeku dopadaju se njegovi stari putovi. Dopada mu se staro vino, to jest, njegova stara religija. Ono što je važno prepoznati je činjenica da je naš Gospodin čovječanstvu donio nešto novo - evanđelje. On nije došao na svijet kako bi krpao staro odijelo. On nije došao "pokrpati" Zakon. On je došao platiti kaznu za grijeh svojom smrti na križu. Međutim, učinio je mnogo više od toga. Ustao je od mrtvih kako bi nas mogao zaogrnuti svojim odijelom pravednosti. On nam daje novo vino evanđelja. Novo vino evanđelja treba staviti u nove vinske mješine milosti, a ne u stare mješine Zakona. "I ne opijajte se vinom u kojem je razuzdanost, nego - punite se Duhom!" (Efežanima 5:18). Ovo je poruka koju Gospodin danas propovijeda. On je došao dati nam nešto novo. Došao nas je spasiti po vjeri u Njega.


Čitavo ovo poglavlje pokazuje u samo jednom smjeru, a taj je predstaviti veličanstveno evanđelje Gospodina Isusa Krista na što je više načina moguće, kako bi ljudi mogli čuti i imati priliku odabrati hoće li Ga prihvatiti ili odbaciti.


Svi mi moramo donijeti ovu odluku za same sebe.