dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 3

 

 

U ovome se poglavlju nastavlja rasprava o svetkovanju subote koja je vodila do konačnog Isusovog raskida sa vjerskim vođama.

 

Iz ovog je poglavlja očito da je Isus izliječio mnoštvo ljudi, čije bi se priče mogle zapisati svaka zasebno, kao što je zapisana ona o čovjeku kojeg su njegovi prijatelji spustili kroz krov. U ovome nas poglavlju Marko zadivljuje, međutim, ne time što stavlja mikroskop na nekoliko izoliranih slučajeva, već time što nam omogućava da kroz teleskop pogledamo mnoštvo koje je Isus izliječio. Ovime nam se postavlja pitanje o broju ljudi s kojima je Isus bio došao u osobni kontakt. Svaki pokušaj da se dođe do nekakve konačne brojke bio bi puka špekulacija. Marko je očito želio da vjerujemo kako je ovaj dio Isusove službe imao jako veliki opseg.

 

Uđe ponovno u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da Ga optuže. (Marko 3:1, 2)

 

Pitanje koje nam se ovdje neminovno nameće je slijedeće: je li ovaj čovjek, bogalj, bio postavljen onamo sa određenim ciljem? Mislim da je odgovor na ovo pitanje apsolutno da. Onaj prvi događaj desio se u polju, subota u žitnom polju, i to je bilo svjetovno mjesto. Ovdje imamo događaj koji se dešava subotom u sinagogi, i tu se radi o svetom mjestu. Gospodin Isus je bio izliječio mnoštvo ljudi. Oni su znali da ako namjeste obogaljenog čovjeka Isus na put, da će ga On izliječiti kada bude ušao u sinagogu. U stvari, ono što su oni učinili bilo je davanje komplimenta Gospodinu Isusu. Oni su znali da je On ispunjen smilovanjem. Oni su, naravno, bili zainteresirani samo za to da mogu reći kako je On prekršio zakon o suboti time što je izliječio čovjeka u subotu. Ja zato vjerujem kako je onaj čovjek bio postavljen ondje namjerno, a također nam je rečeno kako su Isusovi neprijatelji bili ondje također i promatrali su što će se dogoditi.

 

Neprijatelji našega Gospodina počeli su tražiti nekakvi ništavni razlog pomoću kojeg su Ga mogli osuditi. Kako je izgledalo, oni neće morati dugo čekati, jer zapazite što je On učinio.

 

On kaže čovjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!" (Marko 3:3)

 

Gospodin će ovdje nešto učiniti. Mislim da bi bolji prijevod bio onaj kojeg nudi Wycliffe: "Ustani, dođi u sredinu i stani ondje." Drugim riječima, Isus je zatražio od ovog čovjeka da dođe i da stane u sredinu jer je želio nešto reći.

 

A njima će: "Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?" No oni su šutjeli. (Marko 3:4)

 

Isusovi neprijatelji su već naučili kako im je pametnije šutjeti i ne odgovarati jer uvijek kad su to pokušali, zapadali su u nevolju.

 

A On, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: "Ispruži ruku!" On ispruži - i ruka mu zdrava! (Marko 3:5)


Sada se je Gospodin Isus probio kroz svu birokraciju njihovih tradicija i došao je do same svrhe zbog koje je Bog Izraelu uopće i dao subotnji dan. Oni Mu nisu željeli odgovoriti na Njegovo pitanje zbog toga što su znali da će time samo optužiti same sebe. Zapazite da ih je Gospodin Isus pogledao gnjevno. Molim vas da si zapamtite kako se Isus također mogao i razgnjeviti.

 

Dr. Graham Scroggie zapazio je kako je riječ za "gnjev" na ovome mjestu u Grčkom izvorniku zapisana u aoristu, što u sebi nosi značenje trenutačnog gnjeva. Grčka riječ za "ražalošćenost", upotrijebljena ovdje, zapisana je u sadašnjem vremenu i nosi u sebi značenje trajne žalosti. Dakle, ono što nalazimo ovdje je slijedeće: "Kada ih je sve promotrio sa gnjevom" - samo sa bljeskom gnjeva, a ne sa kivnošću ili pakosti. Međutim, "ražalošćen okorjelošću srca njihova" je bilo ono što je On uvijek nosio sa sobom. On je uvijek imao tu strašnu žalost u svome srcu zbog tvrdoće i okorjelosti njihovih srca.

 

Isus je izliječio ovog čovjeka. Bila je subota, međutim, zbog toga što je subota stvorena radi čovjeka i zbog toga što je On Gospodar subote, Isus je ovoga čovjeka izliječio u subotu. Događaj koji se zbio na kraju drugog poglavlja i ovaj događaj ovdje trebali bismo promatrati zajedno. Ovi su događaji doveli do konačnog raskida sa vjerskim vođama.

 

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv Njega kako da Ga pogube. (Marko 3:6)

 

Zbog ova dva događaja, koji se oba tiču subote, ovi su krvoloci ispunjeni mržnjom stali Isusu na rep i nisu Ga puštali dok svoju šaku nisu stisnuli pod Kristovim križem. Ovdje je bio početak njihovog plana da ubiju Isusa.

 

Isus se s učenicima povuče k moru. Za Njim je išao silan svijet iz Galileje. I iz Judeje, iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je    mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k Njemu. (Marko 3:7, 8)

 

Zapazit ćete kako ljudi sada dolaze iz različitih područja i slijede Ga. Naš se Gospodin u tom trenutku vrlo taktično povukao, jer je rekao: "Još nije došao moj čas" (Ivan 2:4). Kasnije je On krenuo licem prema licu svoj oporbi u Jeruzalemu, međutim, sada se povukao i mnoštvo Ga je slijedilo. Ako potražite ova mjesta na zemljovidu, vidjet ćete da je cjelokupno ono područje bilo pokriveno. Ljudi su dolazili iz svih ovih mjesta kako bi slušali Gospodina Isusa Krista.

 

Sada se On našao u drugoj opasnosti. Ovaj put ona nije dolazila od vjerskih vođa jer su se oni bojali svjetine. Isus se našao u opasnosti da Ga ne preplavi gomila ljudi. Danas znamo da se sve poznate osobe moraju štititi od nasrtaja gomile - stoga, zapazimo što je Isus učinio.

 

Stoga reče učenicima neka Mu se zbog mnoštva pripravi lađica da Ga ne bi zgnjeli. Jer mnoge je ozdravio pa su se svi koji bijahu pogođeni kakvim zlom bacali na Nj da bi Ga se dotakli. (Marko 3:9, 10)

 

Mnoštvo ljudi ne samo da Ga je kočilo, već su Ga ugrožavali. Pritiskali su Ga sa svih strana. Također nam je rečeno da je On izliječio mnoge. Riječ "mnoge" nije moguće reducirati na neku okruglu brojku, već mnogo stvarno i znači mnogo. Evanđelja nam prenose svega nekoliko specifičnih slučajeva iz ovog Isusovog "mnoštva." Također je značajno i očajanje koje je zahvatilo ove ljude. Znate, dragi prijatelji, ljudska obitelj je obitelj koja je u velikoj potrebi. Svi mi pripadamo ovoj obitelji.

 

A nečisti duhovi, čim bi Ga spazili, padali bi preda Nj i vikali: "Ti si Sin Božji!" A On im se oštro prijetio da Ga ne prokazuju. (Marko 3:11, 12)

 

Ovdje možemo vidjeti kako su Ga nečisti duhovi priznavali. Ovom ćemo se temom pozabaviti malo kasnije zbog toga što temu o opsjednutosti demonima želim naglasiti u pravom trenutku. Ovome smo ponovno svjedoci danas kada se mnogi bave onime što nazivaju štovanjem sotone, a što je uhvatilo velikog maha. Međutim, također vidimo da Isus nije želio svjedočanstvo podzemnog svijeta. Demoni su priznavali tko je On, međutim, On nije želio njihovo svjedočanstvo.

 

Sada počinjemo biti svjedoci svrhe koju je Bog imao u odabiranju i zaređenju dvanaestorice apostola.

 

Uziđe na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k Njemu. (Marko 3:13)

 

Želio bih da ovo pažljivo promotrite. Isus je taj koji odabire, svidjelo se to nama ili ne. On odabire. "Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što Ga god zaištete u moje ime" (Ivan 15:16). Nećemo iskazati nedostatak poštovanja ako kažemo da s obzirom da ih je On izabrao, a ne oni Njega, On je i odgovoran za njih. Uistinu je prava utjeha to znati. Bog vas je spasio, započeo dobro djelo u vama, i On će ostati uz vas do kraja, dragi prijatelji. On će se pobrinuti da vas sprovede do kraja. To je ono što ove riječi znače. I kada ih je Gospodin Isus pozvao, oni su odgovorili na ovaj Njegov poziv.

 

I ustanovi dvanaestoricu da budu s Njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. (Marko 3:14, 15)

 

Ovo je bio konačni poziv apostola. Na ovome su mjestu oni u stvari postali apostolima, i ovdje su oni bili poslani u službu odvojenu od Njega. Također su odvojeni od Isusa u tome što On fizički neće ići sa njima. Marko nam ovdje nije iznio nikakve pojedinosti, međutim, U Mateju 10:5 - 42 imamo zabilježenu poruku i metodu koje su dobili tom prilikom.

 

U stihovima 16 - 19 navedena su imena apostola. Htio bih samo na brzinu načiniti listu ovih imena:

 

1. Šimun Patar - on je prvi na svim popisima apostola.

2. Jakov, Zebedejev sin, je drugi na ovome popisu.

3. Ivan je Jakovljev brat.

4. Andrija, brat Šimuna Petra. Njega se obično navodi zajedno sa njegovim bratom

5. Filip.

6. Bartolomej, kojeg se još zove i Natanael.

7. Matej.

8. Toma.

9. Jakov, Alfejev sin.

10. Tadej, kojeg se još zove i Lebaj i Juda.

11. Šimun, Kananajac.

12. Juda Iskariotski.

 

Napisao sam knjigu Marširajući kroz Markovo evanđelje, u kojoj sam usporedio popise apostola koji su nam dani u četiri evanđelja i u knjizi Djela apostolskih. Zanimljivo je načiniti jednu ovakvu usporedbu i vidjeti kako su apostoli navedeni pod različitim imenima koje su upotrebljavali. To su bili muževi koje je Gospodin Isus odabrao.

 

I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: "Izvan sebe je!" (Marko 3:20, 21)

 

Marko će nas zadivi ti činjenicom koliko je zaposlen Isus uistinu bio. Zapazite kakva je bila reakcija Njegovih prijatelja. Ako čovjek posveti svoj život nekoj plemenitoj, ali ipak zemaljskoj stvari, taj prima pohvalu i pljesak od svih. Glazbenici, športaši, poslovni ljudi, umjetnici, državnici, koji svoje živote u potpunosti posvete svome poslu, priznati su i poznati zbog svog predanja. Međutim, ako se čovjek u potpunosti posveti Božjim ciljevima, takvog se čovjeka obično okarakterizira kao najobičnijeg fanatika.

 

I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle." (Marko 3:22)

 

Beelzebul je bilo pogansko božanstvo kojem su Židovi pripisivali vlast nad zlim duhovima.

 

A On ih dozva pa im u prispodobama govoraše: "Kako može sotona sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. (Marko 3:23 - 26)

 

Ono što je Isus ovime želio reći je jednostavno ovo: "On nije mogao istjerivati demone demonskom silom iz vrlo jednostavnog razloga što bi tada kuća bila razdijeljena u sebi.

 

Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti." (Marko 3:27)

 

Da biste mogli jakome čovjeku uzeti nešto iz kuće protiv njegove volje, morate ga prvo svezati. To je istina koju nalazimo ovdje. Gospodin Isus nije demone istjerivao sotoninom silom jer bi u tom slučaju sotona bio razdijeljen u sebi i sam bi se borio protiv sebe.

 

Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga." Jer govorahu: "Duha nečistoga ima." (Marko 3:28 - 30)

 

U ono doba ovo je bio neoprostivi grijeh. U današnje vrijeme nije moguće sagriješiti na ovakav način. Kao prvo, oni su ondje imali Krista, drugu Osobu Trojstva, koji je bio prisutan među njima, i optužili su Ga da izgoni demone po Beelzebulu, dok je On to činio silom Duha Svetog. Tako su oni u stvari odbacivali djelovanje dvije Osobe Trojstva, svjedočanstvo Sina i svjedočanstvo Duha Svetog. Izrazili su stav potpune nevjere, koji je u stvari trajno odbacivanje Krista. Opirali su se Duhu Svetom. To je bilo neoprostivo.

 

Danas je nemoguće počiniti neoprostivi grijeh - ako pod time mislite da netko danas počini grijeh, sutra se presvjedoči da je učinio grijeh, otiđe pred Boga u pokajanju, a Bog mu ne oprosti. Vidite, Krist je umro za sve grijehe, a ne samo za neke. Isus nije umro za sve grijehe osim jednog, neoprostivog grijeha. Danas nije moguće učiniti nešto što Bog ne bi bio kadar oprostiti. Ono što je neoprostivo jesu stanje i stav kojeg imaju nevjernici - a ne njihovi postupci. Ako neki čovjek huli Boga svojim ustima, to nije ono što će ga osuditi; osudit će ga stav njegovog srca, jer je to njegovo trajno stanje - osim ako se ne prestane opirati. Opiranje svjedočanstvu je grijeh protiv Duha Svetog: opirati se presvedočujućem djelovanju Svetog Duha u srcima i životima.

 

I dođu majka Njegova i braća Njegova. Ostanu vani, a k Njemu pošalju neka Ga pozovu. Oko Njega je sijedjelo mnoštvo. I reknu Mu: "Eno vani majke Tvoje i braće Tvoje, traže Te!" On im odgovori: "Tko je majka moja i braća moja?" I okruži pogledom po onima što su sijedjeli oko Njega u krugu i kaže: "Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka." (Marko 3:31 - 35)

 

Isusova polubraća, Jakov i Juda, napisali su svaki po poslanicu koje nalazimo u Novome zavjetu, i niti jedan od njih ne spominje činjenicu da im je Isus bio polubrat. Vidite, svatko tko je u Isusu Kristu, bliži je s Njim nego što su to bili Njegova majka i Njegova tjelesna braća u tom trenutku. To je bio razlog zbog kojeg je mogao okružiti pogledom i reći da su mu ovo bliskiji rod od majke i braće. Ono što je najvažnije je biti u ispravnom odnosu s Bogom u Isusu Kristu time što ćemo Ga prihvatiti kao Spasitelja, što nam daje pravo da postanemo Božja djeca. To je ono što nas na predivan način zbližuje s Njim, dragi prijatelji.