dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 14:1-25

 

TEMA: Zavjera da se ubije Isusa; Isus na večeri u Betaniji; Juda se dogovara da izda Isusa; Pasha; Getsemanski vrt; Isusovo uhićenje; Isusovo suđenje

 

Sada smo, dragi prijatelji, došli do najduljeg poglavlja u Markovom evanđelju; ono ima sedamdeset i dva stiha. Sada se bez sumnje nalazimo u poglavlju prepunom akcije. Bilo kako bilo, Isus ovaj put nije taj koji proizvodi akciju. Akciju nad Njim izvode drugi - i prijatelji i neprijatelji. Došlo je vrijeme da On bude predan. Njegova je zemaljska služba završena prema onome što je zapisano u proročanstvu: "Ko jagnje na klanje odvedoše Ga" (Izaija 53:7). On je sebe predao u ruke čovjeka. Marija Ga pomazuje, Juda Ga izdaje, Petar Ga niječe, a židovsko vijeće Ga uhićuje. On je sebe predao Očevoj volji.

 

Dok se ovako približavamo sjeni križa, ponizno srce puno poštovanja prepoznaje kako smo ovdje zakoračili na sveto tlo. Postoje dubine koje nisu izmjerene olovnicom i visine na koje se nije penjalo. U tom je momentu akcija sadržavala tjeskobu i agoniju Njegove duše. Njegov trenutak je došao! Sjećate li se kako je na svadbi u Kani Galilejskoj svojoj majci rekao: "Još nije došao moj čas" (Ivan 2:4)? Sada je, međutim, taj čas došao!

 

U ovome i u narednom poglavlju postoji čudno slaganje između neba i pakla. Svjetlost i tama putuju zajedno u istome smjeru. Pravednost i grijeh odlaze na križ, a Bog i Sotona su odlučili kako će Isus biti razapet. Na križu se stječu (utječu, konvergiraju) i individualne odluke - kao što je to slučaj sve do današnjeg dana.

 

Ja sam ovo poglavlje podijelio na slijedeći način:

 

1. Svećenički glavari i pismoznanci planiraju kako će ubiti Isusa (stihovi 1 - 2).

 

2. Marija iz Betanije omazuje Isusovu glavu miomirisnom pomasti (stihovi 3 - 9).

 

3. Juda planira izdati Isusa (stihovi 10 - 11).

 

4. Isus priprema posljednju Pashu i prvu Večeru Gospodnju (stihovi 12 - 25).

 

5. Petar se kune na vjernost (stihovi 26 - 31).

 

6. Isus moli u Getsemanskom vrtu (stihovi 32 - 42).

 

7. Isus biva uhićen (stihovi 43 - 52).

 

8. Isusu sude pred židovskim vijećem (stihovi 53 - 65).

 

9. Petar se kune da ne zna Isusa (stihovi 66 - 72).

 

 

 ZAVJERA DA SE UBIJE ISUSA

 

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da Ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda." (Marko 14:1 - 2)

 

Pasha se svetkovala četrnaestog dana prvog mjeseca; prema židovskom kalendaru to je mjesec Nisan, što odgovara našem mjesecu travnju. "U prvom mjesecu četrnaestoga dana u suton jest Pasha u čast Jahvi" (Levitski zakonik 23:5). Istog mjeseca, petnaestog dana, bio je blagdan beskvasnih kruhova, i on je trajao narednih sedam dana. "Petnaestoga dana toga mjeseca jest Blagdan beskvasnih kruhova u čast Jahvi - sedam dana jedite beskvasan kruh" (Levitski zakonik 23:6). Mislim da je nakana ovih vjerskih vođa bila uhititi Isusa na kraju blagdana Pashe, nakon što mnoštvo naroda napusti Jeruzalem, i onda su Ga namjeravali ubiti.

 

Odlučili su da Ga neće ubiti u vrijeme blagdana - to jest, tijekom Pashe, koja je obuhvaćala i blagdan beskvasnih kruhova, i protezala se sedam dana. Vidite, na koncu ovih sedam dana narod bi već počeo napuštati Jeruzalem i tada bi oni posegnuli i stavili svoje ruke na Njega. Razlog zbog kojeg nisu željeli položiti svoje ruke na Njega tijekom blagdana je bio taj što su se bojali pobune naroda. Mnoštvo ljudi došlo je u Jeruzalem na blagdan i oni su imali vrlo visoko mišljenje o Isusu. Obični ljudi su Ga vrlo rado slušali. On ih je hranio i liječio.

 

ISUS NA VEČERI U BETANIJI

 

I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabstrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli  Ga po glavi. (Marko 14:3)

 

Ovdje imamo jednu predivnu stvar. U Ivanovom evanđelju je ovaj događaj smješten šest dana prije Pashe (vidite Ivan 12:1). Jesu li stoga Matej i Marko pogriješili kada ovaj događaj smještaju neposredno pred Pashu? Ne. Moramo zapamtiti kako se niti Matej niti Marko nisu trudili stvari iznijeti kronološkim redom. Očiti cilj kojeg su željeli postići je smjestiti ovaj predivni događaj odmah uz mračno Judino djelo - to jest, uz njegov plan da izda Isusa. Evanđelisti su željeli oslikati jasni kontrast između svjetlosti i tame, i to je razlog zbog čega su ova dva događaja iznesena ovim redom. Matej i Marko nisu se trudili iznijeti nam kronološku biografiju Isusova života. I prijatelj i neprijatelj se kreće prema križu, međutim, oni idu različitim stazama. Marija iz Betanije išla je putem svjetla i ljubavi. Juda je bio pokrenut nepoštenjem i mračnim motivima. Usput valja napomenuti kako nam Ivan govori da je ova žena u stvari bila Marija, sestra Marte i Lazara (Vidite Ivan 12:3).

 

A neki negodovahu te će jedan drugomu: "Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima." I otresahu se na nju. (Marko 14:4 - 5)

 

Ivan nam u svome izvješću također govori o tome kako je Juda bio taj koji je vodio u ovom buntovništvu i kako je on učinio da su ga drugi u tome slijedili. Pobožna isprika kako se novac mogao upotrijebiti za davanje siromasima bila je samo maska kojom se željelo pokriti stvarni razlog. Juda se želio dokopati novca za vlastite sebične ciljeve. Žalosno je to reći, međutim, danas ima takvih ljudi koji su uključeni u kršćanski rad. Da su novac dali Judi, što mislite gdje bi on završio?

 

A Isus reče: "Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromaha svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene    nemate svagda. (Marko 14:6 - 7)

 

Da su bili iskreni, mogli su vidjeti kako imaju mnogo prilika pomagati siromašnima, pa su, stoga, mogli iskoristiti ove prilike. Prisutnost siromašnih je jedna od karakteristika ovog vremena. Do eliminacije siromaštva neće doći sve dok Isus ponovno ne dođe. Ideja da možete eliminirati siromaštvo dijeleći novac je velika pogreška. Ima jako mnogo drugih stvari koje treba ispraviti prije toga.

 

Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini - njoj na spomen. (Marko 14:8 - 9)

 

Ona je učinila ono što je mogla. To je sve što Bog ikada od nekog čovjeka i traži. Ono što je važno zapaziti u ovom slučaju je da je Marija imala duhovno razumijevanje koje je na žalost manjkalo čak i apostolima u tom trenutku. Ona je pomazala Njegovo tijelo za ukop. Razmišljajte malo o ovome. Ova krhka žena stajala je na rubu događaja koji su vodili prema križu, i ona je dala Gospodinu Isusu do znanja da ona razumije. Niti jedan od apostola nije ovo osjetio, međutim, ona jest. Miris miomirisne pomasti koju je ona razbila tog dana bio je prenošen sva ova stoljeća posredstvom Svetog Duha - sve do ovih dana. On još uvijek puni srca svojim mirisom. Ondje, u sjeni Njegovih patnji, nalazila se jedna koja je razumjela.

 

Nama je lako čitati ove riječi, a možda one vama ne nose baš nikakvo značenje. Je li tko od nas razbio svoju alabastrenu posudu nad Isusom kako bi u našim životima moglo biti mirisa i kako bismo mogli biti blagoslov drugima? Ja sam mišljenja da ako bi neki razbili svoju alabastrenu posudu, to bi bilo zato da pomognu siromašnima. Pitam se čine li Božji ljudi i danas sve ono što mogu.

 

Zapazite sada kako se odmah uz ovu predivnu stvar koju je ona učinila, uz svu svjetlost i ljubav, nalazi i Judin plan kako će izdati Isusa.

 

JUDA PREGOVARA KAKO ĆE IZDATI ISUSA

 

A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice ode glavarima svećeničkim da im ga preda. Kad su oni to čuli, obradovali su se i obećali mu dati novca. I tražio je zgodu da Ga preda. (Marko 14:10 - 11)

 

Ovdje vidimo Judu kako počinja svoje djelo prepuno tame. Ovaj je čovjek ovdje planirao kako će ubiti Isusa. Zavjera se sastojala u tome da pričeka pogodni čas kada će Ga izdati. Međutim, vidite, Gospodin mu je pomrsio račune. U evanđelju po Ivanu nalazimo da e Gospodin rekao Judi: "Što činiš, učini brzo" (Ivan 13:27). Tako je Juda vjerojatno požurio k farizejima i rekao im: "Bilo bi vam najbolje da Ga sada uhvatite jer je naša zavjera razotkrivena. Rekao mi je neka učinim brzo ono što sam naumio. On bi mogao napustiti grad." Tako su oni na brzinu sakupili stražu, i krenuli su uhititi Ga.

 

PASHA

 

Vraćajući se natrag u Markovo evanđelje, nalazimo kako je slijedeća stvar koja se spominje priprava našeg Gospodina za Pashu.

 

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: "Gdje hoćeš blagovati Pashu, da odemo i pripravimo?" (Marko 14:12)

 

Pashu je trebalo pojesti sa beskvasnim kruhom, i nakon toga je trebalo uslijediti još sedam dana beskvasnih kruhova (Izlazak 12:14 - 20). Jednom prilikom sam bio u Izraelu upravo u vrijeme Pashe, i odsjeo sam u hotelu u Haifi. Sedam smo dana jeli beskvasni kruh, i mogu vam reći, dragi prijatelji, da sam se ja dosta umorio od tog kruha. Ostala hrana je bila odlična, međutim, taj je kruh bio uistinu monoton.

 

Učenici su bili vrlo pažljivi u tome da slijede odredbe Mojsijeva Zakona. Željeli su znati gdje će pojesti pashu. Željeli su to učiniti na ispravan način. Za nekoliko sati Isus će ispuniti značenje Pashe.

 

On pošalje dvojicu učenika i rekne im: "Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' (Marko 14:13 - 14)

 

Ponovno želim napomenuti kako ovo otkriva ljudsku stranu našeg Gospodina, a ovo također otkriva da je bilo ljudi koji su Ga ljubili u to vrijeme i koji su za Njega pripremali Pashu. Ovdje se također otkriva i činjenica da je naš Gospodin sveznajući Bog. Po svemu sudeći, ovaj "domaćin" je bio neimenovani sljedbenik našeg Gospodina. Nema razloga sumnjati kako je i ranije bila ponuđena gostinska soba Isusu. Ja sam mišljenja kako je ovaj čovjek negdje tijekom tri godine Isusove službe pristupio Gospodinu Isusu i ponudio Mu ovu sobu. Mislim da je rekao Isusu: "Kada dođeš u Jeruzalem na Pashu, imam ovu sobu za Tebe i ona će biti pripremljena samo za Tebe." Moram vam reći kako je ovo bila predivna služba koju je ovaj čovjek učinio. Postoji mnogo stvari koje mi možemo učiniti za Gospodina Isusa, a to je bilo ono što je ovaj čovjek učinio.

 

I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite." Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im On reče te priprave pashu. (Marko 14:15 - 16)

 

Zapazite kako je Isus svetkovao Pashu u iznajmljenoj sobi. Očito je da je soba bila pripravljena za Isusa; zato sam ja mišljenja kako je već postojao dogovor o ovome od ranije. Mislim da domaćina u ovom slučaju ne bi trebalo kriviti zbog toga što nije bio ondje da opere noge učenicima. Ova je Pasha trebala biti sasvim privatna. Gospodin je rekao: "Blagovat ću Pashu sa svojim učenicima" (stih 14). Pasha je bila privatna i domaćin nije želio ometati.

 

Sjetit ćete se kako smo zapazili slično ovakvo iskustvo ranije kada je Isus poslao svoje učenike u Jeruzalem da Mu dovedu magare kako bi na njemu ujahao u Jeruzalem. Učenici su ga pronašli, upravo kao što im je Isus i rekao da će naći. Ja sam mišljenja kako se Isus ranije dogovorio za tog magarca. Mislim da je naš Gospodin dogovarao stvari usput.

 

A uvečer dođe On s dvanaestoricom. (Marko 14:17)

 

Zapazite kako je Isus došao uvečer. Pasha započinje u suton, i ja sam mišljenja da je Isus došao pod okriljem noći. Isus nije želio provocirati ruku svojih neprijatelja dok ne bude spreman. Kada bude pravi čas, On će predati samoga sebe u njihove ruke i oni će Ga razapeti. Stvari neće teći prema njihovom rasporedu, već prema Njegovom rasporedu. Ovo je predivno.

 

Ovo je bio prekrasan događaj. Isus je jeo Pashu sa svojim učenicima bez žurbe i sasvim neformalno. Mi smo naše svetkovanje Gospodnje večere nedjeljom ujutro učinili vrlo formalnom službom. Vidjet ćemo kako je Isus jeo pashalnu večeru ovdje s njima, a slijedeći obrok kojeg je imao s njima bio je doručak na obali Galilejskog mora nakon Njegovog uskrsnuća. Mislim da je ovo vrijeme bilo ispunjeno predivnim zajedništvom.

 

Ja osobno ne kritiziram crkvene večere same po sebi. Mislim da one mogu poslužiti predivnim ciljevima, međutim, crkvene večere kakve se danas najčešće održavaju nisu ono što bi trebale biti. Predivno je kada se ljudi susreću i druže oko osobe Isusa Krista. Ako On nije središte, a mi se sastajemo samo zato da bismo se zabavljali, iako to nazivamo zajedništvom, potpuno smo promašili svoj cilj. Crkvena večera trebala bi biti prigoda da se ljudi sastanu oko osobe Isusa Krista. Usput valja napomenuti kako je to bila svrha i ove pashalne večere.

 

I dok bijahu za stolom i blagovahu, reče Isus: "Zaista, kažem vam, jedan će me od   vas izdati - koji sa mnom blaguje." Ožalošćeni, stanu Mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam ja?" (Marko 14:18 - 19)

 

Svi su oni znali da su sposobni učiniti nešto takvi, dragi prijatelji. Ako niste otkrili da ste potpuno pokvareni (izopačeni), da niste dobra osoba već grešnik, i da ste potpuno sposobni okrenuti  svoja leđa Bogu, niste otkrili baš previše.

 

Nažalost, u crkvi ima ljudi koji ne prepoznaju da su grešnici i da su izgubljeni. Također, ima i spašenih ljudi u crkvi koji ne shvaćaju da su sposobni okrenuti svoja leđa Bogu. Svaki od nas mogao bi postaviti pitanje: "Da nisam ja?"

 

A On im reče: "Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o Njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji Ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije." (Marko 14:20 - 21)

 

Juda Iskariotski bio je onaj koji je donio odluku da će izdati Isusa. Juda je imao veliku odgovornost jer je imao priliku biti sa Isusom pune tri godine. Psalmist je napisao: "Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže" (Psalam 41:9). Isus je pokazao na Judu Iskariotskog i ja sam mišljenja kako je ovaj napustio sobu u tom trenutku.

 

Isus je ustanovio novi blagdan na umirućim ostacima starog, Pashalnog blagdana. Podigao je novi spomenik, ali ne onaj od mramora ili bronce, već onaj od elemenata koji tako brzo propadaju, kruha i vina. Pasha je ukazivala na Njegov dolazak - Njega kao pashalnog Janjeta, a Gospodnja večera sada gleda na  unatrag na Njegovu smrt. Kruh govori o Njegovom tijelu koje je bilo slomljeno. (Zapamtite kako niti jedna kost u Njegovom tijelu nije bila prelomljena.)

 

I dok su blagovali, On uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: "Uzmite, ovo je tijelo moje." I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A On im reče: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga - piti u kraljevstvu Božjem." (Marko 14:22 - 25)

 

Postoji nekoliko stvari ovdje za koje mislim da su zanimljive i važne. Pashalna čaša kružila je sedam puta tijekom pashalne večere. Tijekom toga oni bi pjevali jedan od velikih Hallel psalama. Očito je da prigodom sedmog obilaska Isus nije pio već je s njima ustanovio Gospodnju večeru. Gospodnja večera danas gleda unatrag na ono što je On učinio za nas na križu prije gotovo dvije tisuće godina.

 

Pasha je bila navještaj Njegovog dolaska, međutim, Pasha će biti ponovno ustanovljena u tisućljetnom kraljevstvu (kao što o tome čitamo u Ezekielovoj knjizi). Razlog tome je, mislim, taj što će tijekom tisućljetnog kraljevstva postojati sjećanje na Njegov dolazak; kada je bila ustanovljena prvi put, ona je bila navještaj Njegovog dolaska. Ja ne vidim razlog zbog kojeg ona ne bi mogla gledati unaprijed i unatrag na isti događaj. Usput valja napomenuti kako će se time izvući pravo značenje Pashe tijekom tisućljetnog kraljevstva. Pavao je rekao: "...jer već je žrtvovana Pasha naša, Krist" (1. Korinćanima 5:7).