POGLAVLJE 6
TEMA: Isus brani
učenike zbog trganja klasja u subotu; Isus odabire Dvanaestoricu; Isus iznosi
propovijed na ravni
ISUS BRANI UČENIKE
ZBOG TRGANJA KLASJA U SUBOTU
Prvi dio ovog
poglavlja gotovo je ponavljanje onoga što je zapisano u ostalim sinoptičkim
evanđeljima. Ono započinje Kristovim djelima u subotu. Prvi događaj desio se u
subotu u polju.
Jedne je
subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i
jeli. A neki farizeji rekoše: "Zašto činite što subotom nije
dopušteno?" Odgovori im Isus: "Zar niste čitali što učini David kad
ogladnje on i njegovi pratioci? Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima
dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?" I
govoraše im: "Sin Čovječji gospodar je subote!" (Luka 6:1 - 5)
Kako su
učenici trgali klasje i mrvili ga u ruku, farizeji su ih optužili da vrše žito
u subotnji dan. Oni, naravno, nisu kršili Mojsijev Zakon, koji je dopuštao
ljudima da trgaju klasje (vidite Ponovljeni Zakon 23:24 - 25). Da su ga sjekli
srpom, onda bi to bila žetva. Međutim, farizeji su imali svoje vlastito
tumačenje, pa su tako ovaj postupak Isusovih učenika protumačili kao kršenje
Zakona.
Naš Gospodin
nije inzistirao na tome da oni nisu prekršili zakon o suboti. Uopće je odbio s
njima raspravljati o tome. On je naveo događaj iz Davidova života kada je ovaj
definitivno prekršio Zakon i bio opravdan zbog toga. Ono što je Isus želio reći
je da se slovo Zakona ne smije nametati kada ono donosi nevolju jednome od Božjih
slugu. Očito je da su učenici bili gladni. Nešto ih je koštalo to što su
odlučili slijediti Isusa.
Nakon ovoga,
nalazimo događaj u sinagogi koji se dogodio u subotnji dan.
Druge subote
uđe u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše
usahla. Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli
u čemu da ga optuže. A on je znao
njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: "Ustani i stani na sredinu!"
On usta i stade. A Isus im
reče: "Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo?
Život spasiti ili upropastiti?" Sve ih ošinu
pogledom pa reče čovjeku: "Ispruži ruku!" On učini tako ‑ i ruka mu zdrava. A oni se,
izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa. (Luka 6:6 - 11)
Čovjek sa
usahlom rukom bio je ondje namjerno stavljen, u to možete biti sigurni.
Postupajući ovako, oni su u stvari našem Gospodinu dali veliki kompliment. Oni
su vjerovali da ga On može izliječiti i vjerovali su da će ga On izliječiti.
Znali su da je On i moćan i suosjećajan. Bili su ispravni u svojim procjenama.
Naš je Gospodin izliječio čovjeka. Tada su Njegovi neprijatelji upotrijebili
ovaj događaj kako bi Ga optužili za kršenje subotnjeg dana. Matej nam govori
kako su od tog trenutka počeli planirati Njegovu smrt.
ISUS IZABIRE
DVANAESTORICU
Kao što sam
napomenuo ranije, neki od učenika upoznali su se s Gospodinom kada je On otišao
u Jeruzalem. Kasnije, kada je prolazio obalom Galilejskog mora, Isus je pozvao
ove ljude da Ga slijede. Tada su se oni vratili svome ribarenju. On je prošao i
ponovno ih pozvao, kada, kako nam zapis govori: "Oni ostaviše sve i pođoše
za njim" (Luka 5:11). Sada smo došli i do treće faze. Iz neodređenog broja
učenika, Isus je odabrao njih dvanaestoricu da Mu budu apostoli.
Onih dana
iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. Kad se razdanilo,
dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva
apostolima: Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i
Ivana, I Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna
zvanoga Revnitelj, i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta
izdajica. (Luka 6:12 - 16)
Zapazite da se
Isus čitavu noć molio Bogu. Zašto? Spremao se odabrati dvanaestoricu muževa za
svoje apostole. Čitavu je noće proveo u molitvi prije nego što je donio svoju
odluku. Ispalo je na kraju da je jedan od apostola bio izdajica. Drugi apostol
Ga je zanijekao, međutim, kasnije se pokajao. Zapazite, međutim, kako su Božji
ljudi uvijek bili izabrani. Postoji, bez sumnje, mnogo kandidata,
međutim, razmotrimo ono što je zapisano u Ivanu 15:16: "Ne izabraste vi
mene, nego ja izabrah vas..." Meni je ovo bila velika utjeha. Kada me je
Gospodin pozvao da budem propovjednik, radio sam kao službenik u banci. Nikada
nisam sanjao o tome da postanem propovjednik. U stvari, posprdno sam gledao na
propovjednike. Nisam ja pozvao Njega, već je On pozvao mene. Uvijek sam se
dobro osjećao zbog toga, jer s obzirom na činjenicu da je On pozvao mene, to
znači da je On odgovoran. To je predivno! To mi je velika utjeha. Gospodin je
mislio da je sasvim neophodno i praktično provesti čitavu noć u molitvi prije
nego što će odabrati apostole. Ljudi odabrani za Božje djelo trebali bi biti
izabrani na temelju mnogo molitve. Ilijin ogrtač nije slučajno pao na Elizeja.
Pao je na njega s promišljajem. Današnja procedura po kojoj se u crkvi odabire
netko za obavljanje određenog posla je vrlo daleko od Božjeg standarda. Mi
idemo za našim ciljevima i slijedimo naše male sebične želje. Mi upotrebljavamo
vlastiti štap za mjeru, umjesto da upotrijebimo Božji metar. Trebali bismo
provesti mnogo vremena pred Bogom prije nego što donesemo našu odluku.
ISUS IZNOSI
PROPOVIJED NA RAVNI
Isus siđe s
njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo
naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog nagrnuše
da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu.
Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve
ozdravljala. (Luka 6:17 - 19)
Kao što sam
rekao mnogo puta ranije, ovom prigodom bilo je izliječeno mnoštvo ljudi. U doba
našeg Gospodina bilo je izliječeno doslovno na tisuće ljudi. Nije bilo redova
za izlječenje, udaranja ovoga i glađenja onoga, niti su ljudi trebali padati
naprijed ili natrag. Ljudi koje je naš Gospodin liječio nisu trebali učiniti
ništa. On ih je čak liječio i na daljinu. Izlječenja koja je učinio naš
Gospodin bila su prava, i imamo potvrdu dr. Luke da se radi o izlječenju. Ja ne
vjerujem u izlječitelje po vjeri, ali vjerujem u izlječenje po vjeri.
Svaki svoj problem odnesite pred Velikog Liječnika. On je najbolji liječnik
kojeg možete konzultirati i On vam neće poslati račun, niti morate biti redovni
platiša zdravstvenog osiguranja kako biste Ga dobili da se pozabavi vašim
slučajem.
Sada dolazimo
do tzv. Propovijedi na gori, koja nije propovijed na gori, jer je bila iznesena
na ravnome. Naravno, Propovijed na gori bila je izrečena na gori, kao
što je to i zapisano u Matejevom evanđelju. Sličnost sadržaja upućuje na
činjenicu da je naš Gospodin uvijek iznova ljudima iznosio svoje učenje. Nije
nam potrebno raditi harmonije evanđelja, koliko nam je potrebno raditi
kontraste između evanđelja. Ono što je znakovito u svezi sa ovom propovjedi u
Lukinom evanđelju je različitost u odnosu na propovijed zapisanu u Matejevom
evanđelju. Nešto je ispušteno, nešto uključeno, nalazimo blagoslove i nekoliko
"jao", stavove i sudove.
On podigne oči
prema učenicima i govoraše: "Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje!
Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada
plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i
pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! (Luka 6:20 - 22)
Do ove točke
je sadržaj Propovijedi na ravni jednak sadržaju Matejeve Propovijedi na gori.
Gospodin je ista učenja iznosio na mnogim mjestima, međutim, u različitim
oblicima. Započinjući sa 23. stihom, uvodi se nova misao.
Radujte se u
dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili
prorocima oci njihovi!" (Luka 6:23)
Ovaj stih
govori o prihvaćanju i o stavu prema Božjim prorocima od strane čovječanstva.
Pravi prorok govori za Boga i progonjen je. Lažni prorok ne zastupa Boga i
ljudi se pokroviteljski odnose prema njemu (patroniziraju ga). Pravi prorok
mora imati vjeru u Boga i imati tiho pouzdanje koje gleda preko stvari koje se
mogu vidjeti, a gleda na ono što je vječno. To je ono što čovjeka drži u
ispravnom odnosu prema Bogu.
Stihovi 20 -
22 govore o siromašnima, gladnima, slabima, koje se mrzi, odbacuje, smatra
izgnanicima i koje se naziva zlima. Sve što trebate učiniti je baciti pogled u
Stari zavjet kako biste vidjeli da je ovo istina. Isto vrijedi i danas. Onaj
čovjek koji propovijeda evanđelje imat će velikih problema. Ako nema nikakvih
problema, nešto nije u redu. Lažni proroci bili su (i jesu) bogati i imali su
mnogo jela. Stalno su se smijali i smatrali su ga dobrim čovjekom. Bog im ima
nešto za reći.
"Ali jao
vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete!
Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi
budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi."
Nego, velim
vama koji slušate: "Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima,
blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas
zlostavljaju." (Luka 6:24 - 28)
Nalazimo da se
svijet pokroviteljski odnosi prema lažnim prorocima, i ako on govori prave
stvari, svijet će ga dobro plaćati. Gospodin Isus Krist, međutim, jasno daje do
znanja kako on ne bi trebao očekivati nešto od Boga. Lažni prorok možda je
popularan u svijetu, međutim, kod Boga će biti poznat po zlu (notoran). Možda
će se na zemlji jako zabavljati, međutim, on će učiniti da nebo plače zbog
njega. Možda je dobro uhranjen, međutim, njegova duša gladuje.
Danas se vrlo
malo govori o bezbožnim bogatašima. Naš je Gospodin u Bibliji imao jako mnogo
za reći o bezbožnim bogatašima: "Jao vama bogataši, imate svoju
utjehu." Čini se da svi progone siromašnog kriminalca koji je ukrao 25
dolara ili odijelo ili prsten vrijedan 50 dolara. Bezbožni siromah, međutim,
nije niti izbliza tako opasan kao bezbožni bogataš. Bezbožni bogataš odaje
počast bezbožnosti. Među bogatašima postoji vjerojatno više licemjerja nego u
bilo kojoj drugoj skupini ljudi. Oni će platiti lažnom proroku da propovijeda u
njihovoj crkvi - oni posjeduju crkvu i zemljište na kojoj se ona nalazi. Niti
jedna bogata crkva nema reputaciju da je evangelizacijska crkva. Ondje se ne
propovijeda evanđelje. Možda ima nekoliko iznimki ovome pravilu, međutim, ako
ih i ima, ja ne znam za njih.
U New Yorku
nalazi se crkva koja nosi ime stanovitog bogataša. U toj crkvi neće
propovijedati propovjednik koji ljubi evanđelje, jer bi takav propovjednik
osudio tog bogataša, upravo kao što je to učinio i Jakov kada je rekao:
"De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas
zadesiti! Bogatstvo vam istrunu, haljine vaše postadoše hrana moljcima, zlato
vam i srebro zarđa i rđa će njihova biti svjedočanstvo protiv vas te će kao
vatra izjesti tijela vaša! Zgrnuste blago u posljednje dane" (Jakov 5:1 -
3).
Pitam se kada
će se kršćani u ovoj zemlji probuditi na činjenicu da ovi bogati političari sa
svojih stolova siromašnima bacaju samo mrvice. Oni uopće nisu zainteresirani za
siromašne i za prava pojedinca. Oni samo žele zadržati svoja bogatstva i uživati
u sebičnosti i spremni su dati nekoliko mrvica siromašnima kako bi u tome i
uspjeli. Što se tiče građanskih prava, ja se ne zabrinjavam oko boje nečije kože,
već oko boje njegova srca. Je li njegovo srce bilo oprano u krvi Isusa Krista?
Ako jest, tada je taj čovjek moj brat. Ja ću živjeti s njim u vječnosti i bilo
bi mi bolje da se naviknem na život s njim sada, i to i činim. Čovjekovo srce
može biti crno poput tinte, a koža bijela poput snijega. Ipak, on nije moj
brat. Žao mi je što to moram reći, međutim, to je istina.
Ono što vam
govorim možda vam zvuči revolucionarno, i ono to i jest, međutim, radi se o
onome što je Gospodin Isus Krist rekao, dragi moji prijatelji. Postoje ljudi
koji mi govore da slijede Gospodina Isusa. Oni se niti ne usuđuju slijediti Ga.
Pročitajte ono što On govori u ovome poglavlju, i vjerujte mi, to će odstraniti
ogrtač licemjerja i koru sa svačije kože. Pokušajte odjenuti na sebe propovijed
na ravni i provjerite da li je držite.
"I kako želite
da ljudi vama čine, tako činite i vi njima."
"Ako
ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube
ljubitelje svoje. Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo
li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. Ako pozajmljujete samo onima od kojih
se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im
se jednako vrati."
„Nego, ljubite
neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I
bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i
prema nezahvalnicima i prema opakima."
"Budite
milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan."
"Ne
sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i
oprostit će vam se. Dajite i dat će vam
se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer
mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti. A kaza im i prispodobu:
"Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije
učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov
učitelj."
"Što
gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?
Kako možeš
kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku', a sam u svom
oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda
dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu."
"Nema
dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo
dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve
niti se s gloga grožđe trga. "Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega
iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore. "Što
me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne činite što zapovijedam? (Luka 6:31 -
46)
Službenik
crkve koji traži popularnost, niti se ne usuđuje progovoriti o grijehu. Neki
upotrebljavaju terminologiju psihoanalize kako bi zamaglili krajnju grešnost
grijeha. To se naziva smrtnim ostacima teološke džungle. Grijeh nije zločin
protiv Boga, prema onome što mnogi suvremeni propovjednici govore. Oni se boje
reći da Bog mrzi grijeh, a Jahve je Čovjek rata.
Kako biste
bili ispravni u Božjim očima, ne možete davati komplimente egu, tapšati po
ramenu oholost, smješkati se grijehu i stavljati hladne obloge na tumor
grijeha. Ne možete napisati filozofski recept i nadati se da će on udovoljiti žudnjama
svijeta. Jedino mjesto na koje možete otići je podnožje križa. Ondje Bog izvodi
stanovitu operaciju - veliki kirurški zahvat i čini vas novim stvorom u Kristu
Isusu. To je poruka koju nalazimo u Propovijedi na ravnom. Ona je komplement
Propovijedi na gori. To je poruka koju je Gospodin mnogo puta izrekao brojnim
skupinama ljudi.
Gospodin ovo zaključuje sa prispodobom.
Tko god dolazi
k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je
čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad
bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena.
A koji čuje i
ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude
od te kuće razvalina velika." (Luka 6:47 - 49)
Kuća koja je
bila izgrađena na stijeni - ostala je stajati. Kuća koja je bila izgrađena na
pijesku bila je u potpunosti odnesena bujicom.
Meni ovo
poglavlje otkriva da sam grešnik pred Bogom, i ovo mi je gotovo oderalo kožu!
Međutim, postoji Stijena na kojoj mogu izgraditi temelj koji će opstati. Ta
Stijena je Isus Krist. Pavao je rekao: "Jer nitko ne može postaviti drugoga
temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist" (1.
Korinćanima 3:11). Dragi prijatelji, na čemu vi gradite svoj temelj? Gdje je
izgrađena vaša kuća? Je li izgrađena na Stijeni koja je Isus Krist, ili je
izgrađena na pijesku?
Ako možete
pročitati Propovijed na ravni i ne vidjeti da ste izgubljeni i za pakao
predodređeni grešnik, meni vas je jako žao. Meni je žao jadnog bogataša koji
nije čuo evanđelje. Tko god želi, može doći na čvrstu Stijenu, koja je Isus
Krist. On će spasiti bez novca i bez ikakve naplate. Dođite k Njemu u
jednostavnoj vjeri, i pouzdajte se u Njega.