dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 13

 

TEMA: Besjeda na Maslinskoj gori; prispodoba o smokvi; prispodoba o čovjeku na putu

 

I u ovome poglavlju ćemo vidjeti kako nema čuda, međutim, svejedno postoji obilje akcije. Markovo evanđelje je evanđelje akcije i veliki je naglasak stavljen na čuda. U ovom poglavlju, međutim, akcija se odnosi na buduću akciju. Radnja nije došla u neku vrstu zatišja, već ona leži u budućnosti. Ovdje su zabilježeni eshatološki (budući) događaji kojima će se završiti ovo doba. Izneseni su katastrofični događaji Razdoblja velikih nevolja, a također je grafički opisan i Kristov drugi dolazak. Ovdje je akcija vezana uz božansku silu, a ta je sila, dragi prijatelji, mnogo veća od bilo kakve atomske sile.

 

Besjeda na Maslinskoj gori, koju nalazimo u ovome poglavlju, paralelna je sa zapisom u Matejevom evanđelju. U Markovoj verziji je mnogo kraća; u stvari, ovdje nalazimo njeno sažeto izdanje. Za Markovo evanđelje ovo načelo kratkoće vrijedi gotovo kao pravilo, osim u nekim slučajevima kada upravo on iznosi najdulji opis nekog događaja. U načelu, njegova je nakana bila sve skratiti kako bi nam iznio brzinu radnje.

 

Ja sam ovo poglavlje podijelio na slijedeći način:

 

1. Postavljanje pitanja Isusu na vrhu Maslinske gore od strane učenika (stihovi 1 - 4).

 

2. Pregled ovog vremena (stihovi 5 - 7).

 

3. Progon koji će prethoditi Razdoblju velikih nevolja (stihovi 8 - 13).

 

4. Proročanstvo o razdoblju velikih nevolja (stihovi 14 - 23).

 

5. Poruka o drugom Kristovom dolasku (stihovi 24 - 27).

 

6. Prispodoba o smokvi (stihovi 28 - 33).

 

7. Program za Božji narod (stihovi 34 - 37).

 

Ima dosta "P - ova" u ovom poglavlju, ne čini vam se? To je ono što nalazimo u ovom poglavlju koje upravo stoji pred nama.

 

BESJEDA NA MASLINSKOJ GORI

 

Kad je izlazio iz hrama, rekne Mu jedan od Njegovih učenika: "Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!" (Marko 13:1)

 

Ovdje imamo primjer kako može doći do pogrešnog razumijevanja nekog odjeljka iz Biblije. Čovjek se odmah, prirodno, mora zapitati: "Koja je pozadina ove izjave?" Nije nam dana nikakva indikacija zbog čega bi učenici izrekli ovakvu izjavu. U stvari, da bismo to saznali, moramo se vratiti natrag u Matejevo evanđelje 23:38. Isus je upravo rekao kako će na hram doći sveopće uništenje. Učenici su bili zbunjeni jer su hram i okolne građevine odisale raskoši i slavom. Željeli su biti uvjereni da je i Isus to opazio. Zato je netko od učenika i rekao: "Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!"

 

Isus mu odvrati: "Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.“ (Marko 13:2)

 

Isus im je postavio pitanje. Oni su od Njega tražili da dobro pogleda ove zgrade jer su željeli biti sigurni da Mu ništa nije promaklo. Sada ih pita: "Vidite li ih uistinu?"

 

Ovdje nas Isus poučava velikoj duhovnoj pouci. Tijekom posljednjih godina moje pastorske službe, odmah pokraj crkve bila je podignuta jedna zgrada od četrdeset i dva kata. Preko puta nalazi se zgrada od četrdeset katova. Dvije zgrade od pedeset katova nalaze se blok dalje, a dijagonalno od crkve bit će podignuta zgrada od šezdeset katova. Niz ulicu planiraju izgraditi najveći šoping centar na svijetu. Ondje će biti nekoliko nebodera, veliko trgovačko središte, velika stambena zgrada i dva hotela. Dragi prijatelji, mogli bismo i danas postaviti ovo pitanje: "Ne vidiš li ove predivne zgrade? One su potpuno nove i prekrasne su." Međutim, što je to što uistinu vidimo. Vidimo njihovu ljepotu, snagu, stabilnost i trajnost. Meni se čini da su one ovdje za dugo vrijeme, osim ako ne nastupi snažni potres. Ove zgrade su u stvari privremene naravi. One su prolazne. Pravi uvid bi nam otkrio kako niti jedan kamen neće ostati na drugom kamenu. U stvari, zgrade su od čelika i betona, međutim, svejedno će biti srušene. Pavao je duhovnu istinu izrazio na slijedeći način: "Jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo - vječno" (2. Korinćanima 4:18).

 

Dragi prijatelji, ovo je velika istina. Jeste li znali da je Nabukodonozor prolazio velikim Babilonom svog vremena i promatrao je svu slavu i ljepotu Babilona. Dok je tako prolazio, rekao je: "Nije li prelijep ovaj Babilon kojeg sam izgradio?" Jeste li vidjeli slike babilonskih ruševina danas? Nema ondje ničega s čime bi se čovjek mogao hvalisati. Sve je nestalo, dragi prijatelji, slava je iščezla. Neboderi moga grada će svi također biti porušeni, usput valja napomenuti. On je rekao kako će se sve srušiti. Ove stvari su prolazne i one iščezavaju.

 

Dragi prijatelji, vidite li ono što je vječno?

 

Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice hramu, upitaju Ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: "Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?" (Marko 13:3 - 4)

 

Marko nam uvijek umeće nešto što ne nalazimo u ostalim evanđeljima. Mi ne bismo znali da su ova četvorica tvorila odbor koji je bio zadužen za dočekivanje Isusa sa pitanjima, međutim, ovdje su nabrojana njihova imena. Zapamtite da se ovdje radi o Petrovom evanđelju. Petar je rekao Marku kako su ovo bili ljudi koji su nasamo ispitivali Isusa.

 

Marko nam iznosi dva pitanja. Matej iznosi tri njihova pitanja. Luka donosi dio odgovora. Kada sve spojimo, nalazimo da Matej bilježi sva tri pitanja koja su učenici postavili Isusu: 1. "...reci nam kada će to biti?" Ovo se odnosi na vrijeme kada niti jedan kamen neće ostati na drugom kamenu, a Luka bilježi odgovor našeg Gospodina na ovo pitanje; 2. "I koji će biti znak tvojega Dolaska?", i 3. koji će biti znak "svršetka svijeta?" (Matej 24:3). Matej i Marko donose odgovore našeg Gospodina na posljednja dva pitanja. Matej donosi mnogo više detalja od Marka, međutim, mi ćemo promotriti ono što je Marko želio naglasiti. Zapamtite da Marko piše Rimljanima i pažnju će skrenuti na ono što otkriva snagu, akciju i dramatičnost.

 

Tada im Isus poče govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede. Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! i Mnoge će zavesti. (Marko 13:5 - 6)

 

Nalazimo da je ovo Isusovo upozorenje stalno prisutno - upozorenje na lažne kriste. Neki ljudi možda misle kako ovo danas nije nikakva opasnost. ja sam mišljenja da je ova opasnost vrlo prisutna. Na primjer, krist liberalizma je antikrist - on nije pravi Krist. Neki od vas misle kako ovi ljudi propovijedaju Krista iz Biblije - oni to nikako ne čine. Prema njihovim izjavama Krist kojeg oni propovijedaju nije bio rođen od djevice, nikada nije činio čudesa, nije prolio svoju krv za grijehe svijeta, nije tjelesno ustao iz groba, nije uzašao u nebo i neće se tjelesno vratiti natrag. Znate li da takav Isus ne postoji u Bibliji? Isus opisan u Bibliji bio je rođen od djevice, činio je čuda, i prolio je svoju krv za grijehe svijeta. Tjelesno je ustao iz groba, uzašao je u nebo i ponovno dolazi. To je ono što Biblija govori, a Biblija sadrži jedine zapise povijesne naravi u svezi s Njim. Biblija iznosi sve ove ključne činjenice vjere. Očito, liberali govore o nekom drugom kristu, o nekom drugom Isusu. Svaki drugi krist, dragi prijatelji, je antikirst. Poslušajte apostola Ivana: "Djeco, posljednji je čas! I, kako ste čuli, dolazi antikrist. I sad su se već mnogi antikristi pojavili. Odatle znamo da je posljednji čas" (1. Ivanova 2:18).

 

Postoji mnogo antikrista. Ja sam vam želio skrenuti pažnju na onog kojeg propovijedaju liberalni propovjednici, međutim, ima danas jako mnogo lažaca koji za sebe tvrde da su kristi. Čuo sam kako utemeljitelj jedne sekte u južnoj Kaliforniji za sebe tvrdi da može činiti ono što Krist nije mogao činiti. Jedan od Beatlesa tvrdio je kako je njihova skupina bila popularnija od Krista i da su oni mogli učiniti više od Njega za ovo doba. Postoji mnogo antikrista u našoj sredini. Naš je Gospodin učinio dobro što nas je upozorio.

 

Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak." (Marko 13:7)

 

Ratovi, kao i lažni kristi, karakteriziraju to doba. Niti jedan vjernik ne bi se trebao uznemiravati zbog rata. Niti antikristi, niti ratovi ne svjedoče o tome da se nalazimo na kraju vremena. Kada kažem antikristi, ne govorim o Antikristu, iako svi ovi lažni kristi ukazuju na njega, konačnog Antikrista.

 

"Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova. (Marko 13:8)

 

Danas čovjek misli da je izuzetno civiliziran jer je okružen tolikim brojnim napravicama. Čovjek misli da svijet čini jednim predivnim mjestom. Zatim, najednom otkriva da zagađuje zemlju i da će je učiniti ne nastanjivom. Domalo, osim ako ne utiša populacijsku eksploziju, čovjek će umrijeti od gladi. Biblija nam, dragi prijatelji, govori o tome kako će doći nevolje i glad. Zanimljivo je da ova knjiga, koju su ljudi prezreli, tako točno govori o svemu. Prije nekoliko godina su ljudi tvrdili kako će znanost riješiti sve probleme svijeta. Danas nam je poznato da je upravo znanost stvorila probleme koje niti znanost, niti svijet ne mogu riješiti.

 

Čak je i Bernard Shaw morao reći: "Znanost o koju sam zakačio svoju vjeru me iznevjerila i vi gledate ateista koji je izgubio svoju vjeru." Kakva je to tragedija. Htio bih vam reći kako se radi o stvarima koje karakteriziraju kraj vremena.

 

"Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. A treba da se najprije svim narodima propovijeda evanđelje." (Marko 13:9 - 10)

 

Mislim da Isus ovdje ne govori o crkvi. Pod "evanđeljem", On misli na evanđelje o kraljevstvu. Ovo je također i evanđelje o milosti. Ne postoje dva evanđelja. Evanđelje o kraljevstvu je u stvari aspekt evanđelja o milosti. Svako spasenje je isključivo po Božjoj milosti i Bog nije nikada imao neki drugi osim jednog jedinog načina spašavanja grešnika, a taj je pomoću krvi Isusa Krista. Evanđelje o kraljevstvu će naglašavati: "Pokajte se jer približilo se kraljevstvo nebesko." Drugim riječima: "On dolazi." Kada to budu govorili u to vrijeme, bit će to u Razdoblju velikih nevolja i ono će biti točno.

 

Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. (Marko 13:11)

 

Ovo nije stih kojeg lijeni propovjednik može upotrijebiti kao ispriku za ne pripremanje svojih propovijedi. Sjećam se jednog svog prijatelja koji mi je rekao kako je jednog dana otišao u crkvu. Presjedao je, jer je putovao vlakom u jedan manji gradić kako bi ondje propovijedao. Drugi propovjednik ga je promatrao i vidio kako moj prijatelj hoda gore - dolje i kako ponavlja ono što je imao zapisano u bilješkama za propovijed. "Jeste li vi propovjednik", bilo je postavljeno pitanje mom prijatelju.

 

"Da."

 

"Što to radite"?

 

"Ponavljam bilješke za moju propovijed."

 

"Hoćete reći da svoju propovijed pripremate unaprijed?"

 

"Naravno, zar vi to ne činite?"

 

"Ne, ja to ne činim. Ja čekam dok ne stanem za propovjedaonicu i dok mi Božji Duh ne da poruku."

 

"Pa, pretpostavimo da vam Božji Duh ne da odmah poruku. što činite onda?"

 

"O, ja samo prtljam dok mi je ne da."


Dragi prijatelji, ja se bojim da danas ima mnogo prtljanja. Ovaj stih ne govori ništa o nečem takvom. Ovo se odnosi na dan kada će 144.000 ljudi iz izraelskoga naroda biti svjedocima. Ovo je poruka za njih u ono doba. Ovo nije isprika za vas i mene da ne pripremimo svoje pouke za nedjeljnu školu.

 

Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. (Marko 13:12)

 

U to će doba doći do najnižih izdajstava.

 

Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen." (Marko 13:13)

 

Doći će do antisemitizma svjetskih razmjera. Međutim, kada Bog na njih u onaj dan stavi svoj pečat, oni će izdržati do kraja.

 

Sada dolazimo do vrlo dramatičnog odjeljka.

 

"I kad vidite da grozota pustoši stoluje, o kojoj govori prorok Daniel, gdje joj nije mjesto - tko čita, neka razumije - koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! (Marko 13:14)

 

Ovo je početak velikih nevolja. Prve tri i pol godine tog razdoblja su razmjerno tihe. Radi se o lažnom miru Antikrista. Zatim, usred tog vremena pojavljuje se grozota pustoši o kojoj govori prorok Daniel. Ona će stajati ondje gdje ne bi smjela, to jest, na svetom mjestu. Vidite, da je Marko rekao Rimljanima da će grozota pustoši stajati na svetom mjestu, oni bi ga pitali: "Gdje je to?" On je rekao kako će stajati ondje gdje ne bi smjela. To je razumljivije i mnogima od nas također. Moramo razumjeti kako je sveto mjesto bilo dano samo izraelskome narodu. Bilo je to određeno mjesto u hramu na zemlji. Crkva nema svetog mjesta.

 

Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!" (Marko 13:15 - 16)

 

Zapazite hitnost. Ne smiju se vraćati kako bi uzeli svoju imovinu, već moraju početi trčati.

 

"Jao trudnicama i dojiljama u one dane! A molite da to ne bude zimi. (Marko 13:17 - 18)

 

Ovo je početak razdoblja velikih nevolja.

 

Jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bi od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje On sebi izabra, skratio je On te dane. Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!' - ne vjerujte. (Marko 13:19 - 21)

 

Bit će to strašni dani.

 

Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!" (Marko 13:22 - 23)

 

Lažni kristi i lažni proroci će Sotoninom silom proizvoditi prava čuda.

 

Drugi Kristov dolazak predstavljen je tamnjenjem svemira i sveopćim prikazivanjem nebeskih ognjeva. Radi se o ispunjenju Joela 2:28 - 32.

 

Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetljeti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. (Marko 13:24 - 26)

 

Ovo što Isus opisuje nisu kišni oblaci. Radi se o oblacima Slave. Vjerujem kako je to znak Sina Čovječjega na nebu.

 

I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba." (Marko 13:27)

 

Ovdje se ne radi o uzdignuću crkve. Krist neće poslati anđele kako bi prikupili one koji pripadaju Njemu, već će oni biti uzdignuti kako bi se susreli s Njim u zraku (vidite 1. Solunjanima 4:13 - 18). Umjesto toga, ovaj odjeljak opisuje događaje koji će se zbiti nakon velikih nevolja (vidite stih 24), kada će se Krist vratiti na zemlju u slavi i sa sudom.

 

PRISPODOBA O SMOKVI

 

"A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: Blizu je, na vratima! (Marko 13:28 - 29)

 

Smokva govori o izraelskome narodu. Ja shvaćam kako ovdje postoji neslaganje, i ja ne zamjeram ljudima koji se ne slažu sa mnom i misle kako smokva predstavlja nešto drugo. Ja osobno mislim kako postoje navodi u Bibliji pomoću kojih možemo ovo razjasniti. Na koncu, izraelski narod je Božji sat. Isus nam poručuje kako moramo promotriti smokvu. Božji sat nije SWATCH ili CASIO, već je Božji sat IZRAEL.

 

Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. (Marko 13:30)

 

"Naraštaj ovaj" može se odnositi samo na izraelski narod. Ovo, stoga, nas uči o neuništivosti ovog naroda. Ili, "naraštaj ovaj" može govoriti o jednom naraštaju ljudi i o njihovom životnom vremenu. U tom slučaju to bi značilo da će oni koji su vidjeli početak velikih nevolja, također vidjeti i njihov svršetak. Ovo drugo značenje mi izgleda više vjerojatno.

 

Naglasak se, čini se, stavlja na brzinu kojom se ovi događaju dešavaju, umjesto na trajnost izraelskoga naroda. Bilo kako bilo, obje činjenice je lako podržati kontekstom Biblije.

 

Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti." A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac." (Marko 13:31 - 32)

 

Ovaj stih je doduše težak. Ako je Isus Bog, onda je teško shvatiti ovaj nedostatak sveznanja. "Ni Sin" je dodao Marko (usporedite sa Matej 24:36). Marko prikazuje Isusa kao "slugu, a sluga ne zna što namjerava činiti gospodar." Isusov karakter sluge predstavlja Njegovu najtipičniju i istinsku ljudskost. On "je na sebe uzeo obličje sluge." Kada je postao čovjekom, ograničio je samoga sebe kako bi postao poput nas. Kada je postao čovjekom, nije bio sveprisutan. Marta je ukorila Isusa: "Gospodine, da si bio ovdje, ne bi bio umro brat moj." Logično je pretpostaviti kako je postojalo samo - ograničenje u odnosu na Njegovo sveznanje.

 

"Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas. (Marko 13:33)

 

Ispravni stav Božjih ljudi u svim dobima, dok se susreću sa proročkom budućnošću, je stav budnosti i molitve.

 

PRISPODOBA O ČOVJEKU KOJI JE OTIŠAO NA PUT

 

Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovijedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti - da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro - da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe. "Što vama kažem, svima kažem: bdijte!" (Marko 13:34 - 37)

 

Ova prispodoba zaključuje Markovo izvješće o besjedi na Maslinskoj gori. Isus je ovu prispodobu primijenio na sebe, u svezi sa Njegovim Drugim dolaskom. Božji narod ima odgovornost u svjetlu činjenice da će Isus o svom povratku zahtijevati izvješće. Uz zadatak budnosti i molitve dan je i zadatak rada.

 

Ova uputa vrijedi i za vas i mene danas, iako je budnost malo drukčija. Čovjek može iščekivati u tjeskobi, a netko može iščekivati u strahu. Međutim, Božje dijete mora bdjeti, tražeći onu blagoslovljenu nadu i slavni pojavak - to je radosno iščekivanje.