dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 15:1-41

 

UKOP

 

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predevečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. (Marko 15:42 - 45)

 

Ovdje nalazimo nešto što je vrlo zanimljivo zapaziti. Josip iz Arimateje je bio slabo poznati sljedbenik Isusa Krista. On je preuzeo odgovornost oko ukopa, i imao je hrabrosti istupiti na otvoreno. On je bio član židovskoga vijeća (vidite Luka 23:51 - 52), i ovaj se čovjek nije slagao sa odlukom i postupkom te skupine. On je bio iz Arimateje, grada koji se nalazi u toj zemlji. I on je iščekivao kraljevstvo Božje. Taj čovjek sada istupa kao sljedbenik Isusa Krista, kada su se svi apostoli razbježali i otišli u ilegalu, i službeno je zatražio Isusovo tijelo.

 

Ovdje vidimo da se Pilat čudio kako je Isus tako brzo umro. Razlog tome je bio taj što bi čovjek kojeg bi razapeli često visio živ na križu i po nekoliko dana. Život bi postupno istjecao iz njega. Bio je to okrutan i neljudski način mučenja. To je bio razlog zbog kojeg se Pilat začudio i zato je odlučio službeno se raspitati. Isus je predao svoj duh. Vrlo je važno da to opazimo. Tijekom posljednjih sati na križu, zatvoreniku bi prelomili noge kako bi ubrzali proces umiranja. Međutim, Isus je već bio mrtav, pa nije bilo nit potrebe da Mu se prelamaju noge. To je, kao što znate, ispunjenje proročanstva o tome kako Mu neće biti prelomljena niti jedna kost.

 

Pilat je, kao što smo čitali, predao tijelo Josipu. Zanimljivo je zapaziti kako su za tijelo u ovom odjeljku upotrijebljene dvije riječi.

 

Josip je zatražio tijelo - Grčka riječ je soma.

 

Pilat mu je dao tijelo - Grčka riječ je ptoma.

 

Prva riječ govori o potpunoj osobnosti, i to je riječ brige i nježnosti. Riječ upotrijebljena za opis kada je Pilat dao tijelo označava truplo ili leš. Radi se o drukčijem gledištu i stavu prema smrti i prema tijelima onih koji su umrli. Riječ koju je Josip upotrijebio bila je riječ nježnosti prema tijelu. On je želio Isusa. Pilat mu je, međutim, dao leš. Kakva je to razlika!

 

Dragi prijatelji, samo Gospodin Isus može od vas učiniti nešto vrijedno. Vi i ja ne vrijedimo baš previše, međutim, On je platio veliku cijenu za naše otkupljenje. Mi stenjemo u ovim svojim tijelima, međutim, čak i naša tijela bit će otkupljena. Doći će dan kada ćemo iskusiti otkupljenje naših tijela. Ovo sam dodao kako bismo imali malo dublji uvid.

 

Zapazimo kako se Josipa naziva bogatim čovjekom, i on je tijelo pažljivo prenio u svoju novu grobnicu.

 

Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. (Marko 15:46)

 

Vrata su bila zapečaćena. Rimljani su zapečatili stijenu i rimski stražari su čuvali grob (vidite Matej 27:66).

 

A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo Ga polažu. (Marko 15:47)

 

Žene su bile jedine koje su žalovale. One su bile s Njim do samog kraja. Neka Bog blagoslovi žene.

 

 

POGLAVLJE 16

 

 

TEMA: Uskrsnuće; uzašašće

 

Sada dolazimo do Isusovog uskrsnuća i uzašašća. Tjelesno uskrsnuće Isusa Krista je jedna od ključnih doktrina kršćanske vjere. Ona je srce jednostavnog evanđelja. Svaka propovijed zabilježena u Knjizi Djela apostolskih iznosi poruku o uskrsnuću  - svaki se govornik dotakao ove teme. Prva crkva stalno je govorila o toj temi. Danas se o uskrsnuću govori nedovoljno, a u mnogim crkvama se o uskrsnuću propovijeda jedna poruka i to na Uskrsnu nedjelju. "Uskrsnuo je!" To je bila uzbuđujuća poruka koja je naelektrizirala uspavani i grešni naraštaj rimskog carstva. Ta je poruka cjelokupno carstvo okrenula naglavačke; i ljudi su odlazili u svijet kako bi drugima govorili o tome. I danas bi bilo nade kad bi crkva propovijedala ovu istinu sa čvrstim uvjerenjem.

 

Htio bih na ovome mjestu napomenuti kako je ovaj odjeljak bio izložen najžešćim napadima najljućih kritičara. Ovo sam spomenuo zato da se netko ne bi začudio zašto na ovome mjestu ne spominjem tekstualni problem. Stihovi 9 - 20 bili su dovedeni u pitanje od strane tekstualnih naučenjaka podjednako iz konzervativne i liberalne skupine. Wescott i Hort su ovaj odjeljak ispustili iz svog grčkog teksta, međutim, uključili su ga tiskajući ga sitnijim slovima. Nestle je slijedio isti postupak odvajajući odjeljak od ostatka teksta. Drugi, pripadnici liberalne struje, u potpunosti ispuštaju ovaj odjeljak.

 

Istina je dva bolja rukopisa u potpunosti ispuštaju ovaj odjeljak. Alef i Vatikanski rukopis završavaju Markovo evanđelje u osmom stihu šesnaeste glave.

 

Ja nemam nakanu upuštati se u diskusiju na području Uvoda u Novi zavjet. Umjesto toga, ja sam zainteresiran za skretanje pozornosti na značenje teksta. Vjerujem kako su ovih posljednjih dvanaest stihova dio nadahnutog Pisma, pa ću ih zato tretirati kao i svaki drugi dio Božje riječi. Ispuštanje ovog dijela teksta u dva najbolja rukopisa nije dostatan temelj da ih se u potpunosti izbaci iz Biblije, poglavito kada ga svi drugi rukopisi sadrže. Unutarnji dokaz također nije dostatan da se ovi stihovi odbace, jer je stil u ovim riječima još uvijek Markov - kratak i otvoren.

 

Iznijet ću vam moj pregled šesnaestog poglavlja evanđelja po Marku:

 

1. Dolazak žena na prazni grob (stihovi 1 - 4).

 

2. Anđelova izjava da je Isus uskrsnuo (stihovi 5 - 8).

 

3. Isusova ukazanja (stihovi 9 - 18).

 

4. Isusovo uzašašće (stihovi 19 - 20).

 

 

USKRSNUĆE

 

Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. (Marko 16:1)

 

Ovo se dešavalo u rano nedjeljno jutro, to jest, prvog dana u tjednu. Žene nisu bile u mogućnosti pomazati Isusovo tijelo. Nije Marija iz Betanije bila ta koja je potratila svoju pomast, već su to bile ove žene, jer kad su one donijele svoju pomast do groba, Isusa ondje više nije bilo. Ponovno je bio živ!

 

I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. (Marko 16:2 - 4)

 

Sabat je završio zalazom sunca u subotu. One su nabavile miomirisne pomasti nakon toga kako bi mogle otići na grob u nedjeljno rano ujutro. Iste žene koje su bile nazočne pod križem, došle su i na grob. Mislim da je ispravno reći kako su žene bile posljednje pod križem, a prve na grobu.

 

Učenici su bili mišljenja da, s obzirom da je Isus bio mrtav, najbolje je ostati u ilegali, dok se sva strka i uzbuđenje ne stiša i dok oni više ne budu u opasnosti. Jesu li oni uopće namjeravali otići na grob. Nemamo dokaze kojima bismo mogli podržati ovakvu postavku. Čini se da niti jedan od njih nije imao nakanu posjetiti Isusov grob.

 

Sunce je tek izašlo i žene su naumile pomazati Isusovo tijelo pomastima koje su kupile. Suočavale su se sa poteškoćom ulaska u grob jer je na grob bio navaljen veliki i teški kamen. Kad su došle na grob, vidjele su kako je njihova poteškoća otklonjena jer je kamen bio odvaljan u stranu. Isusovog tijela više nije bilo ondje. Našle su nebeskog glasnika koji im je izrekao prvu izjavu o uskrsnuću. Činjenica da je grob bio prazan bila je uvelike ispitivana i ustanovljena je kao istinita. Dokazi su takvi da bi ova činjenica mogla opstati i pred sudom.

 

I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. A on će im: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo Ga položiše. Nego idite, recite Njegovim učenicima i Petru: ide pred vama u Galileju! Ondje ćete Ga vidjeti kako vam reče!" (Marko 16:5 - 7)

 

Ako želimo izučavati činjenice o praznom grobu, valja nam sva četiri izvješća iz evanđelja staviti na jedno mjesto. Neke činjenice nalazimo u Matejevom evanđelju, a neke su pak u Ivanovom. Ovdje bih želio navesti izjavu Lorda Lyndhursta, predsjednika Gornjeg doma Parlamenta Velike Britanije (1846.) i visokog upravitelja Cambridgea, najviša titula koja se nekome može dodijeliti. Ovaj je čovjek rekao: "Ja jako dobro znam što je to dokaz. I mogu vam reći da dokaze, kakvi su oni o uskrsnuću, još nitko nije pobio."

 

Ženama je bilo rečeno neka odu k učenicima i neka im kažu što se desilo. (Anđeo nije čekao da naiđe neki od učenika, što je vidljivo iz poruke koju im je poslao. Isus će ih susresti u Galieji, kao što im je i obećao. Ivan 21 nam govori o tome veličanstvenom sastanku.) Možete si zamisliti kakvo je bilo čuđenje ovih žena. Ostale su bez riječi. Ako ćemo biti iskreni, meni se ovo mjesto ne čini pravim da na njemu Marko završi svoje evanđelje, kao što neki od kritičara to tvrde.

 

One iziđu i stanu bježati od groba: spopade ih strah i trepet. I nikomu ništa ne rekoše jer se bojahu. (Marko 16:8)

 

Sada dolazimo do odjeljka koji se ne nalazi u nekim rukopisima, ali za koji vjerujemo da također sačinjava Božju riječ.

 

Uskrsnuvši dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije Mariji Magdaleni iz koje bijaše istjerao sedam zloduha. Ona ode i dojavi Njegovima, tužnima i zaplakanima. Kad su oni čuli da je živ i da Ga je ona vidjela, ne povjerovaše. Nakon toga ukazao se u drugome obličju dvojici od njih na putu dok su išli u selo. (Marko 16:9 - 12)

 

Marko nam jasno govori kako nije slijedio kronološki slijed događanja u svome evanđelju. Sada, međutim, nam govori kako je ovo redoslijed. O stvarima govori kronološkim redoslijedom. Isus se prvo ukazao Mariji iz Magdale. Učenici uopće nisu vjerovali Mariji Magdaleni. Nakon toga, ukazao se dvojici njih kada su bili na putu u selo. Lika nam govori o tom Isusovom ukazanju učenicima na cesti za Emaus.

 

I oni odu i dojave drugima. Ni njima ne povjerovaše. Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom. Prekori njihovu nevjeru i   okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji Ga vidješe uskrsla od mrtvih. (Marko 16:13 - 14)

 

Možemo vidjeti kako Marko ne uključuje sve detalje, međutim, iznosi redoslijed događaja o kojima piše izvješće.

 

I reče im: "Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. (Marko 16:15)

 

Ovo je bilo evanđelje akcije. Sada im Isus kaže neka oni krenu u akciju. Moraju krenuti. Usput, Isus nam poručuje kako bismo mi danas trebali biti muškarci i žene koji će obilovati akcijom za Boga. Što vi danas poduzimate da biste raširili Božju riječ? To je ono čime bismo se mi trebali baviti, dragi prijatelji. I vi biste trebali imati stanovitu ulogu u širenju Božje riječi.

 

Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. (Marko 16:16)

 

Isus ne želi reći da ako ne budete kršteni da ćete se tada morati suočiti sa prokletstvom. Isus ne govori kako je krštenje neophodno za spasenje, već da osoba koja je spašena treba biti i krštena. Odbacivanje Krista je ono koje donosi vječnu sudu. "Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu" (Ivan 3:36).


A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro." (Marko 16:17 - 18)

 

Ako želite prihvatiti neki od ovih izvanjskih znakova, tada ih morate prihvatiti sve u paketu, dragi brate. Ja ću vam s veseljem pripraviti koktel od formaldehida, ako vi mislite da ga možete popiti. Što želim reći? Ovi znakovi pratili su propovijedanje evanđelja. Međutim, to nisu znakovi koji će nastaviti pratiti propovijedanje evanđelja. Oni su nestali već u ranoj crkvi, međutim, oni se čak  danas očituju na nekim misijskim poljima u primitivnim zajednicama. Ako netko i dalje drži kako se radi o pravilu za današnje vrijeme, tada mora prihvatiti sve ove znakove, čak i ispijanje smrtonosnog otrova. Čak i prije svršetka prvog stoljeća, izvanjski znakovi više nisu bili vjerodajnice apostolima. Pravi test za ispitivanje apostola bila je ispravnost njihove nauke (vidite 2. Ivanova 10). Božja riječ je taj veliki znak u ovom vremenu.

 

UZAŠAŠĆE

 

I Gospodin Isus, pošto im to reče, bude uzet na nebo i sjede zdesna Bogu. Oni pak odoše i propovijedahu posvuda, a Gospodin surađivaše i utvrđivaše Riječ popratnim znakovima. (Marko 16:19 - 20)

 

Ovo je Markova kratka izjava o velikoj činjenici uzašašća i o današnjoj Isusovoj službi zdesna Bogu. Učenici su išli posvuda kako bi svakome propovijedali evanđelje i Gospodin je išao sa njima i potvrđivao je znakove koje su oni izvodili.

 

Ovo je evanđelje akcije. Neka bismo i mi bili muškarci i žene od akcije za Boga!