dr. J. Vernon McGee

Dr. J. Vernon McGee proveo je 37 godina u pastorskom radu, počevši 1933. godine. Temelj tih godina bilo je stalno proučavanje Biblije. Nakon što je bio pastor crkava u Georgiji, Tennesseeju i Texasu, dr. McGee se sa svojom obitelji preselio u Californiju.

1949. godine započeo je svoju pastoralnu službu u Crkvi otvorenih vrata, nedenominacijskoj crkvi u Los Angelesu. Preko dvadeset godina propovijedao je Bibliju tisućama koji su dolazili iz raznih crkava tog područja svakog utorka navečer.

Gospodin je upotrijebio tih dvadesetak godina tjednog proučavanja Biblije u Crkvi otvorenih vrata kako bi usredotočio i pročistio naučavanje dr. McGeeja u njegovoj tridesetsedmogodišnjoj pastorskoj karijeri. To je postala osnova za ono što će postati programom »Kroz Sveto pismo«.

Kako je započela radio služba Kroz Sveto pismo?

Tijekom godina McGeejeva pastorstva mnogi su poželjeli poslušati njegove biblijske poruke, ali nisu svi mogli doći u crkvu kako bi ga čuli. Dr. McGee je dobio ideju da snimi poruke te ih emitira na lokalnoj radio stanici. Ispočetka su se mogle čuti samo u Los Angelesu, no na kraju su i druge radio stanice poželjele emitirati te programe. Tako je rođena služba »Kroz Sveto pismo« ili The Thru the Bible Radio (TTB).

Dr. McGee je iz Crkve otvorenih vrata otišao u mirovinu 1970. godine kako bi se u potpunosti i punovremeno posvetio radio službi koju je započeo kao pastor. Služba je uskoro počela brzo rasti.

Godine 1969. tijekom njegova posjeta misionarskoj radio stanici TWR-a na karipskom otoku Bonaire, dr. McGee je po prvi put shvatio nevjerojatnu silu radija u naučavanju Biblije, i to ne samo u Americi, već po cijelome svijetu.

Link: www.ttb.twr.org


Autor: dr. J. Vernon McGee

POGLAVLJE 4

 

TEMA: Sijač; svjetiljka i posuda; rast sjemena; gorušičino sjeme; Isus utišava oluju

 

U ovome poglavlju Markovog evanđelja nalazimo nekoliko prispodoba, a zatim i čudo sa utišavanjem oluje. O ovome smo svemu govorili u Matejevom evanđelju osim o jednoj prispodobi koje nema u Matejevom evanđelju i to je jedini dio po čemu je ovaj odjeljak u Markovom evanđelju drugačiji, ali i veličanstveniji, kao što ćemo vidjeti. Kao prvo, nalazimo prispodobu o sijaču kao izjavu, a zatim nalazimo i objašnjenje prispodobe o sijaču. Iza ovoga slijede i druge prispodobe, a zatim i jedno čudo.

 

Na početku Markovog evanđelja rekli smo kako ovo evanđelje karakterizira akcija; ipak, ovdje je naglasak stavljen na prispodobe i samo jedno čudo. Vi ćete, međutim, zapaziti kako su prispodobe koje iznosi Marko, prispodobe akcije. Svaka od ovih prispodoba je kadra potaknuti nas na akciju. To je razlog zbog kojeg smo našu knjižicu o Markovom evanđelju nazvali Marširajući kroz Markovo evanđelje. Naglasak je svejedno stavljen na akciju, iako nam Marko iznosi Isusove prispodobe.

 

I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k Njemu silan svijet te On uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnoštvo bijaše uz more, na kopnu. (Marko 4:1)

 

Matej nam je na ovome mjestu stavio veliki naglasak, jer je rekao kako je Isus izašao iz kuće i kako je ušao u lađicu koja je bila na moru. Ovaj čin, kako ga je zapisao Matej, je vrlo simboličan. Kuća najčešće simbolizira Izraelov dom, a mora predstavljaju narode koji žive u svijetu. Ono što je Isus time učinio je bilo da je okreće od svoga naroda i ide svijetu. To je, u stvari, pozadina ove prispodobe i ove činjenice treba promotriti u kontekstu globalnog stanja. Mislim kako je vrlo važno da ovo zapazimo.

 

Ovo se, treba usput napomenuti, desilo dok je Isusova služba bila na svom vrhuncu. Bio je vrlo zaposlen, bio je pod pritiskom i tjelesno je bio umoran. U stvari, bio je toliko umoran, kao što ćemo i vidjeti, da je zaspao dok je lađica bila na moru. Spavao je jer je bio umoran.

 

Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci. (Marko 4:2)

 

Isus je primjenjivao prispodobu kao oblik govora kako bi ljude poučio mnogim stvarima. U ovome trenutku nalazio se na pola puta svoga službovanja koje je trajalo tri godine. Već je i ranije upotrebljavao stanovite simbolične ilustracije, kao što je to učinio kada je ženi na zdencu govorio o vodi života; svojim učenicima je rekao kako će ih učiniti ribarima ljudi i da su polja bijela za žetvu. Također je govorio o soli i svjetlu i o temelju postavljenom na stijeni ili na pijesku u svojoj Besjedi na gori. Međutim, ovo nisu prispodobe. Sada je malo prilagodio svoj prispodoban način govora i rekao je ljudima prispodobu o sijaču.

  

SIJAČ

 

 "Poslušajte! Gle, iziđe sijač sijati. I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoše ptice i pozobaše ga. Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemaše dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemaše duboke zemlje. Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemaše korijena, osuši se.

Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ploda ne donese. (Marko 4:3 - 7)

 

Ovo su tri područja na koja je sjeme palo, i ona predstavljaju nespašene koji ne prihvaćaju evanđelje. Oni ne prihvaćaju Božju riječ. Njihovi životi su poput mjesta uz put gdje ptice odnose sjeme - đavao odnosi Riječ. Drugi su nalik stjenovitom području na kojem ih sprži sunce jer nemaju duboke zemlje. Na trnovitoj zemlji je uguši trnje.

 

Međutim, postoji i dobro tlo.

 

Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoži, te donese: jedno tridesetostruko, jedno šezdesetostruko, jedno stostruko." (Marko 4:8)

 

Ovdje imamo tek četvrto sjeme koje pada na dobro tlo koje predstavlja one koji su spašeni, to jest, one koji su prihvatili Riječ. Međutim, ovdje nalazimo kako postoje različiti stupnjevi donošenja roda: tridesetostruko, šezdesetostruko i stostruko. Sjećate se kako je Gospodin svojim učenicima u govoru u Gornjoj sobi, dok se nalazio na putu prema Getsemanskom vrtu, rekao: "Ja sam pravi trs." Zatim im je rekao kako želi da oni donose rod, više roda i mnogo roda. Postoje tri stupnja donošenja roda kod onih koji su Njegovi u ovom tekstu, jednako kao što su tri stupnja i u ovoj prispodobi.

 

I doda: "Tko ima uši da čuje, neka čuje!" (Marko 4:9)

 

Isus je ovdje izvjesio znak upozorenja. To je poput znaka: "Stani, pogledaj, poslušaj", kojeg možemo vidjeti na željezničkim prijelazima. Unatoč tome, neki su zanemarili ovaj znak, jer već u slijedećem stihu nalazimo slijedeće riječi:

 

Kad bijaše nasamo, oni oko Njega zajedno s dvanaestoricom pitahu Ga o prispodobama. I govoraše im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Božjega, a onima vani sve biva     u prispodobama: da gledaju, gledaju - i ne vide, slušaju, slušaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." (Marko 4:10 - 12)

 

Ondje je očito bilo onih koji uopće nisu razumjeli prispodobu. Kada su Ga pitali, On im je odgovorio u ovim stihovima koji u sebi sadrže stanovitu dozu dvosmislenosti. Dopustite mi da vam dam stanovito objašnjenje koje će vam biti od pomoći. Razlog zbog kojeg je Isus pribjegao prispodobama od ovog trenutka pa sve do kraja svoga službovanja uistinu plijeni pažnju. Njegovi su neprijatelji odbacivali Njegovo učenje, a mnoštvo je postalo neosjetljivo na duhovne istine. Oni su bili aktivno zainteresirani za čuda, međutim, nisu ih zanimale duhovne primjene tih istina. On sada pribjegava upotrebi prispodoba kako bi pobudio njihovo zanimanje. Suparnički stav Njegovih neprijatelja i mrtvilo, indiferentnost i nerazumijevanje mnoštva, učinilo je neophodnim promjenu ka upotrebi prispodoba kako bi oni koji su gladni i žedni pravednosti mogli biti ispunjeni, i kako bi oni koji su željeli duhovne istine mogli progledati.

 

Istu misao nalazimo u drugom poglavlju prve poslanice Korinćanima, gdje Pavao piše: "Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji Ga ljube. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje." Zatim Pavao nastavlja u trinaestom stihu: "To i navješćujemo, ne naučenim riječima čovječje mudrosti, nego naukom Duha izlažući duhovno duhovnima. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati" (1. Korinćanima 2:9 - 10, 13 - 14).

 

Ovo je veliko načelo koje Pavao ovdje iznosi, i ono je primjenjivo još i danas. Mi možemo upotrijebiti sva raspoloživa sredstva kako bi ljudima pokušali prenijeti duhovne istine, međutim, oni ih moraju željeti razumjeti prije nego što im one poprime stvarno značenje. želio bih još reći i ovo: ako su srce i oči neke osobe otvorene i ako želi znati, tada će Božji Duh u to srce donijeti velike istine. On će toj osobi ove istine učiniti živima i stvarnima.

 

Mi ponekad upotrebljavamo izraz - znam da ću ga ovaj put izreći dosta neoprezno - ako ne prihvatiš Krista, bit ćeš izgubljen. To baš i nije istina, dragi prijatelji. Istina je ta da si već izgubljen. Ono što treba točno ustanoviti je da ćete i dalje biti trajno izgubljeni ako ne prihvatite Krista za svog Spasitelja. Niste na suđenju, dragi prijatelji. Ako ste izgubljena osoba, tada ste izgubljeni. Vaša reakcija i prihvaćanje Božje riječi je ono što će odrediti hoćete li biti spašeni ili ne. Hoćete li Ga prihvatiti kao svog Spasitelja?

 

Netko će mi reći kako smo na ovaj način prešli u pomalo filozofsko okruženje, i kako sve ovo nema baš prevelikog doticaja sa stvarnošću. Ovdje se od čovjeka traži da učini nešto praznovjerno. Ja mislim da to uopće nije praznovjerje. Dopustite mi to i ilustrirati.

 

Moja supruga i ja bili smo na jednom od aerodroma kada smo shvatili da smo kupili avio - karte zrakoplovne kompanije koja je upravo štrajkala. Trebali smo se vratiti kući s drugom zrakoplovnom kompanijom, međutim, mogli smo upotrijebiti svoje stare karte. Kada sam nazvao službenicu na aerodromu, ona mi je potvrdila da imamo karte od kompanije koja je baš štrajkala, i uvjeravala nas je kako su naše karte dobre i kako će zrakoplov poletjeti slijedećeg jutra u određeno vrijeme i kako bismo trebali doći na aerodrom tridesetak minuta prije polijetanja. Znate, dragi prijatelji, ja nikada nisam susreo ovu službenicu - čak ni do današnjeg dana - međutim, vjerovao sam onome što mi je rekla. Tako smo se supruga i ja našli ondje slijedećeg jutra. Naše su karte bile valjane. Zrakoplov je bio ondje i mi smo se ukrcali. Vjerovali smo svakoj informaciji o tom zrakoplovu i stoga me nemojte pokušavati uvjeravati kako taj zrakoplov nije bio stvaran. Na jednaki takav način Bog je ljudima dao svoju Riječ. On od vas traži da vjerujete Kristu.

 

Božja riječ je sjeme koje pada na zemlju. Kakva vrsta tla ste vi danas? Jeste li vi oni koji su prekriveni trnjem tako da sjeme pada pokraj puta ili u trnje? Ili Božja riječ u vama ipak pada na dobro tlo? To je ono što je važno. Svi smo mi izgubljeni i tek naše prihvaćanje Božje riječi određuje jesmo li spašeni ili ostajemo izgubljeni.

 

Sada Isus iznosi i objašnjenje prispodobe, sve do dvadesetog stiha.

 

I kaže im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? Sijač sije Riječ. Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radošću prime, ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslušaju Riječ, ali nadošle brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale požude uguše Riječ te ona ostane bez ploda. A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, šezdesetostruko, stostruko. (Marko 4:13 - 20)

 

Vrlo brzo ću priječi preko ovog objašnjenja. Sijač je Sin Čovječji, a sjeme je Božja riječ. Ptice pokraj puta su Sotona. Slušatelji koji predstavljaju kamenito tlo su oni koji dozvoljavaju da ih progoni i nevolje okrenu od Boga. To je tjelesnost, i mnogi ljudi danas dopuštaju tome tjelesnom da ih odvaja od Boga. Zatim, postoje i slušatelji koji predstavljaju trnovito tlo. To su oni koji dopuštaju brigama ovoga svijeta da ih skrenu s puta. To je današnji svijet. Toliki ljudi danas dopuštaju da ih svijet odvoji od Boga. Slušatelji koji predstavljaju dobro tlo su oni koji su iskreno obraćeni Božjom riječi. Oni donose određeni postotak roda, a samo jedna trećina ovih ljudi donosi stopostotni rod. Tako, vidimo da ovdje imamo prispodobu koja u sebi uključuje pravu akciju.

 

 

SVJETILJKA I POSUDA

 

I govoraše im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? Ta ništa nije zastrto, osim zato da se očituje; i ništa skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! (Marko 4:21, 22)

 

Ono što imamo ovdje je prispodoba o svjetiljci i njenom djelovanju. Svjetlo stvara odgovornost. Čovjek koji primi istinu, prisiljen je djelovati. Tako smo i mi kršćani odgovorni do onog stupnja do kojeg nam je dano svjetlo. Svjetlo svijetli i vaš odgovor na to svjetlo je ono što je najvažnije od svega. Stvar je u tome što smo vi i ja bili u mraku sve dok do nas nije doprinijelo svjetlo evanđelja. Često stječemo dojam kako je čovjek grešnik zbog njegove slabosti ili zbog njegovog neznanja. Pavao je, Međutim, vrlo iskreno rekao (u Rimljanima 1) kako ljudi, kada su znali Boga, nisu Mu iskazali štovanje kao Bogu. Čovjek griješi svojom voljom. Svi smo mi takva vrsta grešnika, pa svjetlo koje pristiže u nas, stvara u nama odgovornost. Mi smo izgubljeni, i ako ne prihvatimo Svjetlo, ako ne prihvatimo Njega, tada i ostajemo izgubljeni.

 

Ima li tko uši da čuje, neka čuje." (Marko 4:23)

 

Ovo je akcija. Bog od nas zahtijeva ovakvu akciju. Vjera je djelovanje u skladu sa onime što je Bog rekao. Kako li je to samo važno danas.

 

Vraćan se na ilustraciju našeg putovanja zrakoplovom. Morate djelovati prema činjenici da imate kartu. Morate vjerovati da postoji avion i da će vas on prenijeti upravo na mjesto na koje ste željeli otići. Međutim, ako budete samo sjedili na aerodromu i tako vjerovali, nećete onamo i stići. Morate vjerovati dovoljno da se ukrcate u zrakoplov. To je ono što znači vjerovati.

 

 

RAST SJEMENA

 

I govoraše im: "Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti, brže se on laća srpa jer eto žetve." (Marko 4:26 - 29)

 

Ovdje nalazimo vrlo neuobičajenu prispodobu našeg Gospodina, i samo ju je Marko zapisao. To je još jedna prispodoba ispunjena akcijom. Ona je o "kraljevstvu Božjem." Sjetite se kako sam rekao da su kraljevstvo Božje i kraljevstvo nebesko dva različita pojma. U stvari, ova su dva pojma ovdje vrlo srodna, međutim, kraljevstvo Božje nije identično sa kraljevstvom nebeskim. Kraljevstvo Božje je širi pojam koji uključuje u sebi cjelokupni svemir; kraljevstvo nebesko je Božja vladavina nad zemljom, koja se, naravno, nalazi u kraljevstvu Božjem. Na primjer, država Hrvatska nalazi se u Europi, međutim, ona nije Europa. Ona je u njoj. Tako kada sam u Hrvatskoj, tada sam i u Europi.

 

Naš Gospodin ovdje govori o rastu sjemena. Čak niti danas ne znamo mnogo o rastu sjemena u biljku, koja tada donosi plod. Taj proces je tajna sve do današnjeg dana. Ovo je još jedna prispodoba o sili i akciji. Uistinu je valjana stara izreka: "Veliki hrastovi izrastaju iz malenih žirova." Nakon svih ovih godina znanstvenog napretka, čovjek ovoj istini nema baš previše za dodati.

 

Tijekom mjeseca ožujka putovao sam vlakom iz Atlante u Georgiji, u Los Angeles u Kaliforniji. Proljeće je već došlo u južne krajeve Amerike. Drva su pupala, cvijeće je cvjetalo na Mississipiju bile su predivne, a poljoprivrednici su svugdje orali i sijali. Nitko nije mogao točno reći što se dešavalo, međutim, svi su reagirali na promjenu i prihvatili su je sa punim uživanjem i radosnim iščekivanjem buduće žetve. U prirodi se bila oslobodila ogromna snaga, tako da se dušik zaodjenuo u zeleni ogrtač. Kad bi Bog pustio da se ova snaga oslobodi u jednom trenutku, to bi učinilo da hidrogenska bomba zvuči poput kineske petarde.

 

Ova prispodoba ilustrira snagu Božje riječi koja djeluje u našim srcima i životima. Kakva li je ovo predivna prispodoba.

 

Čitajući dalje, nalazimo treću prispodobu sa sjemenom u ovome poglavlju.

 

 

GORUŠIČINO SJEME

 

I govoraše: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao. Marko 4:30 - 34)

 

Gorušica nije hrana; ona je začin. Rast gorušičinog sjemena u drvo je neprirodan. Ovime se opisuje izvanjski rast kršćanstva u velike organizacije, ogromne crkve, razgranate programe, a sve to proizvedeno je ljudskom energijom, a ne Svetim Duhom. Čak niti ptice na njenim granama ne predstavljaju ništa dobrog. One predstavljaju Sotonu.

 

 

ISUS UTIŠAVA OLUJU

 

Ovdje nalazimo da kada je naš Gospodin završio sa poučavanjem, otišao je sa svojim učenicima lađicom na drugu obalu. Želio se odmoriti jer je bio umoran. Odmah je zaspao. Nakon toga čitamo ovome čudu kada je utišao oluju.

 

Uvečer istoga dana kaže im: "Prijeđimo prijeko!" Oni otpuste mnoštvo i povezu Isusa kako već bijaše u lađi. A pratile su Ga i druge lađe. Najednom nasta žestoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. A On na krmi spavaše na uzglavku. Probude Ga i kažu Mu: "Učitelju! Zar ne mariš      što ginemo?" On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: "Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Oni se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" (Marko 4:35 - 41)

 

Znate li zbog čega su se uplašili? Nije to toliko bila činjenica da je utišao oluju, već što je ona odgovorila u istom trenutku. Sve se samo utišalo; najednom je došlo do smirenja. Ovo je čudo bilo tako veliko da su se ovi ljudi prestrašili.

 

Ovdje učimo predivnu pouku. On nas stavlja u životne oluje kako bismo mogli izrasti bliži Njemu i kako bi Ga mogli bolje upoznati.

 

Isuse, Spasitelju, vodi me

Preko uzburkanog mora života:

Neznani valovi su preda mnom,

Skrivene stijene i podmukle pličine;

Karta i kompas dolaze od Tebe -

Isuse, Spasitelju, vodi me!

"Isuse, Spasitelju, vodi me"

- Edward Hopper