dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 14:26-72



GETSEMANSKI VRT


Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: "Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit će pastira i ovce će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju." Nato će Mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja neću!"


A Isus mu reče: "Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, tri put ćeš me zatajiti." Ali on je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom - ne, neću te zatajiti." A tako su svi govorili. (Marko 14:26 - 31)


Ovdje prvo nalazimo kako se Šimun Petar zaklinjao Isus na vjernost. Bio je iskren, naravno, ali nije poznavao svoju slabost. To je problem kojeg svi mi imamo danas. Ne poznajemo svoje vlastite slabosti. Mislim da o tome nećete pronaći ništa u psihologiji. Mislim da je jedino mjesto na kojem uistinu možete vidjeti sebe Božja riječ. To je jedino zrcalo koje vam sada stoji na raspolaganju.


Htio bih citirati kratki izvadak iz materijala kojeg tiska jedna od kršćanskih organizacija, koja, po mom mišljenju, u ljudima proizvodi pogrešan stav. Ondje se govori o jednoj djevojci koja je sa svojim problemom otišla svome pastoru. "Nakon nekoliko razgovora, pastor je shvatio kako nije opremljen da joj pomogne onoliko koliko joj je pomoć bila potrebna. Betty je poslao kompetentnom, kršćanskom psihologu; ovaj je čovjek bio profesionalni savjetnik i on je Betty uveo u dublje razumijevanje izvora njene tjeskobe, od kojih su mnogi potjecali iz njenih iskustava iz djetinjstva koje je odavno zaboravila, ali ih se prisjetila pod vodstvom iskusnog voditelja. Rezultat: kršćanska tinejdžerka koja je oslobođena stege emocionalnih problema i kojoj je dan novi odnos sa sobom, drugima i sa Gospodinom." Mogu vam reći da ovakvi tekstovi zvuče poput bajki braće Grimm - "I još su dugo živjeli sretno."


Ja znam da kršćanski psiholozi nisu ništa više kompetentni za rješavanje ovakvih problema, nego što je to i svaki prosječni pastor. Mislim da se sa nama danas izmanipuliralo, tako da smo skloni vjerovati kako su kršćanski psiholozi sposobni reći: "Hokus - pokus, abrakadabra" i na ovaj ili onaj način, problem će biti riješen.


Dragi prijatelji, moram vam reći kako nitko od nas ne poznaje dubinu čovjekovog srca. Samo nam Božja riječ može pokazati kakvi smo u stvari grešnici. To je bio problem kojeg je imala Betty u navedenom članku; to je problem kojeg ja imam, a to je i problem kojeg imate vi. Kada to prepoznamo, tada vidimo da nam može pomoći svatko tko uistinu poznaje Božju riječ. Ako maknemo naglasak sa Božje riječi, tada vidimo da čovjek može jedan problem riješiti uz pomoć psihijatra, međutim, tada mu se rađaju još dva nova problema. Tada je posljednje stanje čovjeka lošije nego što je bilo njegovo prvo stanje. Budimo potpuno jasni. Jedino rješenje problema je Gospodin. Ne rješava se problem tako da bi se moglo otići Gospodinu. Ne, nego se odlazi Gospodinu i On je Veliki Liječnik. Usput valja napomenuti kako je On veliki Psihijatar i kako nas samo On poznaje. Na koncu, On je Jedini. Ja snažno inzistiram na ovome, kao što možete vidjeti, jer je vrlo važno da to danas netko kaže. Danas smo svjedoci kako mnogi ljudi danas trguju rješavanjem čovjekovih bolesti, dok u stvari jedino Božja riječ može iscijeliti njihove bolesti. Sam Bog to mora učiniti; kad bismo barem to naučili i bacili sebe na Njega. Možda shvatimo kako smo proživjeli teško djetinjstvo - dragi prijatelji, sve nam je bilo teško! Međutim, mi imamo Spasitelja koji nas ljubi i možemo otići k Njemu. Kako je divno kada imate Nekoga kome možete otići.


Sada nalazimo kako im je Gospodin Isus rekao kako će pred njima otići u Galileju. Najavio je svoje uskrsnuće. Rekao im je kako će ovce biti raštrkane, međutim, On će otići u Galileju nakon svog uskrsnuća. Obećao im je da će se ondje susresti s njima. Međutim, Šimun Petar nije mogao samo tako pustiti stvari. On izjavljuje kako se on neće sablazniti ako se i svi ostali sablazne. Ovdje ponovno vidimo kako on jednostavno nije znao što govori. Zato ga naš Gospodin priprema za ono što slijedi. Petru daje do znanja da će On ostati uz njega.


Dragi prijatelji, Gospodin će ostati stajati uz vas u takvim trenucima. On će biti uz nas kad nas spopadne najveći očaj. On je svakako bio uz Petra.


I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim." I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade Ga užas i tjeskoba pa im reče: "Duša mi je na smrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!" (Marko 14:32 - 34)


Getsemanski vrt sigurno im je bio poznato mjesto na koje su odlazili dosta često. Radi li se o "Getsemanskom vrtu", kako se danas naziva, mi ne znamo. Ja sam mišljenja kako bi se on trebao nalaziti na drugoj strani brda - međutim, lokacija je uistinu nebitna. S obzirom da su oni odlazili onamo vrlo često, Juda je dobro poznavao to mjesto. Naš Gospodin nikada nije proveo noć unutar Jeruzalema. Otišao je van na ovo mjesto.


Sada je bilo svega jedanaest učenika. Isus ostavlja širi krug od njih osam. Trojicu njih, Petra, Jakova i Ivana vodi korak bliže nutrini ovog trenutka. Otišao je moliti. Jezik kojim je ovo opisano ukazuje na to da se Isus suočavao sa teškim i mučnim zadatkom u vrtu. "Spopade Ga užas i tjeskoba."


Ovdje se Isus suočavao sa patnjama duše koje su bile jednake, ako ne i veće, patnjama tijela na križu. Je li se Isus ovdje u vrtu ponovno susreo sa kušačem? Mislim da jest. Moram biti potpuno iskren i reći kako ovdje stojimo na rubu. U vrtu postoje tajne koje mi ne možemo razumjeti. Mislim da je drsko i u stvari graniči sa bogohuljenjem kada ljudi pjevaju: "Poći ću s njim u vrt." Žao mi je, dragi prijatelji, ali ja se moram povući. Ja nisam sposoban proći s Njim kroz vrt. Vi niti ne znate koliko sam ja u stvari slab i koliko se lako spotaknem i posrnem. ja ne mogu s Njim proći kroz vrt, međutim, ja ću stajati na rubu i promatrat ću Ga kako moli. On od nas traži da budemo budni i da molimo kako ne bismo zapali u kušnju.


Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da Ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.

Govoraše: "Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni ovu čašu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš Ti!" (Marko 14:35 - 36)


Marko nam je rekao kako je Isus molio da Ga ovaj čas mimoiđe. Isus se nije plašio smrti, već časa križa - onog trenutka kada će grijeh bit stavljen na Njega. on je bio učinjen grijehom zbog nas (vidite 2. Korinćanima 5:21). Marko povezuje čas i čašu.


Poslušajmo što je zapisao pisac poslanice Hebrejima: "On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji Ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti: premda je Sin, iz onoga što prepati, naviknu slušati" (Hebrejima 5:7 - 8).

Sada se Isus vraća na mjesto gdje je ostavio trojicu učenika.


I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: "Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo." (Marko 14:37 - 38)


Trojica učenika se uopće nisu uzbuđivali. U stvari, oni su bili kadri sve ovo prespavati. Petar se uopće nije uzbuđivao oko toga što će izdati Krista. On je trebao biti budan i moliti, ali je samo zaspao. Bdjenje i molitva je jedini način na koji mi danas možemo izbjeći kušnju, dragi prijatelji.


Zapazit ćete kako se Isus vraća i ponavlja prvu molitvu.


Opet ode i pomoli se istim riječima. (Marko 14:39)


Učenici su ponovno zaspali.


Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da Mu odgovore. (Marko 14:40)


Oni nisu znali kako bi opravdali svoje spavanje. Ovdje učimo kako se tijelu ne može vjerovati.


Dođe i treći put i reče im: "Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!" (Marko 14:41 - 42)


Očito, ovdje je proteklo određeno vrijeme, tako da su oni mogli kratko odspavati prije nego što Isus bude uhićen.


ISUSOVO UHIĆENJE


Uto, dok je On još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. (Marko 14:43)


Ovdje vidimo da su došli učiniti upravo ono što su rekli da neće učiniti. Rekli su: "Ne za vrijeme blagdana."


A izdajica im njegov dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!" (Marko 14:44)


Ovdje imamo zapisan najniži čin izdaje. On je prljav i gnusan. Juda je znao koje je uobičajeno mjesto na koje se naš Gospodin povlačio, i onamo je odveo neprijatelja.


Poljubac je znak ljubavi i privrženosti, međutim, Juda ga je upotrijebio kako bi njime izdao Isusa. Ovime njegov čin postaje još huljskijim i odvratnijim. Ovdje nalazimo kako naš Gospodin u svojoj ljudskoj naravi nije izgledao ništa drukčije nego što izgledaju ostali ljudi. Trebalo Ga je identificirati u gomili.


I kako dođe, odmah pristupi k Njemu i reče: "Učitelju!" I poljubi Ga. (Marko 14:45)


Zapazit ćete kako Ga Juda naziva Učiteljem. Ne naziva Ga "Gospodinom." "...I nitko ne može reći: 'Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom" (1. Korinćanima 12:3).


Oni podignu na Nj ruke i uhvate Ga. (Marko 14:46)


Ovime je označen trenutak kada je Isus bio predan u ruke grešnog čovjeka. On se sada predaje i odlazi na križ.


Šimun Petar Ga namjerava spasiti.


A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho. Isus im prozbori: "Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!" (Marko 14:47 - 49)


Isus ističe kako se ovime ispunjava proročanstvo. Da su ovi ljudi vjerovali vlastitom Pismu, možda bi oklijevali, ili se čak predomislili.


I svi Ga ostave i pobjegnu. (Marko 14:50)


Kao što smo i sumnjali, Petar je bio taj koji je onom čovjeku odsjekao uho svojim mačem. Ivan nam je također rekao kako se sluga zvao Malko. Šimun Petar je bio dobar ribar, međutim, njegove mačevalačke sposobnosti su bile jadne. On je namjeravao odsjeći ovome čovjeku glavu, međutim, promašio je i odsjekao mu je uho.


"Svi Ga ostave i pobjegnu" je ispunjenje proročanstva.


Nakon toga nalazimo opis događaja o nekom mladiću.


A jedan je mladić išao za Njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe. (Marko 14:51 - 52)


Oduvijek se spekuliralo oko toga na koga bi se ove riječi mogle odnositi. Neki misle kako se tu radilo o apostolu Pavlu. Drugi misle kako je to Ivan Marko. Ja osobno mislim da bi to prije mogao biti Ivan Marko.


SUĐENJE ISUSU


Zatim odvedoše Isusa velikomu svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. (Marko 14:53)


Isusa su sada doveli pred Kaifu, velikog svećenika koji je bio prihvatljiv Rimu. Ana, njegov tast, bio je veliki svećenik prema odredbama Mojsijeva Zakona. Isusa su prvo doveli pred Anu, što je zabilježio Ivan. Neki vjeruju kako je Ana bio taj koji je stajao iza zavjere da se ubije Isusa. Ovo je sastanak sanhedrina (židovskog vijeća).


Petar je izdaleka išao za Njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru. (Marko 14:54)


Petar se približavao sve bliže svojoj sramotnoj zataji. On ih je slijedio izdaleka i zatim je sjeo u pogrešnu skupinu ljudi.


A glavari svećenički i cijelo vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv Njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. (Marko 14:55)


Sastanak vijeća je bio nezakonit, s obzirom da se održao po noći. Njihov način rada je također bio nezakonit. Oni su saslušavali samo one svjedoke koji su svjedočili protiv Isusa.


Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv Njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv Njega: "Mi smo Ga čuli govoriti: 'Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni hram i za tri dana sagraditi drugi, ne rukotvoreni!'" Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno. (Marko 14:56 - 59)


Mnogi su bili voljni lažno posvjedočiti, međutim, nisu mogli sastaviti dva takva svjedočanstva koja bi se slagala. Optužbu se moglo sastaviti na temelju svjedočenja barem dvojice svjedoka. Naravno, Isus nije rekao da će uništiti hram i da će ga ponovno izgraditi za tri dana. On je rekao: "Uništite ovaj hram", to jest, vi uništite ovaj hram, a Ivan nam objašnjava kako Isus govori o hramu svoga tijela (Ivan 2:21).


Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: "Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?" A On je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki Ga svećenik ponovno upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?" A Isus mu reče: "Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim." (Marko 14:60 - 62)


Isus se nije branio protiv ovakvih lažnih svjedočanstava. Time je i opet ispunjavao ono što je o Njemu bilo zapisano u proročanstvu: "...ko ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih" (Izaija 53:7). Isusova šutnja je iznenadila velikog svećenika, i išla mu je na živce. On je želio da Isus odgovori kako bi vidio ima li u Njegovim riječima nečega što bi Ga moglo osuditi. Na koncu, veliki svećenik Ga je stavio pod zakletvu. Pod zakletvom je Isus tvrdio da je Mesija, Sin Božji. Nije mogao izreći veću tvrdnju. Dodao je ovome još i izjavu koja se može odnositi jedino na Božjeg Sina: "Gledah u noćnim viđenjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin Čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti" (Daniel 7:13 - 14).


Veliki svećenik je razumio ono što je Isus rekao i sve implikacije ove Njegove izjave. Svoje snažne emocije je izrazio trganjem svoje odjeće. Postupajući tako, on je prekršio Mojsijev Zakon, jer odjeća velikog svećenika nije smjela biti rastrgana.


Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: "Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?" Oni svi presudiše da zaslužuje smrt. I neki stanu pljuvati po Njemu, zastirati Mu lice i udarati Ga govoreći: "Proreci!" I sluge Ga stadoše pljuskati. (Marko 14:63 - 65)


Osudili su Ga na smrt zbog toga što je tvrdio da je On Mesija. Optužba je bila izmijenjena kada su došli pred Pilata (vidite Marko 15:3). Način na koji su se ponijeli prema Njemu bio je krajnje nedostojanstven. On je to mogao izdržati. Zamislite pljuvanje u lice Božjem Sinu!


Dok je trajala ova farsa od Isusovog suđenja, Šimun Petar se našao u velikoj kušnji.


I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: "I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom." On zanijeka: "Niti znam niti razumijem što govoriš." I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: "Ovaj je jedan od njih!" On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!" (Marko 14:66 - 70)


Malena sluškinja učinila je da je on zanijekao svoga Gospodina. Petar se sramio da bude poznat kao Isusov sljedbenik u tom trenutku. Jesmo li se mi ikada našli u sličnom položaju? Neka nam Bog oprosti naš kukavičluk i slabost kao što je oprostio i Petru.


U trećem slučaju zapazite kako je Petrova slabost što je volio govoriti previše bila ta koja ga je uvalila u nevolju. Odavao ga je njegov govor.


On se tada stane kleti i preklinjati: "Ne znam čovjeka o kom govorite!"

I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti." I briznu u plač. (Marko 14:71 - 72)

Ovaj čovjek nije poznavao svoju slabost. Šimun Petar je volio Isusa, i bio je iskren kada je obećao da će Mu biti odan. Međutim, on nije poznavao sebe. Još nije došao do točke na kojoj bi vidio kako u tijelu nema ništa dobra.


Bilo kako bilo, Petar se mogao pokajati zbog svog grijeha, i to je pravi ispit za iskrenog vjernika. Ovo su bile suze koje su potjecale iz raskajanog slomljenog srca. Godinama kasnije je u svojoj poslanici napisao: "Koje snaga Božja čuva po vjeri čuva za spasenje" (1. Petrova 1:5). Petar je znao da Ga je Gospodin Isus čuvao!


Ovo poglavlje zaključujemo sa Isusom u rukama neprijatelja. Njegovi učenici bili su raspršeni. Jedan Ga je izdao; drugi Ga je zanijekao. Bila je to noć grijeha!