dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 9

 


TEMA: Isus stavlja u službu i šalje dvanaestoricu; Isus hrani pet tisuća ljudi; najavljuje svoju smrt i uskrsnuće; preobraženje; Isus istjeruje demone iz sina jedinca; Isus okreće svoje lice prema Jeruzalemu; Isus daje ispit učeništva.

 

 

ISUS STAVLJA U SLUŽBU I ŠALJE DVANAESTORICU

 

 

Sazva Dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlodusima i da liječe bolesti. (Luka 9:1)

 

Kada je naš Gospodin boravio ovdje na zemlji, svojim je apostolima dao dar liječenja. To je bio jedan od darova koji ih je "označavao." On je služio kao vjerodajnica apostolima - kako bi pokazali da su oni uistinu ono što su tvrdili da jesu. Kada je crkva počela postojati (prije nego što je Novi Zavjet postojao u pisanom obliku), znak da je netko apostol je bila činjenica da je posjedovao "označavajuće" darove. Petar je mogao liječiti bolesne i podizati ljude od mrtvih. Pavao je mogao liječiti bolesne i podizati ljude od mrtvih. To što su mogli ovo činiti bio je dokaz da su oni bili pravi apostoli Gospodina Isusa Krista.

 

Isus je poslao svoje učenike da propovijedaju o kraljevstvu i da liječe bolesne. Ovo se dogodilo prije nego što je On umro na križu. Danas liječenje nije ono što je važno. Ako pažljivo čitate poslanice, vidjet ćete da, iako je Pavao imao dar liječenja, on ga prema kraju svoje službe uopće nije upotrebljavao. Timoteju je rekao da uzima malo vina za želudac (vidite 1.Timoteju 5:23), međutim, nije ga izliječio. Sam Pavao imao je "trn u tijelu" (2.Korinćanima 12:7), i iako je tražio od Boga da mu ga odstrani, Bog mu ga nije odstranio. Također, Timoteju je pisao: "... Trofima ostavih u Miletu bolesna" (2.Timoteju 4:20). Zašto Pavao nije izliječio svog prijatelja Trofima? Pavao je, vidite, došao do kraja svoje službe, i već su tada "označavajući" darovi počeli nestajati iz crkve. Očito je da kada je Biblija postala sastavnim dijelom crkve, dar liječenja nestao je sa scene. Autoritet se prebacio sa osobe na stranicu Pisma, Božju Riječ. Pred kraj svojeg života Ivan je upozorio kako je vjerodajnica nekog čovjeka ispravna nauka. "Ako tko dolazi k vama i ne donosi tog nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga”. Pavao je napisao: "Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navjestismo, neka je proklet!" (Galaćanima 1:8). Riječ proklet je grčka riječ anathema i znači "osuđen." Ovo su vrlo snažne riječi koje sav autoritet prebacuju na Božju Riječ, Bibliju.

 

I posla ih propovijedati kraljevstvo Božje i liječiti bolesnike. I reče im: "Ništa ne uzimajte na put: ni štapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali više od dvije haljine! (Luka 9:2 - 3)

 

Neki ljudi upotrebljavaju danas ovaj odjeljak kao temelj za svoju službu. Promatrajte takvog propovjednika, i pogledajte ako on prima ikakvu pomoć. Pogledajte ako nosi išta sa sobom kada ide na put - torbu (što znači kovčeg), hranu ili novac. Naš je Gospodin dao ove upute dvanaestorici svojih učenika, a ne nama.


U koju god kuću uđete, ondje ostanite pa odande dalje pođite. (Luka 9:4)

 

Naravno da je danas radnik vrijedan svoje plaće. Ja mislim da bi svaki čovjek koji propovijeda Božju Riječ trebao primati potporu. U Kristovo vrijeme situacija je bila unekoliko drugačija. Učenici su trebali ostajati u privatnim kućama, jer nije bilo Holiday Inn i Sheraton hotela. Sav smještaj obavljao se u privatnim kućama.

 

Gdje vas ne prime, iziđite iz toga grada i stresite prašinu s nogu za svjedočanstvo protiv njih." (Luka 9:5)

 

Njihova je služba utjecala i na samoga Heroda.

 

Dočuo Herod tetrarh sve što se događa te se nađe u nedoumici jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mtrvih"; drugi: "Pojavio se Ilija"; treći opet: "Ustao je neki od drevnih proroka." A Herod reče: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko čujem?" I tražio je priliku da ga vidi. (Luka 9:7 - 9)

 

Herod je bio vladar koji je bio odgovoran za utamničenje i pogubljenje Ivana Krstitelja. Marko nam govori kako se Herod bojao da je Isus u stvari Ivan Krstitelj koji se vratio iz mrtvih. Herodova znatiželja stvorila je u njemu želju da vidi Isusa.

 

Apostoli se vrate i ispripovijede što su učinili. Isus ih povede sa sobom i povuče se nasamo u grad zvani Betsaida. Saznalo to mnoštvo po pođe za njim. On ih primi te im govoraše o kraljevstvu Božjem i ozdravljaše sve koji su trebali ozdravljenja. (Luka 9:10 - 11)

 

Ovime dobivamo scenu za čudesno hranjenje pet tisuća ljudi. Isus ih je pozvao na stranu da se odmore - međutim, za to nije bilo prilike. Mnoštvo uistinu nije imalo razumjevanja; ipak, naš ih je Gospodin milosrdno primio - poučavao ih je i liječio one koji su bili bolesni.

 

 

ISUS HRANI PET TISUĆA LJUDI

 

Oni su se stavili u neprimjereni položaj savjetnika Kristu - govorili su Mu što Mu je činiti. Na žalost, mnogi od nas danas smo krivi za jednako takvo postupanje. Dragi prijatelji, Njemu nisu potrebne naše sugestije.

 

Dan bijaše na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa mu reknu: "Otpusti svijet, neka pođu po okolnim selima i zaseocima da se sklone i nađu jela jer smo ovdje u pustu kraju. A on im reče: "Podajte im vi jesti!" Oni rekoše: "Nemamo više od pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj narod.” (Luka 9:12 - 13)

 

Sada su oni postali financijski savjetnici - stručnjaci za ekonomiju.

 

A bijaše oko pet tisuća muškaraca. Nato će on svojim učenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike po pedeset." I učine tako: sve ih posjedaju. (Luka 9:14 - 15)

 

Konačno su se našli u pravom položaju: poslušni su Kristu.

 

A on uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi pa davaše učenicima da posluže mnoštvo. Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo se dvanaest košara. (Luka 9:16 - 17)

 

Matej, Marko i Ivan također su zapisali ovaj događaj sa hranjenjem pet tisuća ljudi. Zapazite da je naš Gospodin svojim učenicima dao nemogući zadatak. Oni moraju naučiti jednako kao što i mi moramo naučiti da On uvijek zapovijeda nemoguće. Razlog je očit - On namjerava učiniti posao. Stvoritelj koji je u početku stvorio ribu i učinio da se sjeme množi u poljima, sada je svojom silnom riječi učinio da se hrana umnoži za ljude. Nekima u ovome mnoštvu ovo je vjerojatno bilo prvi put da su se do sita najeli. "Ulomci" koji su preostali ne odnose se na ono što bismo mi mogli baciti u kantu za otpatke. Umjesto toga, radi se o komadima hrane koji nisu bili posluženi. Bog uvijek daje suvišak.

 

 

ISUS NAJAVLJUJE SVOJU SMRT I USKRSNUĆE

 

Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi učenici. On ih upita: "Što govori svijet, tko sam ja?" Oni odgovoriše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treći opet: da neki od drevnih proroka usta." A on im reče: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reče: "Krist ‑ Pomazanik Božji!" A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju. (Luka 9:18 - 21)

 

Pitanje koje je ovdje važno je: "Tko je Isus?" Isus je želio znati za što Ga ljudi smatraju. Siguran sam da Mu je cilj u postavljanju ovakvog pitanja u stvari bio u njihovim glavama stvoriti sasvim jasnu sliku tko je On. Vladala je velika zbunjenost u svezi s Njegovom Osobom. Zapazite kako su sva mišljenja o Njemu bila vrlo visoka, međutim, niti jedno nije točno opisivalo Tko je On. Najbolja stvar koju je Petar ikada rekao bila je: "Ti si Krist - Pomazanik, Sin Boga živoga" (vidite Matej 16:16 za cjelokupnu izjavu).

 

Reče: "Treba da Sin Čovječji mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. " (Luka 9:22)

 

Isus ih ponovno priprema za svoju nadolazeću smrt, međutim, zapazite da nikada ne spominje svoju smrt bez da spomene svoje uskrsnuće.

 

A govoraše svima: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti. Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi? "Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela." (Luka 9:23 - 26)

 

Ovdje Isus ne iznosi uvjete spasenja, već opisuje položaj onih koji su spašeni. Ovo je ono o čemu Isus govori. "Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti." Kakva vrsta kršćanina ste vi danas? Jeste li vi onaj koji Ga priznaje i služi Mu i želi Ga proslavljati? Dragi prijatelji, to je ono što je jedino važno u ovome vremenu u kojem živimo.

 

PREOBRAŽENJE

 

Govoreći o preobraženju, dr Luka dodaje nešto što su ostali pisci evanđelja izostavili.

 

"A kažem vam uistinu: neki od nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide kraljevstva Božjega." (Luka 9:27)

 

Šimun Petar nam rumači ovaj stih. On je rekao da je vidio kraljevstvo. Gdje ga je vidio? Petar je bio sa Gospodinom na svetoj gori i bio je očevidac tog događaja. O tome nam govori u 2. Petrovoj 1:16 - 18: "Ta nismo vam navijestili snagu i Dolazak Gospodina našega Isusa Krista slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici Njegova veličanstva. Od Oca je doista primio čast i slavu kad Mu ono od uzvišene Slave doprije ovaj glas: 'Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, u Njemu mi sva milina!' taj glas, koji s neba dopiraše, čusmo mi koji bijasmo s Njime na Svetoj gori." Ovo je objašnjenje koje nam Šimun Petar podastire. Meni je ono dovoljno dobro. Mislim da bi čovjek koji je bio ondje trebao o tome znati nešto više nego ovi suvremeni naučenjaci koji nisu bili prisutni.

 

Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. (Luka 9:28)

 

Gospodin je poveo Petra, Jakova i Ivana u planinu kako bi se pomolio. Dok se molio, Isusova vanjština se promijenila. Oblik Njegove vanjštine se "preobrazio" - ova riječ dolazi iz Grčke riječi metamorphoma - metamorfoza na hrvatskom. Ono što se desilo nalik je preobrazbi gusjenice. Prvo imate gusjenicu, zatim se ona zavlači u čahuru i onda izlazi prekrasni leptir. Preobraženje ne govori o Kristovom božanstvu, već o Kristovoj ljudskoj naravi. Preobraženje je cilj čovječanstva. Kada vidite Gospodina Isusa preobraženog na Gori, tada gledate upravo u ono što će se dogoditi u onaj dan kad budemo preobraženi. Mrtvi će ustati, a oni koji su živi bit će promijenjeni. Drugim riječima, kršćani će biti podvrgnuti metamorfozi. Tada će svi biti prenešeni u Božju prisutnost.

 

I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. (Luka 9:29)

 

Ovaj stih ne znači da ih je obasjalo svjetlo nalik reflektoru, već da je svjetlo dolazilo iz Njegovog tijela, isijavajući prema van. Neki ljudi postavljaju glupo pitanje: "Hoćemo li u nebu nositi odjeću?" Mislim da hoćemo, međutim, mislim da nam ona neće biti potrebna, jer ćemo biti zaodjenuti u ovo slavno svjetlo, kao što je bio odjeven i naš Gospodin.

 

I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. (Luka 9:30 - 31)

 

Dva su se čovjeka pokazala na Gori - Mojsije, predstavnik Zakona, i Ilija, predstavnik Proroka, i oni su Mu svjedočili. O čemu su razgovarali? Oni su govorili o Kristovoj nadolazećoj smrti. Pavao nam govori da je evanđelje koje on prorpovijeda ono o kojem su svjedočili i Zakon i Proroci. Evanđelje nije u kontradikciji sa Starim zavjetom. Pavao je to izrazio ovim riječima: "Sada se pak izvan Zakona očitovala pravednost Božja, posvjedočena Zakonom i Prorocima" (Rimljanima 3:21). Zakon i Proroci otkrivaju da je jedini način na koji nas je Bog mogao spasiti, bio po pravednosti koju zadobivamo po vjeri. U Starome zavjetu ovo se činilo prinošenjem žrtve. Sustav žrtvi bio je samo srce Mojsijevog sustava. Ono maleno janje koje se prinosilo na žrtveniku je simbol Krista koji je umro za naše grijehe. Proroci su govorili o Božjem Janjetu koje će odnijeti grijehe svijeta.

 

No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao što govori. (Luka 9:32 - 33)

 

Stari dobri Šimun Petar! Jednostavno je nešto morao reći. Ovaj put je trebao usta zadržati zatvorenima, međutim, morao je nešto reći, i pretpostavljam da je mislio kako je rekao nešto važno. Međutim, Luka dodaje: "Nije znao što govori." Mnogi ljudi poput Petra izgovaraju pobožne riječi bez da znaju što govore. Petar je predložio da naprave tri sjenice, čime je Isusa stavio na isti nivo sa Mojsijem i Ilijom, iako je Gospodina stavio na čelo popisa. Mnoge antologije religije navode Budu, Muhameda, Mojsija, Krista kao utemeljitelje religija. Možda vam to izgleda čudno, međutim, Isus Krist nije utemeljitelj ikakve religije. On nije utemeljio religiju; On je umro na križu za grijehe svijeta. On je Spasitelj, i to je razlog zbog kojeg nismo spašeni po religiji. Spašeni smo po Kristu. Sjećam se kako je Dr. Carrol mnogo puta rekao: "Kada sam došao Kristu, izgubio sam svoju religiju." Mnogi ljudi trebaju izgubiti religiju i pronaći Krista.

 

Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: "Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli. (Luka 9:34 - 36)

 

 ISUS ISTJERUJE DEMONE IZ JEDNOG SINA JEDINCA

 

A kad su sutradan sišli s gore, pohiti mu u susret silan svijet. I gle, čovjek neki iz mnoštva povika: "Učitelju, molim te pogledaj mi sina: jedinac      mi je, a gle, duh ga spopada te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva da od njega odstupi dok ga nije posve satro. Molio sam tvoje učenike da ga izagnaju, ali ne mogoše."

 

Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!" I dok je prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti nečistom duhu te izliječi dječaka i preda ga njegovu ocu. Svi se zapanjiše zbog veličanstva Božjega. Dok su se svi divili svemu što je činio, reče on učenicima: (Luka 9:37 - 43)

 

Čitava ova scena je slika današnjice. Isus je otišao u slavu. Njegovi su učenici s Njim. Mi se nalazimo u ovome svijetu u podnožju planine, gdje vlada zbrkanost, kompromis i nemoć. Svijet se danas ponaša poput čovjeka opsjednutog demonima, i crkva je bespomoćna u svezi sa potrebama svijeta. Kada je Isus govorio mnoštvu, ukorio ih je zbog njihovog nedostatka vjere u svezi sa ovim dječakom, i očito su učenici i skeptici bili uključeni.

 

Stanje ovog dječaka je bilo _alosno. Isus se obratio ocu i zamolio ga da vjeruje. Otac je očajnički zatražio vjeru, govore nam drugi pisci evanđelja. Učenici su bili zbunjeni jer su ranije istjerivali demone, međutim, nisu mogli istjerati ovoga. Naš je Gospodin potvrdio kako se radi o drugačijem slučaju zbog njegove ozbiljnosti. Gospodin je prekorio demona, izliječio dijete i predao ga njegovom ocu. Proces izgonjenja demona ponovno nam otkriva ozbiljnost slučaja.

 

 

ISUS OKREĆE SVOJE LICE PREMA JERUZALEMU

 

 

Nakon što je izliječio dječaka opsjednutog demonom, Gospodin se je sa svojim učenicima zaputio prema Jeruzalemu. Naš Gospodin ponovno govori o svojoj dolazećoj smrti.

 

"Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke." Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše, a bojahu se upitati ga o tome. (Luka 9:44 - 45)

 

Oni nisu u potpunosti razumijeli ovo pitanje sa ustajanjem od mrtvih. Ovdje Isus govori o svojoj vlastitoj smrti za njih, i pomislili biste da će se ovi ljudi barem malo zanimati za to i postaviti kakvo pitanje.

 

U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveći. (Luka 9:46)

 

Nakon preobraženja očekivali bismo da učenici budu ponizni i poslušnji Njegovoj volji. Upravo suprotno - oni postaju ambiciozni. Oni su razmišljali o kruni, a zanemarivali su križ. Žudili su za taštom slavom. Ovo je postalo prokletstvom nad Njegovim učenicima od onog dana do danas. To je jedno od prokletstava crkve. U svome pismu kršćanima u Galaciji, Pavao je napisao: "Ne hlepimo za taštom slavom! Ne izazivajmo jedni sruge, ne zaviđajmo jedni drugima!" (Galaćanima 5:26).

 

Znajući tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se i reče im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je najmanji među vama svima, taj je velik!" (Luka 9:47 - 48)

 

Ovo je veliko načelo. Ja sam uvjerenja da su najveći sveci u našoj crkvi tihi i nezamjetni ljudi koji poslušno služe Gospodinu.

 

Prihvati Ivan i reče: "Učitelju, vidjesmo jednoga koji u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za nama." Reče mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!" Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i uđoše u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto. No ondje ga ne primiše jer je bio na putu u Jeruzalem. (Luka 9:49 - 53)

 

Zapazite kako su Ga Samarijanci odbacili. Mi volimo razmišljati o "dobrim" Samarijancima zbog Isusove prispodobe, međutim, oni nisu bili ništa bolji od Židova, jer su Ga oba naroda odbacila.

 

Kada to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: "Gospodine, hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?" (Luka 9:54)

 

O Ivanu se uvijek govori kao o nježnom i ženskastom učeniku, međutim, zapazite ovdje njegov žestoki stav.

 

No on se okrenu i prekori ih. Reče im: "Vi ne znate od kakvog ste duha. Jer Sin Čovječji nije došao uništiti ljudske živote, već ih spasiti." I odoše u drugo selo. (Luka 9:55 - 56)

 

Isus prekorava bilo kakvi sektaški duh. Kakav snažni ukor: "Sin čovječji nije došao uništiti ljudske živote, već ih spasiti." Drugom prilikom, Isus je rekao: "Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!" (Luka 19:10). Ivan je u potpunosti pogrešno shvatio svrhu prvog Kristovog dolaska.

 

ISUS IZNOSI ISPIT UČENIŠTVA

 

U ovome odjeljku susrećemo tri čovjeka koji su željeli postati učenicima Gospodina Isusa Krista. Zapazite kako se ovdje ne govori o putu spasenja. Pitanje: "...Što mi je činiti da se spasim?" (Djela 16:30), nije pitanje koje je postavljeno ovdje. Umjesto toga, ovo su stvari koje se zahtijevaju kako bi se postalo sljedbenikom, učenikom Isusa Krista.

 

Prvi čovjek je nagli i žestoki mladić.

 

Dok su išli putom, reče mu netko: "Za tobom ću kamo god ti pošao." Reče mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio." (Luka 9:57 - 58)

 

Odgovor našeg Gospodina otkriva Njegovo vlastito siromaštvo koje Ga je pratilo dok je bio na zemlji. Dok su putovali, u motelima ih nisu čekale rezervirane sobe. Siromaštvo je bilo dio križa kojeg je nosio. Je li Ga mladić slijedio? Nije nam rečeno. Ja volim misliti da Ga je slijedio.

 

Drugomu nekom reče: "Pođi za mnom!" A on će mu: "Dopusti mi da prije odem i pokopam oca." Reče mu: "Pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navješćuj kraljevstvo Božje." (Luka 9:59 - 60)

 

Drugi čovjek je donio odluku slijediti Gospodina Isusa, međutim, želio je prvo pokopati svoga oca. Ovaj se stih vrlo često pogrešno razumijevalo. Isus nije ovome mladiću branio da otiđe na pogreb svoga oca. Umjesto toga, mladić je rekao da će se morati brinuti za oca dok ovaj ne umre. Nakon što oca više neće biti, on će biti slobodan slijediti Isusa.

 

Kada se radi o učeništvu, ljudska čuvstva stavljaju se na drugo mjesto pred Njegovom voljom. Kada dođe do sukoba između ljudskih čuvstava i Krista, On je taj koji mora biti na prvome mjestu. Međutim, Njegova volja i čovjekova čuvstva ne moraju uvijek i neophodno biti u sukobu.

 

I neki drugi reče: "Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi da se prije oprostim sa svojim ukućanima." Reče mu Isus: "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje." (Luka 9:61 - 62)

 

Ovaj treći čovjek je tražio dopuštenje da se oprosti sa svojim ukućanima. On se nalazio na pola puta i slijedio je Krista samo s polovinom srca. Želio je biti učenik,, međutim, nije želio prinijeti nikakvu žrtvu. Nije bio pokrenut hitnošću, važnosti misije. Zapamtite kako je Isus Krist tada bio na putu prema križu. Čvrsto je odlučio otići u Jeruzalem.

 

Dragi prijatelji, cijena učeništva je visoka. Ona zahtijeva sve što možemo dati. Apostol Pavao je napisao: "Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu" (Filipljanima 3:13 - 14).