dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 1:9-45



Onih dana dođe Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u Jordanu krštenje od Ivana. (Marko 1:9)


Zapazite Markovu naslovnu stranicu - "DOĐE ISUS." Kakvo uzbuđenje! Isus će ponovno doći jednog dana. To je još jedna predivna činjenica koja zaslužuje da dospije na naslovnu stranicu. Ovdje je, međutim, Gospodin Isus istupio iz trideset godina tihih priprema u malenom Nazaretu. Sada dolazi i poistovjećuje se sa ljudskom obitelji u svome krštenju. Sjećate se kako je Isus rekao Ivanu: "Pusti sada" (Matej 3:15), jer Ivan nije mislio da bi on trebao krstiti Isusa.


Zapazite kako je ovdje također upotrijebljeno i Njegovo ime "Isus." Dođe Isus. Vidjet ćemo kako je ovo Njegovo uobičajeno ime koje se upotrebljava u ovome evanđelju. Ime Isus je u Markovom evanđelju upotrijebljeno mnogo češće nego bilo koje drugo ime.


I odmah, čim izađe iz vode, ugleda otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na Nj, a glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, ljubljeni! U Tebi mi sva milina! (Marko 1:10 - 11)


Ovdje vidimo kako je na jedno mjesto, na sasvim određen način, dovedeno cjelokupno Trojstvo. Vidimo Gospodina Isusa, drugu Osobu božanstva; Duha, koji na Njega silazi poput goluba - Duh je treća Osoba božanstva; i glas s neba, koji govori: "Ti si Sin moj, ljubljeni" - to je Otac, prva Osoba božanstva. Tako nam je pažnja skrenuta na Trojstvo. Ovo je, usput treba napomenuti, nebeski pečat na Isusovu osobu i posvećenje.


Zapazit ćete kako se ovdje stvari odvijaju vrlo brzo. On je Sluga. Ivan Krstitelj je onaj koji Ga uvodi, a zatim je tu Bog Otac, koji Ga identificira i stavlja na Njega svoj pečat. Dalje slijedi inicijacija - kušnja.


I odmah Ga Duh nagna u pustinju. (Marko 1:12)


Nagna je riječ kojom je opisana žestina i ozbiljnost. Božji Duh Ga je pokrenuo izravno prema pustinji, kako bi mogao biti kušan. Vrlo je važno da ovo zapazimo. Ponovno se vraćamo na već postavljeno pitanje: Je li On sposoban obaviti posao? Drugi ljudi u tome nisu uspjeli; oni nisu izdržali pod pritiskom kušnje. Adam nije izdržao. Noa je izdržao kroz Potop i onda je jadno pao na lice. Vidjeli smo kako Abraham nije uspio. Mojsije je pao - izveo je Izraelove sinove iz Egipta, međutim, njemu nije bilo dopušteno ući u obećanu zemlju. I jadni David je popustio pod kušnjama. Stoga, vidimo kako je kušnja bila ta koja Ga je inicirala u djelo koje je trebao učiniti.


I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje Ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli Mu služahu. (Marko 1:13)



Ovdje nam nisu izneseni detalji koje nalazimo u Matejevom i Lukinom evanđelju. Isus je bio u pustinji četrdeset dana, i ondje Ga je kušao Sotona. Tijekom čitavih tih četrdeset dana Isus je bio kušan. Neki ljudi stječu dojam kako je Isus postio četrdeset dana i kako Ga je onda Sotona kušao. Dragi prijatelji, On je bio kušan čitavo to vrijeme.


Neki ljudi razvili su ideju kako je Isus bio kušan od Sotone i kako su divlje zvijeri više ili manje doprinosile toj kušnji. Marko nam ovdje govori o tome kako je Isus bio sa divljim zvijerima i sa anđelima i kako su Mu oboji služili. Zvijeri su dio stvaranja koji je stavljen čovjeku pod upravu. To je i razlog zbog kojeg je Bog stvorio ova stvorenja. Sjetimo se kako smo u knjizi Postanka naučili kako je sve stvoreno bila priprava - kako bi se načinio dom za čovjeka. Koliko nam je poznato, ova je zemlja jedino mjesto na kojem možemo susresti čovjeka i na kojem je moguće da čovjek bude nastanjen. Ono što je Marko ovdje želio reći je da su životinje, kao dio stvaranja, bile podlone Čovjeku Isusu Kristu, a jednako tako i anđeli, koji su mu zajedno služili.


A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!" (Marko 1:14 - 15)


Nakon što je bio kušan, nalazimo Isusa kako je započeo sa svojim javnim službovanjem. Ponovno zapazite gorući Markov naslov: DOĐE ISUS. Nakon što je Ivan Krstitelj bio bačen u tamnicu, Isus je došao u Galileju. Tada je započeo sa svojom službom, propovijedajući Božje evanđelje, govoreći: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje."


U nekim slabijim rukopisnim nalazimo riječi: "Propovijedao je evanđelje o kraljevstvu Božjem." Ja, međutim, mislim kako bi trebalo stajati: "Propovijedao je evanđelje Božje: 'Ispunilo se vrijeme..." Božje evanđelje je da se približilo Božje kraljevstvo. U Matejevom evanđelju to je bilo "kraljevstvo nebesko." Ima li razlike između ovog dvojeg? Da, ima razlike, ali također ima i preklapanja. Kraljevstvo nebesko je Božja vladavina nad zemljom; kraljevstvo Božje uključuje Njegov cjelokupni svemir, čak i dalje od granica ove zemlje. Tako se kraljevstvo nebesko nalazi u kraljevstvu Božjem. Matej je primijenio Božju vlast sasvim određeno - na ovu zemlju. Marko je posegnuo i dalje i uključio je veće područje, jer kraljevstvo Božje uključuje cjelokupni svemir sa svim Njegovim stvorenjima. Što se zemlje tiče, reći: "približilo se kraljevstvo nebesko" ili: "približilo se kraljevstvo Božje" bilo bi gotovo jednako. Međutim, kraljevstvo Božje uključuje područja koja se nalaze i daleko od ove zemlje, dok kraljevstvo nebesko označava vladavinu neba nad zemljom.


Isusova poruka ovdje jednaka je poruci koju je propovijedao Ivan Krstitelj u Matejevom evanđelju. "Obratite se i vjerujte evanđelju." Mišljenja sam kako je ova poruka u naše vrijeme okrenuta naopačke - to jest, mi stavljamo vjeru ispred pokajanja. Kada se okrenete Isusu Kristu u vjeri, vi se u stvari okrećete k Njemu od nečega, a to okretanje od nečega je pokajanje. Ako nije došlo do tog okretanja od nečega, tada očito nije došlo niti do stvarnog okretanja ka Kristu. Istina je da ako postoji stvarno okretanje Kristu, tada će postojati i manifestacija toga, u obliku promijenjenog života, što pokazuje kako se vjernik okrenuo od nečega. Tako uopće nema kontradikcije. Ono što je važno jest da ljudi vjeruju evanđelju.


Ovdje smo svjedoci vrlo brze akcije, međutim, zapamtite, ovo je evanđelje bilo napisano Rimljanima koji su bili ljudi od akcije. Oni su bili ljudi sile koji su vladali svijetom. Matej je svoje evanđelje namijenio i usmjerio religioznim ljudima. Marko je namijenjen snažnim ljudima. Luka je svoje evanđelje namijenio misliocima. Ivanovo evanđelje puca na jadnog čovjeka, čovjeka kojem je potrebno spasenje.


I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribari na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: "Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!" Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za Njim. Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za Njim. (Marko 1:16 - 20)


Apostolima su bila upućena tri različita i odvojena poziva:


1. I Ivanu 1:35 - 51 rečeno nam je da kada je Isus odlazio u Jeruzalem, susreo se sa ovim ljudima i uputio im opći poziv, neformalan i usputan. Oni su željeli znati gdje On živi jer Ga je Ivan Krstitelj istaknuo kao posebnog, a i neki od Ivanovih učenika su Ga slijedili. Međutim, oni nisu ostali s Njim - On to niti nije tražio od njih ovaj put. Oni su se vratili svome ribarenju u Galileji.


2. Ovdje u Markovom evanđelju nalazimo kako je na početku svoje službe išao uz more i našao je učenike kako ribare, pa ih je pozvao na učeništvo. Trebaju postati "ribari ljudi." Bilo kako bilo, u Lukinom evanđelju 5:1 - 11 nalazimo kako su se oni vratili natrag svome ribarenju.


3. Konačni poziv bio je poziv na apostolsku službu. Taj je poziv zabilježen u Markovom evanđelju u trećoj glavi, u Mateju 10 i Luki 6. Oni su se vratili natrag ribarenju, a Šimun Petar Mu je rekao: "Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!" Ono što je u stvari rekao bilo je slijedeće: "Zašto ne odeš dalje i pronađeš nekog drugog? Pusti me na miru, jer sam te ja već iznevjerio - ja sam grešan čovjek." Gospodin, međutim, nije odustao od njega; hvala Bogu zbog toga. Tako im je Gospodin došao po treći put i imenovao ih je apostolima.


I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu uđe On u sinagogu i poče naučavati (Marko 1:21)


Svakako se sjećate da kad su vjerski vođe ispitivali Isusa zašto radi subotom, on im je jasno odgovarao: "Moj Otac sve do sada radi pa i ja radim" (Ivan 5:17). Vidjet ćemo kako Isus nije imao osam satni radni dan - "Ne, ne drijema i ne spava On, čuvar Izraelov" (Psalam 121:4). Ovaj subotnji dan započeo je vrlo rano time što je Isus ušao u sinagogu i počeo naučavati. Ova sinagoga u Kafarnaumu nije bila središte religije onog vremena. Čini se da je napustio Nazaret zbog toga što Ga Njegovi ljudi nisu željeli prihvatiti, pa je otišao u Kafarnaum kojeg je učinio svojim sjedištem za čitavo vrijeme svoga službovanja na zemlji.


Bijahu zaneseni Njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci. (Marko 1:22)


Ovdje vidimo učinak kojeg je imala snaga istine i način na koji je ovaj Čovjek poučavao. Kritika koja se danas upućuje crkvi i onima koji su u crkvenoj službi je da ne govorimo sa vlasti. Razlog zbog kojeg službenici crkve ne govore kao oni koji imaju vlast je u tome što smo izgubili svoju vjeru. Kada kažem "mi", tada ne mislim da sam ja izgubio svoju vjeru. Želim reći da kao klasa ljudi, propovjednici se ne trude propovijedati i naučavati Božju riječ. Između propovjedaonice i Božje riječi postoji veliko razdvajanje i veliko udaljavanje od istine. U ono doba sinagoga nije nudila ništa životno i vitalno, pa su tako ljudi bili zadivljeni i zaneseni kada je naš Gospodin iznio svoju nauku.


A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: "Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: svetac Božji!" (Marko 1:23 - 24)


Prvo čudo koje je zabilježeno u Markovom evanđelju nalazi se u području duhovnog. Samo Bog je Onaj koji može upravljati onime što se dešava u duhovnom okruženju; On može upravljati demonima. Postoji obilje dokaza da je demonizam bio neobuzdan i da je uzeo širokog maha diljem rimskog carstva. Jedini način na koji se može izaći na bojno polje sa demonima je preko Gospodina Isusa jer je On jedini u mogućnosti djelovati u duhovnom okruženju. Ovo je razlog zbog kojeg Marko ovo Isusovo čudo navodi kao prvo u svojoj knjizi. Ovo čudo navodi kao prvo zbog toga što, ako Isus ima moć djelovati u toj sferi, tada slijede dvije stvari. Kao prvo, On ima moć djelovati u bilo kojoj sferi. Kao drugo, samo Bogu je moguće uraditi ovako nešto. Ovo je, vidite, bio dio Njegovih vjerodajnica (preporuka). On je imao vlast; imao je silu. Naučavao je kao Onaj koji ima vlast, a sada im je pokazao da ima i moć.


Ako ste svjesni onoga što se danas dešava u našem suvremenom društvu, tada ste svakako zapazili kako je štovanje Sotone zauzelo vrlo istaknuto mjesto. Na području okultnog danas se dešavaju takve stvari koje se mogu pripisati samo Sotoni i nadnaravnim silama. Nije moguće dati razumsko objašnjenje zašto bi mladi ljudi danas napuštali obitelji u kojima su voljeni i prihvaćeni i odlazili van na ulicu, osnivali bande i ubijali ljude. Takve stvari nam izgledaju nevjerojatnima. To je sotonska rabota, dragi prijatelji. U nastavku ovog izvješća vidjet ćemo kako izgleda slučaj opsjednutosti demonom.


Dragi moj prijatelju, kršćanine, postoji samo jedan način na koji se je moguće boriti protiv ovoga, a to je u imenu Gospodina Isusa Krista. Samo On ima vlast nad demonima. To je prvo čudo koje nam je izneseno u Markovom evanđelju.


Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega. Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: "Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda i pokoravaju Mu se." (Marko 1:25 - 27)


Zapazite, dragi prijatelji, kako je Isus pokazao ljudima svoju moć i svoju vlast u svome učenju i u svojim čudima, a ljudi to ipak nisu razumjeli. On ima vlast koju oni ne mogu shvatiti.


I pročulo se odmah o Njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj. (Marko 1:28)


Marko nas odmah vodi do slijedećeg događaja, koji se očito dogodio istog dana, međutim, ovo je bilo negdje popodne.


I odmah pošto iziđoše iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu.

A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah Mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im. (Marko 1:29 - 31)


Ovu se ženu ne naziva punicom, već majkom Šimunove žene. Moja punica običavala mi je skretati panju na ovo. Ona je smatrala da je ovo lijepi način da se to izreče, i ja sam uvjeren da uistinu i jest. Tako ovdje imamo još jedno čudo koje je Isus učinio istog dana. Tako Ga slijedimo sve do večeri.


Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda Nj sve bolesne i opsjednute. (Marko 1:32)


Ljudi su bili opsjednuti demonima, a ne "đavlima" kako to stoji u jednom engleskom prijevodu. Samo je jedan đavao, međutim, demoni su mnogi, kao što ćemo to još i vidjeti.


I sav je grad nagrnuo k vratima. I On ozdravi bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su Ga znali. (Marko 1:33 - 34)


Sada Marko čini upravo ono što je učinio i Matej. Panju nam skreće na činjenicu da nam je ispripovjedio svega nekoliko događaja u kojima je Isus izliječio ljude. On je izliječio doslovno stotine i stotine ljudi, međutim, za nas je zabilježeno svega nekoliko izoliranih slučajeva.


Zanimljivo je napomenuti kako Ga je demonski svijet prepoznao. Oni su znali tko je On i vjerovali su u to, a ipak, naravno, nisu bili spašeni.


Prošli smo s Isusom kroz jedan dan pretrpan poslovima, i čovjek bi pomislio da nakon tako naporne radne subote Isus ostaje u krevetu dugo narednog jutra. Međutim, na naše čuđenje, čitamo:


Rano jutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. (Marko 1:35)


Pomislili bismo da je nakon naporne subote Isus uzeo dan odmora i odmarao se slijedećeg dana. Znam da mnogi propovjednici uzimaju ponedjeljak kao dan odmora nakon što su čitavu nedjelju naporno radili. Ja ih ne okrivljujem zbog toga. Ranije sam običavao i ja tako činiti, međutim, nisam se odmarao ponedjeljkom već godinama. Ovdje vidimo Isusa kako je ustao rano ujutro kako bi otišao na samotno mjesto na molitvu. Kakvu pouku nalazimo u ovome za nas.


Potražiše Ga Šimun i njegovi drugovi. Kad Ga nađoše, rekoše Mu: "Svi te traže." Kaže im: "Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao."

I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio. (Marko 1:36 - 39)


Ovo je, vidite, početak evanđelja, jer ih je On svojim učenjem pripremao za ono što će postati njihovo spasenje; to jest, svoju smrt i uskrsnuće. Njegovo učenje neće vas spasiti, dragi prijatelji, nego će to učiniti Njegovo djelo na križu.


Zapazite kako je propovijedao po njihovim sinagogama i izgonio demone po čitavoj Galileji. U svoje tri godine služenja, Isus je pokrio čitavo to područje.


Ponovno zapažamo kako je u ono doba bila očita velika manifestacija demonske sile. Postoje tri takva razdoblja u povijesti: jedno je bilo u Mojsijevo doba, jedno je bilo za vrijeme proroka Ilije, i jedno je bilo u vrijeme kada je naš Gospodin bio ovdje na zemlji.


Sada dolazimo do posljednjeg čuda u ovome poglavlju. Svi ovi slučajevi bili su teški i svi su bili različiti. Ovdje se radi o čovjeku oboljelom od gube. Guba nije bila bolest koja je bila neizlječiva, kao što to možemo vidjeti u Knjizi Levitskog zakonika, međutim, radilo se o bolesti koja je mogla imati tragične posljedice, i koja je bila smrtonosna. Svakako se radilo o tragičnoj bolesti koja je deformirala i sakatila svoje žrtve i koja ih je odvajala od njihovog daljnjeg življenja u društvu.


I dođe k Njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoćeš, možeš me očistiti!" Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: "Hoću, budi čist!" (Marko 1:40 - 41)


Ovo čudo ima i svoju veliku psihološku stranu. Nitko ne dotiče gubavca. Ovaj čovjek već godinama nije bio dotaknut od nikoga, niti je on bio kadar doticati nekoga. Zamišljam si kako je to izgledalo kada bi mu njegova obitelj donosila hranu i vodu; ostavili bi je na dogovorenom mjestu, i tek nakon što su oni otišli, on bi dolazio i uzimao hranu. Vjerojatno im je mogao mahati, međutim, nikada se više nije smio vratiti k njima, nikada ih više nije smio obgrliti svojim rukama, nikada više doticati. Međutim, ovdje vidimo kako Gospodin dotiče ovog čovjeka, i on se čisti od gube!


I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi

riječima: "Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo." Marko 1:42 - 44)

Očišćenje gubavca moralo se odvijati prema Mojsijevom Zakonu. Naš Gospodin nije prekršio Mojsijev Zakon.


Ali čim iziđe. stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k Njemu odasvud. (Marko 1:45)


Ovaj je čovjek, umjesto da o tome šuti, razglasio vijest po svoj okolici. Ako želite nešto obznaniti, tiskajte to u novinama ili objavite na radiju ili televiziji. To je bilo ono što je ovaj čovjek učinio. Kada nešto "razglašavamo" unaokolo, to je nešto poput vatre ili šumskog požara. Dragi prijatelji, ako imate problema s tim da vas vaši susjedi ne slušaju, tada zapalite svoju kuću! Garantiram vam da će se oko vas okupiti cijelo susjedstvo.


Prije nekoliko godina, održavao sam jedan sastanak u susjednome gradu. Onako usput sam napomenuo propovjedniku: "Ako želiš da ti mnoštvo ljudi dođe na sastanke ovog tjedna, moraš zapaliti ovo mjesto." Znate li da kad sam propovijedao u nedjelju navečer, on je ustao, otišao je u nedjeljnu školu, vratio se natrag, pomaknuo me u stranu i rekao: "Prijatelji, crkva je u plamenu." Zamolio ih je da iziđu na miran način, a tada smo začuli sirene vatrogasnih vozila. Želim vam reći kako smo čitavi tjedan imali dobru posjećenost. Sastanak je prvotno bio najavljen na posljednjoj stranici lokalnih novina, međutim, u ponedjeljak je bio na naslovnoj stranici s izvještajem o požaru u crkvi i s uvjerenjem da će se sastanak ipak nastaviti. Tako je mnoštvo ljudi dolazilo čitavi tjedan. Nakon tog događaja, preporučam svakom propovjedniku koji želi održavati sastanke, neka zapali mjesto. To je dobar način dobivanja ljudi.


Tako je ovaj čovjek razglašavao novost. Bilo kako bilo, bio je neposlušan našem Gospodinu. Ranije sam običavao pomagati u propovijedanju jednom mom kolegi propovjedniku. Tako sam jedne večeri došao prije nego što je sastanak bio gotov, i mogu vam reći da je moj prijatelj rekao jednu od najmudrijih stvari u svezi sa ovim tekstom. Govoreći o ovom odjeljku u Markovom evanđelju, rekao je: "Gospodin mu je rekao neka ne govori nikome, i on je rekao svakome. Nama je rekao da govorimo svakome, a mi ne govorimo nikome." Mislim da je ovo bilo dobro. Ono što sam želio reći, dragi prijatelji, je da neposlušnost ovog očišćenog gubavca nije tako strašna kao što je to danas naša neposlušnost. Mi moramo govoriti svima, a ne govorimo nikome.


Bilo kako bilo, zbog toga što je ovaj čovjek posvuda razglasio ovu vijest, ljudi su počeli dolaziti u velikom broju, i naš se Gospodin morao povući na neko vrijeme iz Kafarnauma.