dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 11

 

TEMA:

 

Trijumfalni ulazak u Jeruzalem; Isus proklinje neplodnu smokvu; Isus izbacuje trgovce iz hrama; smokva se osušila; molitva; Isusova vlast

 

Sada smo se došli i do posljednjih dana u zemaljskom životu našeg Gospodina. Ovo sam poglavlje razdijelio na slijedeći način:

 

1. Isus se javno svome narodu predstavlja kao Mesija (stihovi 1 - 11)

 

2. Isus proklinje smokvu (stihovi 12 - 14)

 

3. Isus izgoni trgovce iz hrama (stihovi 15 - 21)

 

4. Isusova besjeda o molitvi (stihovi 22 - 26)

 

5. Isus smućuje vjerske vođe (stihovi 27 - 33)

 

Ovo jedanaesto poglavlje bavi se sa tri dana u koje je Isus ulazio u Jeruzalem. Ja sam mišljenja kako Njegov tzv. "trijumfalni" ulazak u stvari nije bio tako trijumfalan. Radilo se o dolasku Gospodina Isusa u Jeruzalem na način pristupačan mnoštvu, a na koncu svoje službe na zemlji, kada im se predstavio kao Mesija. U stvari, ovo je doprinijelo odbacivanju Njegovog pokušaja približavanja. On je u stvari došao u Jeruzalem u tri različita dana, a ne samo jednom u jedan dan. Mišljenja sam kako nam svako od evanđelja predstavlja drukčiji aspekt Njegovog ulaska u Jeruzalem. Prvi dan kada je ušao, bila je subota. Vratio se u nedjelju i očistio je hram od prodavača i mjenjača novca. Zatim se vratio u ponedjeljak i plakao je nad gradom.

 

TRIJUMFALNI ULAZAK

 

Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva učenika. (Marko 11:1)

 

U posljednjih nekoliko poglavlja vidjeli smo kako se Isus kreće prema Jeruzalemu. Geografski i kronološki sve se više približavao svojoj smrti. Ovdje je opisan posljednji tjedan Njegovog zemaljskog života. Betanija i Betfaga su dva malena gradića na suprotnoj strani Maslinske gore, gledano od Jeruzalema. (Imao sam nakanu proći onim krajem, međutim, kad sam bio ondje, nikako nisam imao prilike otići i na to mjesto. Ako ću ikada ponovno ići onamo, svakako bih želio posjetiti i Maslinsku goru. Stvar je u tome da želim provesti što više vremena hodajući tom zemljom. Jedna je stvar sjesti u autobus ili u auto i voziti se, a da vam netko pokazuje sva ta mjesta, a sasvim je druga stvar uzeti zemljovid i hodati, zaustavljajući se kod svakoga s kim se možemo sporazumijevati. Znam da je na taj način moguće otkriti mnogo stvari koje prosječni turist nema priliku vidjeti.)

 

Sada Gospodin Isus daje upute dvojici svojih učenika.

 

I kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Čim u nj uđete, naći ćete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite. Ako vam tko reče: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah će ga ipak ovamo pustiti." (Marko 11:2, 3)

 

Postoje dva moguća objašnjenja u svezi sa magarcem na kojem je Isus trebao ujahati u Jeruzalem. Gospodin Isus je mogao znati da to magare postoji s obzirom da je On Bog, pa stoga sve zna. Ovo je moglo biti čudo od početka do kraja. S druge strane, sve je ovo moglo biti dogovoreno unaprijed, pa bi se stoga radilo o čisto ljudskom proizvodu. Ne čini se neophodnim ovdje tražiti čudo kada je sasvim u redu dati jedno čisto prirodno objašnjenje. Ja vjerujem kako je naš Gospodin ovo dogovorio unaprijed, i mislim da ćete u ovim riječima pronaći veće značenje ako ih promatrate na ovakav način. Ono što je ovdje važno je činjenica da je Isus pokazao svoju vlast. Zapazite kako je učenike poučio da ako ih netko upita zašto odvezuju magare, moraju reći da je ono potrebno Gospodinu. To se zove pokazivanje vlasti.

 

Dok su jedni planirali kako će Ga ubiti, drugi su mu pokazivali odanost. "Odmah će ga ipak ovamo pustiti." Bilo je ljudi koji su Mu bili poslušni. Ova istina vrijedi unatrag gotovo dvije tisuće godina. Čak i danas postoje samo ove dvije skupine ljudi. Čitajući dalje, zapazit ćemo kako su učenici pronašli upravo onako kako im je Gospodin i opisao.

 

Otiđoše i nađoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga. A neki od nazočnih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?" Oni im odvrate kako im reče Isus. I pustiše ih. (Marko 11:4 - 6)

 

Zapažamo kako su učenici slijedili Isusove naputke i kako su se vratili vodeći sa sobom magare.

 

I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i On zajaha na nj. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima. I oni pred Njim i oni za Njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! (Marko 11:7 - 9)

 

Nisam baš siguran kako je ovo bilo jako impresivno ljudima u Jeruzalemu. Siguran sam kako ovaj ulazak ne bi bio impresivan nikome tko je bio u Rimu i tko je vidio kako to izgleda kada se cezar vraća iz vojnih pohoda i kada trijumfalno ulazi u grad - pobjednički carev povratak. Zapisano je kako su tom prilikom vodili toliko plijena i zatočenika da su te parade znale trajati dva ili tri dana i noći. To bi, vidite, bio trijumfalni ulazak.

 

Ovdje je bilo svega nekoliko Galilejaca, seljaka, međutim, ono što je u ovome impresivno i vrlo važno je činjenica da je Gospodin Isus na ovaj način sebe javno ponudio narodu.

 

I uđi u Jeruzalem, u Hram, I sve uokolo razgleda, pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju. (Marko 11:11)

 

Ovdje je vrlo važno zapaziti dvije stvari. Očito je bio subotnji dan, pa mjenjači novca i trgovci nisu bili ondje. Prvi dan je Isus došao kao Svećenik, i On je bio žrtva. Došao je kao Veliki Svećenik kako bi Bogu prinio prihvatljivu žrtvu za vaše i moje grijehe.

 

Primijetite kako Isus nije prenoćio u Jeruzalemu, već se uvečer vratio u Betaniju. Isus se javno predstavio gradu i od ljudi je zahtijevao odluku. Koliko je nama poznato, Isus nije provodio noći u gradu koji Ga je odbacio.

 

ISUS PROKLINJE NEPLODNU SMOKVU

 

Sutradan su izlazili iz Betanije, a On ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Čuli su to Njegovi učenici. (Marko 11:12 - 14)

 

Slijedećeg su dana izlazili iz Betanije. Ovo je bio drugi dan u koji je Isus ušao u grad trijumfalno. Ovaj maleni događaj izazvao je mnogo kontroverznih mišljenja. Tog je dana Isus prokleo neplodnu smokvu i očistio je hram od trgovaca i mjenjača novca.

 

Po mom mišljenju, smokva prikazuje izraelski narod. Znam da ima drugih koji bi prigovorili ovome, i ja ne želim opovrgavati njihovo mišljenje. Ono za što sam ja zainteresiran je velika pouka koju nalazimo u ovim riječima. Izrael je imao izvanjsko lišće religije koju su primili od Boga, međutim, nije bilo duhovnih rodova. Pitam se je li to moguće reći i za crkvu danas? Čini se da je to Isusova poruka crkvi u Laodiceji. Oni nisu imali ništa - bili su jadni i slijepi i bila im je potrebna pomast pomoću koje će otvoriti svoje oči. To znači da ondje nije bilo Duha Svetog. Mislim da je to bilo isto ono o čemu Izaija govori u Izaiji 29:13: "Jahve reče: Jer mi narod ovaj samo ustima pristupa i samo me usnama časti, a srce mu je daleko od mene, i njegovo štovanje naučena ljudska uredba." Ja bih rekao da ove riječi opisuju današnje stanje u crkvi.

 

Gopsodin Isus je prokleo neplodnu smokvu i smokva se osušila.

 

ISUS ČISTI HRAM

 

Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. (Marko 11:15)

 

Ovdje Ga vidimo kako čisti hram. Ivan nam je rekao kako ga je Isus očistio na početku svoje službe, a ovdje vidimo kako ga je Isus očistio i na kraju svoje službe. Ovo se desilo u drugi dan u tjednu, dakle, ne u subotnji dan; bila je nedjelja. Mjenjači novca sada su bili u hramu. Oni su imali svoje mjesto ondje i sjedili su kako bi dočekali strance da im zamijene njihov novac. Stranci nisu mogli upotrebljavati svoje novčiće, već su morali upotrebljavati službeni hramski novac. Kada su ovi mjenjači novca mijenjali ljudima novac, oni su im za to, naravno, zaračunavali određeni postotak. Na neki način i to je služilo dobroj svrsi, međutim, naš je Gospodin rekao kako je hram postao razbojnička pećina. Radilo se tu o religioznom organiziranom kriminalu.

 

Dragi prijatelji, u tome uvijek leži opasnost u nekoj kršćanskoj organizaciji. To je ujedno i razlog zbog kojeg bi ljudi trebali neku kršćansku organizaciju prvo provjeriti prije nego što se odluče povjeriti joj svoj novac.

 

Vidite, Isusovo javno predstavljanje kao Mesije nije bilo prilikom Njegovog trijumfalnog ulaska u Jeruzalem. On je bio odbačen. Meni se taj izraz ne dopada, a nije niti biblijski ovaj ulazak nazivati "trijumfalnim." Pričekajte dok Ga jednog dana ne vidite kako dolazi "...i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak..." (1. Solunjanima 4:16 - 17). Vidjet ćete to veličanstveno mnoštvo ljudi koji su se pouzdavali u Krista u posljednjih gotovo dvije tisuće godina - milijune svetih kako dolaze. Ja mislim da će se ovo dešavati u jednom duljem vremenskom razdoblju. Ustajanje će biti u trenutku, koliko traje treptaj oka, međutim, parada će imati veliku udaljenost za prevaliti. Isus će ih odvesti u novo mjesto, u novo stvorenje, novi dom za ovu novu skupinu ljudi. Oni neće krenuti prema mjesecu, već prema Novom Jeruzalemu. Kako li će to biti veličanstveno! To će biti trijumfalno!

 

Sada smo došli i do trećeg dana.

 

NEPLODNA SMOKVA SE OSUŠILA

 

Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: "Učitelju, pogledaj! Smokva koja si prokleo usahnu." (Marko 11:20 - 21)

 

Ovo je našeg Gospodina potaklo da svoje učenike pouči o molitvi. Oni su se čudili kako je smokva usahnula, a Isusa je to potaklo da im izreče ovu besjedu.

 

UČENJE O MOLITVI

 

Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju." (Marko 11:22)

 

Zanimljivo je kako je ova besjeda o molitvi iz vjere potekla od Petrovog skretanja njihove pažnje na usahlu smokvu. Vidite, prvi korak u molitvi mora biti vjera. Pisac poslanice Hebrejima izrekao je ovo isto načelo: "A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu jer tko Mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac onima koji Ga traže" (Hebrejima 11:6).

 

Ako ne vjerujete u Boga, dragi prijatelji, tada su skeptici u pravu kada tvrde da je molitva u stvari govor luđaka koji govori samome sebi. Imati vjeru u Boga je prvi korak.

 

"Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome   ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže - doista, bit će mu! (Marko 11:23)

 

Ovaj stih se danas razumijeva na potpuno pogrešan način. Kršćani ne trebaju doslovce bacati planine unaokolo, već trebaju imati snagu za življenje i susretanje sa svakodnevnim planinama briga i problema. Zbog toga je Pavao i mogao moliti za Efežane: "neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po Duhu Njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka" (Efežanima 3:16). Nemojte moliti za mene da budem u mogućnosti premještati planine koje se nalaze u pozadini naših ureda ovdje. Ako ćemo iskreno, ja ne vidim svrhe od premještanja planina. A kad bi ih i premještao, kamo bi ih stavio? Ne želim ih stavljati u more jer izgledaju predivno kad ih promatram ovako gore. Međutim, reći ću vam vrlo iskreno kako bih želio biti ojačan Duhom Svetim u svom unutrašnjem čovjeku. To bi, dragi prijatelji, bilo veće od premještanja planina. To je ono što je važno i to je, mislim, ono o čemu im je Isus ovdje govorio kad im je dao ovu slikovitu ilustraciju snage i moći molitve.

 

Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! (Marko 11:24)

 

Imajte vjere u Boga. Ovime ne stječete sposobnost sposobnost zadovoljavanja vlastitih sebičnih želja, već imajte vjeru u Boga kako bi Njegova volja mogla biti tvorena u vašem životu.

 

No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke, ali ako li vi ne otpustite, ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće otpustiti vaših prijestupaka. (Marko 11:25 - 26)

 

Ovdje je iznesen uvjet kojeg čovjek treba zadovoljiti prije nego što njegovu molitvu Bog čuje i na nju odgovori. Duh neopraštanja će dovesti do kratkog spoja u molitvi i vrlo je važno da to dobro razumijemo. Bog nam oprašta zbog Krista (Efežanima 4:32). Na taj smo način mi spašeni. Međutim, ako vi i ja želimo imati silu u svojim molitvama, moramo znati opraštati. To je izuzetno važno.

 

Sada nalazimo kako su svećenički glavari došli kako bi Isusa pokušali uloviti u jednu od svojih stupica.

 

ISUSOVA VLAST

 

I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio hramom, dođu k Njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu Mu: "Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?" (Marko 11:27 - 28)

 

Vidite, ovi psi goniči ispunjeni mržnjom još uvijek su bili na Isusovom tragu. U svakoj prigodi su Mu se opirali. Doveli su u pitanje Njegovu vlast. Oni su bili vjerski vođe, službeni predstavnici religije onog vremena, i Isusu nisu priznavali nikakvu vlast. Stoga, zanimalo ih je otkuda to Njemu vlast.

 

A Isus im reče: "Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od neba ili od ljudi? Odgovorite mi!" (Marko 11:29 - 30)

 

Ovo je, usput valja napomenuti, bilo dobro pitanje i imalo je razarajući učinak na vjerske vođe. Vidite, da su rekli da je Ivanovo krštenje dolazilo od neba, tada bi odmah uslijedilo pitanje: "Pa, zašto ga onda niste prihvatili?" Ako bi se, s druge strane, vjerski vođe javno odrekli Ivana Krstitelja, onda bi na sebe navukli gnjev mnoštva, jer je narod prihvaćao Ivana.

 

A oni umovahu među sobom: "Reknemo li 'Od neba', odvratit će 'Zašto mu dakle   ne povjerovaste?' Nego, da reknemo 'Od ljudi!'" - bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus će im: "Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim." (Marko 11:31 - 33)

 

Morali su se izmigoljiti iz ovog neugodnog Isusovog pitanja pozivajući se na neznanje. Netko bi ovdje mogao ustvrditi kako ovo nije bio dostatan razlog zbog kojeg bi Isus trebao izbjeći odgovaranje na njihovo pitanje. Dragi prijatelji, vjerske vođe uopće nije zanimao odgovor na ovo pitanje. Pokušavali su Ga uloviti u stupicu. Uopće nisu imali nakanu slijediti Njegovo učenje, makar bi im On odgovorio na njihovo pitanje. On im ne odgovara jer ne želi upasti u njihovu klopku. Meni je ovo jedan od velikih dokaza Njegove božanske naravi - naime, način na koji je obračunavao sa svojim neprijateljima.

 

Zapamtite samo da kada bi neki muškarac ili žena došli našem Gospodinu sa iskrenim pitanjima i kao iskreni tražitelji Boga, oni bi čuli iskreni i pravi odgovor na svoja traženja.